Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 83

Na osnovu þlana IV.B.7 a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim

UKAZ

O PROGLAŠENJU ZAKONA O NASLJE ĈIVANJU U

FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Proglašava se Zakon o nasljeÿivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavniþkog doma od 25.06.2014. godine i na sjednici Doma naroda od 10.07.2014. godine.

Broj 01-02-711-02/
  1. septembra 2014. godine Sarajevo
Predsjednik
Živko Budimir , s. r.

ZAKON

O NASLJEĈIVANJU U FEDERACIJI BOSNE I

HERCEGOVINE

DIO PRVI

NASLJEDNO PRAVO

I. OPûE ODREDBE Ostvarivanje nasljednog prava

ýlan 1. (1) Nasljedno pravo u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) ostvaruje se po odredbama ovog zakona. (2) Ovim se zakonom ureÿuju pravila po kojima sud, drugi organi i ovlaštene osobe u Federaciji postupaju u nasljednim stvarima.

Predmet nasljeÿivanja

ýlan 2. Nasljeÿivati se mogu stvari i prava koja pripadaju fiziþkim licima, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne prirode ili po zakonu.

Ravnopravnost u nasljeÿivanju

ýlan 3. (1) Sva fiziþka lica su pod istim uvjetima ravnopravna u nasljeÿivanju. (2) Stranci su u nasljeÿivanju ravnopravni s državljanima Bosne i Hercegovine.

Nasljeÿivanje vanbraþnih srodnika i srodnika iz potpunog usvojenja

ýlan 4. (1) Vanbraþno srodstvo izjednaþuje se u pogledu nasljeÿivanja sa braþnim, a srodstvo potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. (2) U sluþaju potpunog usvojenja prestaju meÿusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi.

Pozivanje na nasljedstvo

ýlan 5. (1) Umrlo fiziþko lice (ostavitelj) nasljeÿuje onaj koji je njegovom smrüu stekao nasljedno pravo (nasljednik). (2) Svaka osoba sposobna je naslijediti ako zakonom nije što drugo odreÿeno. (3) Nasljedno pravo se stiþe po odredbama ovog zakona, a na osnovu ugovora o nasljeÿivanju, testamenta ili zakona. (4) Nasjedno pravo se stiþe u trenutku ostaviteljeve smrti. Sticatelj nasljednog prava može ga se po odredbama ovog zakona odreüi, pa üe se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao.

(5) Ko je naslijedio ostavitelja, njegov je sveopüi pravni
sljednik.
Raspolaganje ugovorom o nasljeÿivanju ili testamentom
ýlan 6.
Ostavitelj može ugovorom o nasljeÿivanju ili testamentom
raspolagati svojom imovinom na naþin i u granicama koji su
odreÿeni u zakonu.
Ostavina bez nasljednika
ýlan 7.
Smrüu ostavitelja koji nema nasljednika ostavinu stiþe
opüina, odnosno grad odreÿen ovim zakonom koji time dobivaju
jednak položaj kao da su nasljednici ostaviteljevi, osim što se oni
ne mogu odreüi naslijeÿa.
II. NASLJE ĈIVANJE NA OSNOVU ZAKONA
A. ZAKONSKI NASLJEDNICI

1. NASLJEDNI REDOVI Krug zakonskih nasljednika ýlan 8. (1) Ako ovim zakonom nije drukþije odreÿeno, na osnovu zakona, umrlog nasljeÿuju: svi njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov braþni partner, njegovi roditelji, njegovi usvojitelji, njegova braüa i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i nane i njihovi potomci, njegovi ostali preci. (2) Osobe iz stava (1) ovog þlana nasljeÿuju po nasljednim redovima. (3) Nasljednici bližeg nasljednog reda iskljuþuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Vanbraþni partner kao zakonski nasljednik ýlan 9. (1) Na osnovu zakona ostavitelja nasljeÿuje i njegov vanbraþni partner koji je u pravu nasljeÿivanja izjednaþen s braþnim. (2) Vanbraþnom zajednicom u smislu ovog zakona smatra se zajednica života žene i muškarca u skladu s odredbama zakona koji ureÿuje porodiþne odnose, a koja je prestala ostaviteljevom smrüu. a) Prvi nasljedni red Potomci i braþni partner ostavitelja ýlan 10. (1) Ostavitelja nasljeÿuju prije svih njegova djeca i njegov braþni partner. (2) Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeÿuju na jednake dijelove. (3) Kad ostavitelj nema potomaka braþni partner ne nasljeÿuje u prvom nasljednom redu. Pravo predstavljanja ýlan 11. Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeÿuju njegova djeca, ostaviteljeva unuþad na jednake dijelove, a ako je neko od unuþadi umrlo prije ostavitelja, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve smrti nasljeÿuju njegova djeca, ostaviteljeva praunuþad na jednake dijelove i tako redom sve dok ima ostaviteljevih potomaka. b) Drugi nasljedni red Braþni partner i roditelji umrlog ýlan 12. (1) Ostavinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeÿuje njegov braþni partner i njegovi roditelji. (2) Roditelji umrlog nasljeÿuju jednu polovinu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovinu ostavine nasljeÿuje braþni partner umrlog.

Broj 80 - Stranica 84 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

(3) Ako iza umrlog nije ostao braþni partner, roditelji umrlog nasljeÿuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.

Braüa i sestre umrlog i njihovi potomci

ýlan 13. (1) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeÿuju njegova djeca (braüa i sestre ostavitelja), njegova unuþad i praunuþad i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja važe za sluþaj kada umrlog nasljeÿuju njegova djeca i ostali potomci. (2) Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeÿuju njihovi potomci, prema odredbama stava (1) ovog þlana. (3) U svim sluþajevima ostaviteljeva braüa i sestre samo po ocu nasljeÿuju na jednake dijelove oþev dio ostavine, braüa i sestre samo po majci nasljeÿuju na jednake dijelove majþin dio, a roÿena braüa i sestre nasljeÿuju na jednake dijelove s braüom i sestrama po ocu oþev dio, a s braüom i sestrama po majci majþin dio.

Nasljeÿivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva

ýlan 14. Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeÿuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavitelja, njegovi potomci nasljeÿuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama þlana 12. ovog zakona.

c) Treüi nasljedni red Djedovi i nane umrlog

ýlan 15. (1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke, ni braþnog partnera, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeÿuju njegovi djedovi i nane. (2) Jednu polovinu ostavine nasljeÿuju djed i nana s oþeve strane, a drugu polovinu djed i nana s majþine strane.

Prava djeda i nane iste loze

ýlan 16. (1) Djed i nana iste loze nasljeÿuju na jednake dijelove. (2) Ako je neki od predaka jedne loze iz stava (1) ovog þlana umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeÿuju njegova djeca i njegovi potomci, po pravilima koja važe za sluþaj kad umrlog nasljeÿuju njegova djeca i ostali potomci. (3) U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i nane jedne loze i njihove djece važe pravila po kojima nasljeÿuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci.

Nasljeÿivanje djeda i nane jedne loze koji su umrli bez potomstva

ýlan 17. Ako su djed i nana jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili ni jednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeÿuju djed i nana druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljni potomci, kako je odreÿeno u þlanu 16. ovog zakona.

d) ýetvrti nasljedni red Pradjedovi i pranane umrlog

ýlan 18. (1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni braþnog partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeÿuju njegovi pradjedovi i pranane.

(2) Jednu polovinu nasljeÿuju pradjedovi i pranane s oþeve
strane, a drugu polovinu nasljeÿuju pradjedovi i pranane s
majþine strane.
Prava pradjeda i pranane iste loze
ýlan 19.
(1) Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i
prananama s oþeve strane jednu polovinu nasljeÿuju na
jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu, a drugu
polovinu roditelji njegove nane po ocu.
(2) I pradjedovi i pranane s majþine strane nasljeÿuju na naþin
odreÿen u stavu (1) ovog þlana dio koji im pripada.
(3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je
živ nasljeÿuje predak koji mu je bio braþni partner.
(4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im
pripali da su živi nasljeÿuje drugi par iste loze.
(5) Ako nema pradjedova i pranana jedne loze, dio ostavine
koji bi im pripao da su živi nasljeÿuju pradjedovi i pranane
druge loze.
Ostali preci
ýlan 20.
Iza pradjedova i pranana ostavitelja nasljeÿuju daljnji
njegovi preci redom, po pravilima po kojima nasljeÿuju njegovi
pradjedovi i njegove pranane.
Nasljeÿivanje ostavine bez nasljednika
ýlan 21.
(1) Smrüu ostavitelja koji nema nasljednika, nekretnine i s
njima izjednaþena prava prelaze na opüinu, odnosno grad
na þijem se podruþju nalaze.
(2) Smrüu ostavitelja koji nema nasljednika pokretnine i s
njima izjednaþena prava prelaze na opüinu, odnosno grad
gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na
podruþju Federacije.
(3) Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na
podruþju Federacije, a imao je boravište, pokretnine i s
njima izjednaþena prava prelaze na opüinu, odnosno grad
gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na
podruþju Federacije.
(4) Ako ostavitelj u trenutku smrti na podruþju Federacije nije
imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima
izjednaþena prava prelaze na opüinu, odnosno grad gdje je
ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana
Bosne i Hercegovine i Federacije.

2. Posebne odredbe za neke nasljednike a) Nepotpuno usvojenje ýlan 22. (1) Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojitelju ista nasljedna prava kao i usvojiteljeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograniþena ili sasvim iskljuþena. (2) U sluþajevima u kojima usvojenik i njegovi potomci nasljeÿuju usvojitelja kao njegova djeca, usvojitelj nasljeÿuje usvojenika i njegove potomke. (3) Usvojitelj ima na ostavinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima odgovarajuüi predak usvojenika prema svojim potomcima. (4) Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeÿuju usvojiteljeve srodnike, njegovog braþnog partnera, ni druge njegove usvojenike. (5) Srodnici usvojitelja i njegov braþni partner kod nepotpunog usvojenja ne nasljeÿuju usvojenika ni njegove srodnike. (6) Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeÿivanja izmeÿu usvojenika i njegovih srodnika.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 85

Gubitak prava usvojenika

ýlan 23. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojitelja ako je usvojitelj podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.

b) Djeca Poveüanje nasljednog dijela djece

ýlan 24. (1) Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeÿe, sud može na njihov zahtjev odluþiti da naslijeÿe i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici prvog nasljednog reda. (2) Sud može odluþiti da djeca naslijede cijelu ostavinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu. (3) Pri odluþivanju u sluþajevima iz st. 1. i 2. ovog þlana sud üe uzeti u obzir sve okolnosti, a naroþito imovinske prilike i sposobnost za privreÿivanje svakog djeteta i braþnog partnera, trajanje braþne zajednice, kao i vrijednost ostavine.

c) Gubitak prava na nasljeÿivanje braþnog i vanbraþnog partnera Kad braþni i vanbraþni partner nema pravo na nasljedstvo

ýlan 25. (1) Pravo nasljeÿivanja na osnovu zakona izmeÿu braþnih partnera prestaje razvodom braka ili poništenjem braka. (2) Braþni partner nema pravo na nasljeÿe: 1) ako je ostavitelj bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije ostaviteljeve smrti se utvrdi da je tužba bila osnovana, 2) ako njegov brak sa ostaviteljem bude oglašen za nepostojeüi, ili bude poništen, poslije ostaviteljeve smrti, iz uzroka za þije je postojanje nadživjeli braþni partner znao u vrijeme zakljuþenja braka, 3) ako je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviteljem. (3) Vanbraþni partner nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala prije ostaviteljeve smrti.

Poveüanje nasljednog dijela braþnog partnera

ýlan 26. (1) Kada je braþni partner koji nema nužnih sredstava za život pozvan na naslijeÿe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud može, na zahtjev braþnog partnera, odluþiti da braþni partner naslijedi i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odluþiti i da braþni partner naslijedi cijelu ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom braþni partner zapao u oskudicu. (2) Pri odluþivanju u sluþaju iz stava 1. ovog þlana sud üe uzeti u obzir sve okolnosti, a naroþito imovinske prilike i sposobnosti za privreÿivanje braþnog partnera, trajanje braþne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privreÿivanje i vrijednost ostavine.

d) Roditelji Poveüanje nasljednog dijela roditelja

ýlan 27. (1) Kada su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na naslijeÿe sa ostaviteljevim braþnim partnerom, sud može na njihov zahtjev odluþiti da naslijede i jedan od

onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi
braþni partner.
(2) Sud može odluþiti da roditelji naslijede cijelu ostavinu ako
je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji
zapali u oskudicu.
(3) Ako je izmeÿu ostaviteljevih roditelja zajednica života
trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nužnih
za život, ovaj roditelj može zahtijevati poveüanje
nasljednog dijela kako prema braþnom partneru tako i
prema drugom ostaviteljevom roditelju.
(4) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja,
nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može
zahtijevati poveüanje svog nasljednog dijela i prema
nasljednicima umrlog ostaviteljevog roditelja.
(5) Pri odluþivanju u sluþajevima iz st. 1. i 2. ovog þlana sud üe
uzeti u obzir sve okolnosti, a naroþito imovinske prilike i
sposobnost za privreÿivanje roditelja, imovinske prilike
braþnog partnera, odnosno nasljednika umrlog roditelja i
njegovu sposobnost za privreÿivanje i vrijednost ostavine.
B. NUŽNI NASLJEDNICI

1. NUŽNI NASLJEDNICI I NUŽNI I RASPOLOŽIVI DIO OSTAVINE Nužni nasljednici ýlan 28. (1) Nužni nasljednici su: djeca ostavitelja, njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja te njegov braþni partner. (2) Ostali potomci umrlog, njegovi usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegova braüa i sestre nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. (3) Osobe navedene u ovom þlanu su nužni nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeÿivanja pozvane na nasljedstvo. Nužni i raspoloživi dio ýlan 29. (1) Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine s kojim ostavitelj ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio. (2) Nužni dio nasljednika iz þlana 28. stav 1. ovog zakona iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih nasljednika jednu treüinu onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeÿivanja. (3) Ostatkom ostavine može ostavitelj raspolagati po svojoj volji i taj dio ostavine naziva se raspoloživi dio. Pravo na nužni dio je nasljedno pravo ýlan 30. (1) Nužnom nasljedniku pripada odreÿeni dio svake stvari i prava koji saþinjavaju ostavinu, ali ostavitelj može odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio i u odreÿenim stvarima, pravima ili u novcu. (2) Na zahtjev neke od stranaka sud može, kad naÿe da je to opravdano, odluþiti da nužnom nasljedniku pripadne dio u odreÿenim stvarima, pravima ili u novcu, ako to veü nije pravnim poslom odredio ostavitelj. 2. IZRA ýUNAVANJE NUŽNOG I RASPOLOŽIVOG DIJELA, SMANJENJE RASPOLAGANJA PRAVNIM POSLOVIMA ZA SLU ýAJ SMRTI I VRA ûANJE POKLONA a) Izraþunavanje nužnog i raspoloživog dijela Utvrÿivanje vrijednosti ostavine ýlan 31. (1) Vrijednost ostavine na osnovu koje se izraþunava nužni dio utvrÿuje se na sljedeüi naþin: 1) prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, raþunajuüi tu i sve ono þime je raspolagao ugovorom o nasljeÿivanju i

Broj 80 - Stranica 86 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su oþigledno nenaplativa; 2) od utvrÿene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavitelja, iznos troškova popisa i procjene ostavine i iznos dugova ostavitelja; 3) dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavitelj uþinio ma na koji naþin nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona uþinjenih nasljednicima koji se odriþu naslijeÿa, kao i onih poklona za koje je ostavitelj naredio da se ne uraþunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog života uþinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobiþajenih poklona. (2) Pri utvrÿivanju vrijednosti ostavine neüe se uzeti u obzir vrijednost poklona uþinjenih za postignuüe opüekorisnih svrha, kao ni poklona koji se na osnovu samog zakona ne uraþunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Poklon i odreÿivanje njegove vrijednosti

ýlan 32. Kao poklon u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga ono što je ostavitelj za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja domaüinstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje ostavitelja bez nadoknade.

Procjenjivanje poklona

ýlan 33. Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku ostaviteljeve smrti, a prema njenom stanju u vrijeme kada je poklon uþinjen.

Poklon u vidu osiguranja

ýlan 34. Kada se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzet üe se zbir premija koje je uplatio ostavitelj, ako je taj zbir manji od osigurane sume; a ako je zbir premija veüi od osigurane sume, kao vrijednost poklona uzet üe se iznos osigurane sume.

b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine Izdvajanje u korist potomka koji su privreÿivali sa ostaviteljem

ýlan 35. (1) Ostaviteljevi potomci i usvojenici koji su živjeli u zajednici sa ostaviteljem, svojim radom, zaradom ili mu na drugi naþin pomagali u privreÿivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u poveüanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. (2) Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu i ne uzima se u obzir pri izraþunavanju nužnog dijela, niti se uraþunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Izdvajanje predmeta domaüinstva

ýlan 36. (1) Nadživjelom braþnom partneru i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaüinstvu pripadaju predmeti domaüinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokuüstvo, namještaj, posteljina i sliþno, ali ne ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti. (2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izraþunavanju nužnog dijela, niti se uraþunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

c) Smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za sluþaj
smrti i vraüanje poklona zbog povreda nužnog dijela
Povreda nužnog dijela
Pokloni i raspolaganja putem pravnih poslova za sluþaj smrti
uþinjeni u korist nužnih nasljednika
ýlan 37.
(1) Kada je povrijeÿen nužni dio, raspolaganja pravnim
poslovima za sluþaj smrti (testament, ugovor o
nasljeÿivanju) smanjit üe se, a pokloni üe se vratiti ukoliko
je potrebno da bi se namirio nužni dio.
(2) Nužni dio je povrijeÿen kada ukupna vrijednost
raspolaganja ugovorom o nasljeÿivanju, testamentom i
poklonom prelazi raspoloživi dio.
(3) Pri utvrÿivanju ukupne vrijednosti raspolaganja pravnim
poslovima za sluþaj smrti i poklona uzimaju se u raþun i oni
pokloni i raspolaganja za koja je ostavitelj naredio da se ne
uraþunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
(4) Od poklona i raspolaganja pravnim poslovima za sluþaj
smrti koja se uraþunavaju nužnom nasljedniku u njegov
nasljedni dio uzima se u raþun pri utvrÿivanju ukupne
vrijednosti raspolaganja samo onoliko za koliko oni
premašuju njegov nužni dio.
Red smanjenja i vraüanja
ýlan 38.
Kada je povrijeÿen nužni dio prvo se smanjuju raspolaganja
testamentom, zatim raspolaganja ugovorom o nasljeÿivanju, pa
ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren, vraüaju se pokloni.
Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom
o nasljeÿivanju i privilegovani legat
ýlan 39.
(1) Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri,
bez obzira na njihovu prirodu i na njihov obim i bez obzira
na to da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz
testamenta ne proizilazi nešto drugo.
(2) Odredba stava 1. ovog þlana primjenjuje se i na ugovor o
nasljeÿivanju.
(3) Ako je ostavitelj ostavio više legata i naredio da se neki
legat isplati prije ostalih, taj üe se legat smanjiti samo
ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostiže da se namiri
nužni dio.
Srazmjerno smanjenje legata naloženih testamentarnom
nasljedniku ili legataru
ýlan 40.
Testamentarni nasljednik þiji bi nasljedni dio morao biti
smanjen da bi se namirio nužni dio, može tražiti srazmjerno
smanjenje legata koje treba isplatiti ako iz testamenta ne proizlazi
nešto drugo. Isto važi i za nasljednika po ugovoru o nasljeÿivanju
i za legatara kojem je ostavitelj naložio da iz svog legata nešto
isplati.
Red vraüanja poklona
ýlan 41.
(1) Vraüanje poklona vrši se poþev od posljednjeg poklona i
ide dalje obrnuto po redu kojim su pokloni uþinjeni.
(2) Pokloni uþinjeni istovremeno vraüaju se srazmjerno.
Položaj poklonoprimca koji vraüa poklon
ýlan 42.
U pogledu poklonjene stvari koju je dužan vratiti
poklonoprimac se smatra savjesnim posjednikom do dana kada je
saznao za zahtjev za vraüanje poklona.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 87

Ko može tražiti smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za sluþaj smrti i vraüanje poklona

ýlan 43. (1) Smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeÿivanju i vraüanje poklona kojim je povrijeÿen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici. (2) Pravo iz stava 1. ovog þlana nasljedivo je samo ako je nužni nasljednik prije svoje smrti veü podnio zahtjev za nužni dio.

Zastara prava na traženje smanjenja raspolaganja pravnim poslovima za sluþaj smrti i vraüanje poklona

ýlan 44. Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku tri godine od proglašenja testamenta, a raspolaganje ugovorom o nasljeÿivanju i vraüanje poklona u roku tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrÿuje njegova smrt postalo pravomoüno.

3. ISKLJU ýENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLIJE ĈA I LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA a) Iskljuþenje nužnih nasljednika Razlozi iskljuþenja

ýlan 45. (1) Ostavitelj može iskljuþiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio: 1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze koja proizlazi iz njegovog porodiþnog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, 2) ako je namjerno poþinio neko teže kriviþno djelo prema njemu ili njegovom braþnom partneru, djetetu ili roditelju, 3) ako je poþinio neko od kriviþnih djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine ili þovjeþnosti i vrijednosti zaštiüenih meÿunarodnim pravom, 4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu. (2) Iskljuþenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomiþno.

Uvjeti za punovažnost iskljuþenja

ýlan 46. (1) Ostavitelj koji želi iskljuþiti nasljednika mora to izraziti u testamentu ili u ugovoru o nasljeÿivanju na izriþit naþin i navesti razlog za iskljuþenje. (2) Razlog za iskljuþenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta ili ugovora o nasljeÿivanju. (3) U sluþaju spora o opravdanosti iskljuþenja dužnost dokazivanja da je iskljuþenje opravdano leži na onome ko se na iskljuþenje poziva.

Posljedice iskljuþenja

ýlan 47. Iskljuþenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je iskljuþen, a pravo ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja odreÿuju se kao da je iskljuþeni umro prije ostavitelja.

b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka

ýlan 48. (1) Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, ostavitelj ga može na izriþit naþin lišiti u cjelini ili djelomiþno njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka. (2) Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja naslijeÿa lišeni ima maloljetne ili punoljetne potomke koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. (3) Lišeni nasljednik nasljeÿuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaüen lišenjem.

(4) Lišeni nasjednik nasljeÿuje ostavitelja i kad pretpostavke za
lišenje više ne postoje u þasu ostaviteljeve smrti.
C. URA ýUNAVANJE POKLONA I LEGATA U
NASLJEDNI DIO
Uraþunavanje poklona zakonskom nasljedniku
ýlan 49.
(1) Svakom zakonskom nasljedniku uraþunava se u nasljedni
dio sve što je na bilo koji naþin dobio na poklon od
ostavitelja.
(2) Plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od
poklonjene stvari sve do ostaviteljeve smrti se ne
uraþunavaju.
(3) Poklon se ne uraþunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme
poklona ili kasnije, ili u testamentu ili u ugovoru o
nasljeÿivanju da se poklon neüe uraþunati u nasljedni dio, ili
se iz okolnosti može zakljuþiti da je to bila ostaviteljeva
volja.
(4) Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu, s tim
da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog
nužnog dijela uraþunavaju pokloni koje je dobio.
Uraþunavanje legata zakonskim nasljednicima
ýlan 50.
(1) Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uraþunava se u
njegov nasljedni dio, osim ako iz testamenta ili iz ugovora o
nasljeÿivanju proizilazi da je ostavitelj htio da nasljednik
dobije legat pored svog dijela.
(2) Pri uraþunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time
da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog
nužnog dijela uraþunavaju legati koji su mu namijenjeni.
Uraþunavanje poklona i legata
ýlan 51.
(1) Uraþunavanje poklona i legata vrši se na taj naþin što ostali
nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuüu vrijednost, a
poslije toga ostatak ostavine dijeli se meÿu svim
nasljednicima.
(2) Ako dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti nisu
dovoljna da ostali nasljednici dobiju odgovarajuüu
vrijednost, nasljednik kojem se vrši uraþunavanje poklona i
legata nije dužan vratiti im nešto od onoga što je dobio.
(3) U sluþaju iz stava 2. ovog þlana ostaju važiti odredbe o
nužnom dijelu.
Pravo nasljednika kojem se poklon ili legat ne uraþunava
ýlan 52.
(1) Kada prema ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da
se uraþunava nasljedniku u njegov nasljedni dio, takav
nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i uþestvuje s
ostalim nasljednicima u diobi ostavine kao da poklona,
odnosno legata nije ni bilo.
(2) Kada ima nužnih nasljednika, a prema ostaviteljevoj volji
poklon ili legat ne treba da se uraþuna nekom nasljedniku u
njegov nasljedni dio, taj nasljednik üe moüi zadržati poklon,
odnosno legat u granicama raspoloživog dijela.
Pravo nasljednika koji se odrekao od naslijeÿa
ýlan 53.
(1) Nasljednik koji se odrekao od naslijeÿa zadržava poklon u
granicama raspoloživog dijela.
(2) Nasljednik ima pravo zahtijevati ispunjenje legata samo u
granicama raspoloživog dijela.
Pravo vraüanja poklona
ýlan 54.
(1) Nasljednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati u
ostavinu.

Broj 80 - Stranica 88 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

(2) U tom sluþaju neüe mu se njena vrijednost uraþunati u nasljedni dio, a u pogledu troškova koje je uþinio za stvar i u pogledu ošteüenja koja je pretrpjela, smatrat üe se za savjesnog držaoca, ukoliko se ne dokaže njegova nesavjesnost.

Odreÿivanje vrijednosti poklona pri uraþunavanju

ýlan 55. Odreÿivanje vrijednosti poklona pri uraþunavanju poklona nasljedniku u nasljedni dio vrši se u skladu sa odredbama þlana

  1. ovog zakona.

Poklon u vidu osiguranja

ýlan 56. Vrijednost poklona u vidu osiguranja odreÿuje se u skladu sa odredbama þlana 34. ovog zakona.

Troškovi izdržavanja nasljednika

ýlan 57. (1) Ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno školovanje neüe se uraþunati u njegov nasljedni dio. (2) Da li üe se izdaci koje je ostavitelj uþinio za daljnje školovanje nasljednika uraþunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odluþit üe sud na zahtjev nasljednika prema okolnostima, uzimajuüi u obzir naroþito vrijednost ostavine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika.

Uobiþajeni manji pokloni

ýlan 58. Uobiþajeni manji pokloni ne uraþunavaju se u nasljedni dio. ýlan 59. (1) Pokloni uþinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeÿe uslijed smrti te osobe ili uslijed njegovog odricanja od naslijeÿa, uraþunavaju se i u nasljedni dio. (2) Pokloni uþinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeÿe zbog nedostojnosti te osobe, ili zbog njenog iskljuþenja iz naslijeÿa ili zbog lišenja nužnog dijela, ne uraþunavaju se nasljedniku u nasljedni dio.

Uraþunavanje nasljednikovog duga ostavitelju

ýlan 60. Nasljedniku se uraþunava u njegov dio ono što je dugovao ostavitelju.

Zahtjev za uraþunavanje

ýlan 61. Zahtjev da se u nasljedni dio jednog nasljednika uraþunaju pokloni i legati mogu podnositi samo njegovi sunasljednici, odnosno nasljednici sunasljednika.

III. NASLJE ĈIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA A. UVJETI ZA PUNOVAŽNOST TESTAMENTA Sposobnost za saþinjavanje testamenta

ýlan 62. (1) Testament je strogo liþni akt koji može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuÿivanje koja je navršila 15 godina života. (2) Testament je ništavan ako u vrijeme njegovog sastavljanja zavještatelj nije imao 15 godina života ili ako nije bio sposoban za rasuÿivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat üe se da je zavještatelj u trenutku sastavljanja testamenta bio sposoban za rasuÿivanje. Zavještatelj nije bio sposoban za rasuÿivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti znaþenje svog izjašnjenja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

(3) Gubitak sposobnosti za rasuÿivanje koji bi nastupio pošto je
testament saþinjen ne utiþe na njegovu punovažnost.
Ništavnost testamenta
ýlan 63.
(1) Ništavan je testament ako je zavještatelj bio nesposoban za
rasuÿivanje, ili nije imao 15 godina, ili je bio natjeran
prijetnjom, ili prinudom da ga sastavi ili se odluþio da ga
saþini uslijed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u
zabludi.
(2) Prijetnja, prinuda ili prevara povlaþi ništavnost testamenta i
kad potiþe od treüe osobe.
(3) Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda
o þinjenicama koje su pobudile zavještatelja da uþini ta
raspolaganja.
(4) Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament
pod prijetnjom ili prinudom, uslijed prevare ili u zabludi,
ništavne su samo te odredbe.
ýlan 64.
(1) Poništenje testamenta ili pojednih njegovih odredaba iz
razloga utvrÿenih u þl. 62. i 63. ovog zakona može tražiti
samo osoba koja ima pravni interes i to u roku jedne godine
od kada je doznala za postojanje uzroka ništavnosti, a
najkasnije za deset godina od proglašenja testamenta.
(2) Rok od jedne godine ne može poþeti teþi prije proglašenja
testamenta.
(3) Poništenje testamenta prema nesavjesnoj osobi može se
tražiti za 20 godina od proglašenja testamenta.
Forma testamenta kao uvjet za njegovu punovažnost
ýlan 65.
(1) Punovažan je onaj testament koji je saþinjen u formi
utvrÿenoj u zakonu i pod uvjetima predviÿenim zakonom.
(2) Poništenje testamenta zbog nedostatka forme može tražiti
poslije otvaranja naslijeÿa samo osoba koja ima pravni
interes i to u roku jedne godine od kada je saznala za
testament, a najduže za deset godina od proglašenja
testamenta.
(3) Rok od jedne godine ne može poþeti da teþe prije
proglašenja testamenta.
B. OBLICI TESTAMENTA
Svojeruþni testament
ýlan 66.
(1) Testament je punovažan ako ga je zavještatelj napisao
svojom rukom i ako ga je potpisao.
(2) Za punovažnost svojeruþnog testamenta nije nužno da je u
njemu naznaþen datum kada je saþinjen, ali je poželjno da
datum bude naznaþen.
Pismeni testament pred svjedocima
ýlan 67.
(1) Zavještatelj koji zna da þita i piše može saþiniti testament
na taj naþin što üe ispravu koju je neko drugi sastavio
svojeruþno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujuüi
pred njima da je to njegov testament.
(2) Svjedoci üe se potpisati na samom testamentu, a poželjno je
da se naznaþi njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge
okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem
pronalaženju.
Sudski testament
ýlan 68.
(1) Testament može zavještatelju saþiniti po njegovom
kazivanju sudija nedležnog suda koji üe prethodno utvrditi
identitet zavještatelja.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 89

(2) Pošto zavještatelj ovakav testament proþita i potpiše, sudija üe potvrditi na samom testamentu da ga je zavještatelj u njegovom prisustvu proþitao i potpisao.

Sudski testament ako zavještatelj nije u stanju da ga proþita

ýlan 69. (1) U sluþaju da zavještatelj nije u stanju da proþita testament koji mu je saþinio sudija, sudija üe ga proþitati zavještatelju u prisustvu dva svjedoka. (2) Zavještatelj üe zatim u prisustvu dva svjedoka potpisati testament ili staviti na njega otisak prsta pošto izjavi da je to njegov testament. (3) Svjedoci üe se potpisati na testamentu. (4) Sudija üe na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene.

Notarski testament

ýlan 70. (1) Testament može zavještatelju saþiniti notar u formi notarski obraÿene isprave u skladu sa posebnim zakonom kojim se ureÿuje postupak notarske obrade isprava. (2) Notarski testament iz stava 1. ovog þlana je oblik redovnog i javnog testamenta.

Predaja testamenta na þuvanje

ýlan 71. (1) Zavještatelj može svoj testament sam þuvati ili ga povjeriti na þuvanje kojem drugom fiziþkom ili pravnom licu. (2) Ako zavještatelj želi povjeriti svoj testament na þuvanje sudu, notaru ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Bosne i Hecegovine, taj ga je dužan primiti na þuvanje, bez obzira na to ko je testament sastavio, te postupiti pritom po pravilima ovog zakona, odnosno zakona koji ureÿuje notarsku službu.

Saþinjavanje pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta

ýlan 72. (1) Pri saþinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta svjedoci üe biti punoljetna lica koja nisu lišena poslovne sposobnosti i koja znaju þitati i pisati, a kod sudskog testamenta i koja razumiju jezik na kojem je testament saþinjen. (2) Ne mogu biti svjedoci pri saþinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta, niti testament saþiniti po kazivanju zavještatelja u svojstvu sudije: potomci zavještatelja, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojitelji, njegovi srodnici u poboþnoj liniji do þetvrtog stepena zakljuþno, braþni partneri svih ovih osoba i braþni partner zavještatelja.

Raspolaganje u korist osoba koje su zavještatelju saþinile testament, svjedoka i njihovih bližih srodnika

ýlan 73. Ništavne su odredbe testamenta kojima se ostavlja nešto osobama koje su zavještatelju saþinile testament, svjedocima pri njegovom saþinjavanju, kao i precima, potomcima, braüi i sestrama i braþnim partnerima ovih osoba.

Testament saþinjen pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu

ýlan 74. Testament može saþiniti državljaninu Bosne i Hercegovine u inozemstvu po odredbama koje važe za saþinjavanje sudskog testamenta, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove.

Testament saþinjen na bosanskohercegovaþkom brodu i u
avionu
ýlan 75.
(1) Na bosanskohercegovaþkom brodu i u avionu testament
može saþiniti zapovjednik broda, odnosno aviona po
odredbama koje važe za saþinjavanje sudskog testamenta.
(2) Testament koji je saþinjen na bosanskohercegovaþkom
brodu, odnosno u avionu prestaje važiti po isteku 30 dana
nakon povratka zavještatelja u Bosnu i Hercegovinu.
Testament saþinjen za vrijeme mobilizacije ili rata
ýlan 76.
(1) Za vrijeme mobilizacije ili rata može po odredbama koje
važe za saþinjavanje sudskog testamenta, saþiniti testament
osobi na vojnoj dužnosti zapovjednik þete ili drugi
starješina njegovog ili višeg ranga, ili koja druga osoba u
prisustvu koje od ovih starješina, kao i svaki starješina
odvojenog odjeljenja.
(2) Ovako saþinjen testament prestaje važiti po isteku 60 dana
po završetku rata, a ako je zavještatelj ranije ili kasnije
demobiliziran po isteku 30 dana od demobiliziranja.
Usmeni testament
ýlan 77.
(1) Zavještatelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno
pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u
moguünosti da saþini pismeni testament.
(2) Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od
prestanka izuzetnih prilika u kojima je saþinjen.
Svjedoci pri saþinjavanju usmenog testamenta
ýlan 78.
Pri saþinjavanju usmenog testamenta mogu biti svjedoci
samo osobe koje mogu biti svjedoci pri saþinjavanju sudskog
testamenta, ali ne moraju znati þitati i pisati.
Dužnost svjedoka usmenog testamenta
ýlan 79.
(1) Svjedoci pred kojima je zavještatelj usmeno izjavio svoju
posljednju volju dužni su bez odlaganja staviti napismeno
izjavu zavještatelja i što prije predati je sudu, ili je usmeno
ponoviti pred sudom iznoseüi i kad, gdje i u kojim
prilikama je zavještatelj izjavio svoju posljednju volju.
(2) Izvršenje ove dužnosti nije uvjet za punovažnost usmenog
testamenta.
Raspolaganje usmenim testamentom u korist svjedoka i
njihovih bližih srodnika
ýlan 80.
Ništavne su odredbe usmenog testamenta kojima se ostavlja
nešto svjedocima pri njegovom saþinjavanju, njihovim braþnim
partnerima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim
srodnicima u poboþnoj liniji do þetvrtog stepena srodstva
zakljuþno i braþnim partnerima svih ovih osoba.
Dokazivanje uništenog, sakrivenog i izgubljenog ili zaturenog
testamenta
ýlan 81.
Testament uništen sluþajem ili radnjom neke druge osobe,
izgubljen, sakriven ili zaturen poslije smrti zavještatelja ili prije
njegove smrti, ali bez njegovog znanja, proizvest üe djelovanje
punovažnog testamenta ako zainteresirana osoba dokaže da je
testament postojao, da je uništen, izgubljen, sakriven ili zaturen,
da je bio saþinjen u formi propisanoj u zakonu i ako dokaže
sadržaj onog dijela testamenta na koji se poziva.

Broj 80 - Stranica 90 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

C. ME ĈUNARODNI TESTAMENT Punovažnost meÿunarodnog testamenta

ýlan 82. (1) Meÿunarodni testament je punovažan u pogledu forme, bez obzira na mjesto gdje je saþinjen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište zavještatelja, ako je saþinjen u formi meÿunarodnog testamenta, u skladu sa odredbama þl. od 83. do 89. ovog zakona. (2) Ništavnost meÿunarodnog testamenta iz stava 1. ovog þlana ne utiþe na njegovu eventualnu punovažnost u pogledu forme kao testamenta druge vrste. ýlan 83. Ovaj zakon ne primjenjuje se na formu testamentarnih odredaba koje su u istom pismenu saþinile dvije ili više osoba.

Forma meÿunarodnog testamenta

ýlan 84. (1) Meÿunarodni testament mora biti saþinjen u pismenoj formi. (2) Zavještatelj ne mora svojeruþno napisati meÿunarodni testament. (3) Meÿunarodni testament može biti napisan na bilo kojem jeziku, rukom ili na neki drugi naþin. ýlan 85. (1) U prisustvu dva svjedoka i osobe ovlaštene za meÿunarodni testament, zavještatelj izjavljuje da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem. (2) Zavještatelj nije dužan da sa sadržajem meÿunarodnog testamenta upozna svjedoka niti ovlaštenu osobu.

Potpisi na meÿunarodnom testamentu

ýlan 86. (1) U prisustvu svjedoka i ovlaštene osobe zavještatelj potpisuje meÿunarodni testament ili, ako ga je prethodno potpisao, priznaje i potvrÿuje potpis za svoj. (2) Ako zavještatelj nije u stanju da se potpiše, saopüit üe razlog ovlaštenoj osobi koja üe to zabilježiti na meÿunarodnom testamentu. (3) Osim toga zakon prema kojem odreÿena osoba saþinjava meÿunarodni testament može ovlastiti zavještatelja da

zatraži da ga druga osoba, u njegovo ime, potpiše na
testamentu.
(4) Svjedoci i ovlaštena osoba u prisustvu zavještatelja,
stavljaju istovremeno svoje potpise na meÿunarodni
testament.
ýlan 87.
(1) Potpisi se moraju staviti na kraju meÿunarodnog
testamenta.
(2) Ako se meÿunarodni testament sastoji od više listova svaki
list mora da potpiše zavještatelj ili ako on nije u stanju da
potpiše, druga osoba u njegovo ime, ili, ako ja nema,
ovlaštena osoba.
(3) Svaki list mora biti obilježen brojem.
Datum meÿunarodnog testamenta
ýlan 88.
(1) Datum meÿunarodnog testamenta je datum pod kojim ga je
potpisala ovlaštena osoba.
(2) Ovaj datum mora biti stavljen na kraju meÿunarodnog
testamenta od ovlaštene osobe.
Izjava o þuvanju meÿunarodnog testamenta
ýlan 89.
(1) Ako ne postoji obavezan propis o þuvanju meÿunarodnog
testamenta ovlaštena osoba upitat üe zavještatelja da li želi
da da izjavu u pogledu þuvanja meÿunarodnog testamenta.
(2) U tom sluþaju, i na izriþit zahtjev zavještatelja, mjesto gdje
on ima namjeru da þuva meÿunarodni testament zabilježit
üe se u potvrdi predviÿenoj u þlanu 90. ovog zakona.
Potvrda meÿunarodnog testamenta
ýlan 90.
Ovlaštena osoba priložit üe meÿunarodnom testamentu
potvrdu u skladu sa odredbama þlana 91. ovog zakona kojim se
utvrÿuje da su poštovane obaveze propisane ovim zakonom.
ýlan 91.
Potvrda koju izdaje ovlaštena osoba sastavlja se u sljedeüoj
formi:

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 91



Broj 80 - Stranica 92 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

ýlan 92. Ovlaštena osoba þuva jedan primjerak potvrde, a drugi predaje zavještatelju.

ýlan 93. Osim ako se ne dokaže suprotno, potvrda ovlaštene osobe uzima se kao dovoljan dokaz formalne punovažnosti pismena kao meÿunarodnog testamenta u smislu ovog zakona.

ýlan 94. Nepostojanje ili nepravilnost potvrde ne utiþe na formalnu punovažnost meÿunarodnog testamenta napravljenog u skladu s ovim zakonom.

Opoziv meÿunarodnog testamenta

ýlan 95. Meÿunarodni testament podliježe redovnim propisima o opozivanju testamenta.

Sastavljanje i þuvanje meÿunarodnog testamenta

ýlan 96. (1) Ovlaštena osoba za postupanje pri sastavljanju meÿunarodnog testamenta, u smislu ovog zakona, jeste sudija opüinskog suda, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove, notar i zapovjednik bosanskohercegovaþkog broda, odnosno aviona. (2) Zavještatelj može meÿunarodni testament ostaviti na þuvanje kod opüinskog suda ili notara. (3) U tom sluþaju sudija üe narediti da se testament stavi u poseban omot i zapeþati.

Svjedoci i tumaþi meÿunarodnog testamenta

ýlan 97. (1) Pri saþinjavanju meÿunarodnog testamenta svjedoci üe biti punoljetne osobe koje nisu lišene poslovne sposobnosti i koje razumiju jezik na kojem je zavještatelj izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem. (2) Ne mogu biti svjedoci pri saþinjavanju meÿunarodnog testamenta: potomci zavještatelja, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci usvojitelji, njegovi srodnici u poboþnoj liniji do þetvrtog stepena zakljuþno, braþni partneri svih ovih osoba i braþni partner zavještatelja. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog þlana shodno se primjenjuju i na tumaþe.

Tumaþenje odredaba meÿunarodnog testamenta

ýlan 98. U vezi sa tumaþenjem i primjenom odredaba ovog zakona vodit üe se raþuna o njegovom meÿunarodnom obilježju i potrebi njegovog jednoobraznog tumaþenja.

D. SADRŽAJ TESTAMENTA Odreÿivanje nasljednika

ýlan 99. (1) Zavještatelj može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika. (2) Nasljednik, na osnovu testamenta, jeste osoba koju je zavještatelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine odreÿen prema cijeloj imovini. (3) Nasljednikom üe se smatrati i osoba kojoj su testamentom ostavljeni jedna ili više odreÿenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja zavještatelja bila da mu ta osoba bude nasljednik.

Supstitucije

ýlan 100. (1) Zavještatelj može odrediti testamentom osobu kojoj üe pripasti nasljedstvo ako odreÿeni nasljednik umre prije

njega, ili se odrekne naslijeda, ili bude nedostojan da
naslijedi.
(2) Odredbe stava 1. ovog þlana važe i za legate.
(3) Zavještatelj ne može odrediti nasljednika svome
nasljedniku ni legataru.
Ostavljanje legata
ýlan 101.
Zavještatelj može testamentom ostaviti jedan ili više legata.
Raspolaganje u dozvoljene svrhe i osnivanje zadužbine
ýlan 102.
(1) Zavještatelj može testamentom narediti da se neka stvar ili
pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za
postizanje neke dozvoljene svrhe.
(2) Ako je zavještatelj naredio osnivanje zadužbine i odredio
sredstva za postizanje njenog cilja zadužbina nastaje kada u
skladu sa zakonom stekne svojstvo pravnog lica.
Tereti i uvjeti
ýlan 103.
(1) Zavještatelj može opteretiti nekom dužnošüu osobu kojoj
ostavlja neku korist iz ostavine.
(2) Zavještatelj može u pojedinim odredbama testamenta
postaviti uvjete ili rokove.
(3) Nemoguüi, nedozvoljeni i nemoralni uvjeti i tereti, kao i oni
koji su nerazumljivi ili protivrjeþni smatraju se kao da ne
postoje.
Odreÿenost nasljednika i drugih korisnika
ýlan 104.
Nasljednici, legatari i druge osobe kojima su testamentom
ostavljene neke koristi dovoljno su odreÿeni ako testament sadrži
podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni.
Tumaþenje testamenta
ýlan 105.
(1) Odredbe testamenta tumaþe se prema pravoj namjeri
zavještatelja.
(2) U sluþaju sumnje odredbe testamenta imaju se tumaþiti tako
da se primijeni ono što je povoljnije za testamentarnog
nasljednika, a ne zakonskog nasljednika.
(3) U sluþaju sumnje o pravoj zavještateljovoj namjeri odredbe
testamenta imaju se tumaþiti tako da se primijeni ono što je
povoljnije za osobu kojoj je testamentom naložena neka
obaveza.
E. LEGATI
Sadržina legata
ýlan 106.
(1) Ostavitelj može ostaviti testamentom jednu ili više
odreÿenih stvari ili neko pravo odreÿenoj osobi, ili naložiti
nasljedniku ili kojoj drugoj osobi kojoj nešto ostavlja, da iz
onoga što je ostavljeno dadne neku stvar odreÿenoj osobi,
ili joj isplati sumu novca, ili je oslobodi nekog duga, ili je
izdržava ili uopüe u njenu korist nešto uþini ili se uzdrži od
neþega ili nešto trpi.
(2) Takvim zavještanjem se, po pravilu, ne postavlja
nasljednik.
(3) Takvo zavještanje naziva se legatom, a osoba kojoj je
legatom nešto namijenjeno naziva se legatar.
(4) Odredbe st. od 1. do 3. ovog þlana i odredbe þl. od 107. do
  1. ovog zakona shodno se primjenjuju i na ugovor o nasljeÿivanju.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 93

Obaveza izvršenja legata

ýlan 107. (1) Na osnovu izvršenja testamenta legatar ima pravo tražiti izvršenje legata od osobe kojoj je testamentom naloženo da legat izvrši. (2) Ako je izvršenje legata naloženo za više osoba, svaka osoba odgovara srazmjerno dijelu ostavine koji dobija, osim ako se iz testamenta može zakljuþiti da je zavještatelj htio da ove osobe za izvršenje legata odgovaraju na drugi naþin. (3) Ako je zavještatelj propustio odrediti ko je dužan izvršiti legat, obaveza izvršenja važi za sve zakonske i testamentarne nasljednike, srazmjerno njihovim nasljedniþkim dijelovima.

Isplata povjerilaca prije legata

ýlan 108. Zavještateljevi povjerioci imaju pravo da se naplate prije legatara.

Smanjenje legata i tereta

ýlan 109. (1) Nasljednik nije dužan izvršiti u cjelini legate þija vrijednost premašuje vrijednost onog dijela naslijeÿene imovine kojim je zavještatelj mogao slobodno raspolagati. (2) Isto važi za legatara, ako vrijednost legata ili tereta koje treba da izvrši premašuje vrijednost njegovog legata. (3) U tim sluþajevima svi legati i tereti smanjuju se u istoj srazmjeri ako zavještatelj nije drukþije odredio.

Pravo legata kad dužnik legata ne naslijedi

ýlan 110. Legatar ima pravo tražiti izvršenje legata i kad je osoba koja je po testamentu bila dužna izvršiti legat umrla prije zavještatelja, ili se odrekla naslijeÿa, ili je nedostojna da naslijedi.

Predstavnik prava legatara

ýlan 111. (1) Važenje legata prestaje ako legatar umre prije zavještatelja, ili se odrekne legata, ili je nedostojan. (2) U sluþajevima iz stava 1. ovog þlana predmet legata (þlan 106.) ostaje osobi koja je bila dužna da ga izvrši, ako iz samog testamenta ne proizlazi kakva druga zavještateljeva namjera. ýlan 112. Važenje legata prestaje i kad je zavještatelj otuÿio ili potrošio predmet legata ili je taj predmet inaþe prestao da postoji za života zavještatelja, ili je sluþajno propao poslije njegove smrti.

Odgovornost legatara za dugove zavještatelja

ýlan 113. (1) Legatar ne odgovara za dugove zavještatelja. (2) Izuzetno, zavještatelj može narediti da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove, ili dio duga, ali samo u granicama vrijednosti legata.

Legat ostavljen povjeriocu

ýlan 114. Kada je zavještatelj ostavio legat svom povjeriocu, ovaj ima pravo da pored izvršenja legata traži i izvršenje svog potraživanja ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera zavještateljeva bila drukþija.

Zastara prava na izvršenje legata

ýlan 115. Pravo na izvršenje legata zastarijeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlašten da traži

izvršenje legata, a najkasnije u roku pet godina od dana kada je
mogao zahtijevati izvršenje legata.
F. IZVRŠIOCI TESTAMENTA
Odreÿivanje izvršitelja testamenta
ýlan 116.
(1) Zavještatelj može testamentom odrediti jednu ili više osoba
za izvršioce testamenta. Izvršitelj testamenta može biti
svaka poslovno sposobno osoba.
(2) Osoba odreÿena za izvršitelja testamenta ne mora se primiti
te dužnosti.
Dužnosti izvršitelja testamenta
ýlan 117.
(1) Ako zavještatelj nije što drugo htio, dužnost je izvršitelja
testamenta naroþito: stara se o þuvanju ostavine, njom
upravlja, stara se o isplati dugova i legata i uopüe stara se da
testament bude izvršen onako kako je zavještatelj htio.
(2) Ako ima više izvršitelja testamenta oni, vrše zajedno
povjerene im dužnosti, osim ako je zavještatelj drukþije
odredio.
Polaganje raþuna i nagrada izvršitelju
ýlan 118.
(1) Izvršitelj testamenta dužan je položiti sudu raþun o svom
radu.
(2) Izvršitelj ima pravo na nadoknadu troškova i na nagradu za
svoj trud koja üe mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela
ostavine, a prema odluci suda.
Opoziv izvršitelja testamenta
ýlan 119.
Sud može po prijedlogu ili službenoj dužnosti opozvati
izvršitelja testamenta ako njegov rad nije u skladu sa voljom
zavještatelja ili sa zakonom.
G. OPOZIV TESTAMENTA
Izriþito opoziv testamenta
ýlan 120.
(1) Zavještatelj može uvijek opozvati testament u cjelini ili
djelomiþnom izjavom datoj u formi u kojoj se po zakonu
može saþiniti testament.
(2) Zavještatelj može opozvati pismeni testament i uništenjem
pismena.
(3) U svemu ostalom se u pogledu valjanosti opoziva
testamenta primjenjuju na odgovarajuüi naþin pravila o
valjanosti testamenta.
Odnos ranijeg i kasnijeg testamenta
ýlan 121.
(1) Ako se kasnijim testamentom izriþito ne opozove raniji
testament, odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi
ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg
testamenta.
(2) Ako je zavještatelj uništio kasniji testament, raniji testament
ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da zavještatelj to
nije htio. Isto vrijedi i u sluþaju da je opozvao opoziv
testamenta.
Raspolaganje zavještanom stvari ili pravom
ýlan 122.
Svako kasnije raspolaganje zavještatelja odreÿenom stvari
ili pravom koje je bio nekome zavještao ima za posljedicu opoziv
zavještanja te stvari ili prava.
Prestanak braka
ýlan 123.
Raspolaganja zavještatelja u korist svog braþnog partnera
smatrat üe se opozvanima ako je brak prestao na osnovu pravo-

Broj 80 - Stranica 94 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

moüne presude nakon što je testament sastavljen, osim ako je ostavitelj drukþije odredio svojim testamentom.

H. REGISTAR TESTAMENATA I DRUGIH NASLJEDNOPRAVNIH POSLOVA

ýlan 124. (1) ýinjenica da je sastavljen, pohranjen, opozvan, te proglašen neki testament evidentira se u registru testamenata i drugih nasljednopravnih poslova (u daljnjem tekstu: Registar). (2) Registar iz stava 1. ovog þlana vodi Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine po pravilima koja üe posebnim pravilnikom propisati federalni ministar pravde. (3) U Registar podatke iz stava 1. ovog þlana dužni su dostaviti: 1) nadležni sudovi, 2) notari, 3) diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine. (4) U Registar podatke iz stava 1. ovog þlana mogu dostaviti i druge osobe koje su saþinile testament. (5) Registar je javni upisnik iz kojeg se podaci prije smrti ostavitelja ne mogu nikome staviti na raspolaganje, osim ostavitelju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio na osnovu notarski ovjerene punomoüi. (6) U Registar se evidentira i þinjenica da je sklopljen, pohranjen, te opozvan/raskinut ugovor o nasljeÿivanju iz þlana 126. ovog zakona, kao i ugovor o odricanju od naslijeÿa koje nije otvoreno iz þlana 167. ovog zakona. (7) ýinjenica da testament, ugovor o nasljeÿivanju i ugovor o odricanju od naslijeÿa koji nije otvoren, nisu evidentirani u Registru, niti bilo gdje posebno pohranjeni ne šteti njihovoj valjanosti.

IV. NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI A. UGOVOR O NASLJEĈIVANJU I O BUDU ûEM NASLJEDSTVU ILI LEGATU Ništavnost ugovora o nasljeÿivanju

ýlan 125. Ništavan je ugovor kojim neko ostavlja svoju ostavinu ili njen dio svom saugovaraþu ili treüoj osobi.

Ugovor o nasljeÿivanju izmeÿu braþnih ili vanbraþnih partnera

ýlan 126. (1) Izuzetno od odredbe þlana 125. ovog zakona, dozvoljeno je zakljuþivanje ugovora o nasljeÿivanju izmeÿu braþnih ili vanbraþnih partnera. (2) Ugovor o nasljeÿivanju mogu zakljuþiti i buduüi braþni partneri, a djelovanja ugovora su odgoÿena do zakljuþenja braka. (3) Ugovor o nasljeÿivanju je strogo osobni akt koji mogu zakljuþiti samo potpuno poslovno sposobne osobe.

Sadržaj ugovora o nasljeÿivanju

ýlan 127. (1) Ugovorom o nasljeÿivanju se ugovorne strane meÿusobno odreÿuju za nasljednike ili jedna strana drugu odreÿuje za svog nasljednika što ova strana prihvata. (2) Ugovorom može biti obuhvaüena cijela imovina ili njen dio, sadašnja kao i buduüa imovina. (3) Zakljuþenjem ovog ugovora nije ograniþena moguünost raspolaganja imovinom za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari u zemljišnoj knjizi se može izvršiti zabilježba zabrane otuÿenja ili optereüenja.

Forma ugovora o nasljeÿivanju
ýlan 128.
Ugovor o nasljeÿivanju se zakljuþuje u formi notarski
obraÿene isprave. Obaveza je notara da stranke pouþi o svim
nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeÿivanju, kao i
moguünostima njegovog raskida ili opoziva.
Odnos prema drugim osnovama pozivanja na naslijeÿe
ýlan 129.
(1) Ukoliko je zakljuþen ugovor o nasljeÿivanju on ima
prednost pred nasljeÿivanjem na osnovu testamenta i
zakona.
(2) Ovim ugovorom se ne može otkloniti primjena odredaba o
nužnom nasljeÿivanju.
Prestanak ugovora o nasljeÿivanju
ýlan 130.
(1) Ugovor o nasljeÿivanju stranke mogu raskinuti
sporazumom koji mora biti u formi notarski obraÿene
isprave.
(2) Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno
ako prestane vanbraþna zajednica, prestaje i ugovor o
nasljeÿivanju, osim ako u samom ugovoru nije odreÿeno
drukþije.
(3) Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeÿivanju nije
dopušten, osim ako je zakonom drukþije odreÿeno.
(4) Jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeÿivanju
ukoliko su pri njegovom zakljuþivanju postojale mane
volje.
Jednostrani raskid ili opoziv ugovora
ýlan 131.
(1) Ukoliko je nasljeÿivanje jedne strane ugovorom o
nasljeÿivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge
strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano
raskinuti po opüim pravilima obligacionog prava.
(2) Ako su nakon zakljuþenja ugovora o nasljeÿivanju na strani
jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za iskljuþenje
iz nasljeÿivanja ili i prije toga, a druga ugovorna strana za
to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonom
propisanoj formi izvršiti iskljuþenje iz naslijeÿa, þime se
smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o
nasljeÿivanju, osim ako prilikom iskljuþenja izriþito ne
odredi da se iskljuþenje ne odnosi na dio obuhvaüen
ugovorom o nasljeÿivanju.
(3) Jednostrani opoziv mora biti uþinjen u formi notarski
obraÿene isprave i saopüen drugoj strani, inaþe ne proizvodi
djelovanje.
(4) Osoba koja je nedostojna za nasljeÿivanje ne može steüi
ništa ni na osnovu ugovora o nasljeÿivanju. Prava druge
ugovorne strane ostaju nepromijenjena.
Evidentiranje u Registar
ýlan 132.
Notar koji je saþinio ugovor o nasljeÿivanju kao i njegov
raskid, odnosno opoziv dužan je o tome dostaviti podatke u
Registar shodno odredbama þlana 124. ovog zakona.
Ništavnost ugovora o buduüem nasljedstvu ili legatu
ýlan 133.
(1) Ništavan je ugovor kojim neko otuÿuje nasljedstvo kojem
se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treüe osobe koja je
još u životu.
(2) Ništavan je isto tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj
koristi kojom se jedan ugovaraþ nada iz nasljedstva koje još
nije otvoreno.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 95

Ništavnost ugovora o sadržaju testamenta

ýlan 134. Ništavan je ugovor kojim se neko obavezuje da unese neku odredbu u svoj testament, ili da je ne unese, da opozove neku odredbu iz svog testamenta ili da je ne opozove.

B. USTUPANJE I RASPODJELA IMOVINE ZA ŽIVOTA Uvjeti za punovažnost ustupanja i raspodjele imovine za života

ýlan 135. Predak može pravnim poslom meÿu živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i drugim svojim potomcima.

Uvjet valjanosti sporazuma

ýlan 136. (1) Ustupanje i raspodjela imovine u smislu odredaba þlana

  1. ovog zakona punovažni su samo ako su se s tim saglasila sva djeca i drugi ustupiteljevi potomci koji üe po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu. (2) Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života mora biti sastavljen u formi notarski obraÿene isprave. (3) Potomak koji nije dao saglasnost može je dati naknadno u istoj formi. (4) Ustupanje i raspodjela imovine ostaju punovažni ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao naslijeÿa, ili je iskljuþen iz naslijeÿa, ili je nedostojan.

Predmet ustupanja i raspodjele imovine

ýlan 137. (1) Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaüena samo ustupiteljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njen dio. (2) Ništavna je odredba kojom bi bilo predviÿeno kako üe se raspodijeliti imovina koja se bude zatekla u ustupiteljevoj zaostavštini.

Ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu

ýlan 138. (1) Kada predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imovine (ustupitelj) umre, njegovu ostavinu saþinjavat üe samo ona njegova imovina koja nije obuhvaüena valjanim ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra koja je naknadno stekao. (2) Obaveza je notara da stranke pouþi o nasljednopravnim posljedicama iz stava 1. ovog þlana i u ispravi naznaþi da je tako postupljeno.

Ustupljeni dijelovi imovine kao poklon

ýlan 139. (1) Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio koji od nasljednika, dijelovi imovine koji su ustupljeni ostalim nasljednicima smatraju se kao pokloni i sa njima üe se poslije smrti pretka postupiti kao sa poklonima uþinjenim nasljednicima. (2) Na isti naþin postupit üe se i ako se ustupitelju poslije ustupanja i raspodjele izvršenih sporazumno sa svim nasljednicima rodi dijete, ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim.

Zadržavanje prava prilikom ustupanja i raspodjele

ýlan 140. (1) Prilikom ustupanja i raspodjele ustupitelj može za sebe ili za svog braþnog partnera, ili kao za koju drugu osobu zadržati pravo plodouživanja, pravo upotrebe ili pravo stanovanja na svim ustupljenim stvarima, ili na nekim od njih, ili ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili novcu, ili doživotno izdržavanje ili kakvu drugu naknadu.

(2) Ako su pravo plodouživanja, pravo upotrebe, pravo
stanovanja, doživotna renta ili doživotno izdržavanje
ugovoreni za ustupitelja i njegovog braþnog partnera
zajedno, u sluþaju smrti jednog od njih, to pravo ili renta ili
doživotno izdržavanje pripada u cjelini preživjelom
braþnom partneru do njegove smrti, ako nije što drugo
ugovoreno, ili ako drukþije ne proizilazi iz okolnosti
sluþaja.
Prava ustupiteljevog braþnog partnera
ýlan 141.
(1) Ustupitelj može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti svog
braþnog partnera uz njegov pristanak.
(2) Ako braþni partner ne bude obuhvaüen ustupanjem i
raspodjelom, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno.
(3) U tom sluþaju ustupanje i raspodjela ostaju punovažne,
samo se prilikom utvrÿivanja vrijednosti ostavine radi
odreÿivanja nužnog dijela preživjelog braþnog partnera
dijelovi ostaviteljeve imovine koji su ustupljeni njegovim
potomcima smatraju kao poklon.
Ustupiteljevi dugovi i pobijanje ustupanja
ýlan 142.
(1) Potomci izmeÿu kojih je ustupitelj razdijelio svoju imovinu
ne odgovaraju za njegove dugove, ako nije što drugo
odreÿeno prilikom ustupanja i raspodjele.
(2) Ustupiteljevi povjeritelji mogu pobijati ustupanje i
raspodjelu pod uvjetima predveÿenim za pobijanje
raspolaganja bez nadoknade.
Odgovornost za nedostatke
ýlan 143.
Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke kakva
poslije diobe nastaje izmeÿu sunasljednika nastaje i izmeÿu
potomaka poslije ustupanja i raspodjele imovine koju im je
izvršio njihov predak.
Opoziv
ýlan 144.
(1) Ustupitelj ima pravo da zahtijeva opoziv ugovora o
ustupanju i raspodjeli u pogledu odreÿenog potomka ili
braþnog partnera i zahtijevati da mu taj vrati ono što je
primio ustupanjem i raspodjelom, ako je ovaj pokazao
grubu nezahvalnost prema njemu.
(2) Isto pravo ima ustupitelj ako potomak ili braþni partner ne
daje njemu ili nekom drugom izdržavanje odreÿeno poslom
ustupanja i raspodjele, ili ako ne isplati ustupiteljeve
dugove þija mu je isplata naložena istim poslom.
(3) U drugim sluþajevima neizvršenja preuzetih obaveza
odreÿenim poslom ustupanja i raspodjele sud üe, vodeüi
raþuna o važnosti preuzete obaveze za ustupitelja i o
ostalim okolnostima sluþaja, odluþiti da li ustupitelj ima
pravo zahtijevati vraüanje date imovine, ili samo pravo
tražiti prinudno izvršenje preuzete obaveze.
Prava potomaka poslije opoziva
ýlan 145.
(1) Potomak ili braþni partner koji je morao vratiti ustupitelju
ono što je primio prilikom ustupanja ili raspodjele moüi üe
zahtijevati svoj nužni dio poslije smrti ustupitelja, ako nije
iskljuþen iz naslijeÿa, niti je nedostojan naslijediti
ustupitelja, niti se odrekao naslijeÿa.
(2) Pri izraþunavanju njegovog nužnog dijela dijelovi imovine
koju je ostavitelj za života ustupio i raspodijelio svojim
ostalim potomcima ili braþnom partneru smatrat üe se kao
poklon.

Broj 80 - Stranica 96 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

C. UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU Pojam

ýlan 146. (1) Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primatelj izdržavanja da prenese na davatelja izdržavanja vlasništvo na odreÿenim stvarima ili kojim drugim pravima, a ovaj se obavezuje, kao naknadu za to, da ga izdržava i brine se o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti sahrani. (2) Ako nije drukþije ugovoreno, obaveza izdržavanja obuhvata davanje stana i hrane u domaüinstvu izdržavatelja ili na nekom drugom mjestu odreÿenom ugovorom, kao i zadovoljavanje drugih potreba primatelja izdržavanja i pružanja potrebne njege u bolesti. (3) Prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja ugovorom može biti odgoÿen do smrti primatelja izdržavanja. (4) Doživotno izdržavanje može biti ugovoreno i u korist treüe osobe. (5) Ovaj ugovor mogu zakljuþiti i osobe koje su po zakonu obavezne meÿusobno se izdržavati. (6) Imovina koja je predmet valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu primatelja izdržavanja.

Forma

ýlan 147. (1) Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zakljuþen u formi notarski obraÿene isprave. (2) Obaveza je notara da stranke pouþi o nasljednopravnim posljedicama ugovora o doživotnom izdržavanju i u ispravi naznaþi da je tako postupljeno.

Osiguranje prava primatelja i davatelja izdržavanja

ýlan 148. (1) Ugovoreno ograniþenje otuÿenja ili optereüenja do smrti primatelja izdržavanja može biti upisano u zemljišnu knjigu. (2) Ako je prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja odgoÿen do smrti primatelja izdržavanja, davatelj izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u zemljišnu knjigu.

Odgovornost davatelja izdržavanja za dugove primatelja izdržavanja

ýlan 149. Davalac izdržavanja ne odgovara za dugove primatelja izdržavanja, ali se može ugovoriti da üe odreÿenim povjeriteljima odgovarati za njegove postojeüe dugove.

Doživotno izdržavanje u korist više osoba

ýlan 150. (1) Kada je doživotno izdržavanje ugovoreno za više osoba, svaka od njih ima zasebno pravo na odreÿena davanja i þinjenja. (2) Smrüu neke od tih osoba njegovo pravo na odreÿena davanja i þinjenja gasi se i ne prelazi na ostale osobe, izuzev ako je drukþije ugovoreno.

Neprenosivost prava

ýlan 151. Potraživanja primatelja izdržavanja prema davatelju izdržavanja ne mogu se prenositi na drugog.

Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju

ýlan 152. (1) Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i nakon što je poþelo njegovo izvršavanje.

(2) Ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovaratelji
žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da
zajedniþki život postane nepodnošljiv, svaka strana može
tražiti od suda raskid ugovora.
(3) Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana
ne izvršava svoje obaveze.
(4) U sluþaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da
od druge strane traži naknadu koja joj pripada po opüim
pravilima imovinskog prava.
Uticaj promijenjenih prilika
ýlan 153.
(1) Ako su se poslije zakljuþenja ugovora prilike toliko
promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno
otežano, sud üe na zahtjev jedne ili druge strane njihove
odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeüi raþuna o svim
okolnostima.
(2) Sud može pravo primatelja izdržavanja preinaþiti u
doživotnu rentu, ako to odgovara jednoj i drugoj strani.
Prestanak ugovora o doživotnom izdržavanju
ýlan 154.
(1) U sluþaju smrti davatelja izdržavanja njegove obaveze
prelaze na njegovog braþnog druga i njegove potomke koji
su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.
(2) Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom
izdržavanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo tražiti
naknadu za prije dato izdržavanje.
(3) Ako braþni partner i potomci davatelja izdržavanja nisu u
stanju preuzeti ugovorne obaveze, oni imaju pravo tražiti
naknadu od primatelja izdržavanja.
(4) Sud üe ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajuüi
pri tome u obzir materijalne prilike primatelja izdržavanja i
osoba koje su bile ovlaštene za produženje ugovora o
doživotnom izdržavanju.
V. PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKE
A. OTVARANJE NASLIJE ĈA
Smrt i proglašenje osobe umrlom
ýlan 155.
Smrüu osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isto djelovanje
ima i proglašenje osobe umrlom.
Otvaranje naslijeÿa osobe proglašene umrlom i poþetak toka
rokova
ýlan 156.
(1) Kao dan otvaranja naslijeÿa osobe koja je proglašena
umrlom smatra se dan kad je rješenje o proglašenju te osobe
umrlom postalo pravomoüno, ako u samom rješenju nije
kao dan smrti odreÿen neki drugi dan.
(2) Rokovi koji po ovom zakonu poþinju teüi od dana otvaranja
naslijeÿa, poþinju teüi u sluþaju proglašenja osobe umrlom
tek od dana kad je rješenje o tome postalo pravomoüno.
Sposobnost za nasljeÿivanje
ýlan 157.
(1) Nasljednik može biti samo osoba koja je živa u trenutku
otvaranja naslijeÿa.
(2) Dijete veü zaþeto u trenutku otvaranja naslijeÿa smatra se
kao roÿeno, ako se rodi živo.
(3) Na osnovu testamenta mogu naslijediti i pravna lica ukoliko
posebnim propisima nije drukþije odreÿeno.
(4) Ako su dvije ili više osoba izgubile život u istom dogaÿaju,
smatrat üe se da ni jedna od njih nije bila živa u trenutku
otvaranja nasljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 97

Nedostojnost za nasljeÿivanje

ýlan 158. Nedostojan je naslijediti, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta i ugovora o nasljeÿivanju, kao i dobiti bilo šta na osnovu testamenta ili ugovora o nasljeÿivanju: 1) ko je s umišljajem lišio ili pokušao lišiti života ostavitelja, 2) ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavitelja da saþini ili opozove testament, odnosno ugovor o nasljeÿivanju, ili neku odredbu testamenta, odnosno ugovora o nasljeÿivanju, ili ga je sprijeþio da to uþini, 3) ko je uništio ili sakrio ostaviteljev testament ili ugovor o nasljeÿivanju u namjeri da sprijeþi ostvarenje posljednje ostaviteljeve volje, kao i onaj ko je falsifikovao testament ili ugovor o ostaviteljevom nasljeÿivanju, 4) ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostavitelju prema kojem je imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i onaj ko nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoü koju mu je mogao pružiti bez opasnosti po vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoüi u prilikama koje su opasne po život ili zdravlje, 5) ko je kriviþnim djelom sa umišljajem doveo ostavitelja u stanje stalne nesposobnosti za saþinjavanje testamenta ili ugovora o nasljeÿivanju, ili je kriviþnim djelom s umišljajem stekao povoljniji nasljednopravni položaj. ýlan 159. (1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i oni nasljeÿuju kao da je on umro prije ostavitelja. (2) Nedostojnost prestaje oproštajem ostavitelja u formi propisanoj za punovažnost testamenta, odnosno ugovora o nasljeÿivanju. (3) Postojanje nedostojnosti sud utvrÿuje po službenoj dužnosti osim u sluþaju iz þlana 158. taþka 4. ovog zakona.

Postupak za ostavinu kad su nasljednici nepoznati

ýlan 160. (1) Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud üe oglasom objavljenim u "Službenim novinama Federacije BiH" pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. (2) Ako se po isteku jedne godine od objavljivanja oglasa ne pojavi ni jedan nasljednik, utvrdit üe se da je ostavina prešla u vlasništvo opüine, odnosno grada odreÿenih ovim zakonom, ali se s tim nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku deset godina od predaje ostavine ne lišava prava da mu se preda ostavina ili dio koji mu pripada.

Staratelj ostavine

ýlan 161. (1) Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim sluþajevima kad je to potrebno, sud üe postaviti privremenog staratelja ostavine koji je ovlašten da u ime nasljednika podnosi tužbu, naplaüuje potraživanja i isplaüuje dugove i uopüe zastupa nasljednike. (2) Sud je ovlašten, kada je to potrebno, odrediti posebna prava i dužnosti staratelja ostavine. (3) Žalba protiv rješenja o postavljenju privremenog staratelja ne odgaÿa njegovu provedbu. (4) O postavljanju privremenog staratelja sud üe obavijestiti organ starateljstva koji može postaviti drugog staratelja. (5) U pogledu polaganja raþuna i nagrade privremenom staratelju primjenjuju se odredbe propisane za izvršitelja testamenta.

B. STICANJE OSTAVINE I ODRICANJE OD NASLIJE ĈA

Prelazak ostavine na nasljednike
ýlan 162.
Ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove
nasljednike u trenutku njegove smrti.
Odricanje od naslijeÿa
ýlan 163.
(1) Nasljednik se može odreüi od naslijeÿa izjavom u formi
notarski obraÿene isprave ili izjavom datom na zapisnik kod
suda do donošenja prvostepene odluke.
(2) Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od
naslijeÿa ako nije izriþito izjavio da se odriþe samo u svoje
ime.
(3) Ako su potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno
odobrenje starateljskog organa.
(4) Nasljednik koji se odrekao od naslijeÿa samo u svoje ime
smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.
(5) Ako se odreknu od naslijeÿa svi nasljednici koji u trenutku
smrti ostavitelja pripadaju najbližem nasljednom redu, na
nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedeüeg nasljednog
reda. Za sluþaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici
prvog nasljednog reda braþni drug ostaje u prvom
nasljednom redu.
ýlan 164.
(1) Ako je nasljednik umro prije okonþanja rasprave ostavine, a
nije se odrekao od naslijeÿa, pravo odricanja prelazi na
njegove nasljednike.
(2) Isto vrijedi i u sluþaju kad je nasljednik umro nakon
okonþanja ostavinske rasprave, a prije donošenja
prvostepene odluke.
Nemoguünost odricanja od naslijeÿa
ýlan 165.
(1) Ne može se odreüi od naslijeÿa nasljednik koji je
raspolagao cijelom ostavinom ili jednim njenim dijelom.
(2) Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi oþuvanja
ostavine, kao i mjere tekuüe uprave ne lišavaju ga prava da
se odrekne od naslijeÿa.
Sadržaj izjave o odricanju od naslijeÿa
ýlan 166.
(1) Odricanje od naslijeÿa ne može biti djelomiþno ni pod
uvjetom.
(2) Odricanje od naslijeÿa ne odnosi se na naknadno pronaÿenu
imovinu.
(3) Odricanje u korist odreÿenog nasljednika ne smatra se kao
odricanje od naslijeÿa. Ovakvo odricanje se smatra kao
izjava o ustupanju svog nasljednog dijela.
Odricanje od naslijeÿa koje nije otvoreno
ýlan 167.
(1) Odricanje od naslijeÿa koje nije otvoreno nema nikakvo
pravno djelovanje.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog þlana, potomak koji
može samostalno raspolagati svojim pravima može se
ugovorom s pretkom odreüi od naslijeÿa koje bi mu pripalo
poslije smrti pretka. Isto vrijedi i za sluþaj kad se braþni
partner odriþe od naslijeÿa koje bi mu kao braþnom
partneru pripalo nakon smrti njegovog braþnog partnera.
(3) Za punovažnost ovog ugovora potrebno je da bude
sastavljen u formi notarski obraÿene isprave.
(4) Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako
ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što
drugo odreÿeno.

Broj 80 - Stranica 98 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

Neopozivost izjave o odricanju ili o primanju naslijeÿa i njezino poništenje

ýlan 168. (1) Izjava o odricanju od naslijeÿa ili o primanju naslijeÿa ne može se opozvati. (2) Nasljednik može izjavu iz stava 1. ovog þlana pobijati po opüim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.

Priraštaj

ýlan 169. Dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao od naslijeÿa pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz samog testamenta ne proizlazi druga namjera zavještateljeva.

ýlan 170. Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao od naslijeÿa samo u svoje ime, nasljeÿuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavitelja.

Zastara prava na zahtjev za predaju ostavine

ýlan 171. (1) Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine zastarijeva prema savjesnom posjedniku za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika stvari ostavine, a najduže za deset godina raþunajuüi za zakonskog nasljednika i nasljednika po ugovoru o nasljeÿivanju od ostaviteljeve smrti, a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta. (2) Prema nesavjesnom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

C. ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVITELJEVE Obim odgovornosti nasljednika

ýlan 172. (1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeÿene imovine. (2) Nasljednik koji se odrekao od naslijeÿa ne odgovara za ostaviteljeve dugove. (3) Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to da li je izvršena dioba nasljedstva. (4) Meÿu nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom ili ugovorom o nasljeÿivanju nije drukþije odreÿeno.

Odvajanje ostavine

ýlan 173. (1) Ostaviteljevi povjeritelji mogu zahtijevati u roku tri mjeseca od otvaranja naslijeÿa da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako uþine vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoja potraživanja. (2) U tom sluþaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi povjeritelji mogu iz njih naplatiti dok se ne naplate povjerioci koji su tražili odvajanje. (3) Ostaviteljevi povjeritelji koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava ostavine. (4) Odvojenoj ostavini sud može postaviti staratelja. (5) Na zahtjev ostaviteljevih povjeritelja sud može odrediti þuvanje odvojene ostavine. Troškove povjeravanja ostavine na þuvanje dužni su snositi povjeritelji koji su to zahtijevali. (6) Ako povjeritelj koji je zahtijevao odvajanje nema izvršnu ispravu ili ako veü prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svog potraživanja, dužan je pokrenuti postupak

radi ostvarenja potraživanja u roku koji mu odredi sud
rješenjem o odvajanju ostavine. Ako povjeritelj ne pokrene
postupak na koji je upuüen u roku koji mu je odreÿen, sud
üe po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine
staviti van snage.
(7) O zahtjevu povjeritelja sud odluþuje rješenjem u
ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješenja ne odgaÿa
njegovo izvršenje.
D. DIOBA NASLJEDSTVA I NASLJEDNIýKA
ZAJEDNICA
Pravo na diobu
ýlan 174.
(1) Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik.
(2) Pravo na diobu nasljedstva ne može zastarjeti.
(3) Ništavan je ugovor kojim se nasljednik trajno odriþe prava
da traži diobu kao i odredba u testamentu kojom se dioba
trajno zabranjuje ili ograniþava.
(4) Dioba se provodi uz odgovarajuüu primjenu pravila o diobi
suvlasništva i uþincima diobe, ako ugovorom o
nasljeÿivanju, testamentom ili ovim zakonom nije šta drugo
odreÿeno.
Nasljedniþka zajednica
ýlan 175.
(1) Do utvrÿenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju
pojedinim naljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu
svim što þini nasljedstvo po pravilima po kojima zajedniþki
vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je
povjereno na upravljanje izvršitelju testamenta ili staratelju
ostavine.
(2) Pošto bude utvrÿeno koliki dijelovi nasljednog prava
pripadaju pojedinim nasljednicima, do diobe sunasljednici
upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedniþko
po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu
stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje
izvršitelju testamenta ili staratelju ostavine.
(3) Ako nema izvršitelja testamenta, a nasljednici se ne slože o
upravljanju nasljedstvom, sud üe, na zahtjev jednog od njih,
postaviti upravitelja koji üe u njihovo ime upravljati
nasljedstvom, ili odrediti svakom nasljedniku dio
nasljedstva kojim üe on upravljati. Za upravitelja sud može
postaviti i nekog od nasljednika.
(4) Upravitelj može sa odobrenjem suda raspolagati stvarima iz
ostavine ako je za to ovlašten testamentom ili ako je to
potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja štete na
nasljedstvu.
Pravo nasljednog dijela prije diobe
ýlan 176.
(1) Nasljednik može prije diobe ili prije pravomoünosti rješenja
o nasljeÿivanju prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili
djelomiþno, samo na sunasljednike.
(2) Ugovor o prijenosu nasljednog dijela mora biti notarski
obraÿen.
(3) Ugovor nasljednika sa osobom koja nije nasljednik o
ustupanju nasljednog dijela obavezuje nasljednika samo da
po izvršenoj diobi preda svoj dio saugovoratelja, odnosno
po pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju prenese svoj dio
na saugovoraþa.
Pravo nasljednika koji je živio ili privreÿivao u zajednici sa
ostaviteljem
ýlan 177.
(1) Na zahtjev nasljednika koji je živio ili privreÿivao u
zajednici sa ostaviteljem sud može, kada to iziskuje
opravdana potreba, odluþiti da mu se ostave pojedine stvari
pokretne ili nepokretne ili grupe stvari koje bi pripale u dio

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 99

ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješenje suda kojim udovoljava tom zahtjevu je izvršna isprava. (2) Sunasljednik koji je poljoprivrednik ne mora uþiniti vjerovatnom opravdanu potrebu iz stava 1. ovog þlana kada se radi o nasljeÿivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti. (3) Za tako odreÿeni iznos osobe iz stava 1. ovog þlana imaju, radi osiguranja iznosa koji im je dužan platiti do isplate, zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenim nasljedniku. (4) Ako isplata ne bude izvršena u roku, ostali nasljednici imaju pravo tražiti naplatu svog potraživanja ili predaju stvari koje bi im inaþe pripale na ime nasljednog dijela.

Dioba predmeta domaüinstva

ýlan 178. (1) Predmeti domaüinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba nasljednika koji je živio sa ostaviteljem u istom domaüinstvu, a koji nije njegov potomak ni njegov braþni partner, ostavit üe se na njegov zahtjev tom nasljedniku, a njihova vrijednost üe se uraþunati u dio tog nasljednika. (2) Ukoliko vrijednost predmeta premašuje vrijednost nasljednog dijela, nasljednik kojem su ti predmeti ostavljeni isplatit üe ovu razliku nasljednicima u novcu.

Obaveza zaštite meÿu nasljednicima poslije diobe

ýlan 179. (1) Svakom nasljedniku ostali nasljednici odgovaraju po samom zakonu ako bi mu neka treüa osoba, pozivajuüi se na neko pravo zasnovano prije diobe, oduzela stvar koja je stavljena u njegov nasljedni dio, ili inaþe smanjila njegovo pravo. (2) Oni jam þe isto tako da stvari stavljene u njegov dio nemaju skrivenih nedostataka. Nasljednici jam þe da potraživanje ostavitelja stavljeno u dio jednog nasljednika postoji i da üe se moüi naplatiti od dužnika do iznosa koji mu je ostavljen u dio. (3) Obaveza jamstva za postojanje i naplativnost potraživanja traje tri godine po završenoj diobi, a za potraživanja koja dospijevaju poslije diobe ona traje tri godine do dospjelosti obaveze. (4) U svim sluþajevima jemstva po odredbama st. 1., 2. i 3. ovog þlana, svaki nasljednik jam þi i duguje naknadu srazmjerno svom nasljednom dijelu.

DIO DRUGI POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA I. SASTAVLJANJE SUDSKOG TESTAMENTA, ýUVANJE I OPOZIV TESTAMENTA Nadležnost

ýlan 180. (1) Za sastavljanje sudskog testamenta, þuvanje testamenta u sudu i za opoziv testamenta pred sudom nadležan je svaki opüinski sud. (2) Poslove u vezi sa sastavljanjem, uzimanjem na þuvanje i opozivom testamenta obavlja sudija pojedinac.

Sastavljanje sudskog testamenta

ýlan 181. (1) Kada se testament sastavlja u sudu po kazivanju zavještatelja, sudija üe prethodno utvrditi identitet zavještatelja. (2) Sudija üe zatim saslušati kazivanje zavještatelja koje üe vjerno zabilježiti u zapisnik, po moguünosti rijeþima samog zavještatelja, pazeüi pri tom da volja zavještatelja bude jasno izražena.

(3) U zapisnik üe se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti od
uticaja na punovažnost testamenta.
(4) Kad je to potrebno, sudija üe zavještatelju objasniti propise
koji ograniþavaju zavještatelja u raspolaganju testamentom.
(5) Pošto zavještatelj sam proþita zapisnik ili mu sudija proþita
ako ne zna da þita i zavještatelj izjavi da je njegova
posljednja volja u svemu vjerno zabilježena, sudija üe sve
to potvrditi u samom zapisniku i ovjeriti svojim potpisom.
(6) Zapisnik potpisuju, pored sudije, zapisniþar, zavještatelj,
svjedoci identiteta i svjedoci testamenta.
(7) Ako zavještatelj i svjedoci identiteta ne znaju pisati, stavit
üe na zapisnik svoj rukoznak.
Utvrÿivanje identiteta zavještatelja i svjedoka
ýlan 182.
(1) Ako sudija ne poznaje zavještatelja osobno i po imenu,
identitet zavještatelja utvrÿuje se osobnom kartom i ako
zavještatelj nema osobnu kartu, a ni sudija ga osobno i po
imenu ne poznaje, dovoljno je da njegov identitet
posvjedoþe dva punoljetna svjedoka.
(2) Identitet svjedoka testamenta i svjedoka identiteta
zavještatelja, ako ih sudija osobno ne poznaje, utvrdit üe se
osobnom kartom.
(3) U zapisniku üe se navesti naþin na koji je utvÿen identitet
zavještatelja i svjedoka identiteta, odnosno svjedoka
testamenta.
Testament sastavljen od više listova
ýlan 183.
(1) Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više
listova, svi listovi üe se prošiti jamstvenikom i oba kraja
jemstvenika zapeþatiti sudskim peþatom.
(2) Svaki list zavještatelj üe posebno potpisati, odnosno na
njega staviti svoj rukoznak.
(3) Na kraju zapisnika naznaþit üe se od koliko se listova sastoji
testament.
ýuvanje sudskog testamenta i predaja zavještatelju
ýlan 184.
(1) Testament sastavljen u sudu zavještatelj može ostaviti na
þuvanje sudu, a može zahtijevati da mu se preda.
(2) Ako zavještatelj ostavi sudski testament na þuvanje sudu,
sudija üe narediti da se testament stavi u poseban omot i
zapeþati, a zavještatelju üe se, na njegov zahtjev, izdati
potvrda da je testament sastavljen i ostavljen sudu na
þuvanje.
(3) Testament se u sudu þuva odvojeno od ostalih spisa.
(4) Kada zavještatelj traži da mu se preda sudski testament,
sudija üe mu predati zapisnik o sastavljanju tog testamenta
u posebnom zapisniku koji potpisuje zavještatelj, utvrdit üe
se da je testament sastavljen u sudu i predat zavještatelju.
Sastavljanje testamenta zavještatelju koji ne zna službeni
jezik ili je nijem
ýlan 185.
(1) Ako zavještatelj ne zna službeni jezik, pozvat üe se sudski
tumaþ i još dva svjedoka, pa üe se testament pred njima
napisati onako kako ga sudski tumaþ prevede na službeni
jezik.
(2) Ako je zavještatelj nijem, pozvat üe se sudski tumaþ i dva
svjedoka koji se sa zavještateljem mogu sporazumjeti.
(3) Zapisnik o sastavljanju testamenta u sluþajevima iz st. 1. i
  1. ovog þlana potpisuju i tumaþ i svjedoci.

Broj 80 - Stranica 100 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

Povjeravanje testamenta sudu

ýlan 186. (1) Kad se preda na þuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještatelj ga predaje liþno sudiji, otvorenog ili u zatvorenom omotu. (2) O predaji testamenta sastavit üe se zapisnik u kojem se mora navesti kako je utveÿen identitet zavještatelja. (3) Otvoreni testament stavit üe se u poseban omot i zapeþatiti, a zavještatelju üe se, na njegov zahtjev, izdati potvrda da je testament povjeren na þuvanje sudu. (4) Ako je na þuvanje predat otvoren testament sudija üe zavještatelja upozoriti na nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan.

Vraüanje testamenta zavještatelju

ýlan 187. (1) Testament koji se nalazi na þuvanju kod suda vratit üe se zavještatelju na njegov zahtjev. (2) Testament üe se vratiti i zavještateljevom punomoüniku koji ima ovjerenu punomoü za taj posao. (3) O vraüanju testamenta sastavit üe se zapisnik u kojem üe se navesti naþin na koji je utvrÿen identitet osobe kojoj se vraüa testament. (4) Ako se testament vraüa punomoüniku punomoü üe se priložiti zapisniku i zadržati u sudu.

ýuvanje isprava o usmenom testamentu

ýlan 188. (1) Ako su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještatelja, sud üe prijem ovakvog pismena zapisniþki utvrditi, staviti u poseban omot i zapeþatiti. (2) Sud üe postupiti po odredbi stava 1. ovog þlana i kada svjedoci usmenog testamenta doÿu u sud da usmeno ponove izjavu zavještatelja. (3) Prilikom uzimanja izjava svjedoka sud üe nastojati utvrditi izjavu volje zavještatelja, a pored toga ispitat üe i okolnosti od kojih zavisi punovažnost usmenog testamenta. (4) Isprave o usmenom testamentu þuvat üe se u sudu odvojeno od ostalih spisa.

Opoziv testamenta pred sudom

ýlan 189. (1) Zavještatelj može pred sudom opozvati svoj testament. (2) Na opoziv testamenta pred sudom shodno üe se primjenjivati odredbe ovog zakona koje važe za sastavljanje sudskog testamenta. (3) Kad zavještatelj opozove testament opoziv üe se zabilježiti na testamentu koji se þuva u sudu.

Sastavljanje i opoziv testamenta van sudske zgrade

ýlan 190. U sluþaju potrebe sud üe sastaviti testament i primiti izjavu o opozivu testamenta i van sudske zgrade.

Obavještavanje suda o zavještateljevom prebivalištu

ýlan 191. Ako je testament sastavljen u sudu na þijem podruþju zavještatelj nema prebivališta, ili ako je testament tom sudu predat na þuvanje, ili ako je testament pred tim sudom opozvan, taj sud je dužan o tome odmah obavijestiti sud na þijem podruþju zavještatelj ima prebivalište.

II. POSTUPAK SA TESTAMENTOM Predaja testamenta sudu

ýlan 192. (1) Testament koji je umrli ostavio dostavit üe se u sudu zajedno sa smrtovnicom.

(2) Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit üe da li je umrli
ostavio testament, odnosno da li postoji isprava ili dokazi o
usmenom testamentu.
Proglašenje testamenta
ýlan 193.
(1) Kad sud utvrdi da je osoba koja je ostavila testament umrla
ili da je proglašena umrlom otvorit üe njen testament bez
povrede peþata, proþitat üe ga i o tome sastaviti zapisnik.
(2) Ovako üe se postupati bez obzira na to da li je testament po
zakonu punovažan i da li ima više testamenata.
(3) Otvaranje i þitanje testamenta izvršit üe se u prisustvu dva
punoljetna graÿanina koji mogu biti i osobe pozvane na
nasljedstvo.
(4) Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici,
legatari i druge zainteresirane osobe i tražiti prijepis
testamenta.
(5) Opüinski sud kod kojeg se testament naÿe ili kojem bude
podnesen otvorit üe i proþitati testament iako je za
raspravljanje ostavine nadležan drugi opüinski sud ili
inozemni organ.
Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta
ýlan 194.
(1) Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da
sadrži:
1) koliko je testamenata naÿeno, koji datum nose i gdje
su naÿeni,
2) ko je testamente predao sudu ili sastavljaþu
smrtovnice,
3) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim
je peþatom bio zapeþaüen,
4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju
testamenta.
(2) Ako je prilikom otvaranja testamenta primijeüeno da je
peþat povrijeÿen ili da je u testamentu nešto brisano,
precrtano ili ispravljano ili ako se što drugo sumnjivo naÿe,
mora se i to u zapisniku navesti.
(3) Zapisnik potpisuju sudija, zapisniþar i svjedoci.
(4) Na proglašeni testament sud üe staviti potvrdu o njegovom
proglašenju sa naznaþenjem datuma proglašenja, kao i broj
i datum ostalih pronaÿenih testamenata.
Proglašenje usmenog testamenta
ýlan 195.
(1) Ako je umrli saþinio usmeni testament i o tome postoji
isprava koju su svjedoci svojeruþno potpisali, sud üe
sadržinu ove isprave proglasiti po odredbama koje važe za
proglašenje pismenog testamenta.
(2) Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmeni
testament izjavljen saslušat üe se ponaosob o sadržaju
testamenta, a naroþito o okolnostima od kojih zavisi
njegova punovažnost, pa üe zapisnik o saslušanju ovih
svjedoka proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje
pismenog testamenta.
(3) Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmenog testamenta
saslušaju pod zakletvom ili ako sud naÿe da je takvo
saslušanje potrebno, odredit üe roþište za saslušanje ovih
svjedoka na koje üe prozvati predlagaþe, a ostale
zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlaþio
postupak.
Proglašenje nestalog ili uništenog testamenta
ýlan 196.
(1) Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno od
ostaviteljeve volje, a meÿu zainteresiranim osobama nema
spora o ranijem postojanju tog testamenta, o formi u kojoj
je sastavljen, o naþinu nestanka ili uništenja, kao ni o

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 101

sadržini testamenta, ostavinski sud üe o tome saslušati sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa üe taj zapisnik proglasiti po odredbama koje važe za proglašavanje pismenog testamenta. (2) Ako bi ostavina, kad ne bi bilo testamenta postala vlasništvo opüine, odnosno grada, sporazum zainteresiranih osoba o ranijem postojanju testamenta, o njegovoj formi i sadržaju važi samo uz saglasnost nadležnog organa. (3) Ako meÿu zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim interesima, sporazum iz st. 1. i 2. ovog þlana važi samo uz saglasnost organa starateljstva.

Dostavljanje i þuvanje isprava o proglašenju testamenta

ýlan 197. (1) Zapisnik o proglašenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom, odnosno sa ispravom o usmenom testamentu ili zapisnikom o saslušanju svjedoka usmenog testamenta dostavit üe se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadržat üe njihov prijepis. (2) Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadržaju nestalog ili uništenog pismenog testamenta, þuvat üe se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prijepis priložit üe se spisima.

III. OSTAVINSKI POSTUPAK A. OPûE ODREDBE Predmet ostavinskog postupka

ýlan 198. U ostavinskom postupku utvrÿuje se ko su ostaviteljevi nasljednici, što þini ostavinu, te koja još prava u pogledu ostavine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama.

Vanparniþni postupak

ýlan 199. (1) Ostavinski postupak je vanparniþni postupak. (2) Ako ovim zakonom nije drukþije odreÿeno, u ostavinskom postupku na odgovarajuüi se naþin primjenjuju odredbe zakona kojim se ureÿuje vanparniþni i parniþni postupak.

Nadležnost za provoÿenje ostavinskog postupka

ýlan 200. (1) Ostavinski postupak se u prvom stepenu provodi pred opüinskim sudom u Federaciji, odnosno pred notarom kao povjerenikom suda. (2) U opüinskom sudu ostavinski postupak provodi sudija pojedinac. (3) Sud üe povjeriti notaru provoÿenje ostavinskog postupka i dostaviti mu spis bez odgaÿanja u skladu sa odredbama þlana 261. ovog zakona. (4) Kada notar provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudija opüinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke, osim odluka za koje je ovim zakonom drukþije propisano.

Mjesna nadležnost

ýlan 201. (1) Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na þijem je podruþju ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud). (2) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Federaciji, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na þijem je podruþju ostavitelj u to vrijeme imao boravište, ukoliko ovim zakonom ili meÿunarodnim ugovorom nije drukþije odreÿeno. (3) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Federaciji, mjesno je nadležan ostavinski sud u

Federaciji na þijem se podruþju nalazi ostavina ili pretežni
dio njegove ostavine.
(4) Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Federaciji mjesno je
nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu
državljana.
(5) Privremene mjere za osiguranje ostavine može pored
ostavinskog suda narediti i sud na þijem je podruþju
ostavitelj umro te sud na þijem se podruþju nalazi
ostaviteljeva imovina.
(6) Kad za ostavinski postupak nije nadležan sud u Federaciji,
nadležnost domaüeg suda koji je ovlašten provoditi
pojedine radnje odreÿuje se prema odredbama st. od 1. do
  1. ovog þlana. Zabrana sporazuma o nadležnosti ýlan 202. Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku. Stranke ýlan 203. Strankom se u smislu ovog zakona smatraju nasljednici i legatari kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Opüa pravila postupanja ýlan 204. (1) Tokom cijelog postupka sud üe paziti da prava stranaka budu što prije utvrÿena i osigurana. (2) Sud je dužan naroþito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne brinuti o svojim pravima i interesima. (3) U ostavinskom postupku javnost je iskljuþena. Dokazi ýlan 205. (1) Sud donosi odluku na osnovu rezultata cjelokupne rasprave. (2) Sud je ovlašten utvrÿivati þinjenice koje stranke u postupku nisu iznijele, te izvesti i dokaze koje one nisu predložile, ako ocijeni da su te þinjenice i ti dokazi važni za odluþivanje u skladu s ovim zakonom. (3) Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku. Radnje u postupku ýlan 206. Sudija sa zapisniþarom prima izjave o odricanju od naslijeÿa i izvodi dokaze. Zapisnici i bilješke ýlan 207. (1) O radnjama poduzetim u postupku po pravilu se sastavlja zapisnik. (2) O manje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikuplja može se umjesto zapisnika staviti samo bilješka na spisu. (3) Zapisnik potpisuju stranke ako su prisustvovale radnji u postupku, sudija koji je sastavio zapisnik te zapisniþar. (4) Bilješku na spisu potpisuje osoba koja ju je sastavila. Odluke ýlan 208. (1) Odluke se u postupku donose u obliku rješenja. (2) Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostepenog suda moraju biti obrazložena.

Broj 80 - Stranica 102 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

Prigovor protiv rješenja

ýlan 209. (1) Protiv rješenja koje je kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donio notar dopušten je prigovor u roku osam dana od dana dostavljanja rješenja strankama. (2) U pogledu prigovora iz stava 1. ovog þlana, ako ovim zakonom nije drukþije odreÿeno, na odgovarajuüi naþin se primjenjuju odredbe zakona kojim se ureÿuje žalba u parniþnom i vanparniþnom postupku.

Postupak povodom prigovora

ýlan 210. (1) Prigovor se dostavlja notaru koji ga je dužan bez odgaÿanja zajedno sa spisom dostaviti nadležnom opüinskom sudu. (2) O prigovoru odluþuje sudija pojedinac.

Odluke suda o prigovoru protiv rješenja notara

ýlan 211. (1) Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore sud üe odbaciti. (2) Odluþujuüi o prigovoru protiv rješenja koji je donio notar, sud može u cijelosti ili djelomiþno rješenje održati na snazi ili ga ukinuti. (3) Kada sud ukine rješenje ili ga djelomiþno održi na snazi, sam üe odluþiti o ukinutom dijelu rješenja. (4) Protiv rješenja suda kojim je rješenje notara u cijelosti ili djelomiþno ukinuto nije dopuštena posebna žalba. (5) U sluþaju iz stava 3. ovog þlana sud üe provesti radnje koje ocijeni potrebnim. (6) Rješenje o prigovoru dostavit üe se strankama i notaru.

Žalba protiv rješenja

ýlan 212. (1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako ovim zakonom nije drukþije odreÿeno. (2) Žalba se podnosi u roku 15 dana od dostavljanja prvostepenog rješenja.

Postupak po žalbi

ýlan 213. (1) Žalba se podnosi prvostepenom sudu koji može u povodu pravovremeno podnesene žalbe sam novim rješenjem preinaþiti pobijano rješenje, ako se time ne povreÿuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. (2) Ako prvostepeni sud ne preinaþi svoje rješenje, dostavit üe žalbu drugostepenom sudu, bez obzira na to je li žalba podnesena u roku koji zakon odreÿuje. (3) Drugostepeni sud rješava, po pravilu, samo o žalbama koje su pravovremeno podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu koja je nepravovremeno podnesena ako se time ne povreÿuju prava drugih osoba koja se zasnivaju na pobijanom rješenju. (4) Ako je protiv rješenja dopuštena posebna žalba sud üe, ako ne postupi prema odredbi stava 1. ovog þlana, prijepis spisa sa žalbom dostaviti drugostepenom sudu. Ne þekajuüi odluku drugostepenog suda, prvostepeni sud poduzimat üe one radnje koje je ovlašten poduzimati u ostavinskom postupku, nezavisno od ishoda žalbenog postupka, ako ovim zakonom nije drukþije odreÿeno.

Vanredni pravni lijekovi

ýlan 214. U ostavinskom postupku nisu dopušteni vanredni pravni lijekovi.

Troškovi postupka
ýlan 215.
(1) Svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili u
povodu postupka.
(2) Ako je bilo zajedniþkih troškova, sud üe odrediti u kojem üe
razmjeru stranke snositi te troškove.
(3) Na prijedlog jedne stranke sud može odluþiti da joj druga
stranka nadoknadi troškove koje joj je prouzrokovala oþito
nesavjesnim postupkom.
B. PRETHODNE RADNJE

1. Smrtovnica Sastavljanje smrtovnice ýlan 216. (1) Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom matiþar nadležan za upis þinjenice smrti u matiþnu knjigu umrlih sastavit üe smrtovnicu i obavezno je dostaviti sudu u roku 15 dana po izvršenom upisu. (2) Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka iz matiþne knjige umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio, te od drugih osoba koje ih mogu pružiti. (3) Ako organ iz stava 1. ovog þlana nije u moguünosti pribaviti podatke za sastavljanje smrtovinice, dostavit üe smrtovnicu samo s onim podacima kojima raspolaže (u daljnjem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navodeüi razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu i ukazujuüi na podatke koji bi mogli poslužiti ostavinskom sudu za pronalaženje nasljednika i imovine umrlog. (4) Ako je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matiþne knjige umrlih, on üe na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica. (5) Smrtovnica se sastavlja i u sluþaju kada umrli nije ostavio imovinu. (6) Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo u pogledu podataka koji su preuzeti iz matiþne knjige umrlih. Sadržaj smrtovnice ýlan 217. (1) U smrtovnicu se unose: 1) prezime i ime ostavitelja, po moguünosti jedinstveni matiþni broj graÿanina, ime jednog od njegovih roditelja, ostaviteljevo zanimanje, datum roÿenja i državljanstvo, a za ostavitelja koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka, 2) dan, mjesec i godina, mjesto i, po moguünosti, sat smrti, 3) mjesto u kojemu je ostavitelj imao prebivalište, odnosno boravište. (2) U smrtovnici treba, ako je to moguüe, navesti: 1) prezime i ime, datum roÿenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište ostaviteljevog braþnog, odnosno vanbraþnog partnera i braþne, vanbraþne i usvojene djece, 2) prezime i ime, datum roÿenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na osnovu zakona, kao i osobe koje su pozvane na nasljedstvo na osnovu testamenta, 3) mjesto gdje se nalazi imovina koju je ostavio ostavitelj, ima li imovine za þije držanje, þuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, ima li gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, štednih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da li je ostavitelj ostavio dugova i koliko, je li ostavio pisani testament ili zakljuþio ugovor o nasljeÿivanju ili

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 103

ugovor o doživotnom uzdržavanju ili ugovor o
ustupanju i raspodjeli imovine za života i gdje se oni
nalaze, a ako je ostavitelj napravio usmeni testament
onda prezime i ime, zanimanje i boravište svjedoka
pred kojima je usmeni testament napravljen,
4) oþekuje li se roÿenje ostaviteljeva djeteta i imaju li
njegova djeca ili braþni partner staratelja,
5) datum i mjesto smrti braþnog partnera ili ostaviteljeva
djeteta ili koje druge osobe koja bi mogla biti pozvana
na nasljedstvo, a koja je umrla prije ostavitelja.

2. Popis ostaviteljeve imovine Vrijeme obavljanja popisa

ýlan 218. (1) Popis ostaviteljeve imovine obavit üe se po odluci ostavinskog suda kada se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kada su nasljednici osobe koje zbog maloljetne, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim sluþajevima. (2) Sud üe popis narediti i na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, legatara ili povjerilaca. (3) Ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj umro, a naroþito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuÿen ili izgubljen, policijski službenici koji u tim okolnostima ureduju, prilikom svog uredovanja, ako je to moguüe, popisat üe ostaviteljeve stvari, po potrebi zapeþatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matiþaru nadležnom za upis þinjenice smrti. (4) U sluþaju iz stava 3. ovog þlana matiþar üe primljeni popis dostaviti ostavinskom sudu koji vodi ostavinski postupak.

Sadržaj popisa

ýlan 219. (1) Popis üe obuhvatiti sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostaviteljevom neposrednom posjedu u þasu njegove smrti. (2) Popis üe obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavitelju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i po kojem osnovu, kao i ono što je ostavitelj posjedovao, a za što se tvrdi da nije njegovo vlasništvo. (3) U popisu imovine zabilježit üe se ostaviteljeva potraživanja, a i dugovi, te posebno neplaüeni porezi, doprinosi i druga javna davanja.

Naþin popisivanja

ýlan 220. (1) Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini ili pojedinaþno. (2) Nekretnine se popisuju pojedinaþno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta, te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.

Obavljanje popisa

ýlan 221. (1) Popis üe obaviti sudski službenik ili notar kojeg odredi sudija koji vodi sudski postupak. (2) Popis se obavlja u prisustvu dvije punoljetne osobe, a kada je to potrebno, i uz uþestvovanje vještaka. (3) Popisu može prisustvovati i svaka zainteresirana osoba.

Postupak sa stvarima za koje postoje posebni propisi

ýlan 222. Kada se prilikom popisivanja ili inaþe u ostavini pronaÿu stvari za þije držanje, þuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi s njima üe se nakon obavljenog popisa postupiti po tim propisima.

3. Osiguranje ostavine Predaja na þuvanje ýlan 223. (1) Ako se ustanovi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban upravljati ostavinom ili neþim iz njenog sastava, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalažu naroþit oprez, policijski službenik ili druga osoba koja ureduje u ime vlasti predat üe u hitnim sluþajevima te stvari na þuvanje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na þijem se podruþju te stvari nalaze, koji može tu mjeru izmijeniti ili ukinuti. (2) Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave treba u sluþaju iz stava 1. ovog þlana predati na þuvanje sudu ili notaru na þijem se podruþju naÿe ta imovina. (3) Ko primi na þuvanje stvari iz st. 1. i 2. ovog þlana dužan je o tome izdati potvrdu koju üe sudu na þijem se podruþju te stvari nalaze predati onaj ko ih je dao na þuvanje. (4) Sud iz st. 1. i 2. ovog þlana obavijestit üe ostavinski sud o svim mjerama poduzetim za osiguranje ostavine. Postavljanje privremenog staratelja ostavine ýlan 224. (1) Privremenog staratelja ostavine postavlja ostavinski sud. (2) Prije postavljanja privremenog staratelja sud üe, po moguünosti, zatražiti mišljenje u pogledu staratelja od osoba koje su vjerovatno pozvane na nasljedstvo. Peþaüenje ýlan 225. (1) Ako ocijeni da je to cjelishodno, sud može odrediti da se prostorije u kojima se nalaze stvari iz sastava ostavine zapeþate, te üe odrediti osobu koju üe obavezati da bez odgaÿanja prijavi svako ošteüenje peþata nadležnoj policijskoj upravi i sudu. (2) Dopuštenje za skidanje peþata može dati samo ostavinski sud, odnosno notar kao povjerenik suda. Privremene mjere ýlan 226. Prije pokretanja ostavinskog postupka i tokom njega, sve dok postupak ne bude pravomoüno okonþan, sud üe, na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine, odrediti privremene mjere predviÿene zakonom kojim se ureÿuje izvršni postupak, ako stranka uþini vjerovatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeüe stanje ili ako uþini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se sprijeþilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. C. POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA Pokretanje postupka ýlan 227. (1) Ostavinski postupak pokreüe se po službenoj dužnosti u roku 30 dana kad sud primi smrtovnicu ili izvod iz matiþne knjige umrlih, odnosno s njima izjednaþenu ispravu. (2) Sud, odnosno notar koji kao povjerenik suda vodi ostavinski postupak dužan je odmah nakon što se pokrene ostavinski postupak pribaviti dokaz o þinjenicama iz Registra u skladu sa odredbama þlana 124. ovog zakona. Ispitivanje nadležnosti ýlan 228. (1) Nakon što primi ispravu iz þlana 227. ovog zakona sud üe ispitati je li nadležan za ostavinski postupak, pa ako ustanovi da nije nadležan, dostavit üe predmet nadležnom sudu.

Broj 80 - Stranica 104 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

(2) Ako sud ustanovi da je za ostavinski postupak nadležan inozemni organ, rješenjem üe se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak.

Mjere ostavinskog suda za osiguranje ostavine

ýlan 229. (1) Mjere za osiguranje ostavine može ostavinski sud odrediti tokom cijelog ostavinskog postupka. (2) Ostavinski sud može tokom ostavinskog postupka mijenjati i ukidati mjere osiguranja ostavine koje je odredio on sam ili neki drugi sud ili organ vlasti. (3) Mjere za osiguranje, a i njihove promjene i ukidanja odreÿuje ostavinski sud na zahtjev stranke, a i po službenoj dužnosti.

Pozivanje izvršitelja testamenta

ýlan 230. Ako je ostavitelj postavio izvršitelja testamenta, sud üe mu to priopüiti i pozvati ga da se u odreÿenom roku izjasni prima li se te dužnosti.

Staratelj neroÿenog djeteta

ýlan 231. (1) Ako se oþekuje roÿenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljedstvo, ostavinski sud üe o tome obavijestiti organ nadležan za poslove starateljstva. (2) Ako organ nadležan za poslove starateljstva drukþije ne odredi, o pravima još neroÿenog djeteta brinut üe se jedan od njegovih roditelja.

Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine

ýlan 232. (1) Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio imovinu, ostavinski üe sud rješenjem odluþiti da se ne provodi ostavinska rasprava. (2) Isto üe tako sud postupiti i u sluþaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednaþena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak. (3) Kada sud odluþi da ne provodi ostavinski postupak, obavijestit üe o tome organ nadležan za poslove starateljstva, ako meÿu nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same brinu o svojim pravima i interesima, a nemaju roditelje ili druge zakonske zastupnike. (4) Ako je sud odluþio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ukinut üe mjere osiguranja ostavine kako bi osobe pozvane na nasljedstvo mogle slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima. (5) Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama postupit üe se kao kad su iza ostavitelja ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava, kao da su ostale pokretnine.

Odvajanje ostavine od imovine nasljednika

ýlan 233. Kad se po odredbama zakona može zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika, sud üe na prijedlog ovlaštenih osoba odrediti to odvajanje, primjenjujuüi pri tome odredbe ovog zakona o privremenim mjerama za osiguranje ostavine.

D. OSTAVINSKA RASPRAVA Poziv na roþište

ýlan 234. (1) Za ostavinsku raspravu sud üe odrediti roþište. (2) U pozivu na roþište sud üe zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome je li mu koji testament veü predat, te üe ih pozvati da odmah dostave sudu pisani

testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu ili
ugovor o nasljeÿivanju ili o drugom pravnom poslu za
sluþaj smrti, ako se kod njih nalazi, ili da naznaþe svjedoke
usmenog testamenta.
(3) Sud üe u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do
donošenja prvostepenog rješenja o nasljeÿivanju dati izjavu
o prihvatanju i ustupanju nekom od sunasljednika ili izjavu
o odricanju od naslijeÿa usmeno na roþištu ili u formi
notarski obraÿene isprave, a ako na roþište ne doÿu ili takvu
izjavu ne daju, smatrat üe se da žele biti nasljednici.
(4) Ako je ostavitelj ostavio testament ili ugovor o
nasljeÿivanju, o pokretanju ostavinskog postupka sud üe
obavijestiti i na roþište pozvati i osobe koje bi mogle po
zakonu polagati pravo na naslijeÿe.
(5) Ako je ostavitej postavio izvršitelja testamenta, sud üe i
njega obavijestiti o pokretanju postupka.
Pozivanje oglasom
ýlan 235.
(1) Ako se ne zna ima li nasljednika, sud üe oglasom pozvati
osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u
roku jedne godine od objavljivanja oglasa u "Službenim
novinama Federacije BiH".
(2) Oglas üe se priþvrstiti na oglasnu ploþu suda i objaviti u
"Službenim novinama Federacije BiH" i na drugi prikladan
naþin.
(3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog þlana sud üe postupiti i ako je
nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što
je boravište nasljednika nepoznato, a nasljednik nema
punomoünika, ili zbog toga što se nasljednik ili njegov
zakonski zastupnik, koji nemaju punomoünika, nalaze u
inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije mogla
obaviti.
(4) Nakon što istekne rok iz stava 1. ovog þlana sud üe provesti
ostavinsku raspravu na osnovu izjave postavljenog
staratelja i podataka kojima sud raspolaže.
Predmet ostavinske rasprave
ýlan 236.
(1) Na roþištu za ostavinsku raspravu sud üe raspraviti sva
pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku,
a naroþito u pogledu prava na nasljedstvo, veliþinu
nasljednog dijela i prava na legate.
(2) Sud o pravima odluþuje, po pravilu, pošto je
zainteresiranim osobama omoguüio da daju potrebne izjave.
Tokom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu
davati izjave bez prisustva drugih zainteresiranih osoba i
nije potrebno da se u svakom sluþaju tim osobama omoguüi
da se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
(3) O pravima osoba koje nisu došle na roþište, a uredno su
pozvane, sud üe odluþivati prema podacima kojima
raspolaže uzimajuüi u obzir njihove pismeme izjave koje
stignu do donošenja odluke.
(4) Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo
na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može
saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako
ili jaþe nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom
po odredbama þlana 235. ovog zakona.
Nasljedniþka izjava
ýlan 237.
(1) Svako je ovlašten, ali niko nije dužan dati nasljedniþku
izjavu.
(2) Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od naslijeÿa
smatra se da želi biti nasljednikom.
(3) Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaüa naslijeÿe ne
može ga se više odreüi.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 105

(4) Nasljedniþku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik. (5) Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedniþku izjavu, navest üe razlog ovlaštenoj osobi koja üe to zabilježiti u zapisniku. (6) Izjava o primanju naslijeÿa ili o odricanju od naslijeÿa koja je podnesena sudu mora biti notarski obraÿena, kao i punomoü za davanje nasljedniþke izjave. Ovu izjavu ili punomoü sa istim pravnim djelovanjem nasljednik može dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove. (7) U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriþe dijela koji mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeÿivanju ili na osnovu testamenta ili se izjava odnosi na nužni dio. (8) Ako nasljednik u nasljedniþkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeÿivanju ili na osnovu testamenta, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo po bilo kojem osnovu. (9) Sud neüe zahtijevati nasljedniþku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji želi dati izjavu može to uþiniti usmeno pred ostavinskim sudom na zapisnik, odnosno predajom ostavinskom sudu isprave iz stava 6. ovog þlana. (10) Prilikom davanja izjave o odricanju od naslijeÿa ovlaštene osobe üe nasljednika upozoriti da se može odreüi nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.

Prigovor na popis

ýlan 238. (1) Ako stranke prigovore popisu, sud može, ako to smatra potrebnim, narediti sudskom službeniku ili notaru da ponovno obavi popis. (2) Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na osnovu podataka koje su mu dale zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu.

Upuüivanje na parnicu zbog spora

ýlan 239. (1) Sud üe prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim organom ako su meÿu strankama sporne þinjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. (2) Na naþin predviÿen odredbom stava 1. ovog þlana sud üe postupiti naroþito ako su sporne þinjenice: 1) o kojima zavisi nasljedno pravo, a naroþito valjanost ili sadržaj ugovora o nasljeÿivanju ili testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu kojeg se po zakonu nasljeÿuje, 2) od kojih zavisi veliþina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uraþunavanje u nasljedni dio, 3) od kojih zavisi opravdanost iskljuþenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, 4) je li se neka osoba odrekla naslijeÿa, 5) od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog braþnog partnera i ostaviteljevih potomaka, koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaüinstvu da im se iz ostavine izdvoje predmeti domaüinstva koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba. (3) Ako u navedenim sluþajevima ne postoji spor o þinjenicama, veü se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neüe prekidati ostavinski postupak nego üe raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku. (4) Sud neüe prekinuti postupak ni u sluþaju iz stava 1. ovog þlana, ako se radi o þinjenicama þije postojanje zakon pretpostavlja, o þinjenicama koje su opüepoznate, te ako su

sporne þinjenice koje može utvrditi na osnovu javnih ili
javno ovjerenih isprava, nego üe na osnovu pretpostavke o
postojanju tih þinjenica, odnosno da je sadržaj tih isprava
istinit donijeti rješenje o nasljeÿivanju, a onoga koji tvrdi
suprotno pretpostavci uputit üe da to dokaže u parnici,
odnosno u upravnom postupku.
Upuüivanje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o
drugom pravu na ostavinu
ýlan 240.
(1) Ako su meÿu strankama sporne þinjenice od kojih zavisi
pravo na testamentom odreÿeni legat ili drugo pravo, sud üe
uputiti stranke na parnicu ili postupak pred organom
uprave, ali neüe prekinuti ostavinski postupak.
(2) Ako u sluþaju iz stava 1. ovog þlana ne postoji spor o
þinjenicama nego samo o primjeni prava, ostavinski sud üe
ta pravna pitanja raspraviti u ostavinskom postupku.
Upuüivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine
ýlan 241.
(1) Sud üe prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na
parnicu ili upravni postupak ako su izmeÿu stranaka sporne
þinjenice:
1) od kojih zavisi sastav ostavine,
2) od kojih zavisi predmet legata,
3) ako izmeÿu nasljednika postoji spor povodom
zahtjeva nadživjelog braþnog partnera ili
ostaviteljevih potomaka koji su s njim živjeli u
zajednici da im iz ostavine izdvoji dio koji odgovara
njihovom doprinosu u poveüanju vrijednosti imovine
ostavitelja.
(2) Sud neüe prekinuti postupak u sluþaju iz stava 1. ovog
þlana, ako su sporne þinjenice koje može utvrditi na osnovu
javnih isprava nego üe na osnovu pretpostavke da je sadržaj
tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeÿivanju, a onoga
koji tvrdi suprotno uputit üe da to dokaže u parnici, odnosno
u upravnom postupku.
(3) Kad sud u sluþaju iz stava 1. ovog þlana prekida postupak,
prethodno üe ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za
donošenje djelomiþnog rješenja o nasljeÿivanju, pa üe ga
donijeti ako su ispunjene.
(4) Prekid postupka iz stava 1. ovog þlana ne odnosi se na ono
što je obuhvaüeno djelomiþnim rješenjem o nasljeÿivanju.
Ko se upuüuje na parnicu i trajanje prekida
ýlan 242.
(1) Sud üe uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku þije
pravo smatra manje vjerovatnim.
(2) Ako sud prekine postupak, odredit üe rok koji ne može biti
duži od 30 dana, u kojemu upuüena stranka treba pokrenuti
parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti
ostavinski sud.
(3) Ako stranka u odreÿenom roku postupi po rješenju suda,
prekid postupka trajat üe dok parnica ili upravni postupak
ne bude pravomoüno završen.
(4) Ako stranka u odreÿenom roku ne postupi po rješenju suda,
prekinuti üe se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na
zahtjeve u pogledu kojih je stranka upuüena na parnicu,
odnosno upravni postupak. U tom sluþaju stranka koja je
upuüena na parnicu ili na upravni postupak može svoja
prava ostvarivati u postupku na koji je upuüena.
(5) Ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stava
  1. ovog þlana, a i u sluþaju da je ostavinu raspravio, a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoünost odluke ostavinskog suda ne sprjeþava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.

Broj 80 - Stranica 106 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

E. RJEŠENJE O NASLJEĈIVANJU I LEGATU Sadržaj rješenja o nasljeÿivanju

ýlan 243. (1) Rješenjem o nasljeÿivanju sud utvrÿuje ko je ostaviteljevom smrüu postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe. (2) Rješenje iz stava 1. ovog þlana sadrži: 1) prezime i ime ostavitelja, ime jednog od njegovih roditelja, datum roÿenja, državljanstvo i, po moguünosti, ostaviteljev jedinstveni matiþni broj graÿanina, te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka, 2) oznaku nekretnina s podacima iz javnih evidencija o nekretninama potrebnim za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu, 3) prezime i ime nasljednika, ime jednog od njegovih roditelja, datum roÿenja, državljanstvo, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeÿuje li ga kao zakonski ili ugovorni ili testamentarni nasljednik, a ako ima više nasljednika i nasljedni dio svakog pojedinog nasljednika izražen razlomkom, te po moguünosti nasljednikov jedinstveni matiþni broj graÿanina, 4) je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, uvjetovano rokom ili optereüeno nalogom, odnosno inaþe ograniþeno ili optereüeno i u þiju korist, 5) prezime i ime i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeÿivanjem ostavitelja pripalo pravo na legat ili neko drugo pravo iz ostavine s taþnom oznakom tog prava, te po moguünosti njihov jedinstveni matiþni broj graÿanina. (3) Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i legatari sporazumno predlože diobu i naþin diobe, sud üe i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeÿivanju. Sud üe isto tako postupiti ako diobu provede prema þl. 177. i 178. ovog zakona. (4) Odredbe o rješenju o nasljeÿivanju primjenjuju se na odgovarajuüi naþin i na sluþajeve ostavine bez nasljednika (þlan 21. ovog zakona), kada su ostaviteljevi nasljednici opüina, odnosno grad na koje je na osnovu ovog zakona prešla ostavina.

Dostava rješenja o nasljeÿivanju

ýlan 244. (1) Rješenje o nasljeÿivanju dostavit üe se svim nasljednicima i legatarima, kao i osobama koje su tokom postupka istakle zahtjev za naslijeÿe. (2) Pravomoüno rješenje o nasljeÿivanju dostavit üe se nadležnoj poreznoj upravi i javnom registru nekretnina te drugim nadležnim organima.

Upisi u javnu evidenciju nekretnina i predaja pokretnih stvari

ýlan 245. (1) U rješenju o nasljeÿivanju sud üe odrediti da se nakon pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju provedu u zemljišnoj knjizi i katastru nekretnina potrebni upisi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava. (2) U rješenju o nasljeÿivanju sud üe odrediti da se nakon pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohranjene kod suda, notara ili po njihovu nalogu kod treüe osobe. (3) Ako je testamentom nasljedniku naloženo ispunjenje ili osiguranje obaveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi

ostvarenja neke opüekorisne svrhe, sud üe odrediti nužne
mjere osiguranja.
Mjere osiguranja kada je pravo nasljednika ili legatara
uvjetovano
ýlan 246.
Kad je nasljednikovo pravo uvjetovano, uvjetovano rokom
ili optereüeno nalogom, sud üe na prijedlog zainteresiranih osoba
odrediti potrebne privremene mjere osiguranja.
Posebno rješenje o legatu
ýlan 247.
(1) Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud može i prije
donošenja rješenja o nasljeÿivanju, na zahtjev legatara,
donijeti posebno rješenje o legatu.
(2) U tom sluþaju na odgovarajuüi üe se naþin primijeniti
odredbe o upisima u zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih
stvari koje se nalaze na þuvanju kod suda, notara ili po
njihovu nalogu kod treüe osobe.
Djelomiþno rješenje o nasljeÿivanju
ýlan 248.
Kad je sastav ostavine samo djelomiþno nesporan, sud üe
nakon što utvrdi ko su nasljednici, odnosno legatari donijeti
djelomiþno rješenje o nasljeÿivanju kojim üe utvrditi nasljednike
i legatare, te ono za što nije sporno da je u sastavu ostavine.
Uþinak pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju i legatu
ýlan 249.
(1) Smatra se da je pravomoünim rješenjem o nasljeÿivanju
utvrÿeno što je u sastavu ostavine, ko je ostaviteljev
nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu
nasljedno pravo ograniþeno ili optereüeno i kako, te postoje
li kakva prava na legate i koja. Isto vrijedi i za djelomiþno
rješenje o nasljeÿivanju u pogledu onoga što je njima
utvrÿeno.
(2) Što je utvrÿeno pravomoünim rješenjem o nasljeÿivanju
može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovog zakona
nije vezan pravomoünošüu rješenja o nasljeÿivanju. On to
može pobijati jedino putem parnice s osobama u þiju korist
glasi utvrÿenje þiju istinitost osporava.
(3) Pravomoünim rješenjem o nasljeÿivanju nisu vezane osobe
koje tvrde da im pripada neko pravo u pogledu onoga za što
je utvrÿeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke
uþestvovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile
uredno osobno pozvane.
(4) Pravomoünim rješenjem o nasjeÿivanju nisu vezane osobe
koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo
nasljedno pravo na osnovu ugovora o nasljeÿivanju,
testamenta ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki
legat, ako nisu kao stranke uþestvovale u ostavinskoj
raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(5) Pravomoünim rješenjem o nasljeÿivanju vezane su osobe
koje su kao stranke uþestvovale u ostavinskoj raspravi ili su
na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:
1) u pogledu prava koja bi za njih proizlazila iz
naknadno pronaÿenog ugovora o nasljeÿivanju ili
testamenta,
2) u pogledu prava þije je utvrÿenje zavisilo o tome kako
üe neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili
upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud
uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo
riješeno prije pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju,
3) ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u
parniþnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje
postupka.

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 107

Sticanje od tobožnjeg nasljednika

ýlan 250. (1) Ko je u dobroj vjeri povodom naplatnog sticanja neke stvari ili prava koje pripada ostaviteljevu nasljedniku postupao s povjerenjem u istinitost pravomoünog rješenja o nasljeÿivanju, ne znajuüi da to utvrÿenje nije istinito u pogledu osobe od koje je sticao, ipak je stekao tu stvar ili pravo kao što bi je stekao da je otuÿiocu zaista pripadalo nasljedno pravo onako kako je navedeno u pravomoünom rješenju o nasljeÿivanju. (2) Ovim se ne dira u odredbe o sticanju povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kao ni u odredbe o sticanju pokretnina od nevlasnika.

F. NASLJEDNIKOVI ZAHTJEVI NAKON PRAVOMO ûNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĈIVANJU Naknadno pronaÿena imovina

ýlan 251. (1) Ako se nakon pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju pronaÿe imovina koja nije obuhvaüena tim rješenjem, sud neüe ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego üe ovu imovinu novim (dopunskim) rješenjem rasporediti na osnovu prije donesenog rješenja o nasljeÿivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. (2) Ako prije nije bila voÿena ostavinska rasprava, sud üe je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronaÿene nekretnine ili s njima izjednaþena prava. (3) Ako prije nije bila voÿena ostavinska rasprava, a pronaÿene su pokretnine ili s njima izjednaþena prava, sud üe provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

Naknadno pronaÿeni ugovor o nasljeÿivanju i testament

ýlan 252. (1) Ako se nakon pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju pronaÿe testament, sud üe ga proglasiti, te zapisnik o proglašenju i fotokopiju (prijepis-presliku) testamenta dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik. (2) U sluþaju iz stava 1. ovog þlana, kao i u sluþaju da se naknadno pronaÿe ugovor o nasljeÿivanju, ostavinski sud neüe ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego üe obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju testamenta, odnosno o naknadno pronaÿenom ugovoru o nasljeÿivanju i upozoriti ih da mogu svoja prava na osnovu testamenta ostvarivati u parnici.

Novi nasljednik ili legatar

ýlan 253. Osoba koju ne veže pravomoüno rješenje o nasljeÿivanju ili legatu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili legatar, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.

Djelovanje razloga za ponavljanje postupka

ýlan 254. (1) Nakon pravomoünosti rješenja o nasljeÿivanju ili o legatu, stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parniþnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava. (2) U parnici iz stava 1. ovog þlana sud üe o postojanju pretpostavki za ponavljanje postupka odluþiti kao o prethodnom pitanju.

G. POSTUPAK KAD JE NADLEŽAN INOZEMNI ORGAN Mjera za zaštitu domaüih nasljednika, legatara i povjerioca

ýlan 255. (1) Kad je za odluþivanje o nasljedstvu iza odreÿenog ostavitelja nadležan inozemni organ, sud na þijem je podruþju ostavitelj umro izdat üe po prijemu smrtovnice

oglas kojim üe pozvati sve osobe u zemlji koje se smatraju
ostaviteljevim nasljednicima, legatarima ili povjeriocima da
u oglasnom roku, koji ne može biti kraüi od 30 dana ni duži
od šest mjeseci, a koji teþe od dana objavljivanja oglasa u
"Službenim novinama Federacije BiH", to prijave sudu jer
üe se u protivnom sluþaju ostaviteljeve pokretnine predati
nadležnom organu strane države, ili osobi koju on ovlasti da
ih primi.
(2) Oglas üe se objaviti u "Službenim novinama Federacije
BiH" i na oglasnoj ploþi suda, a po potrebi i na drugi
prikladan naþin, a jedan primjerak oglasa dostavit üe se
najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku
odnosne strane države u našoj zemlji.
(3) Neüe se izdati oglas ako vrijednost ostavine, bez odbitka
dugova, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM.
(4) Ako se oglas ne objavi ostavina se ne smije predati prije
nego što isteknu tri mjeseca od dana smrti stranog
državljanina.
Zadržavanje ostavine
ýlan 256.
(1) Ako neka osoba prijavi sudu da se smatra ostaviteljevim
nasljednikom ili legatarom, sud üe za vrijeme dok organ
strane države ne odluþi o tom njenom pravu, zadržati one
ostaviteljeve stvari koje bi bile dovoljne tom njenom pravu.
(2) Pošto organ strane države donese pravomoünu odluku o
njenom pravu, sud üe u pogledu prijavljenog zahtjeva
izvršiti ovu odluku u pogledu zadržanih stvari, a ostatak üe
potom predati organu strane države.
(3) Ako neki ostaviteljev vjerovnik prijavi svoje potraživanje,
sud üe zadržati onoliko ostaviteljevih stvari koliko je
potrebno za pokriüe tog potraživanja sve dok ono ne bude
podmireno ili osigurano.
DIO TRE ûI
NOTARI KAO SUDSKI POVJERENICI
I. PROVO ĈENJE OSTAVINSKIH RASPRAVA
Djelokrug notara
ýlan 257.
(1) Notari kao sudski povjerenici provode radnje i donose
odluke u ostavinskom postupku u skladu sa odlukom suda o
povjeravanju i odredbama ovog zakona.
(2) Sud može iz važnih razloga uvijek oduzeti notaru daljnje
provoÿenje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i
raspravu sam provesti ili povjeriti drugom notaru, te o tome
prethodno ili istovremeno obavijestiti Notarsku komoru
Federacije Bosne i Hercegovine.
(3) Važni razlozi iz stava 2. ovog þlana npr. jesu: nemoguünost
notara da zbog bolesti ili kojeg drugog razloga obavlja
posao, oþito notarevo zanemarivanje zakonskih obaveza ili
drugi važni razlozi po ocjeni suda.
(4) Protiv odluke suda iz st. 1. i 2. ovog þlana nije dopuštena
žalba.
Postupak
ýlan 258.
(1) Notar povjerene mu radnje u nasljednim stvarima provodi u
skladu s odredbama ovog zakona po kojima sud provodi taj
postupak.
(2) U postupku koji se provodi pred notarom stranka može biti
zastupana po odredbama koje se primjenjuju na zastupanje
u vanparniþnom postupku.
Rokovi za provoÿenje postupka
ýlan 259.
(1) Povjereni postupak provoÿenja ostavinske rasprave notar je
dužan provesti u razumnom roku, raþunajuüi od dana
prijema predmeta.

Broj 80 - Stranica 108 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 1. 10. 2014.

(2) U sluþaju da notar iz opravdanih razloga ne uspije u roku iz stava 1. ovog þlana provesti sve radnje, dostavit üe o tome izvještaj sudu i Notarskoj komori Federacije Bosne i Hercegovine u kojem üe obrazložiti razloge zbog kojih nije dovršio postupak.

Ovlaštenja i dužnosti notara

ýlan 260. (1) Kao povjerenik suda u ostavinskom postupku notar na osnovu odluke suda o povjeravanju provodi radnje i donosi odluke propisane ovim zakonom. (2) U sluþajevima iz þl. 239., 240. i 241. ovog zakona notar üe vratiti spis nadležnom sudu. (3) U sluþajevima iz þl. 173., 177. i 178. ovog zakona notar može donositi odluke samo uz saglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit üe spis nadležnom sudu. (4) Nakon pravomoünosti rješenja kojim je postupak okonþan, odnosno povodom izjavljenog prigovora, kao i u drugim sluþajevima kada po odredbama ovog zakona vraüa spis nadležnom sudu, notar üe vratit spis nadležnom sudu, a u notarskom spisu zadržati prijepis spisa.

Službeno sjedište notara

ýlan 261. (1) Sud üe provoÿenje ostavinskih postupaka povjeravati notarima koji imaju službeno sjedište na podruþju suda ili na podruþju njegovog odjeljenja. (2) Kad na podruþju suda, odnosno odjeljenja suda imaju svoja službena sjedišta više notara, predmeti üe im se dodjeljivati u rad ravnomjerno abecednim redom prezimena notara, na koji red neüe uticati završetak kalendarske godine. (3) Ostavinske predmete u skladu sa st. 1. i 2. ovog þlana sud može dostavljati notarima i elektronskim putem.

II. POLOŽAJ I RAD NOTARA KAO SUDSKOG POVJERENIKA Važenje zakona

ýlan 262. (1) Ako ovim zakonom nije drukþije propisano, za rad notara kao sudskog povjerenika važe propisi kao za sudove. (2) O razlozima za izuzeüe notara odluþuje sud koji ga je postavio za svog povjerenika.

Dostavljanje

ýlan 263. Pozive i druge isprave koje sastavlja kao sudski povjerenik notar dostavlja strankama prema propisima o sudskoj dostavi.

Osloboÿenje od troškova taksi

ýlan 264. U izvršenju povjerenog posla notar je ovlašten pribavljati potrebne podatke i isprave od drugih nadležnih organa. Podnesci kojima to traži osloboÿeni su od troškova sudskih i administrativnih taksi.

Nadzor suda

ýlan 265. (1) Nadzor nad radom notara kao sudskog povjerenika vrši sud koji mu je povjerio posao. (2) Notar ne može, osim iz naroþito opravdanih razloga, odbiti povjereni posao, a o þemu je bez odgaÿanja dužan obavijestiti sud i Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine. (3) O opravdanosti razloga iz stava 2. ovog þlana odluþuje sud koji mu je povjerio posao, pri þemu sud može zatražiti mišljenje Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine.

(4) Kad notar odbije povjereni posao ili kad mu sud oduzme
povjereni posao, sud üe narediti notaru predaju spisa i po
službenoj dužnosti izvršiti svoj nalog te o tome obavijestiti
Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine.
(5) Notar koji odbije izvršiti nalog suda ili odbije predati sudu
spise o povjerenom poslu þini povredu službene dužnosti iz
þlana 120. Zakona o notarima ("Službene novine Federacije
BiH", br. 45/02).
Prestanak rada notara
ýlan 266.
(1) U sluþaju prestanka rada notara ili promjene službenog
sjedišta notara, kojem je sud povjerio provoÿenje
ostavinskog postupka, postupit üe se po odredbama propisa
o notarskoj službi koji se odnose na postupak sa spisima
notara nakon što se uprazni mjesto notara.
(2) Ako u roku od 130 dana ne bude postavljen novi notar ili
vršitelj dužnosti notara kojem su povjereni svi spisi, knjige i
druga dokumentacija, Notarska komora dužna je sve spise
koje je sud povjerio na provoÿenje ostavinskog postupka
vratiti nadležnom sudu, a nadležni sud üe postupiti u skladu
sa odredbom þlana 261. ovog zakona.
III. NAGRADA I TROŠKOVI NOTARA KAO SUDSKOG
POVJERENIKA
Nagrada i troškovi
ýlan 267.
(1) Nagrada i troškovi notara kao povjerenika suda u
provoÿenju ostavinskog postupka odreÿuju se tako da se
jedna nagrada po pravilu odnosi na sve radnje notara u
pojedinom ostavinskom postupku.
(2) Pravilnikom o nagradi za provoÿenje ostavinskog postupka
propisat üe se za koje radnje notar ima pravo na posebnu
nagradu (popis ostavine, dopunsko rješenje o nasljeÿivanju,
djelomiþno rješenje o nasljeÿivanju i sl.).
(3) Kad u ostavinskom postupku notar postupa kao povjerenik
suda, ne plaüa se taksa.
(4) Plaüanje notarske nagrade i nadoknade vrši se u skladu s
propisima o notarskoj službi i Pravilniku iz þlana 268. ovog
zakona.
Pravilnik
ýlan 268.
(1) Visinu nagrade i nadoknade troškova za radnje iz þlana 267.
ovog zakona propisat üe federalni ministar pravde na
prijedlog Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
(2) Notar smije za službene radnje koje je proveo u
ostavinskom postupku kao povjerenik suda raþunati i
naplaüivati samo nagradu po propisanoj tarifi. Zabranjeno
je notaru sklapanje pogodbe sa strankama o plaüanju
nagrade i troškova drukþije nego je propisano tarifom.
(3) Notar üe odbiti davanje klauzule pravomoünosti i
dostavljanje pravomoünog rješenja o nasljeÿivanju javnim
registrima, sve dok stranke ne izmire cjelokupni iznos
notarske nagrade i nadoknade troškova.
DIO ýETVRTI
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
ýlan 269.
(1) Prava stranaka u vezi s nasljeÿivanjem cijenit üe se po
zakonu koji se primjenjivao u þasu otvaranja nasljedstva.
(2) Procesne odredbe ovog zakona primjenjivat üe se na sve
sluþajeve nas ljeÿivanja za koje je ostavinski postupak
pokrenut nakon poþetka primjene ovog zakona.
(3) Sud üe u roku 30 dana poþevši od dana primjene ovog
zakona povjeriti notarima u skladu sa odredbama þlana 261.
ovog zakona sve ostavinske predmete u kojima do dana

Srijeda, 1. 10. 2014. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 80 - Stranica 109

primjene ovog zakona nije poduzeo ni jednu procesnu radnju. (4) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog þlana, ukoliko u ostavinskom postupku sud nije poduzeo ni jednu procesnu radnju primjenit üe se procesne odredbe ovog zakona. (5) Ako je ostavinski postupak pokrenut prije poþetka primjene ovog zakona, a u tom postupku su poduzete procesne radnje, a nije doneseno prvostepeno rješenje, postupak üe se okonþati po odredbama Zakona o vanparniþnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04 i 73/05). ýlan 270. (1) Do dana primjene ovog zakona valjanost forme testamenta i opoziva testamenta cijenit üe se po odredbama dosadašnjeg Zakona o nasljeÿivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80). (2) Do dana primjene ovog zakona valjanost ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovora o odricanju od naslijeÿa i ugovora o prijenosu nasljednog dijela prije diobe primjenjivat üe se odredbe Zakona o nasljeÿivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80). (3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog þlana, pravni poslovi zakljuþeni u formi notarski obraÿene isprave sa ovjerom ili bez ovjere od sudije do dana stupanja na snagu ovog zakona i to: ugovori o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovori o doživotnom izdržavanju i sporazumi o odricanju od naslijeÿa koje nije otvoreno, kao i pismeni testamenti pred svjedocima iz þlana 67. ranijeg Zakona o nasljeÿivanju, koje su sastavili notari u formi notarski obraÿene isprave do dana poþetka primjene ovog zakona su punovažni. (4) Odredbe iz stava 3. ovog þlana primjenjivat üe se i u zateþenim postupcima pred sudovima. ýlan 271. (1) Federalni ministar pravde donijet üe pravilnik iz þlana 124. stav 2. ovog zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Federalni ministar pravde donijet üe pravilnik iz þlana 268. stav 1. ovog zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (3) Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine uspostavit üe Registar testamenata i drugih nasljednopravnih poslova iz þlana 124. ovog zakona u roku dva mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz stava

  1. ovog þlana. ýlan 272. Na podruþju opüinskih sudova gdje do dana primjene ovog zakona nisu imenovani notari ostavinske postupke provode nadležni sudovi do imenovanja notara za podruþja tih sudova.

ýlan 273. (1) Rokovi koji su poþeli teüi prije stupanja na snagu ovoga zakona istiþu kad istekne vrijeme odreÿeno ovim zakonom, ali ako je po odredbama koje su prestale važiti veü poþeo teüi rok koji je duži, onda istekom tog roka. (2) Kad je ovim zakonom odreÿen rok koji po odredbama koje su prestale važiti nije bio predviÿen, taj rok ne može poþeti teüi prije stupanja na snagu ovog zakona. ýlan 274. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine bez odgode üe obavijestiti Vladu Sjedinjenih Ameriþkih Država kao depozitara prema Konvenciji o jednoobraznom zakonu o obliku meÿunarodnog testamenta da su ovlaštene osobe za sastavljanje meÿunarodnog testamenta u Federaciji sudije opüinskih sudova,

notari, zapovjednici broda, odnosno aviona, a u inozemstvu
konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Bosne
i Hercegovine.
ýlan 275.
(1) Danom poþetka primjene ovog zakona prestaje važiti Zakon
o nasljeÿivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80).
(2) Posebni propisi o nasljeÿivanju ostaju na snazi ukoliko nisu
u suprotnosti s odredbama ovog zakona.
ýlan 276.
Danom poþetka primjene ovog zakona prestaju važiti
odredbe þl. od 91. do 145. Zakona o vanparniþnom postupku
("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04 i 73/05).
ýlan 277.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana
objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a poþet üe
se primjenjivati nakon tri mjeseca od dana stupanja na snagu.
Predsjedavajuüi
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Tomislav Martinoviü , s. r.
Predsjedavajuüi
Predstavniþkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Safet Softiü , s. r.

2135

Temeljem þlanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine, donosim

UKAZ

O PROGLAŠENJU ODLUKE O DAVANJU

SUGLASNOSTI NA PRIVREMENE SMJERNICE

ELEKTROENERGETSKE POLITIKE ZA SVE

SUDIONIKE U ELEKTROENERGETSKOM SEKTORU

Proglašava se Odluka o davanju suglasnosti na Privremene
smjernice elektroenergetske politike za sve sudionike u
elektroenergetskom sektoru, koju je donio Parlament Federacije
Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupniþkog doma od
24.07.2014. godine i na sjednici Doma naroda od 31.07.2014.
godine.
Broj 01-02-704-02/14
  1. rujna 2014. godine Sarajevo
Predsjednik
Živko Budimir , v. r.
Na temelju þlanka 11. Zakona o elektriþnoj energiji u
Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije
BiH", broj 66/13), Zastupniþki dom Parlamenta Federacije Bosne
i Hercegovine na sjednici održanoj 24.07.2014. godine, i na
sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine održanoj 31.07.2014. godine, donio je

ODLUKU

O DAVANJU SUGLASNOSTI NA PRIVREMENE

SMJERNICE ELEKTROENERGETSKE POLITIKE ZA

SVE SUDIONIKE U ELEKTROENERGETSKOM

SEKTORU

I.

Daje se suglasnost na Privremene smjernice elektroenerget-
ske politike za sve sudionike u elektroenergetskom sektoru
ukljuþujuüi i Regulatorno povjerenstvo za energiju.
II.
Privremene smjernice iz toþke I. ove odluke koje je donijela
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 98. sjednici održanoj
30.01.2014. godine sastavni su dio ove odluke.