ZAKON

O OBLIGACIONIM ODNOSIMA^1
Federacije Bosne i Hercegovine
i
Republike Srpske
(autorski pre~i{}eni tekst)
(“Slu`beni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)
(“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94)
(“Slu`beni glasnik RS”, br. 17/93 i 3/96)

(^1 1) Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) usvojilo je Savezno vije}e Skup{tine biv{e SFRJ na sjednici odranoj 30. marta 1978. godine. Zakon je objavljen u “Slubenom listu SFRJ”, broj 39/78, a u skladu sa odredbom ~lana 1109., stupio je na snagu 1. oktobra 1978. godine. Zakonom o izmjenama i dopunama ZOO, koji je stupio na snagu 3. avgusta 1985. godine, (“Sl. list SFRJ”, broj 39/85), izmijenjeni su i dopunjeni ~l. 109., 180., 399. i 410. ^lanom 6. tog zakona propisano je da se izmijenjene i dopunjene odredbe ~lana 180. ZOO, primjenjuju i na naknadu {tete nastale od 1. januara

  1. godine (retroaktivno dejstvo), zna~i i na odnose nastale prije stupanja na snagu pomenutih izmjena i dopuna ZOO. U “Sl. listu SFRJ”, broj 46/85 objavljena je ispravka Zakona o izmjenama i dopunama ZOO. U “Sl. listu SFRJ”, broj 45/89 objavljena je odluka Ustavnog suda SFRJ, U br. 363/86, kojom je
  2. jula 1989. godine prestala da vai odredba ~lana 24. ZOO. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list SFRJ”, broj 57/89), koji je stupio na snagu 7. oktobra 1989. godine, izmijenjen je ~lan 277. ZOO, dok je ~lan 401. brisan. Od 11. aprila 1992. godine ZOO se primjenjuje kao Zakon Republike Bosne i Hercegovine (~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slubeni list RBiH”, broj 2/92), koji je stupio na snagu 11. aprila 1992. godine, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima, u vidu uredbi sa zakonskom snagom, donijelo je Predsjedni{tvo Republike Bosne i Hercegovine na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, a potvrdila ih je, kao zakone, Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine Zakonom o potvr|ivanju uredbi sa zakonskom snagom, usvojenim na sjednici Skup{tine odranoj 1. juna 1994. godine. Taj zakon objavljen je u “Slubenom listu RBiH”, broj 13/94 od 9. juna 1994. godine. U ovaj pre~i{}eni tekst Zakona ugra|ene su i odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima, objavljene u “Slu`benom glasniku RS”, br. 17/93 i 3/96), koje tako|er donosimo u ovoj knjizi kao Prilog II.

D i o p r v i

OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA

(OP[TI DIO)

G L A V A I.

OSNOVNA NA^ELA

Cilj i sadr`ina zakona

^lan 1.

Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tr`i{tu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba gra|ana, te radi osigu- ravanja odgovornosti preduze}a i drugih u~esnika u pravnom prometu za iz- vr{avanje njihovih obaveza, ovim se zakonom ure|uju osnove obligacionih odnosa (op{ti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga.

Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 4. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima, “Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94 (u daljem tekstu: ZPZOO). Taj zakon donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj 1.

^lanom 1. ZPZOO propisano je:

“U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obli- gacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre- |eno”.

^lanom 25. ZPZOO odre|eno je da: “Savezni propisi donijeti za izvr{enje zakona iz ~lana 1. ovog zakona os- taju na snazi i primjenjuju se kao republi~ki dok se republi~kim propisima dru- k~ije ne odredi”.

Pored toga, ~lanom 26. ZPZOO propisano je da:
“Ovla{}enja saveznih organa za izvr{avanje i primjenu zakona iz ~lana

1. ovog zakona postaju ovla{}enje republi~kih organa”.

^lanom 27. ZPZOO odre|eno je da:

“Pravila Op{teg gra|anskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o po- sudbi primjenjivat }e sa kao pravna pravila ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine”.

Napomena (RS): Na osnovu ~lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Za- kona o obligacionim odnosima “Slubeni glasnik RS”, broj 17/93 (u daljem tekstu: ZIDZOO, koji donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj III), koji je stupio na snagu 30. septembra 1993. godine, u Zakonu o obligacionim odnosima (“Slubeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), u naslovu Dijela prvog brisane su rije~i “Osnovi obligacionih odnosa”, kao i zagrade ispred i iza rije~i: “Op{ti dio”.

Na osnovu ~lana 2. ZIDZOO, naslov ~lana 1. i ~lan 1. izmijenjeni su i glase:

Sadr`ina zakona

^lan 1. Ovim zakonom ure|uju se obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prou- zrokovanja {tete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugih zakonom utvr|enih ~injenica.

U~esnici obligacionih odnosa

^lan 2.

U~esnici obligacionih odnosa su preduze}a i druga dru{tvena pravna lica (u daljem tekstu: dru{tvena pravna lica) pojedinci i gra|anska pravna lica.

Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 5. ZPZOO.
Ovo je sada va`e}i tekst ~l. 2. ZOO.

Napomena (RS): Naslov ~l. 2. i ~l. 2. izmijenjeni su ~lanom 3. ZIDZOO i glase:

Strane u obligacionim odnosima

^lan 2.
Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizi~ka i pravna lica.

Obligacioni odnosi i raspolaganje dru{tvenim sredstvima

^lan 3. (1) Dru{tvena pravna lica u~estvuju u obligacionim odnosima u ostvari- vanju prava raspolaganja dru{tvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u osnovnim i drugim organizacijama udru`enog rada, odnosno radni ljudi u dru- gim dru{tvenim pravnim licima

(2) Dru{tvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja dru{tvenim sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osno- vnim i drugim organizacijama udru`enog rada, odnosno radni ljudi u drugim dru{tvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupra- vnim op{tim aktima i zakonom.

Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, ~lanovi 3. do 9. ZOO stavljeni su van snage od 11. aprila 1992. godine.

^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe navedenih ~lanova.

Obligacioni odnosi i dru{tveno planiranje

^lan 4. Dru{tvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim planovima i obezbje|uju izvr{avanje materijalnih obaveza preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih or- ganizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova dru{tveno – politi~kih zajednica.

Obligacioni odnosi i kori{}enje dru{tvenim sredstvima

^lan 5.

Dru{tvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa duna su da se dru{tveno i ekonomski cjelishodno koriste dru{tvenim sredstvima kojima raspo- lau i da o~uvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbje|uju unapre- |ivanje i pro{irivanje materijalne osnove udru`enog rada, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva i zadataka i za{titu dru{tvene svojine.

Napomena (RS): Odredbom ~l. 4. ZIDZOO brisani su ~l. 5. do 9. i naslovi tih ~lanova.

Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi

^lan 6.

(1) Dru{tvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvr{a- vanja samoupravnog sporazuma koji su me|usobno zaklju~ila du`na su da pos- tupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom.

(2) U zasnivanju obligacionih odnosa dru{tvena pravna lica du`na su da vode ra~una o samoupravnim sporazumima i dru{tvenim dogovorima koje su zaklju~ila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvr{avanje obaveza preuzetih tim samoupravnim sporazumima i dru{tvenim dogovorima.

Saradnja u obligacionim odnosima

^lan 7.

(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, dru{tvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima me|usobne povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao i solidarnosti radnika u udru`enom radu, zasnovanim na samoupravljanju i dru{tvenoj svojini sredsta- va za proizvodnju i drugih sredstava rada.

(2) U me|usobnim odnosima saradnje dru{tvena pravna lica du`na su da vode ra~una o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajedni~kih in- teresa i da na drugi na~in stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvr{avanje obaveza iz obligacionih odnosa.

(3) Na ovim osnovama preduze}a, zemljoradni~ke i druge zadruge ostva- ruju saradnju u obligacionim odnosima i sa zemljoradnicima i drugim radnim ljudima koji samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom.

________

1. Ugovorna klauzula da }e stranke odre|ene ~injenice smatrati istinitim jedi- no ako su utvr|ene nalazom specijalizovane radne organizacije va`i samo kada te ~i- njenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sa~inile same ugovorne stranke.

Iz obrazlo`enja:

Stranke su ugovorom zaklju~enim 29. aprila 1981. godine (~lan 7. ta~. b i d), ugovorile cijenu brodskog prevoza cel. vlakna i “rayon filament-a”. za Bombaj na USA dolara 148, plativo u dinarima, po toni, uz uslov da zapremina ne prelazi 2, ccm za jednu tonu. Ako prelazi, {to prevoznik mora utvrditi slu`benim mjerenjem u luci ukrcaja po ovla{tenoj radnoj organizaciji, prevoznik ima prava na ve}u cijenu prevoza.

U ovoj parnici tuilac - prevoznik trai razliku u cijeni, tvrde}i da je preveze- ni teret imao ve}u zapreminu od 2,6 ccm po toni, {to je vidljivo iz brodskih prevo-

znih isprava (naloga ukrcaja, potvrde ukrcaja i teretnice) sa~injenih na osnovu poda- taka dobijenih od samog naru~ioca prevoza - tuenog, odnosno njegovog {peditera i neosporenih po tuenom.

Prvostepeni sud odbija tubeni zahtjev sa obrazloenjem da ve}a zapremina nije utvr|ena slubenim mjerenjima po ovla{tenoj organizaciji u luci ukrcaja (RO “Jugoinspekt”, Rijeka) te zbog ovako zauzetog stava, ne utvr|uje da li su ta~ni navo- di tuioca da su podaci o ve}oj zapremini vidljivi iz isprava koje su sa~inili tu`eni, odnosno njegov {pediter.

Odredba ~lana 7. ta~ d) ugovora od 29. aprila 1981. godine, razmatrana u okviru na~ela saradnje u obligacionim odnosima i savjesnosti i po{tenja (~l. 7. i 12. Zakona o obligacionim odnosima) mora biti shva}ena tako da je tuilac - prevoznik duan da ve}u zapreminu prevezene robe od predvi|ene ugovorom, dokazuje certifi- katom ovla{tene specijalizovane radne organizacije samo ako me|u ugovornim stran- kama nije nesporno da je roba ve}e zapremine (dakle, ako to ne proizlazi iz isprava koje je sa~inio sam tu`eni ili njegov {pediter).

Staga je trebalo, eventualno i uz pomo} vje{taka, utvrditi da li iz samih ispra- va koje je sa~inio tueni (ili njegav {pediter) proizlazi da je tueni predao na prevoz robu ve}e zapremine od 2,6 ccm, po toni.

(Vs BiH, P`. 481/86, od 22. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 21)

Obaveze prema gra|anima kao potro{a~ima i korisnicima usluga

^lan 8.

U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, osnovne i druge organizacije udruenog rada, zadruge i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom duni su da, kad obavljanjem svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe gra|ana, svoja prava i oba- veze ure|uju i vr{e na na~in kojim se obezbje|uju redovno i kvalitetno zadovo- ljavanje potreba gra|ana i {to povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba.

Pona{anje na tr`i{tu

^lan 9.

Organizacije udruenog rada i drugi u~esnici u prometu duni su da u obligacionim odnosima postupaju u skladu sa na~elom jedinstva tri{ta i ut- vr|enom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost tri{ta i da ne nanose {tetu drugim u~esnicima na tr`i{tu, potro{a~ima i dru{tvenoj zajednici kao cjeli- ni.

Sloboda ure|ivanja obligacionih odnosa

^lan 10. U~esnici u prometu slobodno ure|uju obligacione odnose, a ne mogu ih ure|ivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu dru{tva.

Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 6. ZPZOO.
Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 10. ZOO.

Napomena (RS): Na osnovu ~lana 5. ZIDZOO naslov ~lana 10. i ~lan 10. izmijenjeni su glase:

Autonomija volje

^lan 10. Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obi~aja, da svoje odnose urede po svojoj volji.

________

1. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasni{tva na nekretnini optere}enoj pravom plodouivanja sti~e ono lice s kojim }eivjeti plodou`ivalac u ~asu smrti.

(Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 37)

2. Sporazum o prenosu osnovnih sredstava uz naknadu i preuzimanje radnika poslovne jedinice jedne pivare od strane druge ima karakter obligacionog ugovora, a ne samoupravnog sporazuma, iako je tako nazvan. Ni{tava je odredba u ovom spora- zumu da je prenosilac duan da se uzdri od prodaje piva na podru~ju ranije poslo- vne jedinice dui niz godina ili da pribaviocu plati naknadu {tete, po{to dovodi do naru{avanja jedinstva jugoslovenskog tri{ta.

(Vs BiH, P`. 457/90, od 18. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 40)

3. Zakon o naslje|ivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o do- ivotnom izdravanju kojim primalac izdravanja ostavlja u naslje|e svoju imovinu ili jedan njen dio davaocu izdravanja, ali zakon ne isklju~uje zaklju~enje ugovora o ustupanju imovine ili njenog dijela za ivota primaoca izdravanja. Za ovaj drugi ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa na~elom neformalnosti ugovora, punovaan i neformalan ugovor o doivotnom izdrzavanju, ako posebni za- kon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu.

(Vs BiH, Gvl. 4/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 87)

4. Nije suprotna prinudnim propisima ugovorna klauzula po kojoj su stranke ugovorile da se zahtjev za naknadu {tete ima podnijeti u odre|enom roku (30 dana) i da nakon isteka tog roka (ako zahtjev nije podnesen) stranka koja je uzrokovala {tetu vi{e za nju ne odgovara.

(Ps H, P`. 268/90, od 20. 11. 1990. – Psp 49 - 122)

5. Vidjeti: Odluku Vs BiH, P`. 481/86, od 22. 4. 1987., citiranu u sudskoj praksi uz ~lan 7. ZOO. 6. Ako su se ~lanovi porodi~ne zajednice sporazumjeli da zajedni~ki sagrade stambenu zgradu, sa unaprijed utvr|enim suvlasni~kim udjelima, ne mogu pojedini od njih zahtijevati ve}i dio pozivom na zna~ajniji doprinos u izgradnji. Bra~ni drugo- vi u~esnika u zajedni~koj gradnji, koji su za sporazum znali i s njim se pre}utno sa- glasili, mogu zahtijevati udio povodom zajedni~kog sticanja u braku samo unutar su- vlasni~kog dijela svog bra~nog druga.

(Vs BiH, Rev. 114/90, od 16. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 87)

7. Protivan je moralu i zato je ni{tav ugovor o kupoprodaji kad je kupac prili- kom ugovaranja iskoristio te{ko stanje prodavca i naveo ga, da na prodaju pristane za cijenu koja je nesrazmjerno mala.

(Vs BiH, G`. 93/56. - Zbirka sudskih odluka knj. I. sv. 2 - 341)

Ravnopravnost u~esnika u obligacionom odnosu

^lan 11.
U~esnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.

Napomena (RS): Naslov ~lana 11. i ~lan 11. izmijenjeni su odredbom ~lana

ZIDZOO i glase:

Ravnopravnost strana

^lan 11.
Strane u obligacionom odnosu su ravnopravne.

________

1. Nije dopu{teno ugovaranje prava na jednostrani raskid ugovora u korist je- dne od ugovornih stranaka, bez vremenskog ograni~enja.

(Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/
  • 27) 2. Za utvr|ivanje postojanja zablude pri zaklju~enju ugovora, potrebno je ut- vrditi da li je tu`iteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta kao i u odnosu na okolnosti koje se po obi~ajima u prometu smatraju odlu~nim, jer u pro- tivnom ne bi zaklju~ila takav ugovor.

Iz obrazloenja: Presudom op}inskom suda I u Sarajevu broj P. 1111/96 od 4. 3. 1998. godine tuiteljica je odbijena sa tu`benim zahtjevom, koji je bio upravljen na utvr|ivanje ni- {tavosti zaklju~enog ugovora o zamjeni nekretnina, zbog zablude kod kupca.

Kantonalni sud u Sarajevu je svojom presudom broj G`. 173/99 od 22. 4.
  1. godine albu tuiteljice odbio, a prvostepenu presudu potvrdio.

U postupku je bitno utvrditi da li je tu`iteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta, kao i u odnosu na okolnosti koje se u obi~ajima u prome- tu smatraju odlu~nim, jer u protivnom ne bi zaklju~ila takav ugovor.

Naime, sama ~injenica da je u momentu zaklju~enja ugovora o zamjeni bila zaposjednuta nekretnina, koju je u posjed trebala preuzeti tuiteljica, ne ~ini ovakav ugovor ru{ljivim iz razloga {to je zaposjedanje nekretnina u ratnom i u poratnom pe- riodu, naalost, od tre}ih lica gotovo redovna pojava, a to tim prije {to je tu`iteljica znala da je ta nekretnina zaposjednuta od strane tre}eg lica.

(Os I Sarajevo, P. 1111/96, od 4. 3. 1998)
(Ks u Sarajevu, G`. 173/99, od 22. 4. 1999. – Bilten sp KsS 3/99, str. 17)

Na~elo savjesnosti i po{tenja

^lan 12.

U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa u~esnici su duni da se pridravaju na~ela savjesnosti i po{tenja.


Napomena (RS): Odredbom ~lana 57. ZIDZOO, u ~lanu 12., ~lanu 15. stav 1., ~lanu 17. st. 1. i 2., ~lanu 18. st. 1. do 3., ~l. 19. i 20. i ~lanu 21. st. 1. i 2. rije~: “u~esnici”, u razli~itom broju i padeu zamijenjene su rije~ju: “strane”, u odgovara- ju}em broju i padeu.

U ~lanu 12, ~lanu 17. stav 1, ~lanu 18. st. 1. i 2. i ~lanu 21. st. 1. i 2. gramati- ~ki oblici pojedinih rije~i mijenjaju se u skladu sa izmjenom iz stava 1. ~lana 57. ZIDZOO

________

1. Stranka koja priznaje da je njen postupak bio protivan na~elu po{tenja i sa- vjesnosti, ne mo`e se – u odnosu prema drugim licima – pozivati na to na~elo.

(Presuda Vrh. priv. suda Sl. 576/60)

2. Ukoliko je ugovorna kamata nerealna odnosno zelena{ka, tada sudovi ima- ju ovla{}enja da tako ugovorenu kamatu umjere i svedu na realne vrijednosti, koje odgovaraju na~elu savjesnosti i po{tenja u zaklju~enju obligacionih odnosa i na~elu jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

(Vs S, broj Pzz. 29/00. – Bilten 4/2000)

3. Kupac koji je znao ili je mogao znati da je uloio panju koja se o~ekuje od prosje~nog ~ovjeka u pravnom prometu, da su kupljene nekretnine ranije prodate tre- }em licu ne moe ste}i pravo vlasni{tva uknjibom u zemlji{nu knjigu kao ni polaga- njem isprave kod nadle`nog suda tamo gdje su uni{tene zemlji{ne knjige.

(Vs BiH, Rev. 56/91, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 27)

4. Davanje ponude teleksom smatra se da je jednakog djelovanja kao, na pri- mjer, davanje ponude na poslovnom papiru (memorandumu), {to zna~i da ako su ispunjene pretpostavke iz uzance broj 21. Op}ih uzanci za promet robom, koja se ne- sumnjivo primjenjuje u smislu odredbi st. 2. ~l. 21. i st. 2. ~l. 1107. ZOO, takva izja- va obvezuje ponuditelja. Isto se tako prosu|uje i prihva}anje ponude teleksom.

Iz obrazloenja citiramo: “Ne moe se prihvatiti stav imatelja teleksa koji se temelji na sumnji da je izjavu teleksom dala osoba koja za to nije ovla{tena, jer je na njemu du`nost da orga- nizira posao tako da u pogledu izjava datih teleksom druga strana ne bude ni u ka- kvoj sumnji. U suprotnom, tvrdnjom da je izjavu teleksom dala neovla{tena osoba bio bi doveden u pitanje svaki tako sklopljen posao, a ako se ospori, to nije u skladu s na~elom savjesnosti i po{tenja na kojem se obvezni odnosi moraju zasnivati.”

(Vps H, P`. 1623/83, od 20. 3. 1984. – Psp 25 - 179)

5. Banka - indosant - eskonter mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla}a- nja, mo`e u regresnoj mjeni~noj parnici uspje{no ista}i protiv bankarske organizacije

  • indosatara - reeskontera mjenice, prigovor da je prema njoj zlomisleno postupao u ~asu kada je eskontom pribavila mjenicu, da bi je tu`iocu reeskontovala.
(Vs BiH, P`. 597/89, od 30. 8. 1990., isto P`. 510/89 i P`. 515/89, obje od 30.
      • Bilten Vs BiH 4/90 – 87) 6. Ni{tav je ugovor o doivotnom izdravanju ako ga je davalac izdravanja zaklju~io u namjeri da pribavi nesrazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i skoru smrt primaoca izdravanja.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi propustili su da utvrde da li je ugovor ni{tav zbog povrede na~ela savjesnosti i po{tenja (~l. 12. i 103. Zakona o obligacionim odnosima).

Primalac izdravanja umro je sedam mjeseci nakon zaklju~enja ugovore o do- ivotnom izdravanju u 78 godiniivota, a dugo je bolovao od ciroze jetre i “{e}erne bolesti”.

Ni{tav je ugovor ako je tueni s obzirom na konkretne okolnosti ra~unao sa skorom smr}u primaoca izdravanja da bi pribavio nesrazmjernu imovinsku korist.

(Vs BiH, Rev. 285/89, od 21. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 114)

7. Komitent je obvezan platiti komisionaru sve tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje naloga. Komisionar je obvezan postupiti po imperativnom nalogu komi- tenta. Time {to je upozorio komitenta na pove}ane tro{kove, postupio je kao pa`ljiv i dobar trgovac.

(Vs RH, P`. 2083/91, od 26. 5. 1992. – Psp 53 - 211)

8. Ja~i je u pravu prvi kupac nekretnine nego drugi nesvjesni kupac koji je na temelju ugovora prenio na sebe pravo vlasni{tva uknji`bom u zemlji{nu knjigu.

(Vs BiH, Rev. 224/88, od 16. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 24)

9. U slu~aju da su istu nekretninu od njenog vlasnika kupila dva lica, svako za sebe, pravo vlasni{tva sti~e onaj koji se prvi uknjii, osim ako se dokae da je bio nesavjestan kupac.

(Vs BiH, Rev. 518/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 31)

10. Ugovorna klauzula koja bi prodavcu davala pravo da pove}a ugovorene obaveze kupca (da mu plati ve}e cijene od ugovorenih) na osnovu jednostrane i for- malne potvrde tre}eg lica ~iju materijalnu ispravnost kupac ne bi mogao osporavati, protivna je na~elu po{tenja i savjesnosti.

(Rje{enje Vrh. priv. suda, Sl – 550/62)

11. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~l. 13., te 103. i 104. ZOO.

Zabrana zloupotrebe prava

^lan 13.

(1) Zabranjeno je vr{enje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato.

(2) Isto tako, zabranjeno je vr{enje prava iz obligacionog odnosa proti- vno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom.

Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine stav 2. ovog ~lana stavljen je van snage.

^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe stava 2. ovog ~lana.

Ovo je sada vae}i tekst ~lana 13. ZOO. **Napomena (RS):** Odredbom ~lana 7. ZIDZOO brisan je stav 2. ~lana 13. ZOO, tako da u RS sada vai samo odredba stava 1. ovog ~lana.


1. Kad je vi{e osoba sklopilo zasebne pravne poslove radi stjecanja prava vla- sni{tva na istoj nekretnini, o ja~em pravu sud odlu~uje primjenom na~ela morala, sa- vjesti i po{tenja i na~ela zabrane zloupotrebe prava.

(Zaklju~ak biv{ih vrhovnih sudova od 28. i 29. 5. 1986)

2. Stanar je obvezan omogu}iti davatelju stana da u stan dovodi potencijalne kupce stana radi razgledavanja, pri ~emu je davalac stana ograni~en jedino zabranom {ikanoznog postupanja.

(Vs H, Rev. 2357/88, od 13. 4. 1989. – Psp 44 - 129)

Zabrana stvaranja i iskori{}avanja monopolskog polo`aja

^lan 14.

U zasnivanju obligacionih odnosa u~esnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskori{}ava mo- nopolski poloaj na jedinstvenom jugoslovenskom tri{tu, kojim se sti~u materi- jalna ili druga preimu}stva koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravno- pravni odnosi u poslovanju ili naru{avaju druge osnove samoupravnih dru{tve- no – ekonomskih odnosa.

Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine ~lan 14. ZOO stavljen je van snage.

^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog ~lana.

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 14. ZOO.

Napomena (RS): Na osnovu ~lana 8. ZIDZOO izmijenjen je ~lan 14. ZOO i glasi:

^lan 14. U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i oba- veze kojima se za bilo koga stvara ili iskori{}ava monopolski poloaj na tri{tu.

Na~elo jednake vrijednosti davanja

^lan 15. (1) U zasnivanju dvostranih ugovora u~esnici polaze od na~ela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

(2) Zakonom se odre|uje u kojim slu~ajevima naru{avanja toga na~ela povla~i pravne posljedice.


1. U naknadu {tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovi- nom radi pokri}a ura~unava se zatezna kamata na iznos unaprijed pla}ene cijene, za period od uplate do vra}anja.

(Vs BiH, P`. 24/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 50)

2. Dispozitivnost norme o ugovornoj kamati mo`e se protezati samo dok ne do|e u sukob sa osnovnim na~elom gra|anskog prava jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

Iz obrazlo`enja:

Prvostepenom presudom obavezan je tuilac - protivtueni da tuenom - pro- tivtuiocu isplati iznos od ........ dinara sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od

  1. marta 1996. godine, pa do isplate.

Ovakvu odluku prvostepeni sud je donio sa obrazloenjem da je u toku pos- tupka utvr|eno da su tuilac - protivtueni i tueni - protivtuilac zaklju~ili ugovor o namjenskom depozitu dana 26.9.1995. godine od .......... dinara sa kamatom od 0,6% dnevno i rokom vra}anja 6.10.1995. godine, da su aneksom 1. i 2. Ugovora izmijenili samo rok vra}anja deponovanog nov~anog iznosa, dok su svi ostali bitni elementi ugovora ostali nepromijenjeni. Tuilac - protivtueni isplatio je tuenom- protivtuiocu zaklju~no sa 25.3.1996. godine ukupno ....... dinara. Obaveza tuioca - protivtuenog prema tuenom - protivtu`iocu iznosi ........... dinara.

Po nala`enju vi{eg suda prvostepena presuda donijeta je uz pogre{nu primje- nu materijalnog prava i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje, pa je istu valjalo uki- nuti.

Prvostepeni sud je u dokaznom postupku pravilno i potpuno utvrdio da su tu- ilac-protivtueni i tueni - protivtuilac zaklju~ili ugovor o namjenskom oro~enom depozitu dana 26.9.1995. godine po kome se deponent - ovdje tueni - protivtuilac obavezao da kod banke - ovdje tuioca - protivtuenog poloi, a banka primi nov~ani iznos od ........ dinara, ugovoren je rok vra}anja nov~anih sredstava, sa kamatnom stopom od 0,6% dnevno, a uz osnovni ugovor zaklju~eni su prvi i drugi aneks ugovo- ra kojima su izmijenjeni rokovi vra}anja nov~anih sredstava (~l. 1035., 1038. ta~ka 1. i 1042. ZOO). Prema tome ugovor o oro~enom namjenskom depozitu predstavlja pa- sivni bankarski posao iz djelatnosti banke, po kojima je banka dunik, prema svojim deponentima, zaklju~uje ih u cilju mobilizacije i koncentracije slobodnih nov~anih sredstava ~ime obezbje|uje potencijal za obavljanje aktivnih bankarskih poslova.

Pravno stanovi{te prvostepenog suda u konkretnom slu~aju ne moe se pri- hvatiti. Naime, ta~no je da su stranke ugovorom o namjenskom oro~enom depozitu ugovorile visinu kamate na iznos deponovanih sredstava od 0,6% dnevno (~lan 1042. ZOO), ali dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati moe se protezati samo dok ne do|e u sukob sa osnovnim na~elom gra|anskog prava jednake vrijednosti uzajamnih davanja iz odredbe ~lana 15. Zakona o obligacionim odnosima, a o ~emu sud vodi ra- ~una po slubenoj dunosti. U tom smislu prvostepeni sud je bio duan da ispita da li ugovorna kamata od 0,6% dnevno odnosno 18% mjese~no, a za period za koji je obra~unata predstavlja realnu i uobi~ajenu kamatu za takvu vrstu posla, jer samo ta- kvoj kamatnoj stopi moe pru`iti sudsku za{titu.

(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P`. broj 5408/01 od 21.2.2002. godine)

3. Promjena okolnosti u smislu ~l. 354. st. 1. ZOO ne daje pravo ugovornoj strani na raskid ugovora, ve} bi u tom slu~aju njezina obveza prestala.

Iz obrazlo`enja citiramo: Ugovaranjem te klauzule ugovorne strane upravo su predvidjele promjenu okolnosti koje su u trenutku zaklju~enja ugovora bile izvjesne, pa su o~ito tu klauzu- lu primijenile kako zbog pada vrijednosti doma}e valute ne bi do{lo do o{te}enja vje- rovnika i kako ne bi do{lo do povrede na~ela jednake vrijednosti davanja (~l. 15. ZOO).

(Vs RH, Rev. 555/94, od 6. 12. 1995. – Izbor odluka 1/1996 - 69)

4. Ne postoji nesrazmjera ugovorenih davanja u pogledu visine ugovorene ka- mate na bankarski kredit, kada je visina odre|ena prosje~nom visinom kamatnih sto- pa na tr`i{tu novca.

Kod nedozvoljenih kretanja kamatnih stopa, s pozivom na na~elo jednakih davanja, sud bi mogao umjeriti stopu ugovorene kamatu u smislu ~lana 15. ZOO, s tim {to je eventualna zloupotreba propisivanja zelena{kih kamata sankcionisana i odredbom ~lana 141. ZOO.

(Vs S, broj Prev. 256/97. – Bilten 4/1997)

5. Odredbom ~lana 399. stav 2. ZOO propisano je da u pogledu najvi{e ugo- vorene kamatne stope izme|u pravnih lica primjenjuju se odredbe posebnog zakona. Me|utim, bez obzira {to poseban zakon u smislu navedene zakonske odredbe nije donijet, dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati mo`e se protezati samo dotle dok ne do|e u sukob sa osnovnim na~elima gra|anskog prava jednake vrijednosti davanja iz odredbe ~lana 15. ZOO.

(Odluka Saveznog suda, Pzs. 4/99. – Bilten 2/1999)

6. Ugovor o doivotnom izdravanju ima element aleatornosti, jer obaveza iz- dravanja traje do smrti primaoca izdravanja, a smrt je, po pravilu, vremenski neiz- vjesna, pa se ne mo`e primjenjivati pravilo jednake vrijednosti davanja.

(Vs BiH, Rev. 557/86, od 14. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 68)

7. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnos- ti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa na~elom savjesnosti i po{tenja, te na- ~elom jednake vrednosti davanja iz ~lan 12. i ~lan 15. ZOO, sud je du`an saglasno odredbi ~lan 141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi ~lan

  1. ZOO.
(Ss, Gzs - 18/99, od 24. 6. 1999. godine)

8. Dunik koji djelimi~no izvr{i ugovornu obavezu u uslovima visoke inflaci- je, ne moe traiti raskid ~itavog ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ali ni povje- rilac ne moe tra`iti izvr{enje ostatka obaveze ako prethodno ne valorizuje dio cijene koji ne odgovara izvr{enom dijelu obaveze.

(VsS, broj Rev. 1452/96 od 23. 4. 1996. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

9. Ponuda – profaktura za zaklju~enje ugovora u privredi u uslovima nagla{e- nih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu pla}anja u roku “odmah” i kada u njoj nije ozna~eno do kada obavezuje ponudioca.

(Vs RCG, P`. 69/96, od 1. 4. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 33)

10. Prinudno poravnanje izme|u dunika poravnanja i njegovih povjerilaca, ne isklju~uje mogu}nost da povjerilac potrauje od du`nika poravnanja valorizaciju po na~elu jednake vrijednosti iz ~lana 15. ZOO i naknadu {tete u smislu odredbe ~la- na 278. stav 2. ZOO pod odre|enim uslovima

(Vs S, broj Prev. 202/96. – Bilten 4/1996)

Zabrana prouzrokovanja {tete

^lan 16.

Svako je duan da se uzdri od postupka kojim se mo`e drugom prou- zrokovati {teta.

Du`nosti ispunjenja obaveza

^lan 17. (1) U~esnici u obligacionom odnosu du`ni su da izvr{e svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

(2) Obaveza se mo`e ugasiti samo saglasno{}u volja u~esnika u obligaci- onom odnosu ili na osnovu zakona.

________

1. Eta`ni vlasnici stambene zgrade u svojini mogu sporazumno priklju~iti dio zajedni~ke prostorije: hodnika, podruma, tavana itd. posebnom dijelu zgrade, a taj sporazum obavezuje i njihove pravne sljednike.

Iz obrazlo`enja:

Izme|u tuioca i njegovog sina postignut je valjan sporazum o prepravci, i daljem kori{tenju zajedni~kih dijelova zgrade u skladu sa odredbama ~l. 13. Zakona o svojini na dijelovima zgrade, po kome je sporna povr{ina izgubila prvobitnu na- mjenu zajedni~kih prostorija, te postala dio stana tuenog, kao posebnog dijela zgra- de. Takav sporazum bi, prema izri~itoj odredbi ~l. 15. st. 4. istog zakona, vezao i sve

kasnije sticaoce prava vlasni{tva na pojedinim stanovima, pri ~emu se posebno na- gla{ava i to da je samog tuioca, kao ugovornu stranku – prodavca, vezivala i odre- dba ~l. 17. Zakona o obligacionim odnosima u odnosu na raspolaganje sa pravima koja je ugovorom prenio na tuenog.

(Vs BiH, Rev. 693/86, od 13. 8. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 14)

2. Obavezu iz me|usobnog poslovnog odnosa, u~esnici u obligacionom pra- vnom odnosu su du`ni da ispune i snose odgovornost za njeno neispunjenje.

(Vs S, broj Prev. 138/97, od 23. 4. 1997)

3. Sud }e udovoljiti zahtjevu za isplatu deviznoga {tednog uloga ako u vrije- me zatra`ene isplate, kao i u vrijeme dono{enja presude prvog stupnja, nisu bila pro- pisana ograni~enja prava deponenta na isplatu uloga.

Iz obrazlo`enja:

"Niestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su udo- voljili zahtjevu tuitelja i obvezali tuenika (banka) da tuitelju isplati njegov {tedni ulog od ........ CHF poloen na deviznoj {tednoj knjiici. Razlog zbog kojega tue- nik nije udovoljio traenju tuitelja jest taj {to tuenik (kako je tijekom postupka opravdavao svoje postupanje, a sada isti~e isti razlog u reviziji) nije bio u mogu}nos- ti da isplati zatraeni iznos deviza jer, kao i druge poslovne banke u zemlji, ne raspo- lae gotovinom, smatraju}i da je to objektivan razlog odnosno okolnost na koju tue- nik ne moe utjecati. Proizlazi, dakle, da je tuitelj u skladu s odredbom ~lanka 1043. Zakona o obveznim odnosima, koji je na temelju odredbe ~lanka 1. Zakona o preuzi- manju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) preuzet kao za- kon Republike Hrvatske (dalje ZOO), poloio devizni ulog na {tednju kod tuene, tj. banke koja na temelju odredbe ~lanka 20. stavak 1. Zakona o bankama i drugim fi- nancijskim organizacijama ("Slubeni list SFRJ", broj 10/89) prima {tedne uloge i depozit gra|ana i gra|anskih pravnih osoba u dinarima i stranoj valuti. Budu}i da se u ovom slu~aju radi o ulogu na {tednju po vi|enju, tuitelj je, polaze}i pri tom od propisa mjerodavnih u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude, bio ovla{ten povu- }i svoja poloena devizna sredstva. Tuena, koja je na temelju odredbe ~lanka 57. Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama duna odravati likvidnost poslovanja i vlastitu solventnost, stim da su propisane i sankcije ako tako ne postupi (~lanak 78. stavak 1. to~ka 2. istog propisa), i po ocjeni ovog revizijskog suda bila je duna izvr{iti svoju ugovornu obvezu (~lanak 17. ZOO), posebno zbog toga jer u vri- jeme kada je tuitelj zatraio da mu tuena isplati poloeni devizni {tedni ulog s nje- gove {tedne knjiice, kao i u vrijeme dono{enja prvostupanjske presude, nisu posto- jala ograni~enja u pogledu mogu}nosti podizanja deviznih {tednih uloga. Kako u vri- jeme mjerodavno za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava nije postojao propis koji bi intervencijom u obvezno pravni odnos stranaka ograni~avao pravo de- ponenta da podie sa svog {tednog uloga devizna sredstva, a za odravanje likvidnos- ti bila je odgovorna upravo tuena, niestupanjski sudovi su pravilno i zakonito odlu- ~ili kada je obvezana tuena da tuitelju isplati s njegovoga {tednog uloga iznos od ..... CHF poloen na deviznu {tednu knjiicu tuitelja."

(Vs RH, Rev. 2420/91, od 22. 1. 1992.. – Izbor odluka 1994 – 89/140)

4. Zaposlenik je ovla{ten tra`iti ispunjenje ugovora o svom prelasku na rad u drugu pravnu osobu {to su ga zaklju~ile me|usobno dvije pravne osobe uz njegovu suglasnost.

(Vs RH, Rev. 2974/92, od 1. 7. 1993. – Izbor odluka 2/1995 - 118)

5. Prema Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije koji su sastavni dio ugovora zaklju~enog izme|u potro{a~a elektroprivredne organizacije, potro{a~ “in- vestitor” koji je uloio sredstva u izgradnju nove linije moe tra`iti “obe{te}enje” u

trajanju od tri godine od dana predaje u osnovna sredstva isporu~iocu, a obaveza “obe{te}enja” koja tereti novog potro{a~a ure|uje se pismenim ugovorom.

(Vs BiH, Rev. 151/87, od 17. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 65)

6. Prodavac automobila du`an je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca, uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom krivnjom ve} pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku ispo- ruke cijena nije bila mijenjana).

(Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2)

7. Banka ne odgovara za {tetu zbog pravne nemogu}nosti ispunjenja ugovora o depozitu u pogledu kamata, koja je nastupila nakon zaklju~enja ugovora stupanjem na snagu prinudnih odredaba o pla}anju kamata.

Iz obrazloenja: “Prema utvr|enjima niestupanjskih sudova proizlazi da su stranke zaklju~ile dana 28. sije~nja 1982. g. ugovor o namjensko oro~enom depozitu deviznih sredstava (....... DEM) na rok od 10 godina s kamatnom stopom od 10% godi{nje, koje se obra~unavaju u devizama na dan 31. prosinca i pripisuju depozitu, a ispla}uju pri po- dizanju depozita.

Tako|er nije me|u strankama sporno da u razdoblju od 1. sije~nja 1984. g. do 31. prosinca 1988. g. kamata nije pripisivana depozitu ve} je obra~un kamata za to raz- doblje vr{en u dinarskoj protuvrijednosti deviza i polo`en na posebni ra~un.

Tuitelj u ovom postupku potrauje {tetu koja mu je nastala nepridr`avanjem odredaba zaklju~enog ugovora o obra~unu kamata na oro~eni depozit, a za sporno razdoblje.

Prvostupanjski sud prihva}aju}i tubeni zahtjev tuitelja pozivom na ~l. 17. i 18. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, prihva}a tubeni zahtjev smatraju}i da je banka bila duna pridr`avati se odredaba zaklju~enog ugovora.

S pravom drugostupanjski sud nije prihvatio pravnu ocjenu depozitnog odno- sa stranaka navedenog u presudi suda prvog stupnja.

U vremenskom razdoblju od 1. sije~nja 1984. g. do 31. prosinca 1988. g., da- kle poslije zaklju~enja ugovora stupila je na snagu odredba ~l. 19. Zakona o izmjena- ma i dopunama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom kojom je bilo propisano da na devize na deviznim ra~unima i deviznim {tednim ulo- zima gra|ana i gra|anskih pravnih osoba ovla{tene banke pla}aju kamate u dinarima, osim na devize na deviznim ra~unima i {tednim ulozima gra|ana na privremenom ra- du u inozemstvu.

Kako tuitelj ni ne tvrdi da bi u vrijeme primjene ove odredbe imao status gra|a- na na privremenom radu u inozemstvu, tuenica je bila du`na jer se radi o kogentnom propisu primijeniti taj propis pa stoga i ovla{tena deponirati ugovorenu kamatu u dinari- ma s konverzijom po te~aju zadnjih dana poslovne godine na poseban ra~un.

Stoga tuenica zbog pravne nemogu}nosti ispunjenja ugovorne obveze, koja je nastupila nakon zaklju~enog ugovora, a zbog stupanja na snagu kogentne norme nije u obvezi tuitelju naknaditi {tetu koja mu je time proiza{la.

Pritom pozivanje revidenta na ~l. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 3/94) kojom odredbom je propisano retroaktivno djelovanje izmijenjenog ~l. 395. ZOO (~l. 2. Zakona o izmjenama i do- punama ZOO) nema nikakvog pravnog zna~enja jer za konkretni slu~aj citirana nor- ma se ne mo`e ni primijeniti.”

(Vs RH, Rev. 1543/96, od 12. 1. 2000. – Izbor odluka 1/2000 – 42)

Pona{anje u izvr{avanju obaveza i ostvarivanju prava

^lan 18.

(1) U~esnik u obligacionom odnosu duan je da u izvr{avanju svoje oba- veze postupa sa panjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovaraju}oj vrsti obligacionih odnosa (panja dobrog privrednika, odnosno panja dobrog doma}ina).

(2) U~esnik u obligacionom odnosu duan je da u izvr{avanju obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s pove}anom panjom, prema pravilima struke i obi~ajima (pa`nja dobrog stru~njaka).

(3) U~esnik u obligacionom odnosu duan je da se u ostvarivanju svog prava uzdri od postupka kojim bi se ote`alo izvr{enje obaveze drugog u~esni- ka.

________

1. Iako je nadle`ni organ imao pravo da sru{i zgradu koja je sagra|ena bez gra|evinske dozvole, nije ovla{ten da pri tome postupa bezobzirno, ve} pri ru{enju treba da postupa tako kako bi {teta bila {to manja, jer u protivnom }e odgovarati za {tetu.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 23)

2. Krajnje je nepa`ljivo postupao vlasnik stroja - utovariva~a kad je prilikom istovara {ute u{ao s utovariva~em te{kim 12 tona u prizemnu prostoriju i propao u podrum, a da prethodno nije provjerio sigurnost poda prizemlja.

Iz obrazloenja citiramo: "Dana 23. lipnja 1986.g. do{lo je do nesre}e kada je tuitelj, vlasnik stroja - utovariva~a CAT 941, zajedno sa strojem propao kroz "deku" prizemlja u podrumske prostorije. Ovaj {tetni doga|aj zbio se na gradili{tu u Z. Predmet spora ovog parni- ~nog postupka je zahtjev tuitelja za naknadu {tete koju je pretrpio u opisanoj nesre- }i. Nije sporno u ovoj fazi postupka da je tuitelj izvo|a~ - kooperant zadruge "Z. 77" (ugovor o kooperaciji za izvo|enje radova "U Z. 1986.g."), koja je s tuenikom u ovoj parnici sklopila ugovor (11. VI. 1986.g.) prema kojem je tuena koristila usluge zadruge kao izvo|a~a pojedinih radova na gradili{tu u Z. Nije sporno da je dana 23. VI. 1986.g. sam tuitelj upravljao svojim strojem - utovariva~em, da je nakon odre|i- vanja radnog zadatka "da izvr{i istovarivanje {ute" u{ao utovariva~em u prizemnu prostoriju, da je za vrijeme rada pod prizemlja prostorije po~eo pucati, zbog ~ega je tuitelj zajedno sa strojem propao u podrum. Sudovi smatraju da na strani tuenika ne postoji osnova odgovornosti za {tetu koju trpi tuitelj padom s prizemlja u podrum svojim strojem. Stoga odbijaju zahtjev tuitelja. Ovaj revizijski sud smatra da su su- dovi valjano primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuitelja. Na ugovor o kooperaciji za izvedbu radova primjenjuju se op}a na~ela Zakona o obveznim odnosima.

Ugovor o izvedbi radova mora se izvr{avati u skladu s op}im na~elima ZOO. Prema na~inu i odredbi iz ~l. 18. st. 2. tog Zakona, sudionik u obveznom odnosu du- an je u izvr{avanju obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s pove}anom panjom, prema pravilima struke i obi~ajima. Takvu panju navedeni propis definira kao panju dobrog stru~njaka. Upravo zbog toga od tuitelja se kao vlasnika stroja - utovariva~a kojim je upravljao na "istovaru {ute" u uvjetima kada je tu {utu trebalo iznijeti iz sporne prostorije, o~ekuje da poduzme odre|ene mjere sigurnosti. To zna~i da je tuitelj u danim uvjetima trebao provjeriti sigurnost, a s obzirom na konstrukci- ju poda prizemlja, nesmetanog ulaska te{kog utovariva~a od 12 tona u samo prize- mlje. Propu{tanje tuitelja da to u~ini krajnja je nepanja za koju on, kao vlasnik i profesionalna osoba koja upravlja strojem, odgovara. U takvom slu~aju tu`itelj se ne

moe s uspjehom pozivati na propust radnika tuenika i pod uvjetom osnovanosti njegove tvrdnje, iako sud utvr|uje suprotno, koji da ga je trebao "upozoriti na mogu- }nost popu{tanja deke prizemlja". Stoga svu {tetu koju tuitelj propadanjem u po- drum zajedno sa strojem trpi, posljedice su propu{tanja da postupi panjom dobrog stru~njaka, kako to nalau op}a na~ela ZOO, prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti. Iz tog razloga nema utemeljenja u zahtjevu tuitelja da za, na ovaj na~in, pretrpljenu {tetu odgovara tu`ena "Industrogradnja" s.p.o. iz Z."

(Vs RH, Rev. 570/93, od 3. 2. 1994. - Izbor odluka 1/1996 – 17/59)

3. Da bi se utvrdila odgovornost zanatlije da naknadi {tetu nastalu zbog nes- tru~nog izvr{enja zanatske usluge, potrebno je da se prethodno ispita i utvrdi {ta sve doti~ni zanatlija u vr{enju svog poziva treba da preduzme radi pravilnog izvr{enja posla, te da li pod normalnim okolnostima mo`e do}i do nastanka {tete kao {to se konkretno dogodilo.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2001., str. 28)

4. Kada proizvo|a~ proizvodi robu za tri{te, {to podrazumjeva da stupa u obligacione odnose, njegova odgovornost je poja~ana jer se mora pona{ati sa pa- njom dobrog doma}ina. Pove}ana odgovornost proizvo|a~a proizilazi iz ~l. 18. ZOO, a njegova odgovornost se cijeni po odredbi ~l. 158. ZOO.

(Vs S, broj Prev. 368/96. - Bilten 1/1998)

4. Kod podijeljene odgovornosti za {tetu prouzrokovanu radnjom stru~nog i nestru~nog lica, po stro`ijim kriterijima se mjeri propust prvoga od propusta drugog.

(Vs BiH, Rev. 498/90, od 27. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 58)

5. Ne moe se odbiti tubeni zahtjev kupca da mu tueni (prodavac) preda drugu stvar, iako je propustio da ga u zakonskom roku obavijesti o nedostatku ku- pljene stvari, ukoliko je prodavac znao za nedostatak ili mu nije mogao ostati nepo- znat, da je postupao s panjom koja se o~ekuje od dobrog privrednika u pravnom prometu.

(Vs BiH, Rev. 482/90, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 44)

6. Nije isklju~ena odgovornost izvo|a~a molerskih radova za {tetu vlasniku lustera, koji su njegovi radnici u toku molovanja stana skinuli sa plafona i usljed ne- panje razbili na podu, i u slu~aju ako bi se utvrdilo da imalac stana nije postupao s panjom koja se o~ekuje u takvim okolnostima od ~ovjeka prosje~nih sposobnosti, ve} bi to bio razlog samo za smanjenje naknade {tete.

(Vs BiH, Gvl. 31/87, od 22. 7. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 39)

7. Komisionar ne snosi te~ajnu razliku nastalu zbog devalvacije doma}e valu- te, osim ako je do te razlike do{lo zbog propusta komisionara da postupa po nalozima komitenta pa`njom dobrog privrednika po ~l. 18. ZOO.

(Vps H. P`. 1943/81, od 16. 3. 1982. – Psp 22 - 165)

Rje{avanje sporova na miran na~in

^lan 19. U~esnici u obligacionom odnosu nastoja}e da sporove rje{avaju usagla{a- vanjem, posredovanjem ili na drugi miran na~in.

Dispozitivni karakter odredaba zakona

^lan 20.

U~esnici mogu svoj obligacioni odnos urediti druga~ije nego {to je ovim zakonom odre|eno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi {to drugo.

________

1. Punova`na je klauzula ugovora o {tednji o promjenljivoj kamatnoj stopi.

(Vs BiH, Gal. 16/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 52. Napomena: cjelovitije obrazlo`enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 1045. ZOO)

2. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora pla}anjem odustanice i nakon {to su po~ele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge strane, uprkos odredbi ~lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o dispozitivnoj, a ne prinu- dnoj normi.

(Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 28)

Primjena dobrih poslovnih obi~aja

^lan 21.

(1) U~esnici u obligacionim odnosima du`ni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim obi~ajima.

(2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su u~esnici u obli- gacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.

________

1. Naru~ilac iz ugovora o gra|enju, ako nije druga~ije ugovoreno, mora izja- vu o zadr`avanju prava na ugovornu kaznu zbog zadocnjenja izvo|a~a u obavljanju radova, dati do zavr{etka kona~nog obra~una. Izjava mora biti odre|ena i jasna, ina~e ne proizvodi pravno djejstvo.

(Vs BiH, P`. 700/90, od 12. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 42)

2. Prodavac motornog vozila pao je u docnju, iako nije prekora~io ugovoreni rok, ako se nije pridravao redoslijeda isporuke vozila, pa nema pravo da trai razli- ku u cijeni koja je pove}ana unutar roka isporuke, ali nakon dana kada je motorno vozilo trebalo biti isporu~eno kupcu da se prodavalac dr`ao vremenskog redoslijeda isporuke vozila.

(Vs BiH, Rev. 441/90, od 18. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 53)

3. Naru~ilac ne duguje zatezne kamate i kada nije platio cio iznos iz privre- mene situacije, ako je nepla}eni iznos uvr{ten u okon~anu situaciju, koja je na vrije- me pla}ena, a prilikom kona~nog obra~una na osnovu koga je okon~ana situacija iz- data, stranke nisu utvrdile obavezu pla}anja zatezne kamate zbog zadocnjenja u pla- }anju privremene situacije.

(Vs BiH, P`. 631/90, od 22. 6. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 53)

4. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i ~uva je za njegov ra~un duan je da sa prodavcem izvr{i kvantitativni i kvalitativni prijem robe u mo- mentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uvaiti.

(Vs BiH, P`. 443/86, od 27. 5. 1987. – Biten Vs BiH 3/87 – 30)

5. Smatra se da su ugovorne stranke htjele primjenu Op{tih uzansi za promet robom kada u ugovoru upotrijebe izraze koji se koriste u ovim uzansama.

Iz obrazlo`enja:

U skladu sa ~lanom 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, na obligaci- one odnose se primjenjuju uzanse ako ugovorne stranke ugovore njihovu primjenu ili ako iz njihovog poslovnog odnosa proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Prema ut- vr|enju prvostepenog suda, a tueni ovu ~injenicu priznaje, stranke su ugovorile isporuku robe "franco" uz naznaku mjesta opredjeljenja (isporuka u M.). Na osnovu ~injenice {to su parni~ne stranke ugovorile isporuku robe "franco" M., dakle, kori{te- njem izraza iz ovih uzansi, prvostepeni sud je izveo pravilan zaklju~ak da su htjele primjenu Op{tih uzansi za promet robom te je opravdano primjenom navedenih Op- {tih uzansi, odlu~io o osnovanosti tubenog zahtjeva.

(Vs FBiH, P`. 236/97, od 18. 11. 1997. – Bilten Vs FBiH 1/98 -27)

6. Dunik vra}anja ambalae ima pravo da vrati ambala`u ili naknadi njenu vrijednost, ako nije druga~ije ugovoreno i ako je izme|u stranaka ugovorena primje- na Op{tih uzansi za promet robom ili se smatra da su stranke tu primjenu htjele.

(Vs FBiH, P`. 46/96, od 20. 5. 1997. – Bilten Vs FBiH 1/97 – 26)

7. Uzance se ne}e primijeniti na odnose koji su regulirani prinudnim odredba- ma ZOO.

(Vs H, Rev. 22/87, od 6. 5. 1987. – Informator, broj 3566)

8. U odnosima izme|u stranaka iz ugovora u privredi primjenjuju se Op{te uzanse za promet robom broj 115. - 134., u pogledu utvr|ivanja koli~ine robe prili- kom isporuke i prigovora na koli~inu, ako stranke nisu druk~ije ugovorile.

Iz obrazloenja: Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih odredaba o utvr|ivanju koli- ~ine robe prilikom isporuke i prigovorima na koli~inu, ali je ova materija obuhva}ena Op{tim uzansama za promet robom (“Slubeni list FNRJ”, broj 15/54), od broja 115. do 134. U smislu Op{te uzanse za promet robom broj 130, kad se koli~ina utvr|uje u prisustvu obje stranke (kao u konkretnom slu~aju, jer je izvr{ena predaja stvari voza- ru, koga je angaovao tuilac, ~lan 472. Zakona o obligacionim odnosima), prigovor je morao biti stavljen odmah, a u svakom slu~aju u kratkom roku od dana prijema ro- be.

Op{te uzanse za promet robom se primjenjuju i nakon stupanja na snagu Za- kona o obligacionim odnosima, ako su stranke ugovorile njihovu primijenu ili ako iz okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjele (~lan 31. stav 2. Zakona o obligaci- onim odnosima). U sudskoj praksi u privrednim sporovima zauzet je stav da se uzan- se kao kodificirani poslovni obi~aji primjenjuju na odnose iz ugovora u privredi i u pitanjima koja ugovorom stranaka ili dispozitivnim odredbama zakona nisu regulisa- na.

Polaze}i od navedenog prvostepeni sud je trebao da utvrdi da li su stranke bar pre}utno ugovorile primjenu Op{tih uzansi za promet robom, te da potom ocijeni da li je prigovar tu`ioca na isporu~enu koli~inu kamenog agregata blagovremeno stavljen.

(Vs BiH, P`. 66/86, od 19. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 22)

9. Uzanca 21. Op}ih uzanci za promet robom, koja regulira ponudu i prihva- }anje ponude izjavom neovla{tene osobe na poslovnom papiru, utvr|uje op}eprihva- }eni poslovni obi~aj – pa se primjenjuje u poslovnom prometu i poslije dono{enja ZOO.

(Vps H, P`. 1219/86, od 13. 5. 1987. – Psp 34 – 161)

Postupanje u skladu sa statutima i drugim op{tim aktima

^lan 22.

(1) Dru{tvena pravna lica i gra|anska pravna lica u zasnivanju obligaci- onog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim op{tim aktima.

(2) Ali, ugovor koji je zaklju~en ili druga pravna radnja koja je preduze- ta suprotno tim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom druk~ije odre|eno.


Napomena (RS): Na osnovu ~lana 9. ZIDZOO u naslovu ~lana 1. ZOO bri- sane su rije~i: “statutima i drugim”, a rije~i: “Dru{tvena pravna lica i gra|anska pra- vna lica” – zamjenjuje se rije~ima: “Pravna lica”. Istom odredbom brisane su i rije~i: “statutom i drugim”..

________

1. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija koji je sklopio direktor zakupodavca bez odobrenja nadle`nog tijela prema odredbama Statuta valjan je kad druga strana za to nije znala niti je mogla znati.

(Vs RH, Rev. 1746/92, od 13. 10. 1992. – Izbor odluka 1994 - 125)

2. Iako se ugovor po pravilniku o registraciji izme|u igra~a i fudbalskog klu- ba zaklju~uje na ~etiri godine, stranke ga mogu sporazumno raskinuti, a mogu ugo- voriti pravo igra~a da ga jednostrano raskine u ljetnom prelaznom roku “uz obe{te}e- nje po propisu”.

(Vs BiH, Rev. 239/87, od 21. 9. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 37)

3. U slu~aju da je zastupnik organizacije udru`enog rada, protivno statutu ili drugom samoupravnom op{tem aktu, zaklju~io ugovor bez saglasnosti ovla{tenog or- gana, smatra se da ugovor nije zaklju~en, ali u tom slu~aju druga savjesna strana ima pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je dru{tveno pravno lice zaklju~ilo ugovor suprotno statutu ili drugom op{tem aktu ugovor ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (~lan 22. ZOO).

(Vs BiH, P`. 473 /86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 1)

4. Ugovor o udruivanju sredstava za kupovinu stana zaklju~en izme|u banke i op{tine radi rje{avanja stambenih potreba bra~nih drugova radnika parni~nih strana- ka, ne proizvodi pravno djejstvo ako su odgovorna lica banke znali odnosno morali znati da je op{tina udruila sredstva suprotno svom op{tem aktu o anga`ovanju sred- stava za stambene potrebe.

(Vs BiH, P`. 674/90, od 15. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 30)

5. Ovla{}enje potpisnika ugovora o gra|enju podrazumijeva i ovla{}enje za potpisivanje okon~ane situacije.

(Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 266/96. – Bilten 4/1996)

6. Punova`an je ugovor o dodjeli stambenog kredita i kada je davalac kredita prekora~io okvire svog samoupravnog op{teg akta, ako za ovo primalac kredita nije znao niti mogao znati.

(Vs BiH, Rev. 324/89, od 25. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 – 36)

Primjena drugih saveznih zakona

^lan 23.

Na obligacione odnose koji se ure|uju drugim saveznim zakonima pri- mjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu ure|ena tim zakonom.

Napomena (FBiH): ^lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine ~lan 23. ZOO stavljen je van snage.

^lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slu`beni list RBiH”, broj 13/93), brisan je ~lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog ~lana.

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 23. ZOO.

________

1. O zastarjelosti zahtjeva zbog odgovornosti za sticanje bez osnova odlu~uje se na osnovu rokova iz Zakona o mjenici (~lan 85. stav 3. ranijeg Zakona o mjenici – sada ~lan 87. stav 3. – nap. a).

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2000, str. 12)

Primjena republi~kih, odnosno pokrajinskih zkona

^lan 24.
^lan 24. je stavljen van snage 10. jula 1989. godine.

Napomena (FBiH i RS: Vidjeti: odluku Ustavnog suda Jugslavije U. br. 363/86 – “Slu`beni list SFRJ”, broj 45/89.

Prije stavljanja van snage, odredba ~lana 24. ZOO, glasila je: “Na obligacione odnose koji se ure|uju republi~kim, odnosno pokrajinskim zakonima ne}e se primjenjivati odredbe op{teg dijela ovog zakona u pitanjima koja su, s obzirom na posebnu prirodu odre|enih obligacionih odnosa, druk~ije ure|e- na republi~kim, odnosno pokrajinskim zakonima”.

________

1. Kako u Zakonu o zakupu poslovnih zgrada i prostorija nije propisano da zakupni odnos prestaje smr}u zakupca, niti taj zakon, kao specijalni propis, reguli{e situaciju koja nastaje povodom smrti zakupca, to se, u smislu ~lana 24. Zakona o obligacionim odnosima, primjenjuju op{te odredbe o zakupu sadr`ane u ~lanu 599. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da se u slu~aju smrti zakupca zakup nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako je druk~ije ugovoreno.

(Vs FBiH, Rev. 263/99, od 26. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 – 43: isto Vs BiH, Rev. 366/84, od 30. 8. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 17)

2. Naknada {tete na ribljem fondu obra~unata po pavilniku o od{tetnom cje- novniku koji je bio na snazi u vrijeme su|enja pokriva i {tetu zbog izmakle koristi.

(Vs BiH, Rev. 81/8,. od 19. 3. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 44)

3. U parnici radi ispra`njenja stana zbog ni{tavosti ugovora o zamjeni presu- dom se utvr|uje ni{tavost tog ugovora i ni{tavost ugovora o kori{tenju stana po zah- tjevu dru{tveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima opravdan interes za utvr|enje da su ugovori ni{tavi (~lan 109. Zakona o obligacionim odnosima, ~lan 24)

(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 119)

4. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne moe produiti usmenom pogo- dbom.

(Vs BiH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14)

5. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaklju~en uz saglasnost ili po ovla{tenju vlasnika je punova`an samo ako je saglasnost odnosno punomo} data u onom obliku koji Zakon o prometu nepokretnosti propisuje za ugovor.

(Vs BiH, Gvl. 41/85, od 12. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 4)

6. Budu}i da zakon ne propisuje formu, punova`an je i neformalni sporazum bra~nih drugova o tome ko }e od njih ostati nosilac stanarskog prava (~lan 67. st. 1. i

  1. Zakona o obligacionim odnosima).

(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 – Bilten Vs BiH 2/86, str. 27)

Primjena pojedinih odredaba

^lan 25.

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izri~ito druk~ije odre|e- no.

(2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona ugovori koje preduze}a i druga pravna lica koje obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zaklju~uju me|u sobom u obavljanju djelatnosti koje sa~injavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.

Napomena: Ovaj ~lan je izmijenjen ~lanom 4. ZPZOO.

Ovo je sada vae}i tekst odredbe ~l. 25. ZOO. **Napomena (RS):** Na osnovu ~lana 10. ZIDZOO, u ~lanu 25. stav 2. rije~i: “organizacije udruenog rada i druge organizacije i zajednice koje” zamijenjene su rije~ima: “preduze}a i druga pravna lica koja”.

Ovo je sada va`e}i tekst ~l. 25. ZOO u RS.

________

1. Dru{tveno-politi~ka zajednica duguje zatezne kamate po stopi iz ~lana 277. stav 2. ZOO ako zadocni sa ispunjenjem otplate sanacionog kredita po ugovoru za- klju~enom izme|u banke i organizacije udru`enog rada koja obavlja privrednu djela- tnost, kada je preuzela dug iz tog ugovora.

(Vs BiH, P. 645/87, od 9. 9. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 95. **Napomena:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 448. ZOO)

2. Na dugove Federacije BiH iz ugovora o nabavci za potrebe snabdijevanja vojnih jedinica tokom perioda od 8. 10. 1996. g. te~e zatezna kamata po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uve}anoj za 20%.

Iz obrazloenja: Odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br. 18/96), koji se primjenjivao od 8. 10. 1996.g. do 6. 7. 1998.g., propisana je bila stopa kamate od 28% godi{nje, ali se ona primjenjivala samo na potraivanja iz ugovora u privredi (~l. 1. navedenog zakona). U ovom slu~aju, nije u pitanju potra`ivanje iz ugovora u privredi, jer Vojska FBiH nije stupila u obligacioni odnos kao privredni

subjekt, pa se na ovakva potra`ivanja do stupanja na snagu novog Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br.27/98), kojim je propisana stopa kamate od 18% godi{nje, primjenjuju odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.list SFRJ", br.57/89) koji je preuzet, dakle po eskontnoj stopi NB BiH uve}anoj za 20%. Eskontna stopa za period od 15. 12.do 31. 12. 1996.g. iznosila je 20% godi{nje a sto- pa zatezne kamate u tom periodu 24%. Od 1. 1. 1997.g. do 6. 7. 1998.g. eskontna stopa je bila 10% godi{nje, a stopa zatezne kamate 12% godi{nje.

(Vs FBiH, P` - 274/99, od 23. 5. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 41)

3. Ugovor zaklju~en izme|u zdravstvene i privredne organizacije nije ugovor u privredi, pa zajmoprimac ne duguje kamatu ako nije izri~ito ugovorena.

(Vs BiH, P`. 798/89, od 29. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 58)

4. Pod ugovorom u privredi u smislu ~lana 25. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima podrazumijeva se i ugovor zaklju~en sa subjektom koji po zakonu obavlja vanprivrednu djelatnost ako je propisano da mo`e obavljati i privrednu djelatnost, a ugovor je zaklju~en u obavljanju dozvoljene privredne djelatnosti ili u vezi sa tom djelatno{}u.

(Stav XXX zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd 25. i 26. 11.
    • Bilten Vs BiH, 4/86 – str. 41)

GLAVA II.

NASTANAK OBAVEZA

Odjeljak 1.

UGOVOR

Odsjek 1.

ZAKLJU^ENJE UGOVORA

I - SAGLASNOST VOLJA

Kad je ugovor zaklju~en

^lan 26.

Ugovor je zaklju~en kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojci- ma ugovora.

________

1. Smatra se da ugovor nije ni nastao, iako je prividno zaklju~en u formi pro- pisanoj za ovakav ugovor, ako je jedna od ugovornih strana potpisala pismeni ugo- vor, ne znaju}i {ta potpisuje, a me|u ugovornim strankama nije postignut sporazum o bitnim sastojcima ugovora te vrste.

(Vs BiH, Rev. 515/86, od 16. 4. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 2)

2. Ugovor o prijenosu osniva~kog udjela u dru{tvu sa ograni~enom odgovor- nosti punova`no je zaklju~en kada takvu pismenu izjavu jednog od osniva~a prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva~, makar i u formi ugovora zaklju~enog sa preostalim osniva~ima, kojim primljeni dio djelimi~no i njima ustupa.

(Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001. – Bilten Vs FBiH 2/2001 – 31. **Napo- mena:** cjelovito obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO) 3. Pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana mo`e prekinuti kad god ho}e
Iz obrazlo`enja:

Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju tuilac je vlasnik sporne nepokretnosti. U ku}i su zaivota majke tuiocaivjeli tueni koji su sa njom imali zaklju~en ugo- vor o doivotnom izdravanju. Predmet tog ugovora su bile pokretne stvari (ne i ne- pokretnost koja je predmet spora). Poslije smrti majke tueni su nastavili da ku}u ko- riste. Sa tuiocem su vodili pregovore radi zaklju~enja ugovora o prodaji, ali ugovor nije zaklju~en. Tueni ne `ele da se dobrovoljno isele iz ku}e.

Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tubeni zahtjev usvojen i kada su tueni obavezani da se iz ku}e isele i nepo- kretnost tuiocu predaju u dravinu oslobo|enu od lica i stvari.

Tuilac je dokazao da je vlasnik stvari i da se tueni nalaze u dravini bez pravnog osnova. Zato on ima pravo na povra}aj stvari u smislu ~l. 3. i 37. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa. Prekarijalna dravina tu`enih ne vodi sticanju

nekog stvarnog ili obligacionog prava kojim bi se ograni~ilo pravo svojine tu`ioca i stvorili uslovi za dalje kori{}enje nepokretnosti.

Okolnost da su stranke vodile pregovore u cilju zaklju~enja ugovora o prodaji su irelevantni za presu|enje ove parnice jer je ugovor u smislu ~lana 26. ZOO-a za- klju~en kad su se ugovorne stranke saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kod pro- meta nepokretnosti u skladu sa ~lanom 4. Zakona o prometu nepokretnosti zahtijeva se i forma javne isprave (ugovor mora biti pismen i potpisi ugovara~a ovjereni od strane suda). Po{to pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moe prekinuti kad god ho}e u smislu ~lana 30. ZOO-a to su neosnovani re- vizijski navodi u kojima se isti~e da saglasnost tuioca u pogledu stanovanja prili- kom pregovaranja ima odre|eno pravno dejstvo i da zato tu`eni mogu nastaviti sa da- ljim kori{}enjem ku}e.

(Vs S, broj Rev. 1700/99 od 2. 12. 1999)

4. Nije sklopljen ugovor o najmu stana kada je rije~ o usmenom sporazumu koji me|u strankama nije ispunjen.

(Vs RH. Rev. 3130/93, od 22. 2. 1995. i Rev. 112/95 od 8. 6. 1995 – Izbor oduka 1/1996 – 118)

5. Ako usmeni sporazum stranaka o cijeni nepokretnosti ne odgovara cijeni izraenoj u punovanom obliku ugovora o prometu nepokretnosti ugovor ne proizvo- di pravno djejstvo.

Iz obrazlo`enja: “Prema odredbu ~lana 9. stava 2. Zakona o prometu nepokretnosti, ugovor o prometu nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku, a potpisi ugovara~a ovjereni od strane suda.

Punovaan je, u smislu ~lana 9. stava 4. istog zakona, i ugovor zaklju~en u pi- smenom obliku koji su potpisale ugovorne stranke i dva svjedoka koja su prisustvo- vala zaklju~enju ugovora, kao i ugovor zaklju~en u pismenom obliku koji je u cjelini ili pretenom dijelu izvr{en.

Ugovor koji nije sa~injen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo (~lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti).

U pismenom obliku takvog ugovora mora biti ozna~ena cijena kao bitni ele- ment ugovora (~lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima).

Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz sa- glasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stran- ke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izra`enoj u propisanom obliku).”

(Vs BiH, Rev. 314/86, od 19. 2. 1986. – Bilten Vs BiH 2/87 – 4)

5. Samoupravna interesna zajednica zdravstvene (sada: Fond – nap. a) za{tite nije zaklju~ila sa zdravstvenom organizacijom ugovor o lije~enju svog osiguranika time {to ga je uputila na posmatranje, a u uputnici naglasila da nema medicinske in- dikacije za lije~enje i da se osiguranik upu}uje radi sudske ekspertize, dok je istovre- meno parni~ni sud traio od zdravstvene organizacije nalaz i mi{ljenje o smanjenju ivotne aktivnosti osiguranika radi upotrebe u parnici za naknadu {tete.

(Vs BiH, P`. 404/86, od 18. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 33)

7. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elemen- tom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izri~ito ugovoren.

(Vs BiH, Rev. 743/89, od 18. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 37)

8. Nije nastao ugovor o poklonu {tednog uloga kada je njegov imalac za ivo- ta ovlastio tre}eg da u njegovo ime i za njegov ra~un podie nov~ana sredstva radi podmirenja tro{kova `ivota.

(Vs BiH, Rev. 564/84, od 13. 12. 1984. – Bilten Vs BiH 1/85 - 2)

Obavezno zaklju~enje i obavezna sadr`ina ugovora

^lan 27. (1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaklju~i ugovor, zainteresovano lice mo`e zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaklju~i.

(2) Odredbe propisa kojima se, djelimi~no ili u cjelini, odre|uje sadr`ina ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njima.

________

1. Odredbe ~lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana obaveza zaklju~enja ugovora.

Ako je obaveza zaklju~enja ugovora predvi|ena samoupravnim sporazumom, a ugovorom zaklju~enim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u cjelini mo`e se u parnici zahtijevati uskla|ivanje ugovora sa samoupravnim sporazu- mom, ali samo u roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.

(Vs BiH, Rev. 308/86, od 19. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 3)

2. Odredbe samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatne stope o pre- lasku na promjenljive kamatne stope na devizne {tedne uloge gra|ana po~ev od 1. 7.

  1. godine ne mogu se neposredno primjenjivati ako je prije dono{enja ovog spo- razuma ugovorena fiksna kamatna stopa i ako je poslije isteka teku}eg perioda oro~a- vanja do{lo do automatskog produenja vanosti ugovora po kome je ugovorena fik- sna kamatna stopa.

Iz obrazloenja: Revident gubi iz vida da se ovdje radi o nov~anom depozitu, primljenom kao ulog na {tednju. Ovakav ugovorni odnos po svom sadraju obavezuje tuenu banku da, prema ugovorenim uslovima, izvr{i svoju obavezu. Pravna priroda ovog ugovora, ~ije zaklju~enje nije obavezno, niti mu je sadraj odre|en propisom (~l. 27. ZOO) ne dopu{ta njegovu izmjenu jednostranom izjavom volje, {to se odnosi i na ugovorenu fiksnu kamatnu stopu (~l. 133. – 138. ZOO) niti raskidanje samo voljom jedne strane. Prema tome u presu|enju ovog spora mora se po}i od na~ela izraenog u odredbi ~la- na 262. stav 1. ZOO prema kojem je svaka ugovorna strana duna obavezu izvr{iti savjesno i u svemu kako ona glasi, osim ako bi njegova odredba bila protivna prinu- dnim propisima, javnom poretku i dobrim obi~ajima. Ugovaranje kamatne stope od 12,5 odsto u konkretnom slu~aju nije bilo protivno ni jednom pravnom propisu niti javnom moralu i dobrim obi~ajima.

(Vs RS, Rev. 39/93, od 26. 10. 1993., Rev. 59/93, od 26. 10. 1993. i Rev. 60/93, od 26. 10. 1993. - Bilten 1/1999 – 66)

3. Ne smatra se zaklju~enim ugovor o prodaji nepokretnosti u postupku javne prodaje samim prijemom obavijesti da je ponu|a~ izabran za kupca.

Iz obrazloenja: ^ak i da je tuilac u svojoj ponudi u cijelini prihvatio uslove javne prodaje, ne bi izme|u njega i tu`enog do{lo do zaklju~enja ugovora ve} samim prijemom oba- vijesti da je izabran za kupca kao najpovoljniji ponu|a~, ve} bi, kako proizilazi iz odredaba ~lana 31. Pravilnika o postupku javnog nadmetanja za prodaju nepokre-

tnosti u dru{tvenoj svojini, po zavr{enom postupku javne prodaje, sa najpovoljnijim ponu|a~em bio zaklju~en pismeni ugovor. Ako bi se i prihvatilo da zakon u ovom slu~aju obavezuje prodavca da zaklju~i ugovor, tada bi, u smislu ~lana 27. stav 1. Za- kona o obligacionim odnosima, kupac morao u parnici najprije zahtijevati zaklju~e- nje ugovora, a bio bi preuranjen tu`beni zahtjev za ispunjenje ugovora.

(Vs BiH, P`. 357/90, od 26. 7. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 27)

4. Punovaan je izdava~ki ugovor koji zaklju~e autor {kolskog udbenika sa ovla{tenim izdava~em iako ova (izdava~ka organizacija: nap. a) nije u~estvovala u postupku pripremanja za izdavanje i odobravanje ud`benika regulisanog ranijim za- konom.

(Vs BiH, P`. 581/91, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 21)

5. Okolnost {to korisnik komunalne usluge (dimnja~arske) nije zaklju~io ugo- vor ne li{ava organizaciju udruenog rada prava da trai naknadu za izvr{enu uslugu iz predmeta njenog poslovanja.

(Vs BiH, P`. 463/83, od 21. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 57)

6. Kad je komunalna organizacija po zakonu obvezna sklopiti ugovor o pri- klju~enju potro{a~a na javni vodovod, okolnost da me|u strankama postoji spor o vi- sini tro{kova priklju~enja ne osloba|a je njezine obveze.

Iz obrazloenja citiramo: “Po ocjeni ovog revizijskog suda, osnovan je revizijski razlog pogre{ne pri- mjene materijalnog prava, jer niestupanjski sudovi nisu imali na umu da je predmet tubenog zahtjeva u stvari zahtjev za “obvezno sklapanje i obvezni sadraj ugovora” (sada ~l. 27. ZOO).“

(Vs H, Rev. 2168/86, od 1o. 6. 1987. – Psp 36 - 62)

7. O tubi kojom se zahtijeva da se tueni obavee na zaklju~enje odre|enog ugovora sa tuiocem mora sud meritorno odlu~iti.

Iz obrazloenja: Iz podnesene tube vidi se da tuilac trai da se tueni obavee da sa tui- ocem zaklju~i ugovor o odravanju autobuske linije za prevoz putnika na odre|enoj relaciji.

Kada se tubom trai da se tueni obavee na zaklju~enje odre|enog ugovora sa tui- ocem, sud je nadlean da meritorno odlu~i o postavljenom tubenom zahtjevu, zbog ~ega se u ovoj pravnoj stvari tuba nije mogla odbaciti.

Tu`beni zahtjev upravljen na obavezu zaklju~enja ugovora me|u strankama bio bi osnovan samo ako su stranke zaklju~ile predugovor kojim su se obavezale na zaklju~enje odre|enog ugovora ili ako je zakonom (~lanovi 27. i 45. Zakona o obli- gacionim odnosima) predvi|ena obaveza zaklju~enja ugovora.

(Vs BiH, P`. 175/89, od 18. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 97)

Izjava volje

^lan 28.

(1) Volja za zaklju~enje ugovora moe se izjaviti rije~ima, uobi~ajenim znacima ili drugim pona{anjem iz koga se sa sigurno{}u moe zaklju~iti o nje- nom postojanju.

(2) Izjava volje mora da bude u~injena slobodno i ozbiljno.

________

1. Stranke mogu i pre}utno, duom pasivno{}u, ispoljiti volju da raskinu ugo- vor, pa i kada je ovaj zaklju~en u pismenom obliku. Iz obrazloenja:

“Svojim pona{anjem - tuenikovom kupovinom opeke kod drugog prodavca, te dugom pasivno{}u tuioca, stranke su manifestovale volju da ugovor o prodaji ras- kidaju, a mo`e se, u smislu ~lana 28. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, i na ovaj na~in izjaviti volja za zaklju~enje, odnosno raskid ugovora”.

(Vs BiH, P`. 285/86, od 19. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 4)

2. Pridr`aj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno o~ituje kao svoju volju ne{to {to ne}e, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na valjanost ugovora.

Iz obrazloenja: "Tako|er valja razjasniti kakvo pravno zna~enje ima utvr|enje prvostupanj- skog suda da je tueniku bilo svjedno kakovu izjavu daje, jer da je mislio da }e sve strojeve, uklju~ivo i sada sporni kultivator, koristiti dok se tuitelj ne vrati iz Njema- ~ke. Treba, naime, ocijeniti radi li se o slu~aju pridraja volje (reservatio mentalis). Takav pridraj volje, za kojega zna samo jedna st rana, ne izaziva pravnu nevaljanost posla koji je sklopljen. Mentalna rezervacija naime svjestan je nesklad izme|u volje i o~itovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno o~ituje kao svoju volju ne{to {to ona uistinu ne}e, a druga strana za to ne zna. Pravni posao u ta- kvom slu~aju nastaje i obvezuje strane onako kako je ugovor sklopljen (~l.28. Zako- na o obveznim odnosima), tj. u skladu s o~itovanjem, a ne pridranom voljom. Su- protna strana, u ovom slu~aju tuitelj, ne moe snositi nikakve {tetne posljedice zbog izjave volje koju je tu`enik o~itovao na jedan na~in, a pritom svjesno mislio drugo."

(Vs RH, Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. – Izbor odluka 1994 – 44/108) Pridr`aj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno o~ituje kao svoju volju ne{to {to ne}e, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na valjanost ugovora.

(Vs RH. Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. – Izbor oduka 1994, str. 108)

3. Volja za raskidanje ugovora moe se izraziti rije~ima, uobi~ajenim znaci- ma ili drugim pona{anjem iz kojeg se sa sigurno{}u moe zaklju~iti o njezinu posto- janju.

(Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. – Psp 44 – 78)

Dozvola i odobrenje

^lan 29.

(1) Kad je za zaklju~enje ugovora potrebna saglasnost tre}eg lica, ova sa- glasnost mo`e biti data prije zaklju~enja ugovora, kao dozvola, ili poslije njego- vog zaklju~enja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano {to drugo.

(2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za ~ije se zaklju~enje daju.

________

1. Ni{tav je ugovor o zamjeni stanova u dru{tvenoj svojini zaklju~en bez sa- glasnosti davalaca stana na kori{}enje, koja nije nadomje{tena odlukom nadlenog stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka moe tra`iti uspostavljanje prija{njeg stanja (da se vrati u svoj stan).

(Vs BiH, Rev. 177/87, od 10. 12. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 64)

Pregovori

^lan 30.

(1) Pregovori koji prethode zaklju~enju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana mo`e prekinuti kad god ho}e.

(2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaklju~i ugovor odgovara za {tetu nastalu vo|enjem pregovora.

(3) Odgovara za {tetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da za- klju~i ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje {tetu.

(4) Ako se druk~ije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje tro{kove oko priprema za zaklju~enje ugovora, a zajedni~ke tro{kove snose na jednake dijelove.

________

1. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zaklju~enja ugovora.

(Vs BiH, Rev. 51/8,7 od 15. 10. 1887.i P`. br 15/86, od 18. 10. 1986. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23)

2. Tro{kovi pokusnih snimaka (fotografija) mogu biti {teta zbog prekida pre- govora ako je rije~ o tro{ku koji je o{te}enik opravdano poduzeo u o~ekivanju skla- panja ugovora o djelu ako postoji poslovni obi~aj ili je me|u strankama postojao do- govor o tome.

(Vs H, Rev. 70/88, od 28. 2. 1989. – Psp 46 - 66)

3. Strana koja je prekinula pregovore {to prethode sklapanju ugovora odgova- ra drugoj strani za {tetu samo ako je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor ili ako odustane od te namjere bez osnovanog razloga.

(Vs H, Rev. 928/88, od 20. 12. 1988. – Psp 43 - 67)

Vrijeme i mjesto zaklju~enja ugovora

^lan 31.

(1) Ugovor je zaklju~en onog ~asa kad ponudilac primi izjavu ponu|enog da prihvata ponudu.

(2) Smatra se da je ugovor zaklju~en u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedi{te, odnosno prebivali{te u trenutku kad je u~inio ponudu.

________

1. Ugovor o prijenosu osniva~kog udjela u dru{tvu sa ograni~enom odgovor- nosti punova`no je zaklju~en kada takvu pismenu izjavu jednog od osniva~a prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva~, makar i u formi ugovora zaklju~enog sa preostalim osniva~ima, kojim primljeni dio djelimi~no i njima ustupa.

(Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001. – Bilten Vs FBiH 2/2001 – 31. **Napo- mena:** cjelovito obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO) 2. Onog ~asa kada je tuilac primio dopis tuenog sa tekstom oglasa i konkur- sa radi objavljivanja, izme|u stranaka je zaklju~en ugovor (~lan 31. ZOO) – iz obra- zlo`enja odluke.
(Vs BiH, P`. 397/88, od 31. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 23)

Ponuda

^lan 32.

(1) Ponuda je prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen odre|enom licu, koji sadr`i sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mo- gao zaklju~iti ugovor.

(2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastoj- cima ugovora ostavile neke sporedne ta~ke za kasnije, ugovor se smatra zaklju- ~enim, a sporedne ta~ke, ako sami ugovara~i ne postignu saglasnost o njima, uredi}e sud vode}i ra~una o prethodnim pregovorima, utvr|enoj praksi izme|u ugovara~a i obi~ajima.


1. Ako ponu|eni prema uslovima ponude u odre|enom roku nije isplatio po- nudiocu cijenu sadranu u ponudi ne moe se smatrati da je ponuda prihva}ena i sklopljen ugovor o prodaji poslovne prostorije.

Iz obrazlo`enja:

Prihvatanje ponude je izjava volje ponu|enog kojom izra`ava svoj pristanak na u~injenu ponudu. Da bi izjava o prihvatanju ponude dovela do nastanka ugovora, potrebne su tako|e odre|ene pretpostavke:

a) da izjava o prihvatanju ponude bude ozbiljna; b) da sadraj izjave o prihva- tanju ponude u cijelosti odgovara sadraju ponude (tzv. komplementarnost prihvata sa ponudom); v) da prihvatanje ponude pravovremeno stigne ponudiocu i g) da pri- hvatanje ponude bude u~injeno u posebnoj formi ako zakon izri~ito zahtijeva takvu formu za sklapanje ugovora (~l. 38. st. 2. ZOO).

^injenice da je tuilac podneskom od 17. 1. 1990. godine, a u vezi dopisa tu- enog od 15. 1. 1989. godine, obavijestio tuenog da prihvata sva me|usobna prava i obaveze stranaka utvr|ena od strane tuenog odredbama ugovora od 25. 10. 1989. godine, da je na ra~un tuenog uplatio sav nov~ani iznos utvr|en ovim ugovorom u roku od dva dana od prijema pismena tuenog i da je tu`ilac u prilogu dopisa od 17.

    1. godine dostavio tuenom ~etiri primjerka ugovora od 25. 10. 1989. godine i na svim ovim primjercima ugovora stavio svoj potpis, same za sebe, ne zna~e da je tuilac prihvatio ponudu i da je zaklju~en ugovor. Kada bi se i uzelo da pismeno od
      1. godine, zajedno sa tekstom izjave tuenog sadrane u ugovoru od 25. 10.
  1. godine na koje je tueni stavio svoj pe~at i potpis, ~ini ponudu tuenog, ni u tom slu~aju se ne moe smatrati da je ponuda prihva}ena i da je sklopljen ugovor. Po stavu ovog revizijskog suda ne moe se smatrati da je ponuda prihva}ena i sklopljen ugovor ako udruilac sredstava (ovdje tuilac) kome je ponuda u~injena, osim izjave o prihvatanju ponude, nije prema uslovima ponude u odre|enom roku isplatio ponu- diocu (ovdje tuenom) cijenu sadranu u ponudi. U konkretnom slu~aju nije sporno da tuilac nije u skladu sa ~l. 7. dostavljenog mu ugovora od 25. 10. 1989. godine is- platio tuenom cijenu do 8. 11. 1989. godine utvr|enu u ~l. 2. ovog ugovora, nego tek 17. 1. 1990. godine kada je ovaj nov~ani iznos potpuno obezvrije|en usljed galo- piraju}e inflacije, ta ~injenica je strankama bila poznata, usljed ~ega se ima uzeti da tuilac nije prihvatio ponudu i da nije do{lo do zaklju~enja ugovora. Stoga tuilac, po mi{ljenju ovog suda, ne moe s uspjehom traiti da se utvrdi pravna valjanost ugovo- ra od 25. 10. 1989. godine, jer takav ugovor kako je naprijed istaknuto, izme|u ovih stranaka nije ni zaklju~en.

Po ocjeni ovog revizijskog suda pismeno tuenog od 15. 1. 1990. godine mo- glo bi predstavljati samo poziv tuiocu za pregovore radi zaklju~enja novog ugovora, na {to upu}uje i ~injenica da je tu`eni sa~inio novi ugovor od 10. 1. 1990. godine i is-

ti dostavio tu`iocu sa nazna~enjem nove cijene i novog roka za ispunjene obaveze is- plate cijene.

(Vs RS, Rev. 25/95, od 17. 7. 1995. - Bilten 1/1999 – 51)

2. Obavje{tenje vlasnika stvari imaocu prava pre~e kupnje nema karakter po- nude za zaklju~enje ugovora.

(Vs BiH, Rev. 50/89, od 14. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 2/90 – 17)

3. Ponuda koja ne sadri bitne sastojke ugovora (u konkretnom slu~aju nomi- nalno izraenu cijenu) nije potpuna, pa nije ni podobna za prihvatanje.

(Vs S, broj Prev. 316/94. – Bilten 2/1995)

4. Ne smatra se da je ponuda u~injena nosiocu prava pre~e kupnje ako mu ni- je uru~ena zbog toga {to nije zate~en na ina~e ta~no ozna~enoj adresi.

(Vs BiH, Rev. 608/87, od 11. 8. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 28)

5. Ponuda odnosno prihvat ponude dani na poslovnom papiru obvezuju po- nudioca odnosno ponu|enog, premda ih nije potpisala ovla{tena osoba, ako su ispu- njeni svi uvjeti predvi|eni Op}om uzancom za promet robom broj 21. (~lan 1107. stav 2. ZOO).

(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sas- tanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. – Bilten Vs BiH 2/90 – 125)

6. Garantno pismo kojim se donosilac ovla{}uje da iznajmi i preuzme rent-a- car vozilo, pisano na memorandumu naru~ioca i potpisano od lica za koje je u tekstu navedeno da je direktor naru~ioca, te snabdjeveno pe~atom naru~ioca, predstavlja punova`nu ponudu za zaklju~enje ugovora o zakupu vozila.

(Vs BiH, P`. 644/89, od 30. 8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 32)

7. Po{iljalac ne mo`e osporavati pravovaljanost ponude ili izjave o prihvatu ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera (Op}a uzanca broj

  1. stav 3. u vezi sa ~lanom 1107. stav 2. ZOO).

(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sas- tanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. – Bilten Vs BiH 2/90 – 126)

8. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 72. ZOO

Op{ta ponuda

^lan 33. Prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen neodre|enom broju lica, koji sadri bitne sastojke ugovora ~ijem je zaklju~enju namijenjen, vai kao ponuda, ukoliko druk~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja.

________

1. Javni natje~aj na kojem se poziva neodre|en broj osoba da podnesu ponu- du za sklapanje pravnog posla ne zna~i op}u ponudu, ve} poziv da se podnese ponu- da uz objavljene uvjete.

(Vts RH, P`. 595/94, od 28. 3. 1995. - Zbirka 3 - 21)

2. Vidjeti: odluku Vs BiH, P`. 397/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO.

Izlaganje robe

^lan 34.

Izlaganje robe sa ozna~enjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko dru- k~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja.

________

1. Pla}anjem robe po cijeni koja je bila istaknuta u vrijeme prodaje kupac je u cjelini udovoljio svojoj obvezi pla}anja cijene, pa prodavatelj nema pravo naknadno zahtijevati razliku cijene bez obzira na razloge zbog kojih je propustio ura~unati ele- mente od kojih se formira cijena robe izlo`ene na prodaju.

(Vs H, Rev. 2306/87, od 17. 5. 1988. – Psp 43 – 69)

Slanje kataloga i oglasa

^lan 35.

(1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavje{tenja, kao i oglasi u~injeni putem {tampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi na~in, ne pred- stavljaju ponudu za zaklju~enje ugovora, nego samo poziv da se u~ini ponuda pod objavljenim uslovima

(2) Ali }e po{iljalac takvih poziva odgovarati za {tetu koju bi pretrpio po- nudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.

________

1. Oglas o prodaji nekretnine u dru{tvenoj svojini je samo poziv za davanje ponude radi zaklju~enja ugovora bez javnog nadmetanja, pa ugovor nije zaklju~en samim polaganjem tra`ene kaucije i prihvatanjem objavljenih uslova za zaklju~ivanje ugovora.

(Vs BiH, Rev. 522/90, od 18. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 32)

2. Davanje oglasa u tisku ili na neki drugi na~in kojim se unaprijed nepoznate osobe pozivaju da u~ine ponudu pod objavljenim uvjetima, nije ponuda za sklapanje ugovora, nego poziv da se u~ini ponuda, koju davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali mo`e odgovarati za {tetu ako su se za to ostvarile sve zakonom predvi|ene pre- tpostavke.

(Vs H, Rev. 1781/87, od 7. 7. 1987. – Psp 46 – 67)

3. Ponudu koja je dana na oglas objavljen u tisku o davanju u zakup poslo- vnog prostora u dru{tvenom vlasni{tvu davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali mo`e odgovarati za {tetu ako se za to ispune sve zakonom predvi|ene pretpostavke.

(Vs H, Rev. 1323/87, od 24. 2. 1988 – Psp 46 – 68)

4. Javni oglas o udruivanju sredstava radi dovr{etka izgradnje gra|evinskog objekta i prodaje posebnog dijela zgrade predstavlja poziv za prikupljanje ponuda, a ne ponudu za zaklju~enje ugovora, pa lice koje je prihvatilo uslove iz oglasa nije ti- me zaklju~ilo ugovor ve} dalo ponudu za zaklju~enje ugovora. To lice ima pravo da trai naknadu {tete ako ono lice koje je objavilo oglas ne prihvati ponudu bez osno- vanog razloga.

(Vs BiH, Rev. 233/90, od 21. 1. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 34)

Dejstvo ponude

^lan 36.

(1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da odr`i po- nudu isklju~io, ili ako to isklju~enje proizilazi iz okolnosti posla.

(2) Ponuda se mo`e opozvati samo ako je ponu|eni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom.

________

1. Ugovor o prijenosu osniva~kog udjela u dru{tvu sa ograni~enom odgovor- nosti punovano je zaklju~en kada takvu pismenu izjavu jednog od osniva~a prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva~, makar i u formi ugovora zaklju~enog sa preostalim osniva~ima, kojim primljeni dio djelimi~no i njima ustupa. (Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001. – Bilten Vs FBiH 2/2001 – 31. Napo- mena: cjelovito obrazlo`enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO)

Do kada ponuda obavezuje

^lan 37.

(1) Ponuda u kojoj je odre|en rok za njeno prihvatanje obavezuje ponu- dioca do isteka tog roka.

(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatra}e se da je taj rok po~eo te}i od datuma ozna~enog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predat po{ti.

(3) U slu~aju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude te~e od dana kad je pismo predato po{ti.

(4) Ponuda u~injena odsutnom licu, u kojoj nije odre|en rok za prihvata- nje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne po- nu|enome, da je ovaj razmotri, o njoj odlu~i i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.

________

1. Ponuda – profaktura za zaklju~enje ugovora u privredi u uslovima nagla{e- nih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu pla}anja u roku “odmah” i kada u njoj nije ozna~eno do kada obavezuje ponudioca.

(Vs RCG, P`. 69/96, od 1. 4. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 33)

2. Visina naknade za eksproprisane nekretnine odre|uje se prema okolnosti- ma u vrijeme dono{enja prvostepenog rje{enja o naknadi u slu~aju kad je biv{i vla- snik u upravnom postupku pristajao na ni`u naknadu.

(Vs BiH, Rev. 454/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 28)

3. Ako je ponuditelj u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje ponude, smatra se da taj rok te~e od datuma nazna~enog u pismu, odnosno od dana kad je te- legram predan po{ti.

(Ps H, P`. 746/90, od 19. 2. 1991. – Psp 48 - 114)

4. Ako je dunik isplatio dug u valuti na koju obaveza ne glasi, a nakon prote- ka rokova za prihvat ponude povjerioca o noviranju obaveze, duan je da isplati ra- zliku u valuti na koju glasi obaveza, ako ispla}enim iznosom prera~unatim po kursu na dan pla}anja obaveze nije izmirena u cjelini.

(Vs BiH, P`. 493/86, od 22. 7. 1987. – 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 29)

5. Vidjeti: odluku Vs FBiH, G`. 26/91, od 20. 7. 2001., citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 72. ZOO.

Forma ponude

^lan 38.

(1) Ponuda ugovora za ~ije zaklju~enje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je u~injena u toj formi.

(2) Isto va`i i za prihvatanje ponude.

________

1. Kada prodavac - dru{tveno pravno lice odlu~i da proda nepokretnost putem javnog nadmetanja, odnosno pismenog prikupljanja ponuda, i ako ga na to ne obave- zuju zakonski propisi, ugovor o prodaji je punova`an samo kada je u pismenom obli- ku postignut i sporazum o na~inu i uslovima pla}anja cijene.

(Vs BiH, P`. 357/90, od 26. 7. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 26)

Prihvatanje ponude

^lan 39.

(1) Ponuda je prihva}ena kad ponudilac primi izjavu ponu|enog da pri- hvata ponudu.

(2) Ponuda je prihva}ena i kad ponu|eni po{alje stvar ili plati cijenu, kao i kad u~ini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvr|ene izme|u zainteresovanih strana ili obi~aja, mo`e smatrati kao izjava o prihvata- nju.

(3) Prihvatanje se mo`e opozvati ako ponudilac primi izjavu o opoziva- nju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom.

________

1. Kada se izlaganje robe s oznakom cijene smatra ponudom, ne mo`e se smatrati da je ponuda prihva}ena kad potencijalni kupac, do prodaje robe tre}emu, nije izrazio spremnost obaviti uplatu (~l. 39. st. 2.).

Iz obrazloenja citiramo: “Odredbom ~l. 34. ZOO propisano je da se izlaganje robe s naznakom cijene smatra ponudom, ako druk~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja. Odre- dbom ~l. 39. st. 1. ZOO propisano je da je ponuda prihva}ena kad ponuditelj prihvati izjavu ponu|enog da prihvata ponudu. S obzirom na to da u konkretnom slu~aju ugo- vor nije sklopljen, budu}i da tuitelj kao potencijalni kupac, sve do dana kad brod ni- je prodan drugoj osobi koja je uplatu izvr{ila, nije prihvat ponude izrazio spremno{}u da odmah na odgovaraju}i na~in izvr{i uplatu, sudovi su pravilno primijenili materi- jalno pravo.“

(Vs RH, Rev. 158/94, od 24. 1. 1996. – Izbor oduka 1/1996 - 70)

2. Punovaan je ugovor o prodaji zaklju~en razmjenom teleksa i kada je te- leks koji sadri ponudu potpisalo neovla{teno lice, ako je otpremljen u ime ugovorne stranke sa njenog teleprintera.

Iz obrazlo`enja citiramo: “^injenica da su stranke ugovorile isporuku bronze po cijeni od 1.300 dinara za 1 kg jasno proizilazi iz teleksa u kojem je ta cijena nazna~ena.

Isporukom bronze koja je naru~ena teleksom i narudbom, saglasno odredbi ~lana 39. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, tuilac je prihvatio uslove iz po- nude tuenog. ^injenica da je tueni sam preuzeo bronzu od proizvo|a~a, ne ukazuje da mu je tuilac nije isporu~io, jer je tueni kod proizvo|a~a bronzu preuzeo po ovla- {tenju tuioca pa je iz tih razloga tuilac i fakturisao cijenu tuenom, a tueni platio ugovorenu cijenu.

Da je tueni uputio tuioca da preuzme robu kod njegovog kooperanta proizi- lazi iz iskaza svjedoka radnika tuioca, a tueni je preuzeo cijelu koli~inu kupljene bronze nakon poslanog teleksa, a izvjestan dio i nakon otpreme narud`be.

Prvostepeni sud je utvrdio i da su parni~ne stranke bile u du`oj poslovnoj vezi povodom kupovine bronze, pa se ugovor mora smatrati zaklju~enim i u smislu ~lana

  1. stav 3. ZOO, jer tu`ilac nije odmah odbio ponudu upu}enu teleksom (ovako upu- }ena ponuda se smatra ponudom u~injenom prisutnom licu u smislu ~lana 40. stav 2. ZOO)”.
(Vs BiH, P`. 432/86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 23)

3. Ponuda je prihva}ena i kad se iz pona{anja ponu|enog mo`e smatrati da je ponuda prihva}ena (konkludentne radnje).

(Ps H, P`. 2675/89, od 4. 12. 1990. – Psp 49 – 124)

4. Ako je prodavatelj na temelju primljene narudbenice poslao stvar, smatra se da je ugovor sklopljen prihvatom ponude pod uvjetima koji su navedeni u naru- dbenici (ponudi)

(Ps H, P`. 2333/90, od 11. 12. 1990. – Psp 49 – 124)

5. Organizacija udruenog rada (dru{tveno preduze}e) odgovara za {tetu prouzrokovanu neurednim odravanjem javnog puta iako za teku}u godinu nije za- klju~ila pismeni ugovor sa samoupravnom interesnom zajednicom za puteve, ako je put odr`avala po pre}utnom sporazumu.

(Vs BiH, Rev. 384/89, od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 – 77)

6. Kada jedna od stranaka koje su u du`oj poslovnoj vezi teleksom naru~i iz- vjesnu koli~inu robe po odre|enoj cijeni, a ovla{teni radnik prodavca uputi je da preuzme robu od kooperanta, smatra se da je zaklju~en ugovor o prodaji sa cijenom navedenom u teleksu.

(Vs BiH, P`. 432/86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 23)

Prihvatanje neposredne ponude

^lan 40.

(1) Ponuda u~injena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije pri- hva}ena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizilazi da ponu|enom pripa- da izvjestan rok za razmi{ljanje.

(2) Ponuda u~injena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio – vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu.

________

1. Vidjeti: odluku Vs BiH, P`. 432/86., citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO.

Pruihvatanje ponude s prijedlogom da se izmijeni

^lan 41.

Ako ponu|eni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predlo`i da se ona u ne~emu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane u~inio drugu ponudu svome ranijem ponudiocu.

________

1. Kad je povodom ponude radnika poslodavac svojom odlukom dao novu ponudu za sklapanje ugovora o stru~nom osposobljavanju radnika, a radnik pristupio osposobljavanju, treba smatrati da je prihvatio ponudu i da je nastao ugovorni odnos.

Iz obrazloenja: "Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tubeni zahtjev kojim tuitelj trai ispunjenje tuenikove obveze povrata tro{kova svog obrazovanja, koje je snosio tui- telj kao poslodavac, isplatom iznosa od ............ sa zakonskim zateznim kamatama od 10. rujna 1996. godine do isplate.

Na temelju utvr|enih ~injenica da je tu`enik kao radnik tu`itelja molbom od
      1. godine zatraio da mu tuenik odobri poha|anje seminara i polaganje ispita za ispitiva~a za pregled i ispitivanje oru|a za rad na pogon elektri~nom stru- jom, da je odlukom Upravnog odbora tuenika od 16. 2. 1996. godine odlu~eno da se tuenik upu}uje na to obrazovanje, s tim da je u slu~aju jednostranog prestanka ra- dnog odnosa duan vratiti sve tro{kove navedenog osposobljavanja, da su ti tro{kovi iznosili utueni iznos od ..........., te da je tuenik otkazao tuitelju ugovor o radu
  1. 8.1996. godine, sudovi su tubeni zahtjev ocijenili neosnovanim, uz obrazloenje da tuenikova obveza vra}anja tro{kova obrazovanja ne proizilazi iz odredaba Zako- na o radu i tuiteljevog op}eg akta, a da se tu`enik nije ugovorom obvezao na povrat tro{kova u slu~aju otkaza ugovora o radu.

Ocjena sudova da ne postoji ugovorna obveza tuenika vratiti tuitelju predme- tne tro{kove obrazovanja je neosnovana, jer je na temelju naprijed navedenih ~injenica, a uz primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima – ZOO, osnovano zaklju~iti da su stranke sklopile ugovor kojim se tuenik obvezao vratiti tuitelju navedene tro{kove u slu~aju prestanka radnog odnosa na osnovi njegovog otkaza ugovora o radu.

Naime, pisana zamolba tuenika, kojom je zatraio od tuitelja da mu odobri poha|anje seminara i polaganje ispita, ima zna~enje ponude za sklapanje ugovora u smislu odredbe iz ~l. 32. st. 1. ZOO, a tuiteljeva odluka kojom je udovoljeno zamol- bi, s tim da je u njoj navedena sporna obveza vra}anja tro{kova, ima zna~enje protu- ponude u smislu odredbe iz ~l. 41. ZOO.

Budu}i tuenik nije prigovarao navedenom sadraju tuenikove odluke, te je pristupio osposobljavanju ~ije tro{kove je snosio tuitelj, mo`e se nedvojbeno zaklju- ~iti da je sporni ugovorni odnos nastao.

Kako tuitelj po zakonu nije bio duan snositi sporne tro{kove, a tuenik je preuzeo ugovornu obvezu vra}anja tih sredstava u slu~aju jednostranog prestanka ra- dnog odnosa, koji se dogodio ve} sljede}eg mjeseca po zavr{etku obrazovanja, to postoji osnovanost osnove tubenog zahtjeva, pa obzirom na utvr|enu visinu tro{ko- va koje je tuitelj snosio od 2.862,00 kn tubeni zahtjev je osnovan u cijelosti."

(Vs RH, Rev. 31/99, od 12. 12. 2001. – Izbor oduka 1/2002 – 31)

2. Kada je ponu|eni prihvatio ponudu za smje{taj 100 osoba u svojim objekti- ma, ali u {estokrevetnim sobama, a ne u dvokrevetnim, onda je time ponudu odbio i sa svoje strane u~inio novu ponudu.

(Vts RH, III P`. 28897/93, od 3. 5. 1994. – Praxis 2 – 25)

]utanje ponu|enog

^lan 42.

(1) ]utanje ponu|enog ne zna~i prihvatanje ponude. (2) Nema dejstva odredba u ponudi da }e se }utanje ponu|enog ili neko drugo njegovo propu{tanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u odre|enom ro- ku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u odre|enom roku i sl) smatrati kao prihvatanje.

(3) Ali, kad ponu|eni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogle- du odre|ene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu ro- bu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.

(4) Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da izvr{ava njegove naloge za obavljanje odre|enih poslova, kao i lice u ~iju poslovnu djelatnost spada vr{enje takvih naloga, du`no je da izvr{i dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo.

(5) Ako u slu~aju iz prethodnog stava ponuda, odnosno nalog nije odbi- jen, smatra se da je ugovor zaklju~en u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponu|enom.

________

1. Smatra se da je lice koje povremeno koristi usluge centralnog grijanja za- klju~ilo ugovor o isporuci toplotne energije sa isporu~iocem, ako pru`anje usluga ni- je odmah odbilo.

Iz obrazloenja: Tueni nije porekao da je za navedeni period koristio usluge centralnog grija- nja, pa njegovi navodi da ugovorom sa tuiocem nije u{ao u obavezu pla}anja toplo- tne energije nisu osnovani. U konkretnom slu~aju za ugovor o isporuci toplotne ener- gije zakonom nije propisana pismena forma. Imaju}i u vidu da su tuilac i tueni i ra- nije bili u poslovnoj vezi u pogledu kori{tenja i isporuke toplotne energije, smatra se da je tueni prihvatio ponudu za isporuku toplotne energije jer je nije odmah odbio - ~lan 42. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Stoga je neosnovano pozivanje tu- `enog na prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

(Vs BiH, P`. 284/89, od 30.1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 30)

2. [utnja ponu|enog ne zna~i prihva}anje ponude, ali ako ponu|eni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odre|ene robe, smatra se da je pri- hvatio ponudu koja se odnosi na takovu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom ro- ku odbio.

Iz obrazlo`enja:

"Prihva}anje {utnje kao pravno relevantnog na~ina izjave volje za sklapanje ugovora samo je iznimno i izri~ito predvi|eno za slu~aj kada je ponu|eni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odre|ene robe (~l. 42. st. 3. ZOO-a).

^injenicu da je tuenik od tuitelja ve} kupovao knjige, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kao ~injenicu na temelju koje se ne mo`e primijeniti navedena za- konska odredba.

Tuenik je Osnovna {kola ~ija se profesionalna djelatnost ne odnosi na raz- mjenu robe, te se {kola u odnosu na kupnju tuiteljeve knjige ne mo`e smatrati profe- sionalcem koji se bavi takovo m vrstom posla.

U tome smislu {kola s tuiteljem nije imala nikakovu poslovnu vezu, a osobi- to nije stajala u odnosu na tuitelja u stalnoj poslovnoj vezi za kupovanje knjige i

neosnovano tuitelj tvrdi da je takova veza nastala time {to je tuenik od tu`itelja 19.

    1. godine kupio dvije knjige."
(@s Bjelovar, G`. 1583/01, od 19. 7. 2001. – Izbor oduka 1/2002 – 32)

3. Kad ponu|eni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem u pogledu odre- |ene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio (~l. 42. st. 3).

(Vts RH, P`. 950/96, od 19. 11. 1996. – Zbirka 4 – 21)

4. Ugovor o isporuci koncentrata za tov pili}a, izmijenjen je time {to je ko- operant primio i upotrijebio kvalitetniji koncentrat, iako pri tome nije sa~injena pi- smena isprava kako je to bilo ugovoreno.

(Vs BiH, Rev. 437/90, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 35)

5. Vidjeti: odluku Vs BiH, P`. 432/86, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO.

Zaka{njelo prihvatanje i zaka{njelo dostavljanje

izjave o prihvatanju

^lan 43. (1) Prihvatanje ponude izvr{eno sa zaka{njenjem smatra se kao nova po- nuda od strane ponu|enog.

(2) Ali, ako je izjava o prihvatanju koja je u~injena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaklju~en.

(3) Ipak, ugovor u takvom slu~aju nije zaklju~en ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idu}eg radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izja- ve, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponu|enoga da se zbog za- docnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.

Smrt ili nesposobnost jedne strane

^lan 44. Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastu- pila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, obi~aja ili prirode posla.

Predugovor

^lan 45. (1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaklju~i drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor, ako je propisa- na forma uslov punovanosti ugovora.

(3) Predugovor obavezuje ako sadr`i bitne sastojke glavnog ugovora.

(4) Na zahtjev zainteresovane strane sud }e nalo`iti drugoj strani koja odbija da pristupi zaklju~enju glavnog ugovora da to uradi u roku koji }e joj odrediti.

(5) Zaklju~enje glavnog ugovora mo`e se zahtijevati u roku od {est mje- seci od isteka roka predvi|enog za njegovo zaklju~enje, a ako taj rok nije pre-

dvi|en, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaklju~en.

(6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaklju~enja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaklju~en da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

________

1. Ne proizvodi pravno djejstvo ugovor (ili predugovor) o prometu nepokre- tnosti, zaklju~en iza 15 .7. 1994.g., i kada je zaklju~en izme|u pravnih osoba, ako potpisi zastupnika ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadle`nim sudom.

Ovakav ugovor se ne mo`e konvaldirati ispunjenjem.

(Vs FBiH, P. 39/96, od 30. 6. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 – 28. **Napome- na:** cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz ~lan 73. ZOO.

2. Postoji ugovor o prodaji, iako su ga stranke nazvale predugovorom, ako se prodavac obavezao da }e nakon fizi~kog izdvajanja zemlji{ne parcele, koju je prodao i predao u posjed kupcu, zaklju~iti s njim ugovor o prenosu prava vlasni{tva u ze- mlji{nim knjigama (tabularna isprava).

(Vs BiH, Rev. 610/88, od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 6)

3. Sama po sebi odredba koja obavezuje ugovara~e da naknadno zaklju~e ugovor u obliku propisanom za zemlji{no-knji`ni prenos iste nekretnine ne degradira ugovor o prodaji nekretnine na nivo predugovora.

(Vs BiH, Rev. 504/90, od 20. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 33)

4. Ni{tava je odredba o davanju u zakup poslovnih prostorija za koje vrijedi zabrana raspolaganja prema Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91).

Iz obrazloenja: “Utvr|eno je da su tuenici 7. travnja 1992. g. sklopili ugovor o osnivanju dru{tva s ograni~enom odgovorno{}u, a u ~l. 22. toga ugovora odre|eno je da prvotu- enik daje novoosnovanom dru{tvu u zakup predmetne poslovne prostorije na rok od 5 godina uz zakupninu odre|enu Odlukom o poslovnim prostorijama Op}ine D. u odredbi st. 5. toga ~lanka navedeno je da su obveze prvotuenika za davanje u za- kup poslovnih prostorija i prodanu opremu i inventar uvjetovane prethodnom realiza- cijom prodaje poslovnih prostorija prvotu`eniku od strane “E. G.”.

Pravilno su niestupanjski sudovi ocijenili da je odredba ~l. 22. Ugovora o osnivanju dru{tva s ograni~enom odgovorno{}u {to su ga tuenici sklopili, ni{tava, te su pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatili tubeni zahtjev. Odredbom ~l. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 36/91) zabranjeno je raspolaganje i optere}enje nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, koje su u vlasni{tvu pravnih osoba izvan sjedi{ta Republike Hrvatske, a odredbom ~l. 2. te Uredbe Vlada Republike Hrvatske ovla{te- na je izuzeti od zabrane raspolaganja odre|ene nekretnine. ^lankom 3. iste Uredbe odre|eno je da su svi pravni poslovi zaklju~eni protivno odredbama Uredbe ni{tavni, te da sudovi i druga dravna tijela Republike Hrvatske ne}e priznati pravne u~inke tako sklopljenih pravnih poslova.

Nije prihvatljiva tvrdnja tuenika da odredba ~l. 22. spomenutog Ugovora o osnivanju dru{tva ima pravnu vanost kao predugovor. Naime, prema odredbi ~l. 45. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obve-

za da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Odredbom ~l. 22. spomenutog Ugovora ne preuzima se obveza sklapanja drugog, glavnog ugovora.”

(Vs RH, Rev. 1172/96, od 1. 2. 2000. – Izbor odluka 1/2000 – 32)

5. Sklapanjem predugovora ne nastaju obveze iz ugovora koje su stranke na- mjeravale zaklju~iti, ve} samo obveze na sklapanje ugovora.

(Vs H, Rev. 40/89, od 21. 9. 1989. – Psp 48/54)

6. Ne moe se traiti ispunjenje pismenog predugovora o kupovini nekretnina ako potpisi ugovara~a nisu ovjereni u roku od {est mjeseci po stupanju na snagu Za- kona o prometu nepokretnosti.

(Vs BiH, Rev. 362/87, od 21. 4. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 16)

7. Usmeni ugovor o prodaji nepokretnosti po Zakonu o prometu nepokretnos- ti SRBiH se ne moe konvalidirati ni ispunjenjem obaveza (izuzetak je ugovor o pre- nosu nepokretnosti izme|u dru{tveno-pravnih lica), pa usmeno obe}anje prodavca da }e zaklju~iti pismeni ugovor, koje je bilo osuje}eno njegovom smr}u, ne obavezuje nasljednike, jer se i za predugovor trai ista forma kao i za glavni ugovor.

(Vs BiH, Gvl. 33/86, od 21. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 1)

8. ^inidba iz predugovora sastoji se u zaklju~ivanju glavnog ugovora, a pre- dmet obveze (predugovora) ne mo`e biti nov~ana ~inidba.

(Os Zagreb, G`. 6658/87 - 2, od 13. 10. 1987. – Informator, broj 3649)

9. Autorski ugovori me|u koje spada i ugovor o recenziji umjetni~kog djela, koji nisu zaklju~eni u pismenom obliku, ako zakon ne ~ini izuzetak ne proizvode pra- vno djejstvo, pa je ni{tav i usmeni predugovor za zaklju~enje takvog ugovora.

(Vs BiH, G`. 215/86, od 26. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 11)

10. O tubi kojom se zahtijeva da se tueni obavee na zaklju~enje odre|enog ugovora sa tuiocem mora sud meritorno odlu~iti.

(Vs BiH, P. 175/89, od 18. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 97. **Napomena:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 27. ZOO)

11. Predugovor obvezuje samo ako sadr`i bitne sastojke glavnog ugovora.

(Vs H, Rev. 726/83, od 20. 9. 1983 – Psp 24 – 82)

12. Sudska presuda donijeta na osnovu ~lana 45. stav 4. ZOO zamjenjuje izja- vu volje stranke koja ne}e da ispuni obavezu sklapanja glavnog ugovora protekom roka odre|enog u presudi a kada taj rok nije odre|en, pravosnano{}u presude (u ~la- nu 243. stav 1. ZIP). Zbog toga, izreka presude mora da sadri sve bitne elemente glavnog ugovora, tako kako su odre|eni u predugovoru (~lan 45. stav 3. ZOO).

(Stav XXI koordinacionog sastanka biv{ih vi{ih privrednih sudova i gra|an- sko-privrednih odjelenja biv{ih vrhovnih sudova, \akovica 25. do 27. 5. 1988. – Bil- ten Vs BiH 3/88 – 143)

II - PREDMET

Kakav mora biti predmet obaveze

^lan 46. (1) Ugovorna obaveza mo`e se sastojati u davanju, ~injenju, ne~injenju ili trpljenju.

(2) Ona mora biti mogu}a, dopu{tena i odre|ena, odnosno odrediva.
________

1. Ugovorom o zakupu se ne prenosi svojina, odnosno pravo raspolaganja ili kori{}enja, pa nije nuno da zakupodavac bude i vlasnik, odnosno da ima pravo ra- spolaganja na zakupljenoj stvari. Otuda se u zakup moe dati tu|a stvar pri ~emu je bez zna~aja da li je zakupodavac bio savjestan ili nesavjestan.

(Vs RS, Rev. 64/96, od 19. 12. 1996. – Bilten Vs RS 1/1999 – 65)

2. Kada je kupac prije zaklju~enja pismenog ugovora vidio zemlji{te koje }e biti predmet ovog ugovora, a i prodavalac mu pokazao granice (me|e) tog zemlji{ta koje kupuje, onda kupac ne moe sa uspjehom traiti da mu prodavalac preda u dr`a- vinu povr{inu zemlji{ta koja je ozna~ena u ugovoru odnosno zemlji{te koje predstav- lja razliku izme|u povr{ine ozna~ene u ugovoru i one koja je predata kupcu u izvr{e- nju ovog ugovora.

Iz obrazlo`enja:
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu`ioca zaispunjenje ugovora.
Ovaj zahtjev zasnovan je na ~injeni~nim tvrdnjama tu`ioca da su stranke 1.
    1. godine zaklju~ile pismeni ugovor o prodaji prema kome je tuilac kupio od tuenog zemlji{te u povr{ini od 7.350 m^2 i put u povr{ini od 420 m^2 , da je tuilac u cijelosti ispunio svoju ugovornu obavezu (isplatio kupoprodajnu cijenu), ali ne i tu- eni jer mu je predao u dravinu svega 6.779 m^2 , a i odbio da mu izda ispravu za ze- mlji{no knjini prenos (uknji`ba svojine) u njegovu korist na ovom spornom zemlji- {tu i putu.
Odlu~uju}i o sporu ni`estepeni sudovi su utvrdili:
  • da je predmet ugovora o prodaji od 1. 11. 1970. godine bila zemlji{na parce- la koja se u zemlji{nim knjigama vodila kao k. ~. 388/80, oranica zvana “[ibovka” u povr{ini od 7.370 m^2 , upisana u z. k. ul. 151 k.o. Pala~kovci, a sada u novom katas- tarskom aparatu kao k. ~. 901/2 zvana “Livadica” u povr{ini od 6.779 m^2 upisana u p. l. broj 356 k. o. G. Pala~kovci;
  • da je tueni odmah po zaklju~enju ugovora o prodaji predao tuiocu u dr`a- vinu zemlji{te u povr{ini od 6.779 m^2 i omogu}io mu da preko njegovog zemlji{ta koristi putnu vezu od javnog puta do nepokretnosti koja je bila predmet ugovora o prodaji;
  • da je tuilac isplatio tuenom kupoprodajnu cijenu, a i neprekidno koristio onaj dio zemlji{ta koji mu je tueni predao u dravinu, {to ~ini i sada.

Polaze}i od ovog utvr|enja niestepeni sudovi su zaklju~ili da je tubeni zah- tjev neosnovan, jer da je, s jedne strane, dokazano da tuilac nije kupio zemlji{te u povr{ini od 7.350 m^2 , nego zemlji{te u okviru granica koje mu je tueni pokazao na licu mjesta prilikom zaklju~enja ugovora o prodaji i koje odgovara povr{ini od 6.779 m^2 , a s druge strane, utvr|eno da je predmet ovog ugovora bila i slubenost puta koja je ustanovljena u korist kupljene nepokretnosti na nepokretnostima na kojima je tue- ni samo jedan od suvlasnika.

Revizioni prigovor u odnosu na odluku po zahtjevu tuioca da mu tueni pre- da u dravinu 571 m^2 i izvr{i zemlji{no knjini prenos (uknji`ba svojine) na ovom zemlji{tu u njegovu korist nije osnovan.

Osloncem na provedene dokaze niestepeni sudovi su utvrdili takve ~injenice koje su im posluile kao pouzdan osnov za zaklju~ak da je predmet kupoprodajnog ugovora bilo ono zemlji{te koje je tueni predao tuiocu u dravinu prilikom zaklju- ~enja ugovora o prodaji odnosno zemlji{te u okviru granica koje mu je tueni poka- zao na licu mjesta i to u povr{ini od 6.779 m^2 , a ne zemlji{te u povr{ini od 7.350 m^2 ,

{to je revident neosnovano tvrdio u postupku, a sada i u reviziji protiv drugostepene presude.

^injenica da je ugovorom o prodaji ozna~eno da je tuilac kupio od tuenog zemlji{te u povr{ini od 7.350 m^2 ne daje pravo tuiocu da od tuenog zahtijeva pre- daju u dravinu sporno zemlji{te u povr{ini od 571 m^2 , jer je utvr|eno da su stranke postigle sporazum po kome je tuilac kupio, a tu`eni prodao zemlji{te u povr{ini od 6.789 m^2 i da je samo ovo zemlji{te bilo predmet ugovora o prodaji.

S obzirom na navedeno ~injeni~no utvr|enje, za koje je sud u revizionom postupku vezan u smislu ~lana 385. stav 3. Zakona o parni~nom postupku niestepe- ni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuioca da mu tu`eni preda 571 m^2 zemlji{ta koje, kako to proizilazi iz stanja spasa ovog pre- dmeta, pripada parcelama ozna~enim kao k. ~. 901/1 i k. ~. 900, upisanim u p. l. broj 276 k.o. G. Pala~kovci, odnosno parceli ozna~enoj kao k. ~. 398/270 upisanoj u z. k. ul. 192 k.o. Pala~kovci. Zato je u odnosnom dijelu reviziju valjalo odbiti na osnovu ~lana 393. Zakona o parni~nom postupku i rije{iti kao u izreci.

(Vs RS, Rev. 93/93, od 26. 10. 1993. i Rev. 91/97, od 16. 11. 1997. - Bilten 1/1999 – 74)

3. Naknadna odredba ugovora o kreditu da }e se anuiteti otpla}ivati zavisno od likvidnosti du`nika ne proizvodi pravni u~inak jer je takva ~inidba neodre|ena.

(Vs BiH, P`. 407/86, od 18. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 1/87 – 2)

4. Ugovor o prodaji zemlji{ta koje je prilikom zaklju~enja ugovora odre|eno u naravi i predato u posjed kupcu, odnosi se samo na to zemlji{te i kada je u ugovoru pogre{no ozna~ena ve}a povr{ina prodatog zemlji{ta od one koju stvarno ima.

Iz obrazloenja: Polaze}i od ~injenice da je tuilac prilikom zaklju~enja ugovora o prodaji, od tuenog kupio u naravni odre|enu povr{inu zemlji{ta i tako kupljeno zemlji{te pre- uzeo u posjed, odnosno da je predmet prodaje bio odre|en i sastojao se od zemlji{ta koje je tuilac neposredno po kupovini primio u posjed, ovaj sud nalazi da su ni`este- peni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev za predaju u posjed i drugog zemlji{ta do povr{ine nazna~ene u ugovoru.

To {to je u ugovoru o prodaji ozna~ena ve}a povr{ina koja ne odgovara stvar- noj povr{ini kupljene parcele ne moe imati zna~aja kod ~injenice da je predmet pro- daje u naravi ta~no odre|en prilikom zaklju~enja ugovora o prodaji i da je tuilac ta- ko odre|enu povr{inu zemlji{ta preuzeo u posjed. Kod navedenih okolnosti nije od uticaja ni {to je porez na promet nekretnina pla}en na osnovicu obra~unatu po cijeni izra~unatoj prema pogre{no navedenoj povr{ini u ugovoru.

(Vs BiH, Rev – 660/86, od 22. 7. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
  • 30) 5. Kako je katastarska ~estica odre|ena stvar (nekretnina), poklonoprimac ne- ma pravo tra`iti od poklonodavca da mu preda ve}u povr{inu zemlji{ta, ozna~enu u ugovoru, pored one koju stvarno ima poklonjena katastarska ~estica.
Iz obrazlo`enja:

Predmet ugovora moe biti samo odre|ena nekretnina (nekretnina je po priro- di odre|ena stvar - res certa) nezavisno od povr{ine odre|ene nekretnine. Zato kada je predmet poklona odre|ena katastarska ~estica, ugovor je izvr{en ako je poklonoda- vac predao poklonoprimcu tu katastarsku ~esticu i pristao da se uknji pravo vlasni{- tva poklonoprimca bez obzira {to ta ~estica ima manju povr{inu nego {to su stranke navele u ugovoru o poklonu.

(Vs BiH, Rev. 603/90, od 29. 1. 1991. - Bilten Vs BiH 1/91 – 36)

6. Ako je svrha preuzimanja obaveze iz ugovora o udruivanju sredstava radi zajedni~kog sticanja stana bila da u~e{}em u kupovini stana rije{i stambenu potrebu svog radnika, udruivalac sredstava nije oslobo|en ugovorne obaveze uplate u~e{}a i kada je druga ugovorna strana nabavila ve}i stan od predvi|enog ugovorom, ali se zbog ovakvog postupka ne mo`e pove}ati obim ugovorom preuzete obaveze.

(Vs BiH, P`. 524/87, od 23. 6. 1988. – Bilten 3/88 – 34

7. Kad obveza glasi na predaju stana, okolnost da se u stanu nalazi stanar ne zna~i bezuvjetno da predaja stana nije mogu}a.

(Vs H, II Rev. 68/83, od 13. 7. 1983. – Psp 24 – 75)

8. Nije rije~ o nemogu}oj ~inidbi ako ~lan zadruge zahtijeva da mu stambena zadruga u slu~aju nemogu}nosti predaje to~no odre|enog stana stavi na raspolaganje drugi odgovaraju}i stan i plati razliku u cijeni ko{tanja.

(Vs H, G`. 308/82, od 20. 1. 1983. – Psp 23 - 106)

Ni{tavost ugovora zbog predmeta

^lan 47. Kad je predmet obaveze nemogu}, nedopu{ten, neodre|en ili neodrediv, ugovor je ni{tav.

________

1. Alternativna obligacija se pretvara u obi~nu (sa jednom obvezuju}om ~ini- dbom) ako su ostale alternativne obaveze neodre|ene i neodredive.

Iz obrazlo`enja:

Bitan prigovor tuenog, koji ponavlja i ualbi, jeste da je izme|u stranaka ugovorena alternativna obligacija sa pravom izbora na strani tuenog, te da je on mo- gao biti obavezan samo na ispunjenje takve obligacije (mogao je po svom izboru umjesto nov~anog iznosa dati odgovaraju}u koli~inu soli ili prenijeti u vlasni{tvo tu- itelju ili mu dati u dugoro~ni zakup nekretninu koja po vrijednosti odgovara nov~a- noj obavezi tu`enog, kako bi proizilazilo iz odredaba ~lana 6. ugovora zaklju~enog

      1. godine). ^lan 6. ugovora je zaista stipulisan u obliku alternativne obli- gacije iz ~lana 403. ZOO, sa pravom izbora tuenog, ali ovaj sud, cijene}i nesporni sadraj ove ugovorne odredbe, izvodi pravni zaklju~ak da alternativna obligacija nije stvarno ugovorena, jer da alternativne obaveze na isporuku soli ili ustupanja nekre- tnine nisu punovano nastale zbog neopredjeljenosti odnosno neodredivosti predmeta obaveze - ~lan 47. ZOO, tako da punovano postoji samo obligacija na isplatu me|u strankama nespornog nov~anog iznosa, analogno odredbama ~lana 407. ZOO. Koli- ~ina soli nije, naime, odre|ena, a kako nije utvr|ena ni cijena soli po kilogramu, isporuka soli nije ni odrediva (so je u vrijeme zaklju~enja ugovora predstavljala skup i deficitaran artikl, a isporuka soli sada, po dana{njim cijenama nema razuman smi- sao, i o~ito ne odgovara pobudama stranaka u ~asu zaklju~enja ugovora). Nekretnina koju bi tueni mogao dati u vlasni{tvo ili na dugoro~ni zakup tuitelju nije odre|ena, a kako se mora raditi o species (rescerta), nije ni odrediva samo pau{alnim navo|e- njem da mora biti u odgovaraju}oj vrijednosti.
(Vs FBiH, P`. 22/00, od 24. 10. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 39)

2. Obveza poslovo|e trgovine iz sporazuma sa svojim poslodavcem da }e pri- silno naplatiti sva potraivanja od kupaca jer se u protivnom to smatra kao potraiva- nje za robu prema poslovo|i je nemogu}a obveza {to takav sporazum ~ini ni{tavim i takav sporazum ne moe biti pravna osnova za potraivanje poslodavca prema poslo- vo|i.

Iz obrazlo`enja:

"Utvr|eno je da nadalje da su stranke sklopile sporazum a prema to~ki 4. tog sporazuma koji je sklopljen dana 30. rujna 1995. godine, tu`enica je do 1. prosinca

  1. godine trebala naplatiti sva potraivanja od kupaca, a u protivnom }e se sma- trati kao potraivanja za robu. Sud prvog stupnja utvr|uje da je radni odnos tuenice kod tuitelja prestao 30. rujna 1995. godine pa tuenica nije niti imala nikakvih mo- gu}nosti da naplati dugovanja kupaca. Takav zaklju~ak suda prvog stupnja je ispra- van. Sve i da je tuenica u razdoblju od 30. rujna do 1. prosinca 1995. godine do ka- da se obvezala naplatiti potraivanje od kupaca, ostala poslovo|a prodavaonice, ona nije bila ovla{tena vr{iti pravne radnje za tuitelja u svrhu prisilne naplate tuitelje- vih trabina, pa je stoga predmet obveze tuenice nemogu} i sporazum je u tom dije- lu ni{tav temeljem odredbe ~l. 47. Zakona o obveznim odnosima. Stoga ni sporazum ne moe posluiti kao pravna osnova tuiteljeve trabine pogotovo stoga je utvr|eno da tuenica tuitelju nije po~inila nikakvu {tetu pa je sud prvog stupnja pravilno pri- mijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio tubenog zahtjeva i `alba protiv tog dijela pobijane presude nije osnovana."
(@s Koprivnica, G`. 678/00, od 6. 11. 2000. – Izbor odluka 1/2001 – 25)

3. U slu~aju ni{tavosti ugovora zbog nemogu}nosti odre|enja koje je vozilo bilo predmet ugovorne obaveze prodavca, kupac ima pravo na restituciju upla}enog iznosa po sada{njoj cijeni sli~nog vozila, zajedno sa zateznom kamatom od dana do- no{enja prvostepene odluke.

(Vs S, broj Prev. 649/98. - Bilten 2/1999)

4. Da bi jedna obligacioni ugovor proizvodio pravna dejstva potrebno je da je predmet obaveze mogu} (~l. 46. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima), jer u proti- vnom ugovor je ni{tav (~l. 47. istog Zakona).

(Vs RCG, Rev. 305/96, od 4. 6. 1997. – Bilten Vs RCG 1977 – 35)

5. Raspolaganja nasljednika se ne odnose na naknadno prona|enu imovinu.

(Vs BiH, Rev. 325/90, od 19. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 90)

6. Nedopu{tena je klauzula kojom se stranke odri~u prava pobijati ugovor iz bilo kojeg razloga ili pravne osnove.

(Vs H, Rev. 583/82, od 25. 1. 1983. – Psp 23 – 85)

7. Ugovor kojim se dunik obavezuje da vrati stan dat mu na privremeno ko- ri{tenje ili drugi stan iste povr{ine ni{tav je u alternativnom dijelu (vra}anje drugog stana), jer je stan kao i svaka druga nekretnina prostorno individualizirana stvar, pa predmet ugovora moe biti samo odre|eni stan.

(Vs BiH, P`. 153/85, od 16. 8. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 1)

Naknadna mogu}nost

^lan 48.

Ugovor zaklju~en pod odlonim uslovom ili rokom punovaan je ako je predmet obaveze koji je u po~etku bio nemogu} postao mogu} prije ostvarenja uslova ili isteka roka.

Kad je predmet obaveze nedopu{ten

^lan 49.

Predmet obaveze je nedopu{ten ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu dru{tva.

Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 8. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 49. ZOO.

Napomena (RS): Odredbom ~lana 58. ZIDZOO, u ~lanu 49., ~lanu 51. stav 2,. ~lanu 75. stav 1., ~lanu 103. stav 1. i ~lanu 104. stav 2. rije~i: “Ustavom utvr|e- nim na~elima dru{tvenog ure|enja, prinudnim propisima i moralu socijalisti~kog sa- moupravnog dru{tva” zamjenjuju se rije~ima: “Prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obi~ajima”.

________

1. Mada ugovor o prodaji tu|e stvari, pa prema tome i tu|eg suvlasni~kog di- jela, obavezuje prodavca, ipak je ni{tav ugovor o prodaji suvlasni~ke nekretnine ko- jim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da }e otkloniti postoje}u stambenu zgradu i predati kupcu neizgra|enu gra|evinsku ~esticu ako ga nisu odobrili ostali suvlasnici u formi koja se trai za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnog suvla- snika) jer u tom slu~aju prodavac ne moe prenijeti na kupca ni svoj suvlasni~ki dio na toj ~estici. U tom slu~aju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje ({to dvojica uglave tre}ega ne vee), traiti da se ugovor poni{ti.

(Vs BiH, Rev. 237/86, od 28. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 12)

2. Kad su stranke u ugovoru o zajmu predvidjele nedopu{tenu ~inidbu, tj. stjecanje prava vlasni{tva na nekretninama umjesto vra}anja zajma, obveze iz ugovo- ra o zajmu imaju se prosu|ivati kao da ta nedopu{tena ~inidba nije niti ugovorena, pa zajmodavac ima pravo na vra}anje zajma i na zatezne kamate.

(Vs H, Rev. 1739/86, od 18. 9. 1986. – Psp 43 – 76)

Kad je predmet odrediv

^lan 50.

(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadri podatke pomo}u kojih se moe odrediti ili su strane ostavile tre}em licu da ga odredi.

(2) Ako to tre}e lice ne}e ili ne mo`e da odredi predmet obaveze, ugovor je ni{tav.

________

1. Predmet nagodbe je odrediv kada je tre}oj osobi prepu{teno da utvrdi visi- nu {tete koju je jedna strana du`na naknaditi.

Iz obrazloenja: "Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tubeni zahtjev kojim tuitelj zahti- jeva poni{tenje izvansudske nagodbe sklopljene tijekom vo|enja disciplinskog pos- tupka kod tuenika protiv tuitelja, kojom je ugovoreno da }e radni~ki savjet na prvoj od sjednica oformiti stru~nu komisiju koja }e utvrditi {tetu koju je uzrokovao tuitelj otu|enjem vozila tipa "Zastava 101" i tipa "Zastava 750", uzimaju}i u obzir sve okolnosti prije samog utvr|enja, za vrijeme i poslije otu|enja vozila (starost vo- zila, o~uvanost vozila, nekori{tenja vozila i sve ostalo u svezi s tim), te da }e tu`itelj nakon utvr|enja visine {tete, a nakon {to mu bude predo~ena utvr|ena visina, u pri- mjerenom roku {tetu naknaditi. Nagodbom je odre|eno da }e visinu {tete utvrditi stru~na komisija, koja je visinu {tete i utvrdila. Dakle, ugovorne strane su ostavile tre}oj osobi da odredi predmet obveze, {to sukladno odredbi iz ~l. 50. st. 1. ZOO pre- dmet obveze ~ini odredivim. Treba stoga zaklju~iti da je drugostupanjski sud pogre- {no primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da predmet nagodbe nije odrediv i da postoji razlog ni{tavosti nagodbe zbog neodre|enosti i neodredivosti ~inidbe."

(Vs RH, Rev. 3001/94, od 9. 9. 1997. – Izbor odluka 1/1998 – 24/65)

III - OSNOV

Dopu{ten osnov

^lan 51.
(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopu{ten osnov.

(2) Osnov je nedopu{ten, ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Her- cegovine, prinudnim propisima te moralu dru{tva.

(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izra`en.

Napomena (FBiH): Odredba stava 2. ovog ~lana je izmijenjena na osnovu ~lana 9. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 51. ZOO.
Napomena (RS): Vidjeti: ~lan 58. ZIDZOO.

________

1. Fiktivan je ugovor o zamjeni stanova ako je jedan ugovara~ znao da drugi saugovara~ ne}e useliti u stan koji mu ustupa u zamjenu jer mu je dodijeljen na kori- {tenje drugi stan.

(Vs BiH, Rev. 647/90, od 16. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 94)

2. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasni{tva na nekretnini optere}enoj pravom plodouivanja sti~e ono lice s kojim }eivjeti plodou`ivalac u ~asu smrti.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Ne protivi se prinudnim propisima niti moralu odredba iz ugovora prema kojoj pravo vlasni{tva nekretnine optere}ene pravom plodouivanja sti~e ono lice s kojim }eivjeti plodouivalac u ~asu svoje smrti, pa je takav ugovor pravno valjan (~lan 51. Zakona o obligacionim odnosima), kao ugovor zaklju~en pod odlonim uslovom (~lan 74. stav 2. ZOO).”

(Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 37)

3. Kako Zakon o stambenim odnosima ure|uje samo posljedice fiktivnosti ugovora o zamjeni stanova (~lan 33. stav 1. ta~ka 6. ZSO), ne isklju~uju}i ostale ra- zloge ni{tavosti ugovora, pravni odnosi koji proizlaze iz nedopu{tene osnove (kauze) ovih ugovora presu|uju se po op{tim na~elima Zakona o obligacionim odnosima (~lan 51. – 53., 24).

(Vs BiH, Gvl. 15/86, od 11. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 2/86 - 20)

4. Stanarsko pravo ne mo`e biti predmet prometa pa je ni{tav ugovor prema kojem stanar napu{ta stan n kojem ima stanarsko pravo, a za uzvrat dobiva odre|enu nov~anu naknadu.

(Vs H, Rev. 1669/82, od 30. 5. 1984. – Psp 25 – 70)

5. Organizacija udruenog rada je duna ispuniti obavezu iz ugovora o udru- `ivanju sredstava radi kupovine stana u cilju zadovoljavanja stambenih potreba ra- dnika stranaka, pa i kada radniku prestane radni odnos nakon useljenja u stan.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Tueni odbija ispunjenje ugovorne obaveze pozivom na ~lan 12. Zakona o obligacionim odnosima, no ne vidi se zbog ~ega bi takav ugovor bio suprotan na~elu savjesnosti i po{tenja. Tueni ne navodi bilo kakve ~injenice iz kojih bi proizilazilo da je tuilac u odnosu na njega postupao maliciozno i doveo do situacije zbog koje tueni odbija da ispuni ugovornu obavezu. Ugovor je imao dopu{tenu osnovu (causu)

  • ~l. 51. i 52. ZOO, a ova nije otpala prije dospije}a obaveze tuenog (tueni i sam priznaje da je njegova radnica raskinula radni odnos tek nakon useljenja u stani, da- kle, po dospje}u obaveze tuenog da uplati svoj dio u~e{}a za kupovinu stana). Isti- canjem da se ispunjenjem ne moe ostvariti svrha ugovora tu`eni se poziva i na ~lan
  1. ZOO, ali nije postavio formalni zahtjev za raskid ugovora. Ovaj zahtjev, me|u- tim, ne bi ni bio osnovan, jer se, u smislu ~lana 133. stav 3. ZOO, strana koja zahtje- va raskid ugovora ne mo`e pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka odre|enog za ispunjenje njene obaveze”.
(Vs BiH, P`. 170/88, od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 39)

Ni{tavost ugovora zbog osnova

^lan 52.
Ako osnov ne postoji ili je nedopu{ten, ugovor je ni{tav.

________

1. Pobuda kod ugovora bez naknade (ugovor o poklonu) smatra se osnovom ugovora, pa ako je pobuda otpala ili se nije ostvarila onda vi{e ne postoji ni osnov, {to ugovor ~ini ni{tavim u smislu ~lana 52. Zakona o obligacionim odnosima

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je odbio kao neosnovan zahtev tuilje za poni{taj ugovora o poklonu zaklju~enog izme|u parni~nih stranaka.

Po albi tuilje drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu iz slede}ih razloga:

Prvostepeni sud je odbio tuiljin zahtev pozivaju}i se na nedostatke - uslove iz ~lana 111. odnosno ~lana 60. - 66. Zakona o obligacionim odnosima, mada ~inje- ni~ni osnov na kome je taj zahtjev zasnovan uop{te ne upu}uje na primjenu ovih ma- terijalno-pravnih propisa. Naime, u tubi je navedeno da je tuilja ovaj ugovor za- klju~ila u o~ekivanju da }e time obezbijediti zajedni~kiivot sa tuenom porodicom i njihovu pomo} u slu~aju potrebe, {to se nije ostvarivalo zbog poreme}aja u njihovim me|usobnim odnosima i iseljenja tuene sa porodicom nakon ~ega je tu`ilja ostala sama i bez o~ekivane pomo}i. Pobude kod ugovora bez naknade smatraju se osno- vom ugovora, pa kako je pobuda otpala ili se nije ostvarila onda vi{e ne postoji ni osnov {to ugovor ~ini ni{tavim u smislu ~lana 52. Zakona o obligacionim odnosima. Po{to u tom pravcu prvostepeni sud uop{te nije raspravio, niti je utvrdio potrebne ~i- njenice za primenu ovog materijalno-pravnog propisa prvostepena presuda je morala biti ukinuta da bi prvostepeni sud u novom postupku ove ~injenice raspravio.

(Os u Zrenjaninu, G`. 634/99, od 31. 3. 2000)

2. Pobuda da se u~ini poklon ulazi u sam osnov ugovora o poklonu, pa kad pobuda otpadne, onda otpada i sam osnov ugovora, {to vodi ni{tavosti ugovora

Iz obrazloenja: Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju tuilac je tuenoj, u toku trajanja braka, poklonio odre|ene nekretnine vo|en motivom {to mu je tuena bila bra~ni drug i da bi tu`ena kao suvlasnik mogla da podigne kredit za renoviranje i adaptaciju ku}e.

Me|utim, tuena nije uspjela da dobije kredit, a i brak stranaka je razveden, pa je izme|u pravnih stranaka prestala zajednicaivota.

Pobuda za ~injenje poklona kod ugovora o poklonu, ulazi u sam osnov, pa kad pobuda ostane iznevjerenom, kad drugim rje~ima otpadne, otpada i sam osnov - kauza ugovora, radi ~ega je shodno ~lanu 52. Zakona o obligacionim odnosima ugo- vor ni{tav.

U ovom sporu ispostavilo se da su pobude zbog kojih je u~injen sporni po- klon ostale neostvarene, jer niti je tuena ostala bra~nom suprugom tuioca kod po- klonodavca, niti je realizovana namjera dobijanja kredita uz pomo} svojstva tuene kao suvlasnika, a {to je ona postala upravo uz pomo} spornog poklona, pa su u takvoj situaciji niestepeni sudovi pravilno odlu~ili kada su tu`benom zahtjevu udovoljili utvrdiv{i da je sporni ugovor o poklonu ni{tav.

(Vs S, broj Rev. 4409/99, od 20. 10. 1999)

3. Ni{tav je ugovor o darovanju kad je predmet darovanja nepostoje}a nekre- tnina.

Iz obrazloenja: "Odlu~uju}i o tubenom zahtjevu kojim tuiteljica trai utvr|enje postojanja svog suvlasni~kog prava u dijelu od 1/2 “prostorija ku}e sagra|ene na zgr.~. i da je nositelj prava kori{tenja na zemlji{tu koje ~ini sastavni dio zgrade”, te da se prvo i drugo tuenike obvee ukloniti garae izgra|ene na istoj ~estici i nekretnine predati tuiteljici u posjed, sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su tu`beni zahtjev ocijenili neosnovanim.

U zemlji{nim knjigama upisano re~eno stvarno pravo tuiteljice, da je do tog upisa do{lo temeljem darovnog ugovora sklopljenog dana 28. velja~e 1980. godine izme|u tuiteljice i ranijeg stvarnopravnog ovla{tenika M.G., da u vrijeme sklapanja darovnog ugovora zemlji{noknjino stanje nije bilo u skladu s fakti~nim stanjem, jer sporna ku}a nije postojala, obzirom da je neposredno nakon Drugog svjetskog rata izgorjela tako da su ostali samo zidovi koji su uz dozvolu biv{e Op}ine R., kao nosi- telja prava kori{tenja na zemlji{tu ispod zgrade, sru{eni jo{ prije 1970. godine i na mjestu zgrade prednik tuenice izgradio gara`e.

Budu}i u vrijeme sklapanja re~enog darovnog ugovora na kojeg se tuiteljica poziva kao naslov stjecanja svog vlasni~kog prava na spornoj ku}i, ku}a nije postoja- la, sudovi su osnovano zaklju~ili da predmet darovanja nije mogla biti zgrada kao ne- postoje}a stvar i da se stoga radilo o apsolutno ni{tavom ugovoru temeljem kojeg tu- iteljica nije mogla ste}i stvarno pravo ~ije utvr|enje tuiteljica trai."

(Vs RH, Rev 902/00, od 17. 1. 2001. – Izbor odluka 1/2002 – 35)

4. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana ako nije postojala osnova za njegovo zaklju~enje ili ta osnova nije dopu{tena.

(Vs RH, Rev. 687/91, od 23. 7. 1991. – Izbor odluka 1994 – 45/107)

5. Lice koje je potpuno nesposobno da shvati zna~aj svojih radnji i upravlja svojim postupcima ne mo`e izraziti volju, pa je ugovor koje ono "zaklju~i" ni{tav, a ne ru{ljiv

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su poni{tili ugovore o doivotnom izdravanju, zajedni- ~koj izgradnji i poklonu, koje je za `ivota, zaklju~io pokojni H.S.

Sva tri ugovora pokojni H.S. je zaklju~io u stanju du{evne bolesti (depresivno-an- ksiozni sindrom) koja fundamentalno uti~e na psihi~ki i kognitivni status, tako da ni- je bio u stanju da adekvatno procijeni zna~aj pravnih poslova u kojima je u~estvovao, a to zna~i ni sposoban da razumije smisao i posljedice svojih postupaka. To je sud ut- vrdio na osnovu vje{ta~enja.

Prema ~lanu 26. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor se zaklju~uje sa- glasno{}u volja. Izjava volje, prema ~lanu 28. stav 2. istog zakona, mora biti slobo- dna, a takvu volju mo`e izraziti jedino mentalno zdrava osoba. Po{to pokojni H.S. u vrijeme zaklju~enja ugovora nije bio u stanju da svoju volju izrazi, ugovori i nisu

mogli nastati, bez obzira {to ih je on potpisao. Zato su ti ugovori suprotni propisima koji imaju imperativni karakter. Uz to, oni su li{eni i osnova (kauze), jer ako jedna strana nije u stanju da izrazi volju ne mo`e se govoriti ni o podudarnoj volji druge ugovorne strane. S obzirom na to zaklju~eni ugovori su ni{tavi, u smislu ~lana 103. stav 1. i ~lana 52. Zakona o obligacionim odnosima.

U reviziji se neosnovano ukazuje na rok iz ~lana 117. stav 2. za pobijanje ru{- ljivih ugovora. Po ~lanu 111. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor je ru{ljiv ako ga je zaklju~ilo ograni~eno poslovno sposobno lice. U ovom slu~aju, ugovor nije za- klju~ilo takvo lice, ve} lice koje uop{te nije bilo u stanju da izrazi volju. Zbog toga, zaklju~eni ugovori i ne pripadaju kategoriji ru{ljivih, ve} ni{tavih ugovora.

(Vs S, broj Rev. 3118/98, od 17. 6. 1998)

6. Povrat iznosa danog u svrhu igranja hazardne igre (kartanje) ne moe se zahtijevati tubom.

Iz obrazlo`enja:

"Niestupanjski su sudovi pravilno primijenili odredbu ~l. 104. Zakona o ob- veznim odnosima koji je, tako|er, na temelju odredbe ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO). U ovom je slu~aju, naime, sporno ima li pravo tuitelj traiti od tuenika povrat ......kn koje je, kako je u tubi navedeno, tuitelj dao tuenom u zajam. U postupku je me|u- tim utvr|eno da se radi o ugovoru s nedopu{tenom osnovom (~l. 51. i 52. ZOO), jer je pozajmljen novac radi igranja hazardne igre (kartanja), a imaju}i u vidu okolnosti slu~aja, odnosno utvr|enje da su se i tuitelj i tueni bavili hazardnim igrama, karta- njem za novac, pravilan je zaklju~ak niestupanjskih sudova da takav ugovor ne proi- zvodi nikakav pravni u~inak i da tuitelj svoje potraivanje ne mo`e realizirati."

(Vs RH, Rev. 68/92, od 29. 1. 1992. – Izbor odluka 1993 – 49/83)

7. Fiktivan ugovor o zamjeni stanova, zaklju~en izme|u nosilaca stanarskog prava prije stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima SRBiH, ne osna`uje se protekom vremena.

(Vs BiH, Rev. 247/90, od 16. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 95)

8. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana ako je naknadno poni{ten akt o dodjeli i stan dodijeljen na kori{tenje drugom licu, po je osnovan zahtjev davaoca stana na ko- ri{tenje da mu prvi sticalac preda u posjed stan.

(Vs BiH, Rev. 168/87, od 10. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 93)

9. Kod ugovora bez naknade, pobude iz kojih je ugovor zaklju~en sastavni su dio samog ugovora

Iz obrazloenja: Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju u prvostepenom postupku, tuena je za sklapanje braka sa tuiocem traila da joj prepi{e cijelu svoju imovinu, ali se na kraju zadovoljila sa 1/2 dijela sporne nepokretnosti.

Do zaklju~enja braka nije do{lo, po{to je u me|uvremenu do{lo do te{kog po- reme}aja me|usobnih odnosa, do sva|a i tu~a. Tuena je odbijala tuioca od sebe go- vore}i mu da je prljav, a kuvala mu je hranu koju on ne moe da jede. Pri takvom stanju stvari, i po mi{ljenju drugostepenog suda ove ~injenice dovoljno ilustruju pos- tojanje grube nezahvalnosti od strane tuene, a to je prema pravnim pravilima imo- vinskog prava razlog za raskid ugovora o poklonu. Ovaj ugovor ne moe biti odran i zbog toga {to je nesumnjivo otpao motiv zbog kojeg je tuilac tuenoj poklonio spor- ne nepokretnosti.

Naime, do zaklju~enja braka izme|u stranaka nije do{lo, a to je bila osnovna tu`io~eva pobuda za zaklju~enje ugovora o poklonu. Kod ugovora bez naknade, po- bude iz kojih je ugovor zaklju~en sastavni su dio samog ugovora, pa kada osnov ne postoji, onda je i takav ugovor ni{tav u smislu odredbe ~lana 52. Zakona o obligaci- onim odnosima.

(Os u Zrenjaninu, broj G`.458/95, od 26..2. 1997)

Pobude za zaklju~enje ugovora

^lan 53.

(1) Pobude iz kojih je ugovor zaklju~en ne uti~u na njegovu punova`nost. (2) Ali, ako je nedopu{tena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugo- vara~a da zaklju~i ugovor i ako je to drugi ugovara~ znao ili morao znati, ugo- vor }e biti bez dejstva.

(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo ni kad drugi ugovara~ nije znao da je nedopu{tena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovara~a.

________

1. Nedopu{tena je pobuda darodavca da u~ini poklon tre}em licu da bi li{io naslje|a zakonskog nasljednika i na taj na~in ga kaznio samo zbog toga {to je zaklju- ~io brak sa pripadnikom druge nacionalnosti, jer je u suprotnosti sa moralnim na~eli- ma samoupravnog socijalisti~kog dru{tva, pa ovakav darovni ugovor ne proizvodi pravno dejstvo i kada obdareni nije znao za nedopu{tenu pobudu.

(Vs BiH, Rev. 484/84, od 18. 10. 1984. – Bilten Vs BiH 1/85 - 1)

2. Pobuda (motiv) po pravilu ne utje~e na valjanost ugovora, ali nedopu{tena pobuda pod odre|enim pretpostavkama dovodi i do nevaljanosti ugovora.

Iz obrazlo`enja citiramo:

”Od osnove ugovora valja razlikovati njegove motive. Dok osnova obja{nja- va obvezu ugovornih stranaka, motiv daje obja{njenje za samu osnovu. Motiv, u pra- vilu, ne utje~e na valjanost ugovora, ali nedopu{teni motiv pod odre|enim pretpos- tavkama dovodi i do nevaljanosti ugovora.”

(Vs H, Rev. 583/86, od 24. 6. 1986. – Informator, broj 3506)

3. Pobude iz kojih je ugovor zaklju~en ne uti~u na njegovu punova`nost. Ali ako je nedopu{tena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovora~a da zaklju~i ugovor i ako je to drugi ugovara~ znao, ili morao znati, ugovor }e biti bez dejstva

Iz obrazloenja: ^injenica da je tueni znao da je primalac izdravanja, njegov otac, due vre- me bolovao od neizlje~ive bolesti, a predmetni ugovor je zaklju~en tek u trenutku ka- da je njegovo zdravstveno stanje bilo u toj mjeri pogor{ano da je bila gotovo izvjesna bliska smrt, zatim ~injenica da je primalac izdravanja u tom trenutku pored tuenog imao i suprugu, koja bi kao zakonski nasljednik polagala pravo na dio imovine, te najzad, da je nedugo nakon smrti svog oca tueni prodao tre}em licu ku}u koja je bi- la predmet ugovora i traio iseljenje tuilje, nesumnjivo ukazuje da su pobude iz ko- jih je tueni zaklju~io sporni ugovor leale upravo u ~injenici da je bilo izvjesno blis- ko nastupanje smrti primaoca izdravanja, te da nakon njegove smrti moe do}i do podjele imovine izme|u tuene i tuilje, kao mogu}ih nasljednika, {to je tueni o~i- gledno elio da sprije~i, a {to je njegovom ocu, primaocu izdravanja, moralo biti po- znato.

Pri tom ~injenica da tueni nije izvr{avao obaveze iz ugovora, {to su utvrdili niestepeni sudovi, ne mo`e biti razlog za poni{taj, ve} eventualno za raskid ugovo-

ra, ali u konkretnom slu~aju ova ~injenica uz ostale okolnosti, tako|e ukazuje da tu- eni nije ni zaklju~io ugovor sa namjerom da isti izvr{ava, ve} upravo da bi isklju~io pravo tuilje da dio imovine naslijedi.

Kako su navedene okolnosti, po nalaenju Vrhovnog suda, bitno uticale na odluku tuenog da zaklju~i sporni ugovor, {to je primaocu izdr`avanja, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i okolnosti pod kojim je ugovor zaklju~en moralo biti po- znato, to ovakav ugovor u smislu ~lana 53. stav 2. ZOO ne proizvodi pravno dejstvo.

(Vs S, broj Rev. 4641/97, od 4. 2. 1998)

4. Ni{tava je u cjelini nagodba kad je motiv sklapanja nagodbe (kojom se tu- itelji odri~u daljnjih trabina s naslova naknade {tete) bila usmeno preuzeta obveza nedopu{tenog i neispunjivog sadraja (omogu}iti zaposlenje odnosno stjecanje miro- vina tuiteljima)

(Vs H, Rev. 1533/82, od 3. 11. 1982. – Psp 22/55)

IV - SPOSOBNOST

Ugovori pravnog lica
^lan 54.

(1) Pravno lice mo`e zaklju~ivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti.

(2) Ugovor zaklju~en protivno odredbi stava 1. ovog ~lana nema pravno dejstvo.

(3) Savjesna strana mo`e zahtijevati naknadu {tete koju je pretrpjela uslijed zaklju~enja ugovora koji nema pravno dejstvo.

________

1. Ugovor o snimanju i kupovini gramofonskih plo~a zaklju~en po narudbi organizacije udruenog rada koja ne obavlja djelatnost prometa ovakvim plo~ama, ne proizvodi pravno dejstvo.

(Vs BiH, P`. 618/87, od 28. 4. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 19)

2. Ne proizvodi pravno dejstvo ugovor koji je organizacija udru`enog rada zaklju~ila van okvira svoje osnovne i sporedne djelatnosti.

(Vs BiH, P`. 299/86. od 27. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 4)

3. Budu}i da lokalnim i nekategorisanim putevima upravlja samoupravna in- teresna zajednica za lokalne puteve, mjesna zajednica nije ovla{tena da zaklju~i ugo- vor o na~inu kori{tenja i odr`avanja takvog puta. Takav ugovor nema pravno dejstvo.

(Vs BiH, P`. 39/84, od 20. 3. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 15)

Saglasnost za zaklju~enje ugovora

^lan 55.

(1) Kad je statutom ili drugim op{tim aktom preduze}a odre|eno i u sud- ski registar upisano da njen zastupnik moe zaklju~iti odre|eni ugovor samo uz saglasnost nekog organa, saglasnost se moe dati prethodno, istovremeno ili na- knadno, ako {to drugo nije upisano u registar.

(2) Druga strana ima pravo da pozove preduze}e da se njen ovla{}eni or- gan u primjerenom roku izjasni da li daje saglasnost, pa ako to ovaj ne u~ini, smatra}e se da saglasnost nije data.

(3) Naknadna saglasnost ima povratno dejstvo, ako druk~ije nije ugovo- reno.

(4) Ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor nije ni zaklju~en.

(5) Kad se prema odredbama ovog ~lana smatra da ugovor nije zaklju- ~en, savjesna strana mo`e zahtijevati od preduze}a pravi~nu naknadu.

(6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slu~aju kada je statu- tom ili drugim op{tim aktom preduze}a odre|eno da zastupnik mo`e sklopiti neki ugovor samo zajedno s odre|enim organom tog preduze}a.

Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 10. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 55. ZOO.

Napomena (RS): Na osnovu ~lana 11. ZIDZOO, u ~lanu 55. stav 1. rije~i: “statutom ili drugim samoupravnim” i rije~: “sudski” brisane su. Rije~i: “organizaci- ja udru`enog rada” zamijenjene su rije~ima: “pravnog lica”, a rije~: “njen” – rije~ju “njegov”.

U stavu 2. rije~i: “organizaciju udru`enog rada” zamijenjene su rije~ima: “pravno lice”, a rije~: “njen” – rije~ju: “njegov”.

U stavu 5. rije~i: “organizacije udru`enog rada” zamjenjene su rije~ima: “pra- vnog lica”.

U stavu 6. rije~i: “statutom ili drugim samoupravnim” brisane su. Rije~i: “or- ganizacije udru`enog rada” zamjenjene su rije~ima: “pravnog lica”, a rije~i: “te orga- nizacije” – rije~ima: “tog pravnog lica”.

________

1. Nepunova`an je ugovor koji je zaklju~io zastupnik dru{tvenog preduze}a bez saglasnosti radni~kog savjeta, ako je obaveza pribavljanja saglasnosti bila upisa- na u sudski registar.

Iz obrazlo`enja:

Pobijanom presudom prvostepeni sud je udovoljio tubenom zahtjevu s obra- zloenjem da je na tuitelja, na osnovu ugovora o dioni~arskom ulogu tuenog u osnivanju banke, preneseno pravo kori{tenja na navedenim poslovnim prostorijama, te da za rje{enje spora nije bitno je li zastupnik tuenog imao ovla{}enje radni~kog savjeta da zaklju~i ugovor. Ako je zastupnik tuenog postupio suprotno op}em aktu, po mi{ljenju suda, nadleni organ poduze}a moe zahtijevati njegovu odgovornost zbog nezakonitog rada ili tra`iti poni{tenje ugovora.

Po odredbama ~lana 170. stav 2. Zakona o poduze}ima, koji je bio na snazi u vrijeme zaklju~ivanja ugovora o dioni~kom ulogu ("Slubeni list SFRJ", br. 77/88, 40/89, 46/90), statutom odnosno pravilima preduze}a moglo se ograni~iti ovla{}enje zastupnika za sklapanje odre|enih ugovora, a moglo se urediti i da zastupnik u ime preduze}a sklapa ugovore uz saglasnost radni~kog savjeta odnosno drugog organa. Ovla{}enje zastupnika odnosno ograni~enje njegovih ovla{}enja upisivalo se u sud- ski registar. Kad zastupnik zaklju}i ugovor protivno ovla{}enju iz op}eg akta, koje je upisano u sudski registar, odnosno kad zaklju~i ugovor bez saglasnosti radni~kog sa- vjeta, ako mu je ona potrebna, a naknadno zatraena saglasnost nije data, po odre- dbama ~lana 55. stav 4. Zakona o obveznim odnosima - ZOO, smatra se da ugovor nije zaklju~en, a savjesnoj stranci pripada pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. stav

  1. ZOO). Dakle, za odlu~ivanje o zahtjevu tuitelja prethodno je potrebno utvrditi je li izme|u stranaka zaklju~en punovaan ugovor o dioni~kom ulogu i u tom pravcu

ispitati, na osnovu statuta tu`enog, na koji je na~in ure|eno pitanje ovla{}enja zastu- pnika za zaklju~ivanje ugovora, odnosno kako je ono upisano u sudski registar.

(Vs FBiH, P`. 95/97, od 8.7.1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 26)

2. U slu~aju da je zastupnik organizacije udru`enog rada, protivno statutu ili drugom samoupravnom op{tem aktu, zaklju~io ugovor bez saglasnosti ovla{tenog or- gana, smatra se da ugovor nije zaklju~en, ali u tom slu~aju druga savjesna strana ima pravo na pravi~nu naknadu (~lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je dru{tveno pravno lice zaklju~ilo ugovor suprotno statutu ili drugom op{tem aktu ugovor ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (~lan 22. ZOO).

(Vs BiH, P`. 473 /86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 1)

Ugovor poslovno nesposobnog lica

^lan 56. (1) Za zaklju~enje punovanog ugovora potrebno je da ugovara~ ima po- slovnu sposobnost koja se trai za zaklju~enje tog ugovora.

(2) Ograni~eno poslovno sposobno lice mo`e bez odobrenja svog zakon- skog zastupnika zaklju~ivati samo one ugovore ~ije mu je zaklju~ivanje zako- nom dozvoljeno.

(3) Ostali ugovori tih lica ako su zaklju~eni bez odobrenja zakonskog zastupnika ru{ljivi su, ali mogu biti osna`eni njegovim naknadnim odobrenjem.

________

1. Nije valjan kupoprodajni ugovor, ako jedna od stranaka u ~asu zaklju~enja ugovora nije zbog du{evnog oboljenja bila u stanju shvatiti njegov zna~aj. Pri tome, bez uticaja je na odlu~ivanje okolnost da je poslovna sposobnost toj stranci bila odu- zeta tek nakon zaklju~enja ugovora.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 18)

2. Poni{tenje ugovora {to ga je sklopila osoba kojoj je djelomi~no oduzeta po- slovna sposobnost mo`e se zahtijevati u rokovima iz ~l. 117. Zakona o obveznim odnosima.

Iz obrazloenja: "Pravo da se zahtijeva poni{tenje pobojnog ugovora suglasno odredbi ~l. 117. st.1. Zakona o obveznim odnosima prestaje istekom roka od jedne godine od sazna- nja za razlog pobojnosti, odnosno prestanka prinude. To pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (st.2. ~l. 117. ZOO). Ugovori {to ih je zaklju~ila osoba kojoj je djelomi~no oduzeta poslovna sposobnost, bez odobrenja zakonskoga zastupnika kada je ono potrebno, pobojni su a ne apsolu- tno ni{tavi i njihovo se poni{tenje zbog navedenih razloga moe tra`iti tako|er u ro- kovima predvi|enima odredbom ~l. 117. Zakona o obveznim odnosima koji su ov- dje, kako je re~eno, istekli."

(Vs RH, Rev. 1162/91, od 3. 10. 1991. – Izbor odluka 1994 – 53/115)

3. Nepostoje}i je ugovor koji zaklju~i umobolno lice, iako ugovara~ u vrijeme zaklju~enja nije bio li{en poslovne sposobnosti, ako zbog du{evnog oboljenja nije bio u stanju da shvati zna~aj ugovora.

Iz obrazloenja: Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je za zaklju~enje punovanog ugovora potrebno da ugovara~ ima poslovnu sposobnost koja se tra`i za zaklju~enje

tog ugovora (~lan 56. stav 1). Takvu poslovnu sposobnost nema lice koje, iako jo{ ni- je li{eno poslovne sposobnosti, zbog du{evnog oboljenja nije bilo u stanju da shvati zna~aj ugovora koji je zaklju~ilo. Ugovor koji zaklju~i takvo lice smatra se neposto- je}im.

(Vs BiH, Rev. 647/89, od 18. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 33)

4. Ni{tav je ugovor o doivotnom izdravanju zaklju~en s te{kim plu}nim bo- lesnikom dva dana pred smrt, koji usljed bolesti nije bio u stanju da razumno rasu|u- je, iako nije bio li{en poslovne sposobnosti.

(Vs BiH, Rev. 442/90, od 20. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 88)

5. Ugovor o darovanju u svojstvu daroprimca moe punovano zaklju~iti i djelimi~no poslovno sposobno lice (u konkretnom slu~aju maloljetnik star {esnaest godina).

(Vs BiH, Rev. 635/85, od 20. 3. 1986. – Bilten Vs BiH 2/86 - 1)

6. Ni{tav je ugovor koji je sklopila osoba nesposobna za rasu|ivanje bez ob- zira na to {to joj u vrijeme sklapanja tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzeta poslovna sposobnost.

(Vs H, Rev. 767/87, od 21. 8. 1986. – Psp 33 – 78)

7. Sud }e, pozivom na odredbu ~lana 56. stav 1. ZOO, po zahtjevu nasljedni- ka ugovorne stranke, utvrditi da je ni{tav ugovor ako ustanovi da su u vrijeme zaklju- ~enja ugovora postojale ~injeni~ne i pravne pretpostavke za potupno oduzimanje po- slovne sposobnosti ugovara~a, iako postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti nije bio pokrenut do smrti ugovorne stranke.

(Vs BiH, Rev. 639/85, od 24. 4.1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 5)

Pravo saugovara~a poslovno nesposobnog lica

^lan 57.

(1) Saugovara~ poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu po- slovnu nesposobnost mo`e odustati od ugovora koji je zaklju~io sa njim bez odo- brenja njegovog zakonskog zastupnika.

(2) Isto pravo ima i saugovara~ poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika.

(3) Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu ne- sposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego {to taj rok istekne.

Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni

^lan 58.

(1) Saugovara~ poslovno nesposobnog lica koji je zaklju~io ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika mo`e pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor.

(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatra}e se da je odbio da dâ odobrenje.

Kad ugovara~ stekne poslovnu sposobnost poslije

zaklju~enja ugovora

^lan 59.

Poslovno sposobno lice moe zahtijevati da se poni{ti ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaklju~ilo za vrijeme svoje ograni~ene poslovne sposo- bnosti samo ako je tubu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja po- tpune poslovne sposobnosti.

V - MANE VOLJE

Prijetnja

^lan 60.

(1) Ako je ugovorna strana ili neko tre}i nedopu{tenom prijetnjom iza- zvao opravdani strah kod druge strane tako da je ova zbog toga zaklju~ila ugo- vor, druga strana moe traiti da se ugovor poni{ti.

(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasno{}u ugroenivot, tijelo i drugo zna~ajno dobro ugovorne strane ili tre- }eg lica.

________

1. Stranka koja iznese svoj stav o posljedici odre|enog postupka druge ugo- vorne strane, ne ~ini prijetnju koja uti~e na va‘nost ugovora

Iz obrazlo`enja: Tu‘eni je potpisao aneks ugovora koji mu je tu‘eni dostavio zajedno sa pi- smom u kome, pored ostalog, stoji da }e tu‘eni smatrati da je ugovor raskinut ukoliko aneks ugovora ne bude prihva}en.

Prema ~lanu 60. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako je ugovorna strana ili neko tre}i nedopu{tenom prijetnjom izazvao neopravdan strah kod druge strane, tako da je ova zaklju~ila ugovor, druga strana mo‘e tra‘iti da se ugovor poni- {ti. U ovom slu~aju nema ni nedopu{tene prijetnje ni opravdanog straha.

Prijetnja je - stavljanje u izgled nekog zla. Ovdje toga nema. U pismu se sa- mo iznosi {ta }e tu‘eni smatrati ako tu‘ilac ne potpi{e aneks ugovora. Tu‘eni je stran- ka u ugovoru, ravnopravna sa tu‘iocem. Njena volja u zaklju~enom ugovoru nije ni ja~a ni slabija od volje tu‘ioca. Iza te volje ne stoji autoritet vlasti. Zato se njegovo shvatanje o zna~aju neprihvatanja aneksa, ne mo‘e uzeti kao prijetnja, pogotovu ne kao nedopu{tena prijetnja. U pismu se ustvari samo najavljuje nastanak eventualnog spora a po{to rje{avanje tog spora ne zavisi od volje tu‘enog, njegovo pismo, po ra- zumnoj ocjeni, nije moglo biti shva}eno kao stavljanje u izgled tu‘iocu nekog zla.

Postupak koji se ne mo‘e kvalifikovati kao prijetnja, pogotovu ne kao nedo- pu{tena prijetnja, ne mo‘e, po razumnoj ocjeni, izazvati opravdan strah. Prema ~lanu

  1. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasno{}u ugro‘en ‘ivot, tijelo ili drugo zna~ajno do- bro ugovorne strane ili tre}eg lica. Takve opasnosti ovdje nema. Izra‘eno shvatanje o pravnom dejstvu neprihvatanja aneksa mo‘e da izazove spor izme|u ugovornih stra- na, ali se tim sporom ne ugro‘ava ni ‘ivot ni tijelo ni drugo zna~ajno dobro ugovorne strane. Sporove rje{ava sud, pa bi rije{io i spor o va‘nosti ugovora poslije neprihvata- nja aneksa, kao {to je rije{io i spor u ovoj parnici.

S obzirom na re~eno, u reviziji se neosnovano navodi da postoje uslovi za primjenu ~lana 60. Zakona o obligacionim odnosima i da su sudovi pogrije{ili {to su odbili zahtjev da se poni{ti aneks ugovora.

(Vs S, broj Rev. 4313/97, od 1. 12. 1997. - ZIPS, broj 947)

2. Prodavac automobila du`an je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca, uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom krivnjom ve} pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku ispo- ruke cijena nije bila mijenjana).

(Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2)

3. Prijetnja raskidom ugovora ne mora imati zna~enje prinude odnosno prije- tnje u smislu odredaba ~l. 60. Zakona o obveznim odnosima.

Iz obrazloenja: "Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tubeni zahtjev kojim tuitelji trae od tuenika povrat dijela razlike cijene stana koji je bio predmetom ugovora o kupo- prodaji od 29. XII. 1987. godine sklopljenog izme|u tuitelja kao kupaca i tuenika kao prodavatelja i proizvo|a~a stanova za tri{te ispla}ene na temelju aneksa istog ugovora od 25. VIII. 1988. godine i 12. IV. 1989. godine. Tubeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvr|enu kupoprodajnu cijenu tuenik je- dnostrano obra~unao protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94), a da su tuitelji izvr{ili isplatu da bi iz- bjegli veliku {tetu koja bi im nastala u slu~aju raskida ugovora kojim je tuenik prije- tio pozivaju}i ih na isplatu razlike cijene. Ocijeniv{i tubeni zahtjev neosnovanim, niestupanjski sudovi su zaklju~ili da tuiteljima ne pripada pravo na povrat predme- tnih sredstava jer da ne postoje uvjeti iz ~l. 211. ZOO, budu}i da nisu dokazali da su zadrali pravo vra}anja, ili da su platili da bi izbjegli prinudu (prvostupanjski sud), a osim toga da se tuitelji u ovoj parnici ne mogu s uspjehom niti pozivati na postoja- nje prinude, odnosno prijetnje, jer da ugovori sklopljeni pod prinudom, odnosno pri- jetnjom, predstavljaju pobojne ugovore koji proizvode pravne u~inke i obvezuju ugo- vorne strane sve dok ne budu konstitutivnom presudom poni{teni (drugostupanjski sud). Pravilno je navedeno pravno shva}anje drugostupanjskog suda da se tuitelji ne mogu pozivati na prinudu, odnosno prijetnju, kao razlog relativne ni{tavosti aneksa ugovora na temelju kojih su izvr{ili sporno pla}anje, jer nisu zahtijevali njihovo po- ni{tenje, a osim toga prijetnja raskidom ugovora ne mora imati zna~enje prinude odnosno prijetnje u smislu odredbe ~l. 60. ZOO."

(Vs RH, Rev. 2449/94, od 30. 4. 1997. – Izbor odluka 2/1997 – 23/62)

4. Prijetnja kao oblik prisile ili prinude mo`e biti razlog za potpuno ili djelo- mi~no poni{tenje ugovora samo u slu~aju ako se radi o nedopu{tenoj prijetnji.

Iz obrazloenja: "Prema odredbi ~l. 60. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (koji se primjenju- je kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 53/91) ako ugovorna stra- na ili netko tre}i nedopu{tenom prijetnjom izazove opravdani strah od druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana moe traiti da se ugovor po- ni{ti. U konkretnom slu~aju tuitelji-protutuenici tvrde da su bili prinu|eni na skla- panje spornog ugovora, odnosno njegove odredbe o pla}anju naknade pod nepovo- ljnim uvjetima, jer da u protivnom nisu mogli legalizirati svoj postoje}i bespravno iz- gra|eni stambeni objekt. Prijetnja kao oblik prisile ili prinude moe biti razlog za po- tpuno ili djelomi~no poni{tenje ugovora samo u onom slu~aju ako se radi o nedopu- {tenoj prijetnji koja izaziva opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga prisiljena sklopiti ugovor. Pored neosporne ~injenice da se ovdje radilo o bespravnoj gradnji, pravilan je zaklju~ak da se ovdje nije radilo o nedopu{tenoj prijetnji ru{e- njem, pa je pravilan i zaklju~ak da ne postoje zakonski uvjeti za djelomi~no poni{te-

nje spornog ugovora. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem ~l. 393. Zakona o par- ni~nom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne no- vine", broj 53/91) odbiti reviziju tuitelja-protutuenika kao neosnovanu."

(Vs RH, Rev. 485/92, od 24. 3. 1993. – Izbor odluka 1/1995 – 18/48)

5. Ne moe se traiti poni{tenje poravnanja zaklju~enog pod uticajem prije- tnje izvr{enja jer izvr{enje nije nedopu{tena radnja.

(Vs BiH, Rev. 513/88. od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 54. Napomena: cjelovitije obrazlo`enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz ~lan 1096. ZOO)

6. Oporuka je nevaljana ako je dana pod prijetnjom ili prisilom, koje mogu biti fizi~ke ili psihi~ke.

Iz obrazloenja: "Oporuka je formalan pravni posao i potrebno je da je na~injena u obliku koji je predvi|en za valjano oporu~ivanje, ali u odnosu na pitanje valjanosti i nevaljanosti oporuke, postoje zakonski kriteriji kojima se to prosu|uje. Oporuka bi bila nevaljana zbog sile, prijetnje ili prijevare, a nije neophodno da je ta potekla od one osobe u ~iju je korist ostavitelj oporu~io, jer }e biti nevaljana iako su sila, prijetnja ili prijevara potekle od tre}e osobe, ali te ~injenice moraju u postupku biti utvr|ene. Valja dodati da prijetnja kao mana volje ne podrazumijeva pogre{nu predstavu o stvarnosti, {to je obiljeje zablude i prijevare, ve} je rije~ o volji koja je izraz to~ne predstave stvar- nosti, ali koja je izjavljena kao rezultat odre|enog pritiska, a pritisak treba biti u~i- njen upotrebom fizi~ke sile i izazivanjem straha (~l. 60. Zakona o obveznim odnosi- ma - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO). Dakle, razlikuju se dvije vrste prinude: fizi~ka i psihi~ka prinuda ili prijetnja gdje se kod fizi~ke radi o upotrebi fizi~ke sile u momentu davanja izjave (zlostavljanjem, nano{enjem tjelesnih ozljeda, fizi~kim mu~enjem i sl.), a kod psihi~ke ~ini se pritisak na volju onoga koji daje izjavu izazivanjem straha od budu}e opasnosti koja }e se dogoditi njemu ili nje- govim bliskim osobama ili tre}im osobama."

(Vs RH, Rev 1694/96. - Izbor odluka 1/1997 – 30)

Bitna zabluda

^lan 61.

(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaklju~uje ugovor ako se zaklju~uje s obzirom na to lice, kao i na okol- nosti koje se po obi~ajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlu- ~nim, a strana koja je u zabludi ne bi ina~e zaklju~ila ugovor takve sadr`ine.

(2) Strana koja je u zabludi moe traiti poni{tenje ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaklju~enju ugovora nije postupala s pa`njom koja se u prometu zahtijeva.

(3) U slu~aju poni{tenja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da tra`i naknadu pretrpljene {tete bez obzira na to {to strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

(4) Strana koja je u zabludi ne mo`e se na nju pozivati ako je druga stra- na spremna da izvr{i ugovor kao da zablude nije bilo.

________

1. Ne moe se pozivati na zabludu stranka, koja se prije potpisivanja ugovora o nagodbi, nije upoznala sa njezinim sadrajem.

Iz obrazlo`enja:

"Predmet spora jest zahtjev tuitelja za poni{tenje nagodbe zaklju~ene sa II tuenikom 31. I 1996. godine, a koja se zasniva na tvrdnji da je prilikom zaklju~enja nagodbe bio u bitnoj zabludi jer je smatrao da potpisuje primljenu isplatu, a ne nago- dbu kojom bi se odrekao budu}ih potra`ivanja.

Prvostupanjski je sud udovoljio tubenom zahtjevu poni{tiv{i predmetnu na- godbu u to~ki II., kojom je re~eno da su se stranke sporazumjele da se zahtjev za na- knadu {tete kona~no rije{i na na~in da osiguranje plati u ime osiguranika o{te}enom tuitelju iznos od ........ kn za potpuno podmirenje svih zahtjeva o{te}ene stranke iz nezgode opisane u to~ki I. nagodbe (nematerijalna {teta: za boli, strah, trajne poslje- dice i naru`enje), te da nakon toga u svezi s tom nezgodom ne}e imati nikakovih daljnjih zahtjeva niti od osiguranja, niti od bilo koje fizi~ke ili pravne osobe.

U razlozima svoje odluke navodi da tuitelj nije shvatio da potpisuje primitak novca, te da je prilikom zaklju~enja nagodbe tuitelj bio u bitnoj zabludi u smislu odredbe ~l. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO, jer je smatrao da potpisuje primitak novca, a ne nagodbu o namirenju.

Osnovano II tu`enik ukazuje da se ne radi o bitnoj zabludi u smislu navedene odredbe ~l. 61. ZOO.

Okolnost, na koju se poziva tuitelj, da nije shvatio da potpisuje nagodbu (ve} primitak naknade) sama po sebi ukazuje da prilikom potpisivanja nagodbe nije postupio s panjom koja se u prometu zahtjeva (~l. 61. st. 2. ZOO). Naime, prilikom potpisivanja nagodbe se treba upoznati sa njegovim sadrajem, a ukoliko to nije u~i- nio, to ide na njegovu {tetu. Stoga kad je tuitelj potpisao jedno (nagodbu) smatraju}i da potpisuje drugo (isplatu) ne radi se o ispri~ivoj, odnosno bitnoj zabludi, te je prvostupanjski sud pogre{no primijenio odredbu ~l. 61. st. 2. ZOO kada je poni{tio navedenu nagodbu."

(@s Zagreb, G`. 7341/99, od 12. 3. 2002. – Izbor odluka 1/2002 – 33)

2. Pravo da zahtijeva poni{taj ugovora, pa i sudskog poravnanja, zbog zablu- de ne pripada strani koja nije postupala sa uobi~ajenom pa`njom kako na to upu}uje shodna primjena ~lana 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.

(Os u Zrenjaninu, broj G`. 1024/97, od 11. 11. 1998)

3. Tuilac - prodavac zemlji{ne parcele ne moe se uspje{no pozvati na za- bludu kao razlog za poni{tenje ugovora o prodaji, stoga {to je i drugo lice u zemlji- {nim knjigama upisano kao suvlasnik prodate nekretnine.

(Vs BiH, Rev. 590/90, od 27. 11. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 34)

4. Kupoprodajni ugovor pri postojanju bitne zablude o predmetu ugovora je ru{ljiv.

U slu~aju materijalnih nedostataka stvari, predmeta ugovora, kupac moe za- htijevati ispunjenje ugovora, snienje cijene i raskid ugovora.

Iz obrazlo`enja: Kao predmet kupoprodajnog ugovora zaklju~enog me|u strankama je nave- dena nekretnina iz zk. Ul. broj 2510 k.o. @ednik pod par. br. 4902/3 u povr{ini 43 ara i 14 m^2. U ugovoru su stranke zajedni~ki konstatovale da su na licu mjesta utvrdile koje zemlji{te ~ini navedenu parcelu u prirodi i da je to zemlji{te ravne povr{ine s tim {to se prodavac obavezao da }e izvr{iti naknadnu provjeru ta~nosti ome|ivanja povr{ine na licu mjesta i utvrditi me|e.

Tuioci u tubi navode da tu`eni nije ispunio obavezu iz ugovora, a kada je na njihov zahtjev izvr{eno mjerenje zemlji{ta, ispostavilo se da parcelu 4902/3 ne ~i-

ni ono zemlji{te koje je na licu mjesta ome|eno, ve} zemlji{te pored tog zemlji{ta, neravno i neplodno zemlji{te. Tvrdili su da ih je tueni doveo u zabludu u pogledu identiteta zemlji{ta i da zemlji{te koje ~ini navedenu parcelu nema istu vrijednost ve} manju, pa su tubom zahtijevali isplatu razlike. Tokom postupka su preina~ili tubu zahtijevaju}i raskid kupoprodajnog ugovora i povra}aj kupoprodajne cijene zasniva- ju}i i preina~enu tubu na istim ~injeni~nim navodima – na zabludi o predmetu ugo- vora. Na kraju su uz ovaj zahtjev postavili i eventualni radi obavezivanja tuenog na isplatu razlike u vrijednosti nekretnina. Prvostepeni sud je svojom presudom usvojio tubeni zahtjev tu`ioca istaknut kao eventualni.

Preispituju}i prvostepenu presudu ovaj sud je na{ao da ista ima nedostataka radi kojih se ne mo`e sa sigurno{}u ispitati.

Ugovor koji stranka zaklju~i pri postojanju bitne zablude o predmetu i svoj- stvima predmeta je ru{ljiv pod uslovima iz ~lana 61. ZOO, i stranka koja je u zabludi moe traiti poni{taj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaklju~ivanju ugovora nije postupala s pa`njom koja se u prometu zahtijeva.

Odredbe o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari sadr`ane su u posebnom odjseku glave VII. ZOO (~lanovi 478. - 500).

U pitanju su razli~iti ~injeni~ni i pravni pojmovi i stoga ih valja razlikovati. Zato je u datom slu~aju bilo nuno utvrditi {ta je bila volja stranaka pri zaklju~enju kupoprodajnog ugovora, koje je zemlji{te zapravo predmet ugovora, po{to se, po mi{ljenju ovog suda, o materijalnim nedostacima stvari moe govoriti samo u slu~aju ako predmetna stvar ima nedostataka u ~asu predaje ili pak u slu~aju skrivenih ne- dostataka. A tokom postupka su svjedoci potvrdili da je tueni pokazao tuiocima ze- mlji{te i da je tu`eni zemlji{te ravne povr{ine ome|io cijevima.

U prvostepenoj presudi nisu dati razumljivi razlozi zbog kojih je odbijen pri- marni tubeni zahtjev tuitelja.

S obzirom na navedeni ~injeni~ni osnov tube prvostepeni sud je prije dono- {enja odluke morao otkloniti sumnju o tome {ta tuioci zapravo zahtijevaju.

Sa navedenog je alba uvaena, a prvostepena presuda primjenom ~lana 369. stav 1. ZPP ukinuta i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovno su|enje.

(Os u Subotici, broj G`. 355/97, od 5. 5. 1998)

5. Ocijenjeno je da nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva stranka koja se poziva na zabludu u pogledu identiteta nekretnina kad su nekretnine u odnosu na koje se trai poni{tenje sudske nagodbe bile predmetom parnice, dakle raspravljanja i dokazivanja.

Iz obrazlo`enja:

"Podnositeljica revizije navodi da je nagodbu zaklju~ila u zabludi, pa stim u svezi valja napomenuti da u smislu ~l. 61. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Na- rodne novine", br. 53/91) strana koja je u zabludi moe traiti poni{taj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. Prema tome, kada bi tuiteljica i bila u zabludi u odnosu na iden- titet nekretnina u vrijeme sklapanja nagodbe, ona sigurno nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva u takvim prilikama, jer su nekretnine u odnosu na koje tuiteljica trai poni{tenje nagodbe bile predmetom parnice, dakle predmetom ras- pravljanja i dokazivanja, pa kako se sklopljena nagodba odnosila na cijeli predmet spora, a ne samo na dio nekretnina, podnositeljica revizije nije mogla biti u zabludi u odnosu na identitet nekretnina. Na temelju svega onoga o ~emu je bilo govora tije- kom rasprave tuiteljica je znala odnosno mogla znati da su predmetom nagodbe i nekretnine koje tuiteljica spominje u tubi u ovoj parnici. Dakle, ona nije bila u za-

bludi, a ako je i bila, onda nije postupala s panjom koja se u takvom slu~aju u pro- metu zahtijeva, pa ne moe tra`iti poni{taj nagodbe."

(Vs RH, Rev. 1562/94, od 16. 10. 1996. – Izbor odluka 2/1997 – 16/60)

6. Bitna zabluda je razlog za poni{taj, a ne za raskid ugovora (VrsS, Rev. 043/96 od 12. 3. 1996. – Gp, broj 2, 3 i 4/99) 7. Kad je zabluda izazvana prijevarom, nije odlu~no da li je rije~ o bitnoj za- bludi.

(Vs RH, Rev. 3122/94, od 27. 8. 1996. – Izbor oduka 1/1998 – 57)

8. Moe se traiti poni{tenje vansudske nagodbe zaklju~ene izme|u o{te}e- nog i {tetnika o naknadi nematerijalne {tete zbog trajno smanjene `ivotne aktivnosti ako je do njenog sklapanja do{lo prije zavr{enog lije~enja o{te}enog, kada se jo{ nisu ispoljile sve posljedice {tetne radnje, pa je o{te}eni bio u ispri~ivoj zabludi o punom obimu ovog vida nematerijalne {tete.

Iz obrazloenja: Odredbom ~lana 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (koja se primje- njuje na sporni pravni odnos jer je poravnanje zaklju~eno nakon stupanja na snagu navedenog zakona) propisano je da stranka koja je u zabludi moe traiti poni{taj ugovora zbog bitne zablude osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. U smislu odredbe stava 1. istog ~lana zabluda je bitna izme|u ostalog i ako se odnosi na bitna svojstva predmeta ugovora. Kako je procenat umanjenja ivotne aktivnosti od 35% u postupku vansudskog obe{te}enja utvr|en na bazi nepotpune medicinske dokumentacije i kada lije~enje nije bilo zavr{eno (defini- tivne posljedice potresa mozga mogle su se utvrditi tek nakon zavr{enog lije~enja), tuitelj je u vrijeme zaklju~enja vansudske nagodbe bio u zabludi u pogledu visine procenta umanjenja njegove ivotne aktivnosti, a s tim u vezi i obima nematerijalne {tete (nije imao ispravnu predstavu o bitnom elementu predmeta poravnanja), pa ka- ko je tuiteljeva zabluda ispri~iva (iz okolnosti slu~aja ne moe se zaklju~iti da tui- telj nije postupao sa pa`njom koja se u prometu zahtjeva, jer kao neuka stranka nije mogao znati da se definitivne posljedice povrede mogu utvrditi tek nakon zavr{enog lije~enja), sti~u se uslovi za poni{taj vansudskog poravnanja.

Neosnovani su navodi revizije da je o zahtjevu odlu~eno na osnovu naknadno nastalih okolnosti, jer posljedica potresa mozga u vidu epileptidnih napada ispoljena u toku trajanja lije~enja ne predstavlja pogor{anje zdravstvenog stanja tu`itelja koje bi imalo karakter nove {tete.

(Vs BiH, Rev. 485/85, od 12. 12. 1985. – Bilten Vs BIH 1/86 - 3)

9. Rije~ je o bitnoj zabludi prilikom sklapanja sudske nagodbe kad je vlasnik pristao na smanjenje naknade za eksproprisanu nekretninu smatraju}i da stanaru u zgradi valja osigurati stan ne znaju}i da to nije potrebno jer je stanar u vrijeme za- klju~ivanja nagodbe ve} bio mrtav.

(Vs H, Rev. 11847/84, od 25. 12. 1984. – Psp 27 – 56)

10. Izjava prija{njeg vlasnika zemlji{ta o predaji tog zemlji{ta op}ini mo`e se u parni~nom postupku pobijati zbog zablude.

Iz obrazlo`enja citiramo:

" Sud prvog stupnja je utvrdio da je tu`iteljica spomenutu izjavu dala navede- nom komitetu stoga {to na svojem zemlji{tu nije mogla ostvariti pravo gradnje, pa je prona{la odgovaraju}e zamjenske nekretnine, te ishodila urbanisti~ke uvjete i bila spremna zamjenske nekretnine prihvatiti kao kompenzaciju za dio vrijednosti prije navedene nekretnine, a za ostalu vrijednost primiti nov~anu naknadu. Dalje je taj sud

utvrdio da je i namjera zastupnika tuenice bila da tuiteljica primi u zamjenu druge nekretnine, tako da je u slubi za imovinsko-pravne poslove u tom smislu bilo izra- |eno rje{enje, ali je skup{tina op}ine takav prijedlog odbila. Tuiteljica u ovoj parni- ci trai poni{tenje navedene izjave zbog mana volje i uspostavu ranijega zemlji{no- knjinog stanja. Sudovi niega stupnja su takav zahtjev ocijenili osnovanim. Na te- melju utvr|enih ~injenica ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi niega stupnja, da je doista tuiteljica spornu izjavu dala u o~ekivanju da }e dobiti drugo zemlji{te, tj. da }e nastupiti ~injenica koja se po namjeri stranaka smatra odlu~nom, a o~ito je da ona takvu izjavu ina~e ne bi dala. Dakle, radi se o bitnoj zabludi, a zbog prije navedenih okolnosti ne moe se govoriti o tome da tuiteljica ne bi postupala s panjom, koja se u prometu zahtijeva (~l. 61. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Stoga njoj pri- pada pravo na poni{tenje spomenute izjave."

(Vs RH, Rev. 352/93, od 14. 12. 1993. – Izbor odluka 1996 – 16/58)

Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade

^lan 62.

Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobu- di koja je bila odlu~na za preuzimanje obaveze.

________

1. Bitna zabluda o pobudi kod sklapanja ugovora o darovanju, neovisno o to- me {to ta pobuda nije navedena u ugovoru, od utjecaja je na valjanost tog ugovora

Iz obrazlo`enja:

"Na temelju ~injeni~nih utvr|enja oba niestupanjska suda ocjenjuju da je tu- enik preuzeo obvezu tuiteljicu smjestiti u Dom umirovljenika, {to je i u~inio, i da u ugovoru nije navedeno da bi tuena djelomi~no pla}ala smje{taj tuiteljice u domu, odnosno da takav uvjet nije naveden u darovnom ugovoru, a niti je predvi|eno da bi se u konkretnom slu~aju ugovor mogao poni{titi, niti je ta ~injenica razlog za poni- {tenje, odnosno da namjera stranaka nije bila da zaklju~e ugovor o doivotnom uz- dravanju, da tubeni zahtjev tuiteljice kojim je traila da se predmetni ugovor poni- {ti, nije osnovan. Tuiteljica, me|utim, u reviziji isti~e da niestupanjski sudovi nisu vodili ra~una o pobudi tuiteljice radi koje je ona zaklju~ila ugovor o darovanju i da je tako do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava, jer smatra da kada je otpala pobuda za darovanje, bez obzira na to {to ona nije ozna~ena kao uvjet u ugovoru, predmetni ugovor o darovanju moe se poni{titi. Ovaj revizijski sud dri da pobuda ili motiv koji predstavlja osobnu subjektivnu kategoriju u pravilu nema dodu{e zna- ~enje za punovanost i djelovanje ugovora, ali moe eventualno posluiti kao sred- stvo interpretacije volje stranaka odnosno u ovom slu~aju tuiteljice kao darovatelji- ce, pa budu}i da je animus donandi bitni elemenat ugovora o darovanju, a sastoji se u svijesti darodavca da nije duan daroprimcu ustupiti u vlasni{tvo predmet darovane ~inidbe i namjeri da usprkos tome to u~ini, i da ako nema te svijesti i namjere ne}e do}i do valjanog zaklju~enja ugovora o darovanju, niestupanjski sudovi su tu odlu- ~nu ~injenicu trebali utvrditi. Dakle, ukoliko je tuiteljica imala namjeru darovati tu- `enoj svoju nekretninu zbog odre|enog motiva, a utvrdi se da je bila u bitnoj zabludi, ta bi ~injenica bila pravno relevantna u odnosu na valjanost darovanja bez obzira na to {to u ugovoru to nije izri~ito navedeno kao uzrok i svrha, kao uvjet zaklju~enja ugovora. Naime, to proizlazi iz odredbe ~l. 62. Zakona o obveznim odnosima ("Na- rodne novine", br. 53/91 i 73/91) kojom je odre|eno da kod ugovora bez naknade bi- tnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlu~na za preuzimanje ob- veze."

(Vs RH, Rev. 1696/92, od 9. 12. 1992. – Izbor odluka 1/1995 – 17/47)

2. Okolnost da su davatelji prilikom sklapanja ugovora bili u zabludi o~ekuju- }i da }e ih daroprimatelj uzdr`avati, razlog je za poni{tenje ugovora.

Iz obrazlo`enja:

"Odlu~uju}i o zahtjevu tuitelja za poni{tenje predmetnog darovnog ugovora sklopljenog izme|u tuitelja kao darodavca i tuenika kao daroprimca sudovi su osnovano zaklju~ili da je na strani tuitelja u vrijeme sklapanja ugovora postojala za- bluda o pobudi kao mana volje i razlog pobojnosti ugovora bez naknade, te su slije- dom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su isti zahtjev prihvatili. Sukla- dno odredbi iz ~l. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, zabluda je bi- tna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, kao i na okolnosti koje se po obi~ajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlu~nim, a strana koja je u zabludi ne bi ina~e sklo- pila ugovor takvog sadraja, a prema odredbi iz ~l. 62. ZOO kod ugovora bez nakna- de bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlu~na za preuzima- nje obveze. Na temelju ~injenica da su tuitelji neuke osobe starije ivotne dobi, da ive isklju~ivo od poljoprivrede, da im je tuenik koji je ne}ak tuitelja prije sklapa- nja ugovora pomagao u obavljanju poljoprivrednih poslova, te da su predmet darova- nja bile sve nekretnine tuitelja - obiteljska ku}a i poljoprivredno zemlji{te, sudovi su osnovano prihvatili tvrdnju tuitelja da su oni o~ekivali da }e ih tuenik uzdravati, i da je to bilo odlu~no za sklapanje ugovora. Potpuno je neprihvatljivo i nelogi~no da bi tuitelji darovali svoju ku}u u uem centru grada, kao i svoje poljoprivredno ze- mlji{te tre}oj osobi ne o~ekuju}i za uzvrat nikakovu protu~inidbu, a kako je to pra- vilno zaklju~io prvostupanjski sud."

(Vs RH, Rev. 3380/95, odd 28. 1. 1999. – Izbor odluka 2/1999 – 27/23)

3. Budu}i da je darovni ugovor nenaplatni pravni posao, to je motiv kod za- klju~enja takvog ugovora bitni element ugovora (~l. 62. ZOO), pa se o tom elementu mora voditi ra~una i kad nije izri~ito naveden u ugovoru.

(@s u Karlovcu, G`. 659/97, od 14. 1. 1998. – Izbor oduka 1/1998 – 70)

Nesporazum

^lan 63.

Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari me|u njima postoji nespo- razum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.

________

1. Ako predmet prodaje nije dovoljno odre|en tako da izme|u ugovorenih stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje (prodavac je prodao putem licitacije opremu za ribnjak a kupac je pogre{no smatrao da u sastav opreme ulazi i agregat)

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 18.)

2. Kad izme|u stranaka ugovornica postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze - ugovor ne nastaje, pa takav nesporazum treba ra- zlikovati od bitnih zabluda o kojima govori odredba ~lana 61. stav 1. Zakona o obli- gacionim odnosima

Iz obrazlo`enja: Odredbom ~lana 63. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da kad stranke vjeruju da su saglasne, a u stvari me|u njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje. Dakle, prisustvo za- blude o prirodi ili o osnovu ili o predmetu obaveze, koje, svakako, treba da postoji u vrijeme zaklju~enja ugovora, dovodi do nesporazuma u pogledu nu‘nih uslova za

nastanak ugovora, pa to prisustvo zablude daje pravo zainteresovanom licu da tu‘bom za utvr|enje tra‘i od suda konstataciju da takav ugovor nije ni nastao. Dru- gim rije~ima ove zablude, koje jo{ nazivaju (zablude - prepreke), a koje dovode do nesporazuma, ~ine ugovor nepostoje}im, dok bitne zablude (~l. 61., 62. ZOO), ~ine ugovor ru{ljivim (~l. 111. - 117. ZOO).

U konkretnom slu~aju, ne bi se moglo prihvatiti da je me|u strankama, u vri- jeme zaklju~enja predmetnog sporazuma o gra|enju, bilo nesporazuma o prirodi ugo- vora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, kako to zaklju~uju prvostepeni i drugoste- peni sud. Naprotiv, parni~ne stranke su u pom. sporazumu o gra|enju predvidjele sva svoja prava i obaveze, pa se ne bi moglo govoriti o tome da predmetni ugovor nije nastao, kako to predvi|a gore citirana zakonska odredba. Pri tome, valja ukazati, da prvostepeni sud nije ni mogao, s pozivom na odredbu ~lana 63. ZOO, poni{titi pre- dmetni sporazum o gra|enju, kako je odlu~eno u stavu drugom izreke prvostepene presude, jer se, za utvr|enje ni{tavnosti obligacionih ugovora, primjenjuju odredbe ~l. 111. - 117. istog zakona, kako je navedeno.

(Vs RCG, Rev. 338/94, od 14. 3. 1995. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

3. Kada je u pismenoj ponudi pogre{no ozna~ena ni`a cijena od stvarno ponu- |ene, a druga ugovorna strana nije prihvatila usmeno ponu|enu stvarnu cijenu, ugo- vor nije nastao.

Iz obrazlo`enja: Prvostepeni sud je utvrdio da izme|u parni~nih stranka nije usmenim ugovo- rom utvr|ena cijena izrade reklamnog spota, koja je predmet ugovora o djelu, a cije- na je jedan od bitnih elemenata tog ugovora (~lan 600. Zakona o obligacionim odno- sima).

Bilo je razgovora o cijeni i pominjana je orijentaciona cifra od ........ do ........... dinara, ali se parni~ne stranke nisu preko ovla{}enih zastupnika sporazu- mjele o cijeni.

Moe, se, me|utim, prihvatiti kao ta~na tvrdnja tuioca da je u kasnijoj pi- smenoj ponudi oma{kom ozna~io cijenu TV spota na ............ dinara, umjesto na ........... dinara, koju je cijenu namjeravao ponuditi, jer bi cijena od ........... dinara bila primjerenija orijentacionoj cijeni koja je u preliminarnim razgovorima spominja- na, no ne moe se prihvatiti teza tuioca da je zaklju~en ugovor o djelu kojim je ugo- vorena cijena u iznosu od ............ dinara.

Mo`e se samo zaklju~iti, polaze}i od ~injenica koje je prvostepeni sud ut- vrdio, da je izme|u stranaka do{lo do nesporazuma o jednom od bitnih elemenata ugovora – predmetu obaveze – cijene usluge, tako da ugovor nije nastao - ~lan 63. Zakona o obligacionim onosima.

(Vs BiH. P`. br. 422/86, od 29. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
  • 24) 4. Ugovor o prodaji nije nastao kada izme|u ugovornih stranaka postoji ne- sporazum o predmetu obaveze (kupac je naru~io 500 obrazaca kalkulacija, a proda- vac je shvatio da je naru~io 500 blokova kalkulacija).

Kupac je blagovremeno stavio prodavcu do znanja da ve}u koli~nu ne prima kada je odbio da vi{ak preuzme, ve} ga je vratio prodavcu po istom voza~u koji je ro- bu prevozio.

(Vs BIH, P`. 414/83, od 27. 12. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 21).

5. Ako predmet prodaje nije dovoljno odre|en tako da izme|u ugovorenih stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje (prodavac je

prodao putem licitacije opremu za fazaneriju, a kupac je pogre{no smatrao da u sas- tav opreme ulazi i agregat).

(Vs BiH, Rev. 198/84, od 10. 5. 1984. – Bilten Vs BiH 3/84 - 18)

Posredna izjava

^lan 64. Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje.

________

1. Preduze}e po{tansko–telegrafsko–telefonskog saobra}aja odgovara za {tetu koja je nastala usljed izmjena sadr`ine telegrama..

(Vps Srbije, G`. 3102/63, Zbirka sudskih odluka, knj. VIII, sv. 3, br. 326)

Prevara

^lan 65.

(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi u namjeri da je time navede na zaklju~enje ugovora, druga strana moe zahtijevati poni{tenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

(2) Strana koja je zaklju~ila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtije- va naknadu pretrpljene {tete.

(3) Ako je prevaru u~inilo tre}e lice, prevara uti~e na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaklju~enja ugovora znala ili morala znati za prevaru.

(4) Ugovor bez naknade mo`e se poni{titi i kad je prevaru u~inilo tre}e li- ce, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zaklju~enja ugovo- ra znala ili morala znati za prevaru.

________

1. Kad je zabluda izazvana prijevarom, nije odlu~no radi li se o bitnoj zablu- di.

Iz obrazloenja: "Prijevara kao radnja kojom jedan sukontrahent dovodi drugoga u zabludu ra- di toga da bi ovaj zaklju~io pravni posao, ima za posljedicu da pravni poredak osu|u- je takvu izazvanu zabludu i prua za{titu prevarenoj ugovornoj strani, bez razlike je li konkretno u pitanju neka bitna ili nebitna zabluda. Svaka se zabluda uzima u obzir zato {to je zabluda zbog prijevare izazvana krivnjom i stoga se stroe tretira. Pravne su posljedice prijevare da druga stranka moe tra`iti poni{tenje ugovora (st. 1. ~l. 65. ZOO)."

(Vs RH, Rev. 3122/94, od 27. 8. 1997. – Izbor odluka 1/1998 – 25/66)

2. Kada je ugovor o kupoprodaji objekta zaklju~en na osnovu pisma o namje- rama (ili drugih dogovora izme|u stranaka), a ugovor je samo dio aktivnosti stranaka vezanih za preuzimanje preduze}a, i tu`eni poslije zaklju~enja ugovora ne preduzme nijednu radnju u cilju realizacije pisma o namjerama, tada ima mjesta poni{taju ugo- vora zbog prevare na osnovu ~lana 65. ZOO.

(Vs S, broj Prev. 16/94. – Bilten 2/1994)

3. Punovano je poravnanje kojim se tuena obavezala da }e tu`iocu platiti odre|enu sumu novca na ime njegovog dijela u nedovr{enoj stambenoj zgradi, iako

tuilac u vrijeme zaklju~enja poravnanja nije znao da je tuena ve} prodala zgradu, pa tuilac nema pravni interes da trai utvrdenje ni{tavosti ugovora o prodaji.

Iz obrazloenja: Tuitelj je prije nego {to se prvotuena upisala u zemlji{nim knjigama kao vlasnik objekta i prije zaklju~enja kupoprodajnog ugovora u tubi istako alternativni zahtjev, da mu prvotuena isplati nov~ani iznos srazmjerno njegovom u~e{}u u stica- nju objekta. U okviru alternativnog zahtjeva zaklju~eno je poravnanje, na osnovu prethodne procjene objekta od strane vje{taka i sporazuma stranaka o veli~ini udjela u sticanju objekta, pa se pod navedenim okolnostima, suprotno ocjeni niestepenih sudova, ne moe zaklju~iti da tuitelj ne bi zaklju~io poravnanje, da je znao za ove okolnosti. Nedovr{eni stambeni objekat u pogledu kojeg je zaklju~eno poravnanje, iako je prvotuena izdjejstvovala uknjibu u zemlji{nim knjigama kao isklju~ivi vla- snik te iako ga je prodala drugotuenom, predstavljao je zajedni~ku bra~nu tekovinu u smislu odredbe ~lana 264. Porodi~nog zakona, pa se ne moe zaklju~iti da je tu`i- telj prevarom doveden u zabludu u pogledu te ~injenice koju su obje stranke imale u vidu pri zaklju~enju poravnanja.

Tuitelj koji je zaklju~io pravno valjano poravnanje s prvotuenom nema pra- vnog interesa da zahtjeva da se utvrdi ni{tavost ugovora o kupoprodaji zaklju~enog izme|u prvotuene i drugotuenog, a s tim u vezi i da se bri{e pravo vlasni{tva dru- gotuenog na predmetnim nekretninama te uspostavi ranije zemIji{no knjino stanje.

(Vs BiH, Rev. 47/87, od 15. 10. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 2)

4. Osiguranik nije duan da osigurava~u vrati dio naknade iz osnova kasko osiguranja ispla}ene nakon zaklju~enja vansudskog poravnanja, ako nakon zaklju~e- nja poravnanja kupi vozilo istovjetno uni{tenom za niu cijenu od napla}ene nakna- de, ukoliko nije u vrijeme zaklju~enja vansudskog poravnanja znao da moe {tetu ot- kloniti za nii iznos.

(Vs BiH, P`. 52/90, od 15. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 85)

5. U slu~anju prijevare druga strana nema mogu}nost sprije~iti pozivanje na zabludu time {to }e izraziti spremnost ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.

(Vs H, Rev. 383/86, od 24. 6. 1986. – Psp 32 – 79)

Prividan ugovor

^lan 66.

(1) Prividan ugovor nema dejstva me|u ugovornim stranama. (2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi va`i ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost.

(3) Prividnost ugovora ne mo`e se isticati prema tre}em savjesnom licu.

________

1. Okolnost da je ugovor o doivotnom izdravanju zaklju~en u skladu s odredbom ~lana 120. stav 2. i 3. ZN, sama za sebe ne isklju~uje mogu}nost da se radi o ugovoru o poklonu.

Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuilje da se utvrdi da je sa, sada po- kojnim, S. J. 25. 12. 1991. godine zaklju~ila ugovor o poklonu koga su nazna~ili kao ugovor o doivotnom izdravanju.

Niestepeni sudovi su zaklju~ili da se tuilja ne moe se uspjehom pozivati na odredbu ~lana 66. Zakona o obligacionim odnosima da je predmetni ugovor o do- ivotnom izdravanju po svom sadraju bio ugovor o poklonu, jer da bi to bilo proti- vno na~elu po{tenja i savjesnosti sadr`anim u odredbi ~lana 12. ZOO.

Po ocjeni ovog revizijskog suda iznijeti razlozi ne mogu da poslu`e kao pouz- dana osnova za pravilno rje{enje spora.

Odredbom ~lana 66. stav 1. i 2. ZOO propisano je da prividan ugovor nema u~inka me|u ugovornim strankama, ali ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugo- vor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno uslovima za njegovu pravnu valjanost.

Okolnost da je predmetni ugovor o doivotnom izdravanju zaklju~en u skla- du s odredbom ~lana 120. stav 2. i 3. ZN, sama za sebe, po ocjeni ovog revizijskog suda, ne isklju~uje mogu}nost da se radi o ugovoru o poklonu. Za pravilnu odluku o sporu bilo je potrebno prilikom tuma~enja predmetnog ugovora u smislu ~lana 90. ZOO, tj. prilikom ustanovljenja i ocjene okolnosti koje su za ovo tuma~enje vane, ispitati namjeru stranaka, a ne drati se zna~enja upotrebljenih izraza. Ukoliko bi se ustanovilo da je volja ugovornih stranaka (ovdje tuilje i sada pok. S. J.) bila uprav- ljena na zaklju~enje ugovora o poklonu, a ne ugovora o doivotnom izdravanju, ne ~ini ugovor o doivotnom izdr`avanju ni{tavim, ve} vrijedi kao ugovor o poklonu.

Zbog pogre{nog pravnog stava osnovano tuilja u reviziji isti~e da niestepe- ni sudovi nisu ocjenjivali materijalne dokaze kojima tuilja dokazuje da je ugovor o doivotnom izdravanju u stvari ugovor o poklonu, pa tako ni utvrdili pravu volju ugovornih stranaka u vrijeme zaklju~enja ugovora. To predstavlja bitnu povredu odredaba parni~nog postupka ozna~enu u ~lanu 354. stav 2. ta~ka 13. Zakona o par- ni~nom postupku na koju revizija osnovano ukazuje. Stoga je uvaenjem revizije ni- `estepene presude valjalo ukinuti na osnovu ~lana 394. stav 1. Zakona o parni~nom postupku i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno su|enje.

(Vs RS, Rev. 54/99, od 30. 4. 1999. - Bilten 1/1999 – 59)

2. Da li je ugovor o kupoprodaji stvaran ili prividan, te da li shodno odredbi ~lana 66. ZOO proizvodi pravno dejstvo, zavisi od toga da li su stranke imale u vidu predmet i cijenu kao dva bitna elementa ugovora i da li je i kako ovaj ugovor izvr{en

Iz obrazlo`enja: Prvosteni sud je odbio tu‘beni zahtjev tu‘ilje kojim je ista tra‘ila da se utvrdi da su stranke zaklju~ile prividni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, ili su imale u vidu ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju, da se tako zaklju~en ugovor o do‘ivotnom iz- dr‘avanju raskine da ne proizvodi pravno dejstvo zbog neispunjenja obaveza, iz ra- zloga {to je zaklju~en nakon izvedenih dokaza, da je bila prava volja stranaka da za- klju~e ugovor o kupoprodaji, da ovaj ugovor nije zaklju~en u formi koja je propisana za ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju, da sporni ugovor o kupoprodaji nije prividan po{to se ne mo‘e prihvatiti ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju i da nema mjesta pri- mjeni odredbe ~lana 66. ZOO, da bi se istom priznala pravna valjanost ugovora o do‘ivotnom izdr‘avanju.

Me|utim, u ponovnom postupku sud je du‘an utvrditi pravu volju stranaka prilikom zaklju~enja spornog ugovora o kupoprodaji: da li su stranke imale u vidu predmet i cijenu kao dva bitna elementa ugovora, da li je ovaj ugovor izvr{en i na ko- ji na~in, da li su stranke pod prividom ugovora o kupoprodaji imale neki drugi ugo- vor, zbog toga {to je tu‘ilja potom zaklju~ila ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju sa si- nom tu‘ioca, koji nije ovjeren kod suda, iako je raspolagala sa istom imovinom pu- tem ugovora o kupoprodaji, te da li ugovor o kupoprodaji, shodno odredbi ~lana 66. ZOO proizvodi pravno dejstvo.

(Os u Beogradu, broj G‘. 8489/96, od 2. 2. 1996)

3. Ako su ugovara~i prividno (simulirano) izjavili da zaklju~uju jedan pravni posao a stvarno su zaklju~ili drugi pravni posao, onda prividno zaklju~en pravni po- sao nema nikakve vanosti. Stvarno zaklju~eni pravni posao proizvodi puno dejstvo ukoliko ispunjava ostale uslove potrebne za njegovu punovanost a ako te uslove ne ispunjava, onda je i on nepunova`an (~lan 66. Zakona o obligacionim odnosima)

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2001, str. 25)

4. Darodavatelj iz prividnog ugovora o darovanju ovla{ten je zahtijevati u odnosu na drugu ugovornu stranu utvr|enje svog vlasni{tva na nekretnini koja je bila predmet ugovora budu}i da njegovo vlasni{tvo nije niti prestalo temeljem prividnog ugovora koji nema pravnog u~inka me|u strankama.

Iz obrazlo`enja:

"U dokaznom postupku je utvr|eno, da su stranke sklopile prividan ugovor o darovanju spornih nekretnina, na temelju kojeg je tuena uknjiena kao zemlji{no - knjini vlasnik tih nekretnina, a stranke uistinu nisueljele sklopiti nikakav pravni posao, ve} je to u~injeno u svrhu da se tuitelju ne oduzme zemlja iznad zemlji{nog maksimuma. Tuitelj je i dalje ostao u neprekidnom posjedu nekretnina, u kojem se nalazi od 1947. godine, a tu`enica se nikada nije ni pona{ala kao vlasnik nekretnine.

Prema odredbi ~l. 66. Zakona o obveznim odnosima prividan ugovor nema u~inka me|u ugovornim stranama, pa je na utvr|eno ~injeni~no stanje pravilno pri- mijenjeno materijalno pravo kad je zahtjev tuitelja prihva}en jer na spornim nekre- tninama vlasni{tvo tuitelja nije nikada ni prestalo."

(Vs RH, Rev. 1583/01, od 25. 10. 2001. – Izbor odluka 1/2002 – 34)

5. Prividan ugovor nema u~inke me|u strankama pa on nije ni nastao. Zato se ne moe s uspjehom traiti njegovo poni{tenje. Poni{titi se mogu samo ugovori koji postoje ali imaju odre|ene nedostatke.

Iz obrazloenja: “Nii sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su zaklju~ili, da sporni ugovor o prodaji stana i njegov aneks predstavljaju prividan ugovor, jer nije postojala volja stranaka za sklapanje takvog ugovora - pa u smislu odredbe ~l. 66. st.

  1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), budu}i da se radi o prividnom ugovo- ru - takav ugovor nema u~inka me|u strankama.

Shodno izloenom nii sudovi su pogre{no primijenili materijalno pravo u onom dijelu u kojem su poni{tili navedeni ugovor - budu}i da se samo oni ugovori koji postoje, a imaju odre|ene nedostatke mogu poni{tavati (~l. 111. ZOO) i koji da- kle predstavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema u~inka me|u stranka- ma, pa ne samo da je ni{tavan nego nije ni nastao. Stoga je u dijelu u kojem je odlu- ~eno da se spomenuti ugovor i aneks poni{tavaju valjalo povodom revizije, a pravil- nom primjenom materijalnog prava (~l. 66. st. 1. ZOO) djelomi~nom preinakom ni- estupanjskih odluka tubeni zahtjev odbiti kao neosnovan budu}i da nema pretpos- tavki za poni{tenje takvog ugovora koji nije ni zaklju~en me|u strankama.”

(Vs RH, Rev. 3135/95, od 20. 10. 1999. – Izbor odluka 1/2000 – 29)

6. Ako su stranke zbog pravne neukosti zaklju~ile ugovor o prodaji zemlji{ta, a stvarno se sporazumjele o izdavanju zemlji{ta u zakup radi eksploatacije {ljunka, punova`an je

Iz obrazloenja: Prema odredbi ~lana 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, prividan ugovor nema dejstvo me|u ugovornim strankama, a prema odredbi iz stava 2. istog ~lana, ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vai, ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. U prvom slu~aju, postoji samo fiktivni ugovor

jer ugovorne stranke ne ele nastanak bilo kakvog ugovora (postoji svjestan nesklad izme|u volje i njenog o~itovanja). U drugom slu~aju postoji ugovor koji ugovara~i ho}e i prividni ugovor koji ga prikriva, a koji ugovara~i ne}e. Polaze}i od utvr|enog ~injeni~nog stanja: da su se stranke prije zaklju~enja ugovora o prodaji sporazumjele da tuena koristi predmetno zemlji{te za eksploataciju {ljunka uz naknadu, s tim da zemlji{te ostaje vlasni{tvo tuitelja, a potom pogre{no pou~ene zaklju~ile ugovor o prodaji zemlji{ta, niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da volja stranaka nije bila zaklju~enje ugovora o prodaji nego ugovora o zakupu i, dosljedno tome da je kupoprodajni ugovor prividan – simu- liran, te da prikriva ugovor o zakupu. Ne postoje nedostaci u pogledu forme jer za ovakav ugovor nije zakonom propisana pismena forma (~l. 67. ZOO).

(Vs BiH, broj 671/86, od 22. 7. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH broj 4/87 – 4)

7. Ako se radi o prividnom (simuliranom) pravnom poslu tada je mjerodavna volja stranaka.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2001, str. 25)

8. Na pravne posljedice prividnog ugovora nema utjecaja okolnost da je takav pravni posao prijavljen upravi prihoda radi razreza poreza, da je izvr{ena ovjera po- tpisa i da je takav pravni posao proveden u zemlji{nim knjigama.

Iz obrazlo`enja:

"Prvostupanjski je sud utvrdio, a drugostupanjski prihvatio utvr|enja prvostu- panjskog suda iz kojih proizlazi: - da stranke, zaklju~uju}i kupoprodajni ugovor, u stvari nisu htjele izvr{iti prodaju odnosno kupnju sporne nekretnine, ve} je svrha za- klju~enja ugovora o prodaji bila da ugovor djeluje prema tre}im osobama kako bi tu- eni kao z.k. vlasnik ku}e mogao realizirati stambeni kredit za gradnju ku}e, - da su se stranke i nakon zaklju~enog ugovora pona{ale tako kao da ugovor o prodaji i nije zaklju~en, te su tuitelji ostali u posjedu ku}e, a tuenik nije isplatio cijenu ve} je na- protiv dozna~ena sredstva od strane Obrtni~ke {tedne kreditne zadruge na ime isplate cijene u ime tuenika tuiteljici ista odmah sa {tedne knjiice prenijela na {tednu knjiicu tuenika. U konkretnom se slu~aju radi o prividnom - simuliranom ugovoru. Prividan je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasno{}u volje ugovornih strana, nego je nastao suglasno{}u volje ugovornih strana da se samo stvori kod tre}ih osoba pri- vid (fikcija) sklopljenog ugovora. Prema odredbi ~l. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (koji je preuzet na temelju ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obve- znim odnosima "Narodne novine", broj 53/91, kao zakon Republike Hrvatske) privi- dan ugovor nema u~inka me|u ugovornim stranama, dakle radi se o ni{tavom pra- vnom poslu. Pritom u odnosu na navode revizije valja istaknuti da revident u razlozi- ma presude, polaze}i od pretpostavke da je ugovor o kupoprodaji valjan, pogre{no razmatra pitanje prava i obveza koje za stranke proizlaze iz valjanog pravnog posla. Kad su stranke iz ovog postupka sklopile prividan pravni posao, tada na pravne po- sljediced prividnog pravnog posla (propisane odredbom ~l. 66. st. 1. ZOO) nema utjecaja da je takav pravni posao prijavljen upravi prihoda op}ine radi razreza poreza na promet nekretnina i prava, da je potpis prodavaoca ovjeren i da je takav pravni po- sao proveden u z.k. Niestupanjski su sudovi nadalje pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili i tubeni zahtjev na uspostavu ranijeg z.k. stanja - stanja prije provedbe uknjibe temeljem prividnog pravnog posla - jer se na temelju takvog pra- vnog posla (kao osnova stjecanja - titulusa) ne moe stjecati u ovom slu~aju pravo vlasni{tva na spornoj nekretnini."

(Vs RH, Rev. 2001/92, od 4. 12. 1991. – Izbor odluka 1993 – 50/83)

9. Radi se o prividnom ugovoru o darovanju kad volja stranaka nije bila da daroprimac stekne vlasni{tvo darovane nekretnine, ve} je sklapanje prividnog ugovo-

ra o darovanju imalo drugu svrhu (da se omogu}i registracija vozila) pri ~emu je vo- lja stranaka bila da darodavac i nadalje ostane vlasnik.

Iz obrazloenja: "Drugostupanjski je sud potvrdio presudu prvostupanjskog suda kojom je tu- itelj odbijen s tubenim zahtjevom kojim trai da se utvrdi da je on suvalsnik u 1/3 dijela sporne ~estice zemlji{ta, koji mu je (dio) darovao sada pok. otac stranaka teme- ljem pismenog ugovora o darovanju koji je proveden u zemlji{nim knjigama i da se obvee tuenoga da mu preda u posjed sporno zemlji{te (u naravi poblie opisano u izreci prvostupanjske presude) i da se kloni svakog zadiranja u vlasni~ka prava tui- telja, jer je utvr|eno da jevolja ugovornih stranaka prilikom zaklju~enja ugovora o darovanju bila da se tim ugovorom samo omogu}i tuitelju da registrira svoje teretno vozilo - kombi, a kad prestanu okolnosti zbog kojih je zaklju~en ugovor o darovanju, da tuitelj vrati ocu darovano zemlji{te. To, uostalom, proizlazi i iz iskaza samog tu- itelja, a nije sporno da je tuitelj otu|io teretno vozilo. Prema izloenome, u ovom se slu~aju radi samo o prividnom ugovoru o darovanju jer volja ugovornih stranaka nije bila da tuitelj tim ugovorom ste~e vlasni{tvo spornog zemlji{ta."

(Vs RH, Rev. 1303/91, od 17. 10. 1991. – Izbor odluka 1993 – 51/84)

10. Ugovor o zajedni~kom poslovanju zaklju~en izme|u stranaka u kome se unaprijed priznaje tu`iocu kao vlasniku objekta “garantovana dobit”, bez zajedni- ~kog rizika, u su{tini ima drugi karakter. U konkretnom slu~aju radi se o prividnom ugovoru koji pokriva neki drugi ugovor. Taj ugovor je ugovor o zakupu.

(Vs S, broj Prev. 194/94. – Bilten 2/1995)

11. Lice koje je fiducijarnim pravnim poslom otu|ilo odre|enu stvar ovla{te- no je da tra`i naknadu {tete zbog o{te}enja te stvari.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi nisu prihvatili da je pravno valjan ugovor o poklonu, ko- jim je tuilac nekretnine k.~. br. 1655/33 i 1655/34 “poklonio” svom sinu samo zato da bi ostvario pravo na penziju, jer volja kontrahenata nije bila upravljena na darova- nje. Zato ovaj ugovor ne proizvodi pravno dejstvo pa je tuilac i sada vlasnik navede- nih nekretnina. Neosnovan je prigovor revizije da su time ugroena raspolaganja tu- ioca koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima, odnosno da su “ozakonjene ne- zakonite radnje tuioca”. To zna~i da je tuilac ovla{ten da trai naknadu {tete prou- zrokovanu o{te}enjem navedenih nekretnina ru{enjem potpornog zida i betonskog mosta. U ovom slu~aju se ne moe primijeniti odredba iz ~l. 66. st. 3. ZOO.

(Vs BiH, Rev. 649/86, od 21. 7. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 3)
  1. Ne postoji ni kao prividan ugovor o diobi, samo zato {to su ga ugovorne stranke tako nazvale, ako iz sadr`aja tog ugovora proizilazi da je zaklju~en ugovor o po- klonu.
(Vs BiH, Rev. 648/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 38)

13. Punova`an je disimulovani usmeni ugovor o zajedni~kom vo|enju zanat- ske radnje koji su ugovora~i dobrovoljno ispunjavali, pa imaju pravo na podjelu tako ste~ene imovinske koristi u skladu sa ugovorom iako su prividno zasnovali me|uso- bni radni odnos.

(Vs BiH, Rev. 242/87, od 22. 10. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 66)

14. Ne ura~unava se u nasljedni dio vrijednost nekretnina koje je nasljednik primio od ostavioca po osnovu simulovanog (prividnog) ugovora o poklonu, zaklju- ~enog u pismenom obliku, kojim je prikriven disimulovani ugovor o prodaji, ako je ovaj u cjelini obostrano izvr{en.

(Vs BiH, Rev. 782/89, od 20. 9. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 100)

15. ^injenica da je darovanje izvr{eno stoga da se daroprimatelju omogu}i ostvarivanje kredita u svezi darovanim nekretninama ne ~ini ugovor ni{tavim ako su ina~e ispunjene pretpostavke za njegovu valjanost.

(Vs H, Rev. 1463/90, od 14. 11. 1990. – Psp 51 – 84)

16. ^injenica da je ugovor o doivotnom izdravanju po svom sadr`aju za- pravo ugovor o darovanju ne ~ini ta ugovor ni{tavim, ve} vrijedi kao ugovor o daro- vanju.

(Vs H, Rev, 151/89, od 22. 3. 1989. – Psp 46 – 71)

17. Kupac koji tvrdi da u kupovini stvari nisu stvarno u~estvovala sva lica ozna~ena u kupoprodajnom ugovoru kao kupci ve} samo neka od njih, isti~e da je prividan ugovor o zajedni~kom sticanju stvari kupovinom u odnosu na neke kupce, a ne i sam kupoprodajni ugovor, pa ne treba da tu`bom obuhvati prodavca koga se ne ti~e ugovorni odnos izme|u kupaca.

(Vs BiH, Rev. 502/85, od 16. 1. 1986. – Bilten Vs BiH 1/86 - 2)

18. Prividan (simulirani ili fiktivan) jest onaj ugovor koji nije sklopljen sagla- sno{}u volje ugovornih strana, nego je nastao saglasno{}u volje ugovornih strana da se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Medutim, nije prividan onaj ugo- vor koji ugovorne stranke, samoga po sebi, eventualno ne bi sklopile (npr. darovni ugovor, dakle da neka osoba besplatno ustupi drugoj neku imovinsku vrijednost), ali ga radi postizanja odre|enoga imovinskog ili drugoga dopu{tenog probitka (stjecanje prava na razne nov~ane dodatke, oslobo|enje od poreza, izbjegavanje oduzimanja stvari preko odre|enog maksimuma i dr.) ipak sklope.

(Os Dubrovnik, G`. 550/86, od 28. 7. 1988. – Psp 45 – 63)

19. Prava volja stranaka je bila prenos svojine na stanu na tuenog, odnosno u konkretnom slu~aju se nije radilo o obezbje|enju zajma koji je otac tuenog dao tu`i- ocu, s obzirom da nije bilo pravnih smetnji da se zaklju~i ugovor o zajmu, te se ne ra- di o simulovanom pravnom poslu, shodno ~lanu 66. ZOO

Iz obrazlo`enja:

Tuilac je sa tuenim zaklju~io ugovor o kupoprodaji stana u ulici J.B. u K. Isti je ovjeren od strane Op{tinskog suda u K. U ~lanu 5. pomenutog ugovora tuilac je kao prodavac zadrao pravo doivotnog stanovanja. Tubenim zahtjevom je traio da se poni{ti odnosno raskine sporni ugovor, s obzirom da se njime samo obezbje|u- je ugovor o zajmu koji su zaklju~ili tuilac i otac tuenog. Me|utim, po nalaenju prvostepenog suda prava volja stranaka je bila da se zaklju~i ugovor o kupoprodaji, a kupoprodajna cijena je ispla}ena davanjem odre|enog nov~anog iznosa u stranoj va- luti i davanjem namirnica, a na cijenu je uticala i ugovorena li~na slubenost doivo- tnog stanovanja, te se ne radi o kupoprodajnom ugovoru kao sredstvu za obezbje|e- nje ugovora o zajmu, ve} o ugovoru o kupoprodaji koji predstavlja pravu volju stra- naka. ^injenica da je ugovorena i li~na slubenost doivotnog stanovanja prodavca ukazuje da ugovor o kupoprodaji ima elemente aleatornog ugovora, pa prodavac nije o{te}en time {to je ugovorio niu cijenu. Kod ovih ugovora nema o{te}enja preko po- lovine, a upravo sa razloga {to je ugovoren teret li~ne slubenosti, pa se ne moe ugovoriti tri{na cijena.

(Os u Kraljevu, P 2077/95, od 17. 4. 1996. i Os u Kraljevu, G`. 1214/96, od
  1. 5 1997) 20. Kada je sud utvrdio da zaklju~eni ugovor o kupoprodaji izme|u tuioca i tuenika je u stvari prividan ugovor, a da je prava volja stranaka bila da zaklju~e ugovor o poklonu sa teretom u korist tuenika - poklonodavca, onda je sud pravilno odlu~io u izreci presude da je zaklju~eni ugovor o kupoprodaji nevae}i kao simulo-

vani ugovor, a da je vae}i ugovor o poklonu sa pravom doivotnog uivanja – ubira- nja plodova sa parcela do krajaivota tu`enika – kao disimulovan ugovor

Iz obrazloenja: Op{tinski sud u Gu~i je presudom od 28. I 1998.godine tj. izrekom presude utvrdio da je ugovor o kupoprodaji zaklju~en izme|u stranaka simulovan pravni po- sao, koji je kao takav nevae}i, a da je va`e}i ugovor o poklonu kao disimulovan pra- vni posao s teretom.

Ocjenom svih dokaza, posebno saslu{anjem stranaka i svjedoka utvr|eno je da je izme|u stranaka zaklju~en i ovjeren ugovor o kupoprodaji, a da se u stvari radi o prividnom ugovoru – simulovanom iz poreskih razloga, da taj ugovor prikriva pra- vu volju stranaka, a to je zaklju~enje ugovora o poklonu sa teretom prava plodoui- vanja u korist tuenika kao poklonodavca do kraja `ivota, a koji je kao disimulovan ugovor pravno valjan i ovjeren kod suda u skladu sa odredbama Zakona o prometu nepokretnosti.

Protiv navedene presude tuilac je izjavioalbu. Okruni sud u ^. je presudom od 6. 5. 1998.godine odbioalbu tuioca i pot- vrdio prvostepenu presudu. U drugostepenoj odluci je prihva}eno u potpunosti pra- vno stanovi{te izloeno u obrazlo`enju prvostepene presude.

(Osu Gu~i P br. 455/96, od 28. 1 1988. i Os u ^a~ku, G`. 593/98, od 6. 5. 1998)

21. Prividan ugovor nema pravnog u~inka me|u ugovornim stranama. U slu- ~aju kada prividan ugovor prikriva drugi ugovor koji je ni{tav, oba ugovora nemaju pravnog u~inka.

(Vts RH, P`. 1985/96, od 9. 9. 1997. - Zbirka 5 - 20)

22. Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi va`i ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost

Iz obrazloenja: Sudovi su na{li da je ugovor ni{tav u cjelini, zbog toga {to je fiktivan. Ovo stoga, {to je zaklju~en sa o~iglednom namjerom da se osujeti pravo pok. majke stra- naka da utvrdi svoj dio svojine po osnovu sticanja u braku jer je parnica o tome ve} tekla pred Okrunim sudom u Beogradu. Isto tako, sudovi zaklju~uju da se ovim ugovorom eljelo da se izigra pravo tuioca kao testamentalnog nasljednika svoje majke, kao i pravo drugih zakonskih nasljednika. Fiktivnost ugovora proizilazi, pre- ma datom obrazloenju, i iz izuzetno male kupoprodajne cijene, s obzirom da je ta- ksa za ovjeru tog ugovora ne{to manja od polovine ugovorene cijene. Dalje se obra- zlae da je tuena poslije zaklju~enja navedenog ugovora ostala daivi samo u dijelu koji je i ranije koristila. Sve to, kao i adaptiranje samo prostorija koje je tu`ena koris- tila prije zaklju~enja spornog ugovora, ukazuje da se nije ni{ta promijenilo u odnosi- ma ugovara~a {to sve potvr|uje fiktivnost kupoprodajnog ugovora.

Vrhovni sud nalazi da zbog pogre{ne primjene materijalnog prava ni`estepeni sudovi nisu potpuno utvrdili ~injeni~no stanje, pa su zbog toga, a na osnovu ~lana

  1. stav 2. ZPP, ukinute prvostepena i drugostepena presuda i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovno su|enje.

Sudovi su dali razloge, za{to smatraju da je u konkretnom slu~aju sporni ugo- vor o kupoprodaji fiktivan, da su ugovorne strane bile drugim razlozima motivisane da taj ugovor ozna~e kao kupoprodajni. Me|utim, nisu utvr|ivali ~injenice koje se odnose na to da li taj ugovor prikriva neki drugi ugovor. Naime, ~lanom 66. stav 2. ZOO, predvi|eno je da “ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi va- `i ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost.” Iz spisa proizilazi da je pok.

Sreten T. bio oslonjen na tuenu kao svoju k}erku, bez obzira {to je imao jo{ djece. To potvr|uje i ranije zaklju~eni ugovor o doivotnom izdravanju kojim je bila obu- hva}ena nepokretnost koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji. Stoga u nas- tavku postupka treba utvrditi da li ovaj ugovor ako je prividno – fiktivno ozna~en kao kupoprodajni ugovor, ispunjava zakonske uslove kao ugovor o poklonu, imaju}i u vidu ukupne odnose izme|u oca parni~nih stranaka i tuene.

(Vs S, broj Rev. 611/95, od 30. 1 1997)

23. Kada su stranke zaklju~uju}i ugovor o kupoprodaji ustvari htjele zaklju~i- ti ugovor o doivotnom uzdravanju s prijelazom vlasni{tva nakon smrti primatelja uzdr`avanja, za valjanost toga drugog ugovora potrebna je forma sudskog zapisnika.

Iz obrazloenja: "Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zaklju~uju}i sporni ugovor o ku- poprodaji zapravo htjele zaklju~iti ugovor o doivotnom uzdravanju tuiteljice, tj. da sporni ugovor prikriva ugovor o doivotnom uzdravanju. Ispituju}i valjanost to- ga drugog ugovora, u smislu odredbe ~l. 66. st. 2. ZOO, sud je utvrdio da je volja stranaka bila prilikom zaklju~enja toga drugog ugovora da tuitelji~ina imovina koja je bila predmetom ugovora prije|e u vlasni{tvo tuenika kao davatelja uzdravanja nakon njezine smrti. Takvo utvr|enje kao valjano prihvatio je i sud drugoga stupnja. Kako prividni ugovor o kupoprodaji nema formu sudskog zapisnika, a s obzirom na volju stranaka da vlasni{tvo nekretnina koje su predmetom toga ugovora prije|e na stranu tuenika nakon tuitelji~ine smrti, pravilno je stajali{te sudova niega stupnja da ovaj drugi ugovor o doivotnom uzdravanju ne vai, budu}i da nije udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost po odredbi ~l. 122. Zakona o naslje|ivanju. Kako je, dakle, prividan ugovor o kupoprodaji ni{tav, a ni prikriveni ugovor o doi- votnom uzdravanju nije valjan, to ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tueni- ci stekli vlasni{tvo nekretnina koje su bile predmetom spornog ugovora, pa je osno- van zahtjev tuiteljice za uspostavu ranijega zemlji{noknjinog stanja."

(Vs RH, Rev. 448/97, od 3. 9. 1997. – Izbor odluka 1/1998 – 26/66)

24. Potrebno je da se sadr‘ina ugovora o ortakluku ocijeni i sa stanovi{ta pra- vnih pravila Gra|anskog zakonika Kraljevine Srbije, sadr‘anih u paragrafima 723. - 758, jer se tek onda mo‘e zaklju~iti da li je rije~ o simulovanom ugovoru

Iz obrazlo`enja: Pitanje va‘nosti simulovanog ugovora ne mo‘e se procenjivati bez prethodne analize odredbi koje se odnose na zaklju~eni ugovor. Ovdje je zaklju~en ugovor o or- takluku. Za njegovu va‘nost nije dovoljna samo konstatacija da je zaklju~en, zato {to ugovor o podzakupu ne bi mogao biti zaklju~en bez saglasnosti zakupodavda. Potre- bno je da se sadr‘ina ugovora o ortakluku ocijeni i sa stanovi{ta pravnih pravila GZ Kraljevine Srbije, sadr‘anih u paragrafima 723. - 758, jer se tek onda mo‘e zaklju~iti da li je ovdje zaista rije~ o simulovanom ugovoru o ortakluku, odnosno disimulova- nom ugovoru o zakupu.

(Vs S, broj Rev. 616/96, od 27. 2. 1996)

25. Nasljednici ugovorne strane ne smatraju se tre}om osobom prema kojoj se ne bi mogao isticati prigovor prividnosti ugovora.

Iz obrazloenja: "Niestupanjski su sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo s obzirom na to da su odredbu ~l. 66. st. 3. Zakona o obveznim odnosima pogre{no protuma~ili (arg. iz odredbe ~l. 356. Zakona o parni~nom postupku). Naime, to~no je da se privi- dnost ugovora ne mo`e isticati prema tre}oj savjesnoj osobi, me|utim, nasljednici ugovorne strane ne predstavljaju tre}e osobe u smislu citirane odredbe ~l. 66. st. 3. Zakona o obveznim odnosima."

(Vs RH, Rev. 2032/93, od 10. 3. 1994. – Izbor odluka 2/1995 – 18/62)

26. Ne moe se otkazivati prividni ugovor. Iz obrazloenja: "U ovom sporu radi otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog izme|u prednika tuitelja kao zakupodavca i tuenika doma zdravlja kao zakupca, osporavaju}i osnovanost zahtjeva za otkaz ugovora o zakupu, tuenik je u postupku pred niestupanjskim sudovima isticao prigovor da se radi o prividnom ugovoru, te da tuitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, ve} da je temeljem odredaba Zakona o zdravstvenoj za{titi tuenik stekao vlasni{tvo istog.

Ne bi bilo mjesta otkazivanju ugovora ako bi bio osnovan prigovor tuenika da se radilo o prividnom ugovoru, jer prema odredbi iz ~l. 66. st. 1. Zakona o obve- znim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, i dr., dalje ZOO) prividan ugovor ne- ma u~inka me|u ugovornim stranama, a apsolutno ni{tavi ugovor ne moe se raski- dati niti otkazivati."

(Vs RH, Gzz. 36/00, od 13. 12. 2000. – Izbor odluka 1/2001 – 18)

27. Prema savjesnom tre}em ne mo`e se uspje{no suprotstavljati prigovor si- muliranosti pravnog posla (~l. 66. ZOO).

Iz obrazloenja: "Tuenica je kod tuitelja prijavljena kao obrtnik i tuitelj temeljem toga trai naplatu doprinosa za socijalno osiguranje. Tuenica smatra da to nije duna platiti jer da je obrt bio samo fiktivan (sa~injen po nagovoru M.[. koji da je prijevarno radni odnos tuenice pretvorio u njen status obrtnika)."

(@s Pula, G`. 197/00, od 15. 1. 2001. – Izbor odluka 1/2001 – 26)

28. Shodno ~lanu 66. stav 3. ZOO pravilo imovinskog prava po kome se ne mo`e isticati prividnost ugovora prema tre}em licu ne odnosi se na nasljednika ugo- vorne stranke jer nasljednik, kao univerzalni sukcesor nije tre}e lice.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 21)

VI - FORMA UGOVORA

Neformalnost ugovora

^lan 67.

(1) Zaklju~enje ugovora ne podlije`e nikakvoj formi, osim ako je zako- nom druk~ije odre|eno.

(2) Zahtijev zakona da ugovor bude zaklju~en u odre|enoj formi va`i i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora.

(3) Ali su punova`ne kasnije usmene dopune o sporednim ta~kama o ko- jima u formalnom ugovoru nije ni{ta re~eno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.

(4) Punova`ne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili ola- k{avaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

________

1. Ugovori o prenosu prava vlasni{tva punova`ni su sa aspekta forme i u slu- ~aju kada su potpisi ugovara~a ovjereni pred sudom Republike Srpske.

Iz obrazlo`enja:

“...Ovo bi proizilazilo iz analogne primjene odredbe ~lana 6. Zakona o pri- znavanju javnih isprava na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine Fe- deracije BiH, br. 4/89), kojim je propisano da javne isprave iz ~lana 4. ovog zakona izdate od strane organa uprave, sudskih i drugih organa i institucija odnosno pravnih osoba koje vr{e javna ovla{tenja na teritoriji Republike Srpske va`e u pravnom pro- metu na teritoriji Federacije sukladno ovom zakonu, ako zakonom BiH nije druga~ije regulisano.”.

(Vs FBiH, Rev. 64/97, od 25. 2. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/98 - 24)

2. Ugovor o otu|enju nekretnina iz dru{tvenog vlasni{tva zaklju~en u pisme- nom obliku u martu 1992.g. punovrijedan je glede forme i kada potpisi ugovaratelja nisu ovjereni u nadle`nom sudu.

Iz obrazlo`enja:

Sud prvog stupnja je utvrdio da su parni~ne stranke dana 2. 4. 1992.godine pismeno zaklju~ile ugovor o prodaji, po kojem je tuitelj kao prodavatelj prodao tu- eniku kao kupcu, poslovni prostor u M. Tuenik je u ugovorenom vremenu isplatio tuitelju cjelokupni iznos kupovne cijene, a tuitelj predao tueniku u posjed kupljeni poslovni prostor, pa je tako uz pismenu formu, ugovor u cjelosti i izvr{en. Potpisi ugovornih stranaka nisu ovjereni u nadle`nom sudu.

Sud prvog stupnja stoji na stajali{tu da je ugovor ni{tavan zbog toga {to po- tpisi ugovara~a nisu ovjereni od nadlenog suda, pa da mu tako nedostaje obavezna forma propisana u ~lanku 9. stavak 2. Zakona o prometu nekretnina ("Slubeni list SRBiH", br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91), koji zbog primjene ~lanka 2. Zakona o iz- mjenama i dopunama tog Zakona ("Slubeni list SRBiH", broj 4/89), ne moe nado- mjestiti ni njegovo potpuno izvr{enje.

Takvo pravno stajali{te je pogre{no. Iz spornog ugovora o prodaji i stanja spi- sa, vidljivo je da je prodavatelj-tuitelj dru{tvena pravna osoba, a tuenik-kupac pri- vatno poduze}e. Radi se dakle, o otu|enju poslovnog prostora iz dru{tvenog vlasni{- tva, a ugovori o takvom otu|enju pravno su valjani ako su zaklju~eni u pismenom obliku (~lanak 9. stavak 1. Zakona o prometu nekretnina). Poo{trena forma iz ~lanka

  1. stavak 2. i 4. Zakona o prometu nekretnina zahtijeva se samo za ugovore kojima se prenosi pravo vlasni{tva na nekretninama, tj. kada se radi o prometu nekretnina koje su u vlasni{tvu fizi~kih ili gra|ansko-pravnih osoba (Zakon razlikuje ugovore o otu- |enju nekretnina iz dru{tvenog vlasni{tva od ugovora na temelju kojih se prenosi pravo vlasni{tva). I dodati ~lanak 9-a spomenutog zakona isklju~ivo se odnosi na ugovore kojima se prenosi pravo vlasni{tva, a ne i na ugovore o otu|enju nekretnina iz dru{tvenog vlasni{tva, {to je vidljivo i iz odredbe ~lanka 9-a stavak 3. tog Zakona po kojoj }e zahtjev za davanje odobrenja biti odbijen ako je nekretnina, koja je pre- dmet prodaje, prethodno ste~ena na protupravan na~in, a na {tetu dru{tvenog vla- sni{tva. To je svakako isklju~eno kada se radi o nekretnini koja se nalazi u dru{tve- nom vlasni{tvu.
(Vs FBiH, P`. 232/97, od 21. 10. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 27)

3. Ugovor o gra|ansko-pravnom ortakluku nije formalan ugovor, odnosno za njegovo zaklju~enje i punova`nost nije potrebna pismena forma.

Ugovori obligacionog prava ne podlije`u nikakvoj formi, osim ako zakonom nije druk~ije odre|eno.

Iz obrazloenja: Nasuprot iznijetom pravnom stanovi{tu niih sudova, Vrhovni sud smatra da ugovor o gra|ansko-pravnom ortakluku nije formalan ugovor, odnosno da za njego- vo zaklju~enje i punova`nost nije potrebna pismena forma.

Ugovori obligacionog prava ne podlije`u nikakvoj formi, osim ako zakonom nije druk~ije odre|eno (~lan 67. stav 1. ZOO).

Prema tome, izme|u parni~nih stranaka, a s obzirom na utvr|jeno ~injeni~no stanje u toku prvostepenog postupka, zaklju~en je ugovor o ortakluku u vezi sa zaje- dni~kim vo|enjem ugostiteljske radnje, te ukoliko je u radu ugostiteljske radnje os- tvaren gubitak, onda se taj gubitak ima dijeliti na sve ortake, a srazmjerno orta~kim ulozima svakog od ortaka.

(Vs S, broj Prev. 241/97, od 28. 5 1997)

4. Da bi proizvodio pravne u~inke, ugovor o popravku broda mora biti sklo- pljen u pisanom obliku, a to vrijedi i za kasnije izmjene i dopune ugovora. Naru~itelj je, me|utim, obvezan platiti i cijenu naknadnih radova koje je prihvatio potpisom za- pisnika o primopredaji broda.

(Ps H, P`. 351/90, od 26. 11. 1991. – Psp 52 - 180)

5. Pismena forma ugovora o kreditu zaklju~enog izme|u banke i korisnika kredita ima konstitutivan zna~aj. Zato ne proizvodi pravni u~inak usmeni sporazum ugovara~a o produ`enju roka isplate duga.

(Vs BiH, P`. 407/86, od 18. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 1/87 – 3)

6. Pravo vlasni{tva na motorno vozilo sti~e se predajom u posjed i na osnovu usmenog ugovora bez obzira da li je pla}en porez na promet i motorno vozilo regis- trovano kod nadlenog dravnog organa.

(Vs BiH, Rev. 170/90,od 29. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 29)

7. Kada za ugovor nije propisana posebna forma, pravovaljana je usmena ce- sija.

(Vs BiH, P`. 436/86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 5)

8. Zakon o naslje|ivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o do- ivotnom izdravanju kojim primalac izdravanja ostavlja u naslje|e svoju imovinu ili jedan njen dio davaocu izdravanja, ali zakon ne isklju~uje zaklju~enje ugovora o ustupanju imovine ili njenog dijela za ivota primaoca izdravanja. Za ovaj drugi ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa na~elom neformalnosti ugovora, punovaan i neformalan ugovor o doivotnom izdrzavanju, ako posebni za- kon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu.

(Vs BiH, Gvl. 4/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 87)

9. Nije punova`an ugovor o jednokratnom ustupanju stana radi dodjele na ko- ri{tenje ako nije zaklju~en u pismenom obliku.

(Vs BiH, P`. 360/87, od 24. 3. 1988. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 69)

10. Saop{tenje o zadravanju prava na ugovornu kaznu moe se dati i usmeno ako stranke nisu ugovorile da se ta izjava mo`e dati samo u odre|enoj formi.

Iz obrazlozenja

"Na{e pravo usvaja na~elo neformalnosti ugovora, a odstupanje moe propi- sati samo zakon (~lan 67. stav 1. ZOO). Saop{tenje povjerioca iz ~lana 273. stav 5. ZOO po nau~noj klasifikaciji spada u obavje{tajne radnje (notifikacije) koje karakte- ri{e izjava volje, a za ovu izjavu vae pravila koja se primjenjuju kod pravnih poslo- va. Budu}i da Zakon o obligacionim odnosima za to saop{tenje ne propisuje formu, proizilazi da se mo`e pravovaljano izjaviti i neformalno.

Saop{tenje povjerioca o zadr`avanju prava na ugovornu kaznu se ne smije mije{ati sa odredbama ugovora o toj kazni. Ugovorna odredba je izvor subjektivnog

prava povjerioca da mu dunik plati odre|eni nov~ani iznos ili pribavi neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (~lan 270. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), a saop{tenje pretpostavka za njegovu realizaciju. Zato se iz zakonske odredbe da ugovorom kazna "mora biti ugo- vorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nstala obaveza na ~ije se ispunjenje odnosi" (~lan 271. stav 2. ZOO), ne proizilazi zaklju~ak da se u istoj formi mora dati i saop{tenje povjerioca o zadravanju prava na ugovornu kaznu. Upravo zbog razno- rodnosti "saop{tenja" i klauzule o ugovornoj kazni nije mogu}a ni analogna primjena pravila o formi te klauzule. Pretpostavka za analogiju, uostalom, je da postoji pravna praznina. Ovdje, me|utim, ne postoji pravna praznina. Zakonodavac koji je unutar is- tog instituta "vezao" formu ugovorne kazne za formu ugovora zbog njene akcesor- nosti (~lan 272. stav 2. ZOO), nije to u~inio u slijede}em ~lanu (273. stav 5.) - u po- gledu "saop{tenja".

Pravna sigurnost, naime, se postie i neformalnim saop{tenjem o zadravanju prava na ugovornu kaznu, da bi se postigla izvjesnost dovoljno je da "saop{tenje" bu- de izri~ito i odre|eno.

Budu}i da saop{tenje ne kreira subjektivno pravo koje ve} postoji, ve} je sa- mo pretpostavka za njegovu realizaciju, a ta pretpostavka je nuan uslov da bi dunik bio svjestan da }e ga pogoditi ova sankcija, nije bilo potrebno da se za "saop{tenje" propi{e ista forma kao i za ugovornu kaznu.

Princip neformalnosti "saop{tenja" vazi i u slu~aju kad se jedna ili obje ugo- vorne strane dru{tvena pravna lica, jer posebne odredbe o formi samoupravnog spo- razuma, odnosno ugovora o raspolaganju dru{tvenim sredstvima iz ~lana 204. Zako- na o udru`enom radu se ne mogu analogno primjeniti zbog toga {to"saop{tenje" ne- ma karakter akta raspolaganja.

Prema tome ZOO ne propisuje formu za saop{tenje o zadravanju prava na ugovornu kaznu, pa se to saop{tenje moe dati i usmeno, osim u slu~aju kad su se ugovorne strane sporazumjele da posebna forma bude uslov punova`nosti saop{tenja (~lan 69. stav 1. ZOO)."

(Stav XL zajedni~ka sednica biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989.
  • Bilten Vs BiH 3/89 – 122) 11. Na{e pravo je usvojilo na~elo neformalnosti ugovora (~lan 67. Zakona o obligacionim odnosima u vezi ~lana 24), a Zakon o prometu nepokretnosti ne propi- suje formu ugovora o zasnivanju stvarne slu`nosti, ve} samo o prenosu prava svojine (~lan 9. st. 2, 3. i 4) i prenosu nepokretnosti izme|u dru{tvenih pravnih lica, odnosno o otu|enju nepokretnosti iz dru{tvene svojine (~lan 9. stav 1).
Formalna isprava ugovora se tra`i za uknji`bu prava u katastar nekretnina (~l.
  1. i 118. Zakona o premjeru i katastru nekretnina), odnosno u zemlji{nu knjigu (paragrafi 36 - 39, biv{eg Zakona o zemlji{nim knjigama).

Stvarna slu`nost na temelju pravnog posla sti~e se upisom u javnu knjigu, bu- du}i da zakon nije propisao drugi odgovaraju}i na~in sticanja (~lan 51. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima i ~lan 97. ta~ka 8. Zakona o premjeru i katas- tru nekretnina).

(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 26. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 123)

12. Ugovor o prodaji nepokretnosti, kao i naknadna saglasnost suvlasnika, ni- {tavi su ako nisu izra`eni u zakonskoj formi iz ~lana 9. Zakona o prometu nepokre- tnosti.

(Vs BiH, Rev. 558/87, od 14. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 6)

13. Ugovorne stranke se mogu i usmeno sporazumjeti o otpustu duga koji se sastoji od dospjelih zateznih kamata.

Iz obrazlo`enja:

U konkretnom slu~aju, u pitanju su zatezne kamate koje su u vrijeme usme- nog dogovora i zaklju~ivanja aneksa ugovora ve} bile dospjele, a dijelom i utuene, {to zna~i da se usmeni dogovor o zateznim kamatama nije odnosio na odricanje una- prijed tuioca od prava na zatezne kamate, odnosno protivno pravnoj prirodi odredbe ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kao prisilnom propisu. Stranke su se preko zastupnika mogle i usmeno dogovoriti da tu`ilac odustane od prava na zatezne kamate koje su predmet spora, iako poti~u iz ugovora o gra|enju (~lan 67. st.

  1. i 4. ZOO).
(Vs BiH, P`. 818/89, od 29. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 34)

14. Za ugovor o otu|enju nepokretnosti iz svojine gra|ana u dru{tvenu svoji- nu, va`e op{ta pravila o formi (~lan 9. st. 2. i 4. ZPN), a ne posebna odredba iz stava

  1. ~lana 9. istog zakona koja propisuje formu ugovora o otu|enju nepokretnosti iz dru{tvene svojine u svojinu gra|ana.
(Vs BiH, Rev. 599/86, od 18. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 7)

15. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne moe produiti usmenom po- godbom.

(Vs BIH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14)

16. Izmjena ugovora o zakupu poslovnih prostorija, u pogledu poslovne dje- latnosti koju }e zakupac obavljati, koja nije u pisanom obliku, nema pravni u~inak.

(Vs H, Rev. 1221/83, od 22. 12. 1983. – Psp 25 – 95)

17. Budu}i da zakon ne propisuje formu, punova`an je i neformalni sporazum bra~nih drugova o tome ko }e od njih ostati nosilac stanarskog prava (~lan 67. st. 1. i

  1. Zakona o obligacionim odnosima).

(Stav Gra|ansko privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 – Bilten Vs BiH 2/86 - 27, isto i Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 22)

18. Punova`an je usmeni ugovor o podstanarskom odnosu, jer zakon ne pro- pisuje formu ovog ugovora (~lan 54. ZSO; ~l. 67. stav 1. i 24. Zakona o obligacionim odnosima).

(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 – Bilten Vs BiH 2/86, str. 33)

19. Zaklju~ivanje ugovora ne podlije`e nikakvoj formi, osim ako je zakonom druk~ije odre|eno

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su nesumnjivo utvrdili da je sada pokojni suprug tuilje, za sebe i tuilju sa kojom je proveo u braku 40 godina, zadrao pravo plodouivanja, bez obzira {to ugovor o raspolaganju imovinom za ivota, ne sadri izri~itu odredbu o tom pravu. Prema ~lanu 67. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zaklju~enje ugovora ne podlijee nikakvoj formi, osim ako je zakonom druk~ije odre|eno. Ne postoje zakonski propisi koji predvi|aju pismenu formu za konstituisanje prava plo- douivanja. Zato je, u konkretnom slu~aju, ovo pravo u korist tuilje nastalo ~im su se ona, njen suprug i tuena saglasili da na imovini sa kojom je pokojni suprug tui- lje raspolagao bude ustanovljeno pravo plodouivanja. Postojanje tog prava je uvaa- vano vi{e godina a dovedeno je u pitanje tek poslije smrti tuiljinog supruga. Nies- tepene presude obezbje|uju da ovo pravo bude po{tovano i nadalje, jer je konstituisa- no i u korist tuilje, koja je nad`ivjela supruga. Prema tome, odsustvo klauzule o plo-

douivanju u ugovoru o raspolaganju imovinom zaivota, nije moglo isklju~iti pravo plodouivanja koje je nastalo na osnovu usmene saglasnosti stranaka i tuiljinog su- pruga, dok je bio `iv.

(Vs S, broj Rev. 1621/98, od 15. 4. 1998)

20. Ugovor o prodaji automobila ne mora biti zaklju~en u posebnoj formi, pa je kupac postao vlasnik automobila u ~asu kada mu ga prodavac preda u posjed, po osnovu usmeno zaklju~enog kupoprodajnog ugovora.

Na sticanje prava svojine automobila nema uticaja okolnost {to nije pla}en porez na promet i {to automobil nije registrovan na novog vlasnika.

(Vs BiH, Rev. 136/85, od 11. 4. 1985. - Bilten Vs BiH 2/85 - 6)

21. Banka koja postupi po usmenom nalogu deponenta za isplatu ne ~ini time povredu ugovorne obveze.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“^injenica {to je nalog tueniku za spornu isplatu usmen ne ~ini nalog ni{ta- vim. Za ugovor o nov~anom depozitu - ulog na {tednju (~l. 1035. ZOO) - nije propi- san poseban oblik, pa taj ugovor moe biti dopunjen neformalnim sporazumom (arg. iz ~l. 67, 69. i 70. ZOO), {to zna~i da je i kasniji usmeni nalog o tome kome }e se iz- vr{iti isplata pravovaljan.“

(Vs H, Rev. 467/85, od 26. 3. 1985. – Psp 31 – 58)

22. Plodouivanje se moe konstituisati i na osnovu usmene saglasnosti volja (VsS, broj Rev. 1621/98 od 15. 4. 1998. – Gp, broj 6/00) 23. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 70. i 71. ZOO

Raskidanje formalnih ugovora

^lan 68.

Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za odre|eni slu~aj zakonom predvi|eno {to drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaklju~enje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bu- de obavljeno u istoj formi.

________

1. Stranke mogu i pre}utno, du`om pasivno{}u, ispoljiti volju da raskinu ugo- vor, pa i kada je ovaj zaklju~en u pismenom obliku.

(Vs BiH, P`. 285/86, od 19. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 4)

2. Ugovor o doivotnom izdravanju mo`e se sporazumno neformalno raski- nuti.

(Vs BiH, Rev. 602/90, od 21. 11. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 79)

3. Ugovor o prodaji nekretnine mo`e se raskinuti neformalnim sporazumom. (Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. - Psp 44 – 78) 4. Smatra se da su stranke pre}utno raskinule ugovor o naknadi za ekspropri- sane nekretnine, ako je korisnik eksproprijacije uskra}ivao isplatu i nakon {to je vla- snik eksproprisane nekretnine pokrenuo sudski vanparni~ni postupak za odre|ivanje naknade.

(Vs BiH, Rev. 244/90, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 27)

5. Ugovor o prenosu nepokretnosti sa jednog na drugo dru{tveno pravno lice (~lan 9. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH) moe se punovano raski- nuti samo sporazumom zaklju~enim u pismenom obliku.

(Vs BiH, P`. 243/85, od 24. 10. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 5)

6. Izjava o raskidu ugovora o djelu mo`e biti data u bilo kojoj formi, pa i usmeno.

(Vs BiH P`. 152/84, od 31. 8. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 3)

Ugovorena forma

^lan 69.

(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punova`nosti njihovog ugovora.

(2) Ugovor za ~ije je zaklju~enje ugovorena posebna forma mo`e biti ras- kinut, dopunjen ili na drugi na~in izmijenjen i neformalnim sporazumom.

(3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osigura- ju dokaz svoga ugovora, ili da postignu {to drugo, ugovor je zaklju~en kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadr`ini, a za ugovara~e je u isto vrijeme nasta- la obaveza da ugovoru dadu predvi|enu formu.

________

1. Ugovor o isporuci koncentrata za tov pili}a, izmijenjen je time {to je ko- operant primio i upotrijebio kvalitetniji koncentrat, iako pri tome nije sa~injena pi- smena isprava kako je to bilo ugovoreno.

(Vs BiH, Rev. 437/90, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 35)

2. Kada je organizacija udruenog rada - prodavac automobila, u uslovima prodaje stavljenim na uvid kupcima, uslovila punovanost ugovora o prodaji pretho- dnim registrovanjem predra~una i potom uplatom kupovne cijene, ugovor nije nastao samo uplatom cijene na `iro ra~un prodavca.

Iz obrazloenja: Neosnovana je tvrdnja revidenta da je momentom uplate kupovne cijene za- klju~en ugovor o kupoprodaji motornog vozila jer iz uslova prodaje od{tampanih na obrascu predra~una proizilazi suprotno, tj. da se uplata vr{i na osnovu registrovanog predra~una izdatog od strane tuenog i da uplata izvr{ena bez registrovanog predra- ~una i bez navo|enja broja predra~una, ne obavezuje tu`enog (me|u strankama nije sporno da je uplata izvr{ena bez registrovanog predra~una i navo|enja broja predra- ~una na uplatnici).

Ugovarne stranke mogu i kod neformalnih ugovora, kakav je konkretni, uslo- viti punovanost ugovora njegovim zaklju~enjem u posebnoj formi (~lan 69. Zakona o obligacionim odnosima), pa se tuilac morao pridravati uslova prodaje koja je dao tueni. Neopravdan je revizijski navod da je ugovor postao punova`an u smislu ~lana

  1. Zakona o obligacionim odnosima, jer nije ni djelimi~no izvr{en od strane tu`e- nog.
(Vs BiH, Rev. 98/84, od 19. 4. 1984. – Bilten Vs BiH 3/84 - 19)

3. Saop{tenje o zadravanju prava na ugovornu kaznu moe se dati i usmeno ako stranke nisu ugovorile da se ta izjava mo`e dati samo u odre|enoj formi.

(Stav XL zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989.
  • Bilten Vs BiH 3/89 – 122)

Sankcija nedostatka potrebne forme

^lan 70.

(1) Ugovor koji nije zaklju~en u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je odre|ena forma ne proizilazi {to drugo.

(2) Ugovor koji nije zaklju~en u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punova`nost ugovora uslovile posebnom formom.

________

1. Prodavac je duan, nezavisno od uslova iz ~lana 80. Zakona o obligaci- onim odnosima, vratiti kupcu nov~ani iznos primljen na ime kapare, ako je nepuno- vaan ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugovora) sve to u skladu sa ~lanom 70. stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 22. isto i Vs BiH, Rev. 558/85, od 28. 2. 1986. – Bilten Vs BiH 2/86 - 3)

2. Ugovor koji nije sa~injen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo (~lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti).

U pismenom obliku takvog ugovora mora biti ozna~ena cijena kao bitni ele- ment ugovora (~lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima).

Iz obrazloenja: Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz sa- glasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stran- ke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izraenoj u propisanom obliku).

Sud ne mo`e ugovorne stranke prinuditi na izvr{enje obaveze koja nije obu- hva}ena ugovorom o prometu nepokretnosti zaklju~enim u zakonom propisanom obliku. Prema utvr|enju prvostepenog suda, koji je usvojio i drugostepeni sud, parni- ~ne stranke su 21. 7. 1984. godine zaklju~ile pismeni ugovor o prodaji stambene zgrade, na kome su potpisi ugovornih stranaka ovjereni od suda i u tom ugovoru ku- poprodajnu cijenu ozna~ile u manjem iznosu za ................ dinara od stvarno ugo-

vorene (stvarno ugovorena cijena iznosi ........... dinara, a cijena ozna~ena u pisme-

nom ugovoru ............ dinara), te da je tuena po navedenom osnovu isplatila tui- teljici ............ dinara, a odbila da isplati razliku do usmeno ugovorene kupovne ci- jene u iznosu od ............ dinara.

Kako prema izloenom, sporazum stranaka o cijeni stambene zgrade ne odgo- vara cijeni izraenoj u punovanom obliku ugovora (cijena izraena u pismenom ugovoru je neistinita), ovaj sud nalazi da ugovor o prometu navedene nepokretnosti zaklju~en 21. jula 1984. godine, ne proizvodi pravno dejstvo i da dosljedno tome tu- ena po osnovu tog ugovora ne moe biti obavezana na izvr{enje usmeno ugovorene ~inidbe.

(Vs BiH, Rev. 314/86, od 19. 2. 1986. – Bilten Vs BiH 2/87 – 4)

3. Subjektivni elementi (volje, svijesti, namjere) ugovornika, po naravi stvari, ne mogu nadomjestiti propisani oblik pravnog posla.

Iz obrazloenja: "Samalitelj priznaje da se za ugovor o darovanju za slu~aj smrti "trai stro- go formalni karakter", koji u nazo~nom slu~aju nije po{tivan, ali smatra da se "to pi- smeno ne moe i nipo{to ne bi smjelo tuma~iti, a da se njegov smisao ne stavi u kon- tekst sporazuma me|u nasljednicima ... koji nedvosmisleno i precizno odra`avaju pravu volju koju je pok. T.A. htio i namjeravao iskazati". Me|utim, nije u ovom slu-

~aju pravno odlu~no {to je pok. A.T. "htio i namjeravao iskazati", nego je pravno odlu~no {to je i kako iskazao ... A po ~l. 70. Zakona o obveznim odnosima, ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni u~inak (ako iz cilja propisa ko- jim je odre|en oblik ne proizlazi {to drugo)."

(@s Dubrovnik, G`. 1037/94, od 12. 12. 1994. – Izbor odluka 2/1995 – 191/184)

4. Usmena nagodba o diobi nekretnina nema pravno djejstvo iako je realno izvr{ena.

(Vs BiH, Rev. 149/89, od 27. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 56)

5. Ugovara~ moe traiti da mu druga strana vrati samo ovaj nov~ani iznos koji joj je platio osnovu ni{tavog ugovora.

(Vs BiH, Rev. 503/90, od 24. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 36)

6. Nije pravno valjan usmeni sporazum zaklju~en izme|u dru{tvenih pravnih lica o izradi projekta za izgradnju gra|evinskog objekta.

(Vs BiH, Rev. 209/87, od 21. 1. 1988. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 - 1)

7. Za valjanost sporazuma o otpustu duga nije propisan poseban oblik. (Vs H, Rev. 274/86, od 3. 4. 1986. – Psp 32 – 72) 8. Ni{tav je ugovor o doivotnom izdravanju koji ovjeri slu`benik suda umjesto sudije

(Vs BiH, Rev. 253/90, od 22. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 98)

9. Budu}i da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo proda- vac koji nije ispunio svoju obavezu du`an je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime kapare, a ne udvojenu kaparu.

(Vs BiH, Rev. 275/87, od 11. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 40)

10. Dravinskoj za{titi prava kori{}enja podataka (informacija) emitent poda- taka moe se valjano suprotstaviti pravnim prigovorom da je prestalo samo pravo, ali ako se podaci iz automatske baze podataka odnose na poslovanje korisnika, dravin- ska za{tita traje sve dok mu u odgovaraju}oj mehani~koj formi oni ne budu povra}e- ni, jer su u tom slu~aju korisnik i emitent u fakti~kom odnosu posrednog i neposre- dnog draoca.

(Vs RCG, P`. br. 49/94 od 8. 4. 1994. – Gp, broj 5/00)

11. Za izdava~ki autorski ugovor obvezan je pismeni oblik.

Iz obrazloenja: "Sudovi su, po nalaenju ovoga revizijskog suda, izgubili iz vida odredbe ~l. 56. st. 1. i 2. Zakona o autorskom pravu koje propisuju da se autorski ugovori (a takav je ne- sumnjivo i sporni izdava~ki ugovor) sklapaju u pismenom obliku, pa autorski ugovor ko- ji nije sklopljen u pismenom obliku nema pravni u~inak, ako ovim zakonom nije druk~i- je odre|eno. Kod toga treba naglasiti da jedinu iznimku odstupanju od obveznoga pi- smenog oblika izdava~kog ugovora isti zakon predvi|a u odredbi ~l. 71. u kojoj je propi- sano da ugovor o objavljivanju ~lanaka, crtea i bilje{ki u novinama, ~asopisima i drugoj periodi~noj {tampi ne mora biti sklopljen u pismenoj formi. Prema tome, po nalaenju ovog suda, tuitelj se ne moe pozivati na autorski (izdava~ki) ugovor koji u ovom slu- ~aju nije zaklju~en u propisanoj formi - jer autorski ugovor koji nije zaklju~en u toj for- mi, kao {to je ve} izlo`eno, nema pravnog u~inka."

(Vs RH, II Rev. 92/94, od 23. 6. 1994. – Izbor odluka 2/1995 – 61; ZIPS, broj 946)

Pretpostavka potpunosti isprave

^lan 71.

(1) Ako je ugovor zaklju~en u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, vai samo ono {to je u toj formi izraeno.

(2) Ipak, bi}e punovane istovremene usmene pogodbe o sporednim ta- ~kama o kojima u formalnom ugovoru nije ni{ta re~eno, ukoliko nisu u supro- tnosti sa njegovom sadrinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma pro- pisana.

(3) Punova`ne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olak{avaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

________

1. Usmena klauzula o trajanju zakupa uz pismeni ugovor o zakupu poslovne prostorije ne proizvodi pravno djejstvo.

(Vs BiH, Rev. 179/89, od 10. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 104)

2. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zaklju~enja ugovora.

(Vs BiH, Rev. 51/87, od 15. 10. 1887. i P`. br 15/86 od 18. 10. 1986. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23)

3. Kako su se stranke prilikom zaklju~enja ugovora o ustupanju i raspodeli imovine za ivota saglasile o bitnim sastojcima tog ugovora, a pomaganje, briga i staranje tuiocu je bila budu}a neizvjesna okolnost koje su ugovorne strane za slu~aj potrebe u korist tuioca usmeno dogovorile, pa kako takva obaveza tuenog nije u suprotnosti sa sadrinom, niti ciljem zaklju~enog ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine zaivota, a ni sa ciljem zbog koga je forma tog ugovora propisana, radi se o punovanoj obavezi, bez obzira {to nije izraena u pismenom ugovoru.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaklju~i- li da su se u smislu ~lana 115. stav 1. i 2. ZON-a stekli uslovi za opoziv ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota, jer tueni ne izvr{ava svoje ugovorom pre- uzete obaveze, a na~in pona{anja tuenog prema tuiocu kao ustupiocu imovine ima karakter grube neblagodarnosti. Tueni isti~e u reviziji da obaveza tuioca da tuiocu daje izdravanje nije ustanovljena pismenim ugovorom, me|utim u ~lanu 71. stav 2. ZOO predvi|eno je da su punovane i usmene pogodbe o sporednim ta~kama o koji- ma u formalnom ugovoru nije ni{ta re~eno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadrinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana.

(Os u Kraljevu, G`. 1281/95, od 8. 8. 1996. i Vs S, broj Rev. 5419/96, od 18.
  1. 1997)

Sastavljanje isprave

^lan 72. (1) Kad je za zaklju~enje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaklju~en kad ispravu potpi{u sva lica koja se njim obavezuju.

(2) Ugovara~ koji ne zna pisati stavi}e na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa.

(3) Za zaklju~enje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpi{u jednu ispravu ili da svaka od strana potpi{e primjerak isprave namijenjen dru- goj strani.

(4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogu}ava da se sa izvjesno{}u utvrde sadr`ina i davalac izjave.

________

1. Ugovor o prijenosu osniva~kog udjela u dru{tvu sa ograni~enom odgovor- nosti punova`no je zaklju~en kada takvu pismenu izjavu jednog od osniva~a prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva~, makar i u formi ugovora zaklju~enog sa preostalim osniva~ima, kojim primljeni dio djelimi~no i njima ustupa.

Iz obrazloenja: Dana 27. decembra 2000. godine D. K. je u Puli, R. Hrvatska u prisustvu ja- vnog biljenika dao i potpisao izjavu kojom prenosi vlastiti udio u subjektu upisa na L. M. i odustaje od funkcije direktora upisane u sudskom registru dana 29. marta

  1. godine pod brojem U/I – 928/2000, te da ova izjava sa danom kada je sastav- ljena postaje punovana. Izjava je ovjerena pred Op}inskim sudom u Puli dana 23. januara 2001. godine. Na osnovu ove izjave koja se moe smatrati ponudom za za- klju~enje ugovora o ustupanju i prijenosu osniva~kog uloga i promjeni osniva~a i osoba ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje, osniva~i subjekta upisa (i bez navo- |enja imena ranijeg osniva~a i direktora - ponuditelja) sastavljanjem i potpisivanjem pismena (ugovora) u B. dana 15. januara 2001. godine, stvarno i pravno su prihvatili ponudu. Kako je za prihvat ponude ponuditelj saznao 16. februara 2001. godine, odnosno 26. februara 2001. godine (a {to proizilazi iz njegovog i pismena njegovog punomo}nika), to je po ocjeni ovoga suda upis u sudski registar odre|enih promjena izvr{en na osnovu pravno valjanog ugovora o ustupanju i prijenosu osniva~kog uloga i dokaza o promjeni osniva~a i osoba ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje subje- kta upisa - ~l. 37. i 38. Uredbe o upisu u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju privrednu djelatnost.

Prema odredbi ~l. 72. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima, za zaklju~enje dvostranog ugovora dovoljno je da svaka strana potpi{e primjerak isprave namijenjen drugoj strani, {to je u konkretnom slu~aju i u~injeno, pa je irelevantno bilo u prihvatu ponude (ugovoru) navoditi i ime ponuditelja i potpisivati se u njegovo ime.

Prema odredbama ~l. 26. i 31. navedenog Zakona, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora i onoga ~asa kada je ponu- ditelj primio izjavu ponu|enoga da prihvata ponudu. U ovom slu~aju, prihvat ponude je izvr{en u B. dana 15. 01. 2001. godine (neovisno od datuma ovjere potpisa kod ja- vnog biljenika u Puli i Op}inskog suda u Puli), pa ponuditelj nije mogao, svojom izjavom od 18. januara 2001. godine sastavljenom u Puli i potpisanom pred javnim biljenikom u Puli dana 19. januara 2001. godine, opozvati svoju ponudu, jer se po- nuda mo`e opozvati samo ako je ponu|eni primio opoziv prije primitka ponude ili is- tovremeno sa njom - ~l. 36. istog Zakona. Tim prije, {to je ponuda u~injena odsutnoj osobi i {to u njoj nije odre|en rok za prihvatanje, a po ocjeni ovoga suda prihvat po- nude u~injen je u razumnom roku i prije opoziva ponude, odnosno u vrijeme koje je vezivalo ponuditelja za ponudu - ~l. 37. st. 4. istog Zakona. Kako ponu|eni nije pri- mio opoziv ponude (od 19. januara 2001. godine) prije prijema ponude ili istovreme- no sa ponudom irelevantna je okolnost kada je takav opoziv ponude dostavljen regis- tarskom sudu.

D. K. kao raniji suosniva~ i direktor subjekta upisa ponudom i njenim prihva- tom prenio je vlastiti udio u subjektu upisa L. M. kao novom osniva~u i direktoru su- bjekta upisa i odustao od funkcije direktora, pa je ponu|eni mogao prihvatom ponude

na na~in kako je to u~injeno istovremeno sa zaklju~enjem ugovora prenijeti udio ra- sporediti na sve osniva~e subjekta upisa, te tako razrije{iti izme|u osniva~a sve odnose koji su proistekli iz dotada{njeg poslovanja, ~ime ponu|eni nije samovlasno postupao, kako se to eli ukazatialbenim navodima. Tim vi{e, {to udio na koji se odnosi ugovorena obaveza nije vezan dodatom imovinskom ili osobnom ~inidbom u korist subjekta upisa, pa za pravno valjan prijenos takvog udjela nije bila ni potrebna izri~ita pismena saglasnost subjekta upisa (vinkulacija), a niti ovjera potpisa u skladu sa zakonom koja se zahtjeva kod ugovora o osnivanju dru{tva sa ograni~enom odgo- vorno{}u - ~l. 311. st. 1. i 328. st. 2. i 3. Zakona o privrednim dru{tvima. Dovoljno je da je ugovor zaklju~en u pismenom obliku, bez obzira na to da li se prijenos udjela vr{i uz naknadu ili bez nje, pa razlozi zbog kojih se poku{ala opozvati ponuda nema- ju uticaja na pravnu valjanost zaklju~enog ugovora o ustupanju i prijenosu osniva- ~kog uloga i promjeni osoba ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje subjekta upisa.

(Vs FBiH, broj G`, 26/91, od 20. 7. 2001. – Biltev Vs FBiH 2/2001 – 31)

2. Kad je bankarsku garanciju potpisala osoba ovla{tena na zastupanje, upo- treba neva`e}eg pe~ata nije odlu~na za valjanost preuzete obveze.

Iz obrazlo`enja citiramo: “Za pravovaljanost preuzete obveze u pravnom prometu bitno je da osoba ko- ja je preuzela obvezu za neku pravnu osobu ima u tom smislu pravo zastupanja. Upo- treba pe~ata pri sklapanju pravnog posla nije obvezatna. Za pravovaljanost isprave u smislu ~l. 72. ZOO potrebno je da tu isprava potpi{u osobe koje se tom ispravom ob- vezuju, odnosno kod pravnih osoba osobe koje su ovla{tene za zastupanje odnosno za potpisivanje doti~ne pravne osobe.“

(Vs RH, II Rev. 208/98, od 3. 6. 1999. - Izbor oduka 1/2000 – 33)

3. Ispunjen je uvjet pismene forme ugovora o prodaji kad je prodavatelj dos- tavio predra~un koji po svom sadraju predstavlja ponudu koju je kupac u cijelosti prihvatio i pismenim nalogom banci o uplati cijene u pretenom dijelu ispunio.

Iz obrazloenja: "Predmet spora jest zahtjev za ispunjenje ugovora o prodaji - za predaju po- slovne prostorije "u stambeno-poslovnom objektu". Sudovi su odlu~ili da stranke ni- su sklopile sporni ugovor, jer da nije zaklju~en u propisanoj pismenoj formi, sukla- dno odredbi iz ~l. 9. Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada, a niti se usmeni ugovor moe smatrati pravovaljanim, u smislu odredbe iz ~l. 73. Zakona o obveznim odnosi- ma (ZOO), budu}i da nije izvr{en u pretenom dijelu (tuitelj je platio preteni dio cijene, dok tuenik nije predao poslovnu prostoriju tuitelju). Pogre{na je pravna ocjena sudova prvog i drugog stupnja da sporni ugovor nije zaklju~en u pismenoj formi. U ~l. 72. st. 4. ZOO propisano je da je zahtjev pismene forme ispunjen ako stranke izmijenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sred- stvom koje omogu}uje da se sa sigurno{}u utvrde sadraj i davatelj izjave. Sudovi su utvrdili da je tuenik "radi realizacije prodaje predmetnog poslovnog prostora" izdao tuitelju predra~un br. 37/92 od 27. II. 1992.g. na iznos od ......HRD te da je tuitelj na osnovi toga predra~una tueniku platio iznos od .... HRD, uplatom na njegov i- ro-ra~un. U predra~unu je navedeno da tuitelj prodaje tueniku "poslovni prostor u stambeno-poslovnom objektu u stupnju izvedbe "roh-bau" prema projektu", povr{ine 24,50 m^2 , po cijeni od ..... HRD/m^2 , {to ukupno iznosi ..... HRD. Predra~un je potpi- sao direktor tuenika J.S., koji je ovla{ten za zastupanje tuenika. Navedeni predra- ~un po svojoj pravnoj prirodi predstavlja pismenu ponudu tuenika u~injenu tuitelju za prodaju poslovnog prostora, koja sadri sve bitne elemente ugovora o prodaji po- slovnog prostora (predmet i cijenu) i koju je potpisao ovla{teni zastupnik. To je (pi- smena) ponuda u smislu ~l. 32. st. 1. ZOO, {to zna~i da se njezinim prihva}anjem sklopio ugovor. Ovakvu pismenu ponudu tuenika tuitelj je u cijelosti prihvatio ti- me {to je na iro-ra~un tuenika uplatio prete`ni dio predra~unske cijene. Prihvat je,

tako|er, u~injen pismenim putem - pismenim nalogom banci za prijenos sredstava u korist iro-ra~una tuenika. Proizlazi, prema tome, da su ponuda i prihvat ponude za sklapanje spornog ugovora u~injene pismeno i da je, sukladno citiranoj odredbi iz ~l.

  1. st. 4. ZOO, zahtjev pismene forme ispunjen."
(Vs RH, Rev. 1227/93, od 18. 10. 1994. – Izbor odluka 1/1996 – 30/68)

4. Zaklju~en je ugovor o prometu nepokretnosti u pismenom obliku samo ka- da je nepismeni ugovara~ stavio rukoznak na pismeno ugovora u prisustvu dva svje- doka koji su svojim potpisima potvrdili vjerodostojnost rukoznaka.

Nije valjana ovjera rukoznaka ako oba svjedoka nisu bila prisutna u momentu stavljanja rukoznaka, ve} je jedan od njih naknadno potpisao pismeno ugovora.

(Vs BiH, Rev. 184/85, od 16. 5. 1985. – Bilten Vs BiH 2/85 - 2)

5. Kad jedna od stranaka koje se ugovorom obvezuju nije potpisala pisanu is- pravu o ugovoru za koji se zahtijeva pisani oblik, ugovor zbog nedostatka forme nije pravovaljan.

(Vs H, Rev. 7/88, od 6. 7. 1988. – Ps 46 – 71)

Kad je izvr{en ugovor kome nedostaje forma

^lan 73. Ugovor za ~ije se zaklju~enje zahtjeva pismena forma smatra se punova- nim iako nije zaklju~en u toj formi ako su ugovorne strane izvr{ile, u cjelini ili u pretenom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana o~igledno ne proizilazi {to drugo.

________

1. Ne proizvodi pravno djejstvo ugovor (ili predugovor) o prometu nepokre- tnosti, zaklju~en iza 15 .7. 1994.g., i kada je zaklju~en izme|u pravnih osoba, ako potpisi zastupnika ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadle`nim sudom.

Ovakav ugovor se ne mo`e konvaldirati ispunjenjem.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je pogre{no primjenio materijalno pravo kada je usvojio tu- beni zahtjev o punovanosti predugovora, sa karakteristikama ugovora, zaklju~enog izme|u tuioca i prvotuenog. U vrijeme zaklju~enja ovog pravnog posla bio je na snazi izmijenjeni ~lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti (izmijenjen odredbama ~la- na 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti, "Slubeni list RBiH", broj 18/94), a po odredbama ovog ~lana, ugovor na osnovu koga se pre- nosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sa~injen u pismenom obliku i potpisi ugovara~a ovjereni u nadlenom sudu RBiH, sa posebnim nagla{avanjem da ugovor koji nije zaklju~en u ovom obliku, ne proizvodi pravno djejstvo. Ova zakonska odre- dba se odnosi i na ugovara~e pravna lica, pa i na ona koja imaju u cjelini ili djelimi- ~no dru{tveni, kasnije dravni, kapital. Kako je nesporno da nakon zaklju~enja pre- dugovora tuioca i prvotuenog, nije uslijedila ovjera potpisa ovla{tenih zastupnika ugovornih stranaka pred nadlenim sudom, ovaj pravni posao je bez pravnog djej- stva, dakle, nepunovaan. Ovo iako se shvati kao predugovor, jer u smislu ~lana 45. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, preuzetog kao zakon RBiH, propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor ako je propisana forma uslov punovanosti ugovora. Okolnost da su osnovne ugovorne obaveze (isplata cijene i predaja predme- ta predaje u posjed) izvr{ene, kako utvr|uje prvostepeni sud, ne dovodi do konvali- dacije ovog pravnog posla (i ako se poprimi da je po svom sadr`aju ugovor, a ne sa- mo predugovor).

U smislu ~lana 73. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor za ~ije se skla- panje zahtijeva pismena forma, smatra se punovanim iako nije zaklju~en u toj formi ako su ugovorne stranke, u cjelini ili u pretenom dijelu, izvr{ile obaveze koje iz ugovora nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana o~igledno ne proizi- lazi druga~ije. U konkretnom slu~aju zahtjeva se kvalifikovana pismena forma (ovje- ra potpisa ugovornih strana nakon sa~injavanja pismenog ugovora), pa je o~igledno cilj propisa da ne dopusti konvalidaciju ovakvih ugovora zaklju~enih samo u pisme- nom obliku, ispunjenjem ugovornih obaveza. Ovo posebno proizilazi i iz prijelazne odredbe ~lana 46. Zakona o prometu nepokretnosti (izmijenjenog ~lanom 3. Zakona o prometu nepokretnosti, "Slu`beni list RBiH", br. 18/94 i 33/94), po kojoj se mogu ispunjenjem ugovornih obaveza konvalidirali samo ugovori o prometu nepokretnosti zaklju~eni u pismenom obliku do dana stupanja na snagu ovih promjena (do dana 15.7.1994.g.), {to zna~i da ovakav na~in konvalidacije nije prihvatljiv u pogledu ugo- vora zaklju~enih nakon stupanja na snagu navedenih izmjena.

(Vs FBiH, P`. 39/96, od 30. 6. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 28)

2. Pastorka nije zakonski nasljednik, ni u slu~aju kada je izme|u nje i njene ma}ehe (ostaviteljice) fakti~ki postojao odnos usvojenja.

(Vs BiH, Rev. 271/90, od 22. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 95)

3. Ugovor o doivotnom izdravanju koji je due vremena izvr{avan, valjan je i u slu~aju da sudija sadrinu ugovora nije pro~itao ugovara~ima, ali pod uslovom da ga je sudija ovjerio.

Iz obrazlo`enja:

Odredbom ~lana 120. stav 2. i 3. Zakona o naslje|ivanju propisano je da ugo- vor o doivotnom izdravanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije, da }e prilikom ovjere sudija pro~itati ugovor i upozoriti ugovara~e na poslje- dice ugovora.

Polaze}i od utvr|enja niestepenih sudova da su tueni i njegov sada umrli otac za- klju~ili pismeni ugovor o doivotnom izdravanju kojeg je potpisao tueni i na ko- jem je prstoznak umrlog, da ugovor sudija nije ovjerio, pa, shodno tome, ni njegovu sadrinu pro~itao ugovara~ima, ovaj sud nalazi da su ni`estepeni sudovi pravilno pri- mijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je navedeni ugovor zbog nedostatka forme ni{tav.

Neutvr|ivanjem ~injenice da li je ugovor o doivotnom izdravanju due vri- jeme izvr{avan, odnosno sve do smrti primaoca izdravanja, niestepeni sudovi nisu pogre{no primijenili materijalno pravo. Naime, ranijim ukidanim rje{enjem date su upute prvostepenom sudu da se u ponovnom postupku utvrdi da li je davalac izdra- vanja due vrijeme izvr{avao ugovorne obveze, izraavaju}i pri tome stav da bi u slu~aju da sudija nije pro~itao sadrinu ugovora ugovara~ima (u toj fazi postupka ni- je bilo utvr|eno da sudija nije uop{te ovjerio ugovor) ugovor bio valjan, ukoliko je due vrijeme izvr{avan.

S obzirom da je u ponovnom postupku utvr|eno da sudija nije uop{te ovjerio ugovor, nije odlu~no da li je ugovor due vrijeme izvr{avao jer se zbog nedostatka ovog bitnog elementa forme ugovora, koji ga ~ini apsolutno ni{tavim, isti ne moe konvalidirati ni dugogodi{njim izvr{avanjem obaveza iz ugovora.

(Vs FBiH, Rev. 111/98, od 11. 6. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/98 - 41)

4. Ocijenjeno je da ugovor o prodaji nije izvr{en u prete`nom dijelu kad je kupac platio u cijelosti cijenu, a prodavatelj platio porez, ali nekretnina nije predana u posjed kupcu.

(Vs RH, Rev. 1441/93, od 10. 11. 1993. - Izbor oduka 2/1995 – 63)

5. Ugovor se smatra pravovaljanim, iako nije sklopljen u propisanoj pisanoj formi, ako su ugovorne stranke ispunile u cijelosti ili u prete`itom dijelu obveze iz ugovora.

Iz obrazloenja citiramo: "U konkretnom slu~aju neprijeporno je izme|u stranaka da je tuitelj po pozi- vu tuenika otputovao na izlobu aviona u Pariz, te tamo sa~inio 14 fotografija, koje je tuenik objavio u svojoj monografiji Putni ~asopis_._ Stoga tuenik duguje utuenu svotu na ime tro{kova boravka tuitelja u Parizu, koja je svota manja od one koja bi tuitelju pripadala da je zahtijevao naknadu za kori{tenje autorskih djela fotografije. Stoga ne stoji prigovor tuenika da nije u obvezi u odnosu prema tu`itelju samo iz ra- zloga {to izme|u stranaka nije sklopljen ugovor u pisanom obliku."

(Vts RH RH, P`. 2289/95, od 9. 1. 1997. - Zbirka 4 – 22)

6. Punova`an je ugovor o prodaji nepokretnosti - u formi priznanice u kojoj su ozna~eni cijena i prodata nepokretnost - a koju su potpisale obje ugovorne stranke pod pretpostavkom da je kupac platio cijenu a prodavac predao u posjed prodatu ne- pokretnost.

(Vs BiH, Rev. 365/89, od 19. 10. 1989. – Bilten Vs BiH 4/89 – 55)

7. Valjan je usmeni kupoprodajni ugovor koji su stranke u cijelosti izvr{ile kojim je biv{i vlasnik kao nositelj prvenstvenog prava kori{tenja prodao zemlji{te u dru{tvenom vlasni{tvu, a na kojem je zemlji{tu nakon toga stupanjem na snagu Zako- na o izmjenama i dopunama Zakona o gra|evinskom zemlji{tu prestalo dru{tveno vlasni{tvo.

(Vs RH, Rev. 1353/99, od 16. 3. 2000. – Izbor odluka 2/2000 – 9)

8. Ugovor o zamjeni stanova smatra se pravovaljanim i kada je zaklju~en u usmenom obliku, ako je u cjelini ispunjen (preseljenjem nosilaca stanarskog prava u nove stanove) i ako je pribavljena pismena saglasnost davalaca stanova na kori{}enje na usmeno ugovorenu zamjenu.

(Vs BiH, Rev 642/85, od 12. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 6)

9. Kad je svoju obvezu iz usmenog ugovora o prijenosu vlasni{tva nekretnina ispunio samo kupac pla}anjem kupovnine, a ne i prodavatelj, bilo u cijelosti bilo u prete`nom dijelu, jer se posjed nije predao, nisu ispunjene pretpostavke koje bi ugo- vor u~inile valjanim usprkos nedostatku pisane forme.

(Vs H, Rev. 775/86, od 8. 7. 1986. – Psp 32 – 79)

10. Organizacija udruenog rada (dru{tveno preduze}e) odgovara za {tetu prouzrokovanu neurednim odravanjem javnog puta iako za teku}u godinu nije za- klju~ila pismeni ugovor sa samoupravnom interesnom zajednicom za puteve, ako je put odr`avala po pre}utnom sporazumu.

(Vs BiH, Rev. 384/89, od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 – 77)
  1. Usmeni ugovor o ustupanju prava davanja stana na kori{}enje moe se kon- validirati ako su ugovorne stranke u pretenom dijelu izvr{ile svoje ugovorne obaveze.
(Vs BiH, P`. 365/90, od 25. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 82)

12. Iako ugovor o zakupu poslovne prostorije nije bio izmijenjen u pogledu visine zakupnine, u zakonom propisanoj pismenoj formi zakupac nema pravo da tra`i vra}anje vi{e pla}ene zakupnine za period u kome je dobrovoljnim ispunjavanjem usmeno zaklju~enog ugovora, pla}ao pove}anu zakupninu, jer je u tom obimu ugo- vor konvalidiran.

(Vs BiH, P`. 289/86, od 5. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 3)

13. Nije ni{tav ugovor o doivotnom izdravanju samo zbog toga {to ga sudi- ja nije pro~itao ugovara~ima i upozorio na posljedice ugovora, ako je davalac izdra- vanja uredno ispunjavao ugovorne obaveze dugi niz godina sve do smrti primaoca iz- dravanja.

(Vs BiH, Rev. 100/88 ,od 20. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 89)
  1. Op}e pravilo da se ugovor smatra pravovaljanim premda mu nedostaje propi- sani oblik, ako su ugovorne strane izvr{ile u cijelosti ili u prete`nom dijelu obveze koje iz njega nastaju – primjenjuje se i kad je u pitanju ugovor o autorskom djelu.
Iz obrazlo`enja:

Neosnovano tuenik isti~e da je sud pogre{no primijenio materijalno pravo isti~u}i u bitnome da je sud pogre{no primijenio odredbe ZAP-a i to ~l. 56. i 70., iako ugovor izme|u stranaka nije sklopljen u propisanom pisanom obliku. Naime, prema osnovnom na~elu sadranome u ~l. 73. ZOO-a, ugovor za ~ije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra se pravovaljanim iako nije zaklju~en u tom obliku, ako su ugo- vorne strane izvr{ile u cijelosti ili pretenom dijelu obveze koje iz njega nastaju. U konkretnom slu~aju nije sporno da je ugovor u cijelosti izvr{en, jedino je me|u stran- kama sporno da li je u cijelosti ispla}ena naknada tuiteljici za obavljeni rad na prije- vodu predmetne knjige. Prema tome, ne bi stajala tu`enikova tvrdnja da usmeno sklopljen ugovor izme|u stranaka ne bi proizvodio pravno djelovanje, bez obzira na odredbu ~l. 56. ZAP-a.

(Ps H, P` 2723/90, od 29. 1. 1991. – Psp 48/91 – 152)

15. Pisana forma autorskog ugovora nema solemnitetni karakter.

Iz obrazloenja: U konkretnom slu~aju ukazuje se da u smislu ~l. 56. ZAP-a autorski ugovori sklapaju se u pisanom obliku, a autorski ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni u~inak ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. No, bez obzira na to, budu}i da je iz usmenog utana~enja tuitelja i drugotuenika izrastao odre|eni pravni odnos, bit }e potrebno da u ponovnom postupku prvostupanjski sud utvrdi sadraj ta- ko sklopljenog usmenog ugovora. Pritom ovaj `albeni sud, bez obzira na odredbu ~l.

  1. ZAP-a, upu}uje na ~l. 61. ZAP-a, prema kojem se na autorske ugovore primje- njuju odredbe zakona kojima se ure|uju obvezni odnosi ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno. Pritom je ovaj sud imao na umu da su autorski ugovori po svojem karakteru ugovori obveznog prava pa se na njih ima primijeniti odredba ~l.
  2. ZOO-a prema kojoj se ugovor za ~ije se sklapanje zahtijeva pisana forma, smatra pravovaljanim iako nije zaklju~en u toj formi ako su ugovorne strane ispunile u cije- losti ili u pretenom dijelu obveze koje iz njega nastaju. Na shodnu primjenu ~l. 73. ZOO-a upu}uje i ~l. 23. ZOO-a. Stoga, ovajalbeni sud smatra da pisana forma autorskog ugovora nema solemnitetni karakter, tj. ne proizvodi pravnu posljedicu ne- postojanja ugovora uslijed nedostatka pisane forme, ve} da je pisana forma potrebna ad probationem. Stoga i usmeno zaklju~eni autorski ugovor proizvodi pravne efekte ako se dokae njegov sadraj i prava i obveze koje iz njega proizlaze. Kako ove odlu~ne ~injenice o postojanju usmenog ugovora u odnosu na sporne kalendare u postupku nisu utvr|ene, to je pogre{no primijenjeno i materijalno pravo kada je tako postavljenom tu`benom zahtjevu udovoljeno.
(Vps H, P`. 2627/85, od 4. 11. 1986. - Bilten 10/1987 - 7)

16. Valjan je usmeni ugovor o ustupanju prava kori{tenja groba kad su stran- ke u cijelosti izvr{ile obveze iz tog ugovora.

Iz obrazlo`enja:

"Odredbom ~l. 12. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 26/60) koji je stupio na snagu 29.VI.1960.g.) propisano je da se pravo na kori{tenje groba mo`e us-

tupiti samo besplatno i u pismenom obliku. Me|utim, pomanjkanje pismene forme ugovora o ustupanju prava kori{tenja groba u ovom slu~aju ne dovodi do druga~ijeg ishoda spora. Ovo s obzirom na okolnost da je raspoloba spornim grobom izvr{ena prije stupanja na snagu cit. zakona, a osim toga tuiteljica je upravo prava i obveze koja za nju iz ustupljenog joj prava kori{tenja groba proizlaze od ustupa do sada iz- vr{avala (sada ~l. 73. Zakona o obveznim odnosima." -

(Vs RH, Rev. 1128/93, od 25. 11. 1995. – Izbor odluka 2/1995 – 11/58)

VII - USLOV

Uslovi i njihovo dejstvo

^lan 74.

(1) Ugovor je zaklju~en pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne ~injenice.

(2) Ako je zaklju~en pod odlo`nim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog zaklju~enja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proisti~e ne{to drugo.

(3) Ako je zaklju~en pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje va`iti kad se uslov ispuni.

(4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno na~e- lu savjesnosti i po{tenja, sprije~i strana na ~iji je teret odre|en, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno na~elu savjesnosti i po{tenja, prouzrokuje strana u ~iju je korist odre|en.

________

1. Zavje{talac je odredbom testamenta da je testamentarni nasljednik duan da doivotno poma`e njega i njegovu suprugu postavio uvjet u testamentu u skladu sa odredbom ~lana 86. stav 2. Zakona o naslje|ivanju. Posljedica neizvr{enja tog uvjeta (raskidni uvjet) je prestanak pravnog u~inka testamenta izuzev ukoliko uvjet nije ispunjen krivicom lica u ~iju korist je odre|en.

(Vs FBiH, Rev. 202/98, od 26. 11. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/99 - 55)

2. Zakupac ne moe zahtjevati predaju u posjed zakupljene poslovne prostori- je nakon {to je isteklo vrijeme na koje je ugovor o zakupu bio zaklju~en, osim ako dokae da je zakupodavac nesavjesnim postupanjem sprje~avao zakupca da koristi prostoriju u toku trajanja ugovorenog roka zakupa.

(Vs FBiH, P. 194/97, od 19. 8. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 – 29. **Napome- na:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 78. ZOO)

3. Sporazum stranaka da prodavac isporu~i kupljenu robu tek po{to u njegovu korist kupac otvori akreditiv u visini cijene robe nema zna~aj potestativnog odlo`nog uslova od ~ijeg ispunjenja zavisi nastanak ugovora o prodaji.

Iz obrazloenja: Ugovor o prodaji izme|u stranaka definitivno je zaklju~en razmjenom izjava putem teleksa. Tim ugovorom tueni se obavezao tuiocu platiti cijenu od ............. DM, a tuilac da mu prenese pravo raspolaganja na ugovorenoj koIi~ini elektroda, i- ce i pra{ka. Izme|u stranaka nije ugovoren potestativni odloni uslov (~lan 74. stav

  1. ZOO), jer se u teleksu tuenog ne navode nikakvi uslovi, a tuilac u teleksu kojim prihvata ponudu (potvr|uje narud`bu), samo dodaje da se pla}anje vr{i akreditivom, a rok isporuke utvr|uje na “cca 2 tjedna po primitku akreditiva”.

Ovim dodatkom koji je tueni o~igledno prihvatio, jer je odgovarao uobi~aje- nom na~inu pla}anja izme|u stranaka (~lan 42. stav 3. Zakona o obligacionim odno- sima), samo je utvr|en na~in pla}anja i rok isporuke. Tueni nije otvorio akreditiv u primjerenom roku i tako isplatio cijenu tuiocu pa je prvostepeni sud pravilno obave- zao tuenog (kupca) da ispuni svoju ugovornu obavezu isplate cijene (stav 1. ~lana

  1. ZOO).
(Vs BiH, P`. 194/90, od 13. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 39)

4. Ugovor o isplati naknade zaklju~en je pod rezolutnim uvjetom kad se o{te- }eni potpisivanjem tzv. klauzule o povratu, obvezao osiguravaju}oj organizaciji vra- titi iznos naknade razmjeran utvr|enoj odgovornosti za {tetni doga|aj.

Iz obrazloenja citiramo: “Iz klauzule o povratu proizilazi da je pravo tuenika da zadri isplatu nakna- de {tete bilo uvjetovano postojanjem odgovornosti osiguranika tuitelja (osiguravate- lja) za nastali {tetni doga|aj, a time i nastalu {tetu tueniku. Klauzulom o povratu ugovoreno je, dakle, da tuitelju pripada pravo na povrat ispla}enog iznosa naknade {tete ako se utvrdi da je za {tetu odgovoran voza~ tuenikova automobila. Prema izloenom proizilazi da je pitanje postojanja isklju~ive odnosno djelomi~ne odgovor- nosti voza~a tu`enikova automobila u klauzuli o povratu raskidni uvjet (ZOO ~l. 74. st. 3), kako je to pravilno i prosudio drugostepeni sud.

Kako je nakon nastupanja raskidnog uvjeta ugovor izme|u stranaka prestao vaiti, to je pravilnom primjenom materijalnog prava sadranoga u odredbi ~l. 132. st. 4 ZOO-a pravilno prihva}en tubeni zahtjev za plate zateznih kamata. Naime, prema spomenutoj odredbi strana koja vra}a novac du`na je platiti zateznu kamatu od dana kad je primila isplatu.”

(Vs RH, Rev. 2252/90, od 30. 1. 1991. - Svijet osiguranja 26. 11. 2001)

5. Ako je strana u ~iju je korist odre|en odloni uslov da }e ugovor proizvo- diti pravna dejstva tek predajom instrumenata obezbje|ena pla}anja, ispunila ugovor- nu obavezu prije ispunjenja ovog uslova smatra se da su stranke od odlonog uslova odustale.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je bio duan da utvrdi i cijeni da li je ugovorom o kreditu za- klju~enim izme|u parni~nih stranaka, obaveza davanja garancije za otplatu kredita, posebno stimulisana u ~lanu 3. ugovora o kreditu, ugovorena kao odloni uslov u smislu ~lana 74. Zakona o obligacionim odnosima, kako tvrdi tuilac, ili nema ovaj zna~aj. Ako bi ovom ugovornom utana~enju stranke i pridale takav zna~aj, treba cije- niti, analizom pona{anja stranaka, da li je sam tu`ilac od takvog uslova odustao, pris- taju}i da se pristupi uplati kredita umanjivanjem iznosa privremenih situacija i bez davanja uredne garancije sa avalom banke u roku predvi|enom u ~lanu 3. ugovora o komercijalnom kreditu.

(Vs BiH, P`. 815/88, od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 37)
  1. Sporazum ugovara~a da se odloi ovjera potpisa ugovora o prenosu nekretnina zbog izgleda da prodavac bude oslobo|en obaveze pla}anja poreza na promet nema zna- ~aj odlonog uslova, pa kupac moe po isteku razumnog roka, traiti da mu prodavac iz- da tabularnu ispravu za uknjibu prava vlasni{tva ako ugovor zadovoljava alternativnu formu (dva svjedoka) ili ako je ispunjen obostrano u pretenom dijelu.
(Vs BiH, Rev. 739/87, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 27)

7. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasni{tva na nekretnini optere}enoj pravom plodouivanja sti~e ono lice s kojim }eivjeti plodou`ivalac u ~asu smrti.

(Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 37)

Nedopu{ten ili nemogu} uslov

^lan 75.

(1) Ni{tav je ugovor u kojem je postavljen odgodni rok ili raskidni uslov protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili mora- lu dru{tva.

(2) Ugovor zaklju~en pod nemogu}im odlo`nim uslovom je ni{tav, a ne- mogu} raskidni uslov smatra se nepostoje}im.

Napomena (FBiH): Odredba stava 1. ovog ~lana je izmijenjena na osnovu ~lana 11. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 75. ZOO.
Napomena (RS): Vidjeti: ~lan 58. ZIDZOO.

________

1. Ni{tav je ugovor kojim se jedan suprug obavezuje da }e svoj dio iz bra~ne tekovine ustupiti drugome pod uslovom da prekine bra~nu zajednicu i stupi u vanbra- ~nu zajednicu s drugom osobom.

Iz obrazloenja: Parni~ne stranke su zaklju~ile pismeni sporazum o diobi zajedni~ke imovine ste~ene u braku sa klauzulom da }e tueni ustupiti tuiteljici svoj dio ako prekine bra~nu zajednicu i zasnuje zajednicuivota sa drugom enom. Drugostepeni sud je pravilno sudio kada je na{ao da je ovaj sporazum ni{tav, jer je zaklju~en pod nedopu- {tenim raskidnim uslovom (~lan 75. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Bra- ~na veza se ne moe mjeriti materijalnim dobrima, pa ni raskid bra~ne veze se ne moe kompenzirati sa imovinskom naknadom. Bra~na veza se zasniva na moralnom principu i me|usobnom povjerenju suprunika. Nemoralan je uslov kakav je ugovo- ren u ovom slu~aju, jer s jedne strane stavlja u istu ravan moralnu vrijednost - bra~nu vezu i imovinsku vrijednost, a s druge strane predstavlja neku vrstu pla}anja naknade za slobodu odlu~ivanja u pogledu raskida bra~ne zajednice.

(Vs BiH, Rev. 164/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 36)

2. Ni{tav je ugovor u kome je postavljen odloni ili raskidni uslov protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obi~ajima, da ugovor zaklju~en pod nemogu}im odlonim uslovom je ni{tav, a nemogu} raskidni uslov smatra se nepos- toje}im.

Iz obrazloenja: Pobijanom prvostepenom presudom odbijen je kao neosnovan tubeni zahtjev kojim je traeno da se obavee tueni da tuiocu preda u posjed poslovni prostor slo- bodan od lica i stvari koji se nalazi u B. u ulici M.J. 30, povr{ine oko 17 m2 prostori- ja do ulice sa posebnim ulazom.

Prvostepeni sud utvr|uje da su stranke 5.6.2001. godine zaklju~ile sporazum kojim su ~lanom 1. odredile da su saglasne da po dobijanju saglasnosti Savezne dire- kcije za imovinu SRJ i Administrativne komisije SRJ o izmjeni nosioca zakupa loka- la u M.J. 31 sa Muzejom automobila na tu`enog izvr{e zamjenu lokala, da je ~lanom

  1. odre|eno da zajedno podnesu zahtjev za izmjenu nosioca zakupa lokala u M.J. broj 31 Saveznoj direkciji za imovinu SRJ na kom lokalu je zakupac bio tuilac, da je ~lanom 3. sporazuma odre|eno da se tueni obavezuje da od momenta sklapanja ugovora sa Saveznom direkcijom za imovinu SRJ na zakup lokala u M.J. broj 31 is- prazni od svih lica i stvari lokal u zgradi Muzeja automobila u M.J. broj 30, koji tre- nutno koristi, a to u roku od 15 dana.

Nije sporno da Savezna direkcija za imovinu SRJ nije dozvolila promjenu za- kupca na lokalu u M.J. broj 31 ~iji zakupac je tu`ilac.

Prvostepeni sud je zauzeo pravni stav da tuilac nema pravo na predaju pre- dmetnog poslovnog prostora sa razloga {to nije ispunjen uslov iz ~lana 3. Sporazuma od 5.6.2001. godine, a on je bio da tueni sa Saveznom direkcijom za imovinu SRJ zaklju~i ugovor o zakupu poslovnog prostora u M.J. broj 31 u Beogradu na kom po- slovnom prostoru je zakupac tu`ilac.

Naknadno zaklju~eni sporazum od 5.6.2001. godine izme|u tuioca i tuenog ne u`iva sudsku za{titu.

Tuilac je predmetni poslovni prostor pa i poslovni prostor koji je kao zaku- pac koristio tueni do otkaza, dobio namjenski na neodre|eno vrijeme i bez naknade i nije imao ovla{tenje da njegovu predaju odlae dobijanjem saglasnosti za davanje tuenom u zakup poslovnog prostora u M.J. 31 od strane Savezne direkcije za imovi- nu SRJ.

Stranke su ugovorile obavezu tuenog da se iz predmetnog poslovnog prosto- ra iseli ukoliko mu Savezna direkcija za imovinu SRJ izda u zakup drugi lokal tj. lo- kal u M.J. broj 31 na kome je zakupac tuilac.

Stranke su to eljele da urade kroz vid zamjene zakupca. Takvo raspolaganje strankama nije dozvoljeno. Imperativnim propisom tj. Zakonom o imovini Savezne Republike Jugoslavije odre|eno je na koji na~in se izdaju u zakup poslovni prostori sa kojima raspolae Drava SRJ. Odloni uslov je nemogu} i kao takav je ni{tav u smislu ~lana 75. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Ni{tava odredba ne proi- zvodi pravno dejstvo. Ne u`iva sudsku za{titu u smislu ~lana 3. stav 3. Zakona o par- ni~nom postupku.

U ovakvoj procesnoj situaciji stekli su se zakonski uslovi iz ~lana 373. stav 1. ta~ka 2. Zakona o parni~nom postupku za uvaavanjealbe i preina~enje oalbene presude usvajanjem odbijenog tubenog zahtjeva.

(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P`. broj 2246/02 od 29.4.2002. godine)

3. Nije nemogu} odgodni uvjet po kojem prava i obveze stranaka na temelju zakupa poslovnih prostorija po~inju te}i danom izdavanja odobrenja zakupoprirncu za vo|enje ugostiteljske djelatnosti.

(Vs H, Rev. 515/90, od 28. 6. 1990. – Psp 51 – 85)

Obezbje|enje uslovnog prava

^lan 76.

Ao je ugovor zaklju~en pod odlonim uslovom, povjerilac ~ije je pravo uslovljeno moe zahtijevati odgovaraju}e obezbje|enje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugro`eno.

VIII - ROK

Ra~unanje vremena

^lan 77. (1) Rok odre|en u danima po~inje te}i prvog dana poslije doga|aja od koga se rok ra~una, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana roka.

(2) Rok odre|en u nedjeljama, mjesecima ili godinama zavr{ava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka doga|aja od koga rok

po~inje da te~e, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca.

(3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom odre|eno da se ne radi, kao posljednji dan roka ra~una se sljede}i radni dan.

(4) Po~etak mjeseca ozna~ava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako {to drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.

________

1. Kada je ugovoreni rok od tri mjeseca po~eo te}i 2. listopada 1990.g., po- sljednji dan tog roka isti~e 2. sije~nja 1991.g. neovisno o tome {to taj dan po imenu ne odgovara danu od kojeg rok po~inje te}i.

Iz obrazloenja: "Za revidenta sporno je pitanje primjene materijalno-pravnih odredaba o ra- ~unanju roka izvr{enja obveze - konkretno odredaba ~l. 77. Zakona o obveznim odnosima. Prema tuma~enju sudova odredbe ~l. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosi- ma proizlazi, da kada je ugovoreni rok od tri mjeseca po~eo te}i 2. X. 1990.g. - kao dana zaklju~enja ugovora o prodaji, tada u smislu odredbe ~l. 77. st. 2. Zakona o ob- veznim odnosima posljednji dan tog roka isti~e s danom 2. sije~nja 1991.g. Revident, naime, smatra da kada je propisom iz ~l. 77. ZOO odre|eno da se rok odre|en u tje- dnima, mjesecima ili godinama zavr{ava onog dana koji se po imenu i broju poklapa s danom nastanka doga|aja od kojeg rok po~inje te}i, da tada, budu}i da je dan u tje- dnu kada je zaklju~en ugovor o kupoprodaji bio utorak, u ra~unanju tromjese~nog ro- ka za isporuku treba uzeti u obzir i to ime dana u tjednu kada je ugovor zaklju~en, a ne samo broj dana u mjesecu kada je ugovor zaklju~en. Po njegovu tuma~enju, budu- }i da takvog dana u sije~nju po imenu nema kao 2. sije~nja 1991.g., to bi zadnji dan roka bio posljednjeg dana prethodnog mjeseca - 31. XII. 1990., kao zadnji dan ispu- njenja roka isporuke. Takvo tuma~enje suprotno je odredbama ~l. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a {to bi dovelo i do apsurdnih situacija, ve} je pravilno tuma~e- nje sudova da je dana 2. sije~nja 1991.g. posljednji dan tromjese~nog roka izvr{enja ugovora od strane tuenika budu}i da je ugovor zaklju~en 2. X. 1990.g."

(Vs RH, Rev. 3032/93, od 23. 6. 1993. – Izbor odluka 1/1995 – 19/49)

2. Protek roka po bankarskoj garanciji ra~una se po odredbama Zakona o obligacionim odnosima, a ne po odredbama procesnog prava.

(Vs S, broj Prev. 24/99. – Bilten 2/1999)

Primjena pravila o uslovu

^lan 78. Kad dejstvo ugovora po~inje od odre|enog vremena, shodno se primje- njuju pravila o odlonom uslovu, a kad ugovor prestaje da vai po isteku odre- |enog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.

________

1. Zakupac ne moe zahtjevati predaju u posjed zakupljene poslovne prostori- je nakon {to je isteklo vrijeme na koje je ugovor o zakupu bio zaklju~en, osim ako dokae da je zakupodavac nesavjesnim postupanjem sprje~avao zakupca da koristi prostoriju u toku trajanja ugovorenog roka zakupa.

Iz obrazloenja: Potraivanje predaje u posjed zakupljenog poslovnog prostora i nakon {to je isteklo vrijeme na koje je ugovor zaklju~en, nije ostvarenje prava iz obveznog odno-

sa ste~enog za vrijeme njegova trajanja, ve} zahtjev za ostvarenje prava na zakup u vrijeme kada je ugovor prestao. Naime, kada ugovor prestaje da vai po isteku odre- |enog roka, nastupa ista pravna situacija kad kod nastupanja raskidnog uvjeta (~la- nak 78. Zakona o obveznim odnosima) sa ~ijim ostvarenjem se zavr{ava obvezni odnos, tako da ne mogu nastati nikakva prava na daljnje trabine, ve} se mogu ostva- rivati samo one koje su nastale za vrijeme trajanja ostvarene. Ina~e bi se moglo sma- trati da u konkretnom odnosu raskidni uvjet (istek roka) nije ostvaren samo kada bi tuenik svojim nesavjesnim postupanjem ili namjerno sprije~io tuitelja da u toku trajanja ugovorenog roka koristi poslovni prostor (~lanak 74. stavak 4. Zakona o ob- veznim odnosima) {to ne proistje~e iz stanja spisa, a {to ni tu`itelj ne tvrdi.

Pravo posjedovanja spornog poslovnog prostora (dranja u zakupu) tuitelj je stekao po osnovu zaklju~enog ugovora. To njegovo pravo prestalo je prestankom ugovora kao pravnog osnova posjedovanja.

Kako je sporni ugovor o zakupu prestao dana 31.10.1996.godine (istekom ro- ka od pet godina), a prvostepeni sud svojom presudom nakon toga obavezao tuenika na predaju u posjed zakupljenog poslovnog prostora, o~ito je takvu presudu donio uz pogre{nu primjenu materijalnog prava (~lanak 32. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, ~lanci 78. i 74. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima) na kojualba opravdano ukazuje. Kod toga nema nikakvog pravnog zna~enja ni ~injenica {to je tu- ba podnesena u vrijeme kada ugovoreni rok jo{ nije bio istekao, jer se njenim po- dno{enjem on ne moe produljiti, a sud je duan uvaiti ~injenice i okolnosti koje nastanu ili se izmijene od podno{enja tu`be do dono{enja presude.

(Vs FBiH, P`. 194/97, od 19. 8. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 29)

IX - KAPARA I ODUSTANICA

1. KAPARA

Vra}anje i ura~unavanje kapare

^lan 79. (1) Ako je u trenutku zaklju~enja ugovora jedna strana dala drugoj iz- vjestan iznos novca ili izvjesnu koli~inu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaklju~en (kapara), ugovor se smatra zaklju~enim kad je kapara data, ako nije {to drugo ugovoreno.

(2) U slu~aju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili ura~unati u ispunjenje obaveze.

(3) Ako {to drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne moe odustati od ugovora ostavljaju}i kaparu drugoj strani, niti to moe u~initi druga strana vra}anjem udvojene kapare.

________

1. Pitanje opravdanosti zadr`avanja i davanja dvostruke kapare pretpostavlja postojanje odre|enog pravno valjanog ugovora (glavnog ugovora) radi koga je i u vezi sa kojim je kapara ugovorena i data.

Ako je glavni ugovor apsolutni ni{tav primalac kapare du`an je vratiti drugoj ugovornoj strani cjelokupan iznos primljene kapare koju je primio na osnovu ovog ugovora.

(Vs RS, Rev. 71/93, od 19. 10. 1993. - Bilten 1/1999 – 52)

2. Kad me|u strankama ne postoji ugovor o prodaji, pla}eni iznos ne mo`e imati zna~enje kapare.

Iz obrazlo`enja:

“Sporno je i u ovoj fazi postupka da li iznos od ..... DEM koji su tuitelji dali tuenici predstavlja kaparu, a s tim u svezi da li su se ispunile pretpostavke za vra}a- nje dvostrukog iznosa kapare.

Naime, tuitelji i u reviziji ustraju kod tvrdnje da je zaklju~en kupoprodajni ugovor izme|u stranaka o kupnji stana povr{ine 83,55 m^2 za cijenu od ..... DEM te da su tuitelji kao kupci prilikom zaklju~enja ugovora na ime kapare tuenici kao prodavateljici isplatili ....... DEM. Smatraju}i da je tuenica odgovorna za neizvr{e- nje kupoprodajnog ugovora to tra`e od iste vra}anje dvostruke kapare.

Prema utvr|enjima niestupanjskih sudova, a koji niti revizijski navodi ne mogu dovesti u sumnju proizlazi da je me|u strankama zaklju~en usmeni kupopro- dajni ugovor o kupnji gore navedenog stana za cijenu od ...... DEM, te da su tuitelji tu`enici isplatili ukupno ....... DEM (koji iznos nije dan odjednom ve} u nekoliko navrata), a ona ih je uvela u posjed jedne sobe predmetnog stana.

S pravom ukazuju ni`estupanjski sudovi na odredbu ~l. 9. Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada (“Narodne novine”, broj 52/73) prema kojoj ugovor na osnovu ko- jeg se prenosi pravo vlasni{tva nekretnina mora biti pismen. Ugovor koji nije zaklju- ~en u pismenom obliku ne proizvodi nikakve pravne u~inke.

Neosnovano je i pozivanje tuenice na ~l. 73. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, jer ugovor nije izvr{en u pretenom dijelu.

Kako ugovor ne postoji ni pla}eni iznos ne moe biti znak da je ugovor za- klju~en pa stoga ne moe imati zna~enje kapare u smislu ~l. 79. st. 1. ZOO.

Stoga se nisu ispunile ni pretpostavke za primjenu ~l. 80. st. 2. ZOO pa su ni- estupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuitelja odbili s di- jelom tubenog zahtjeva za isplatu dvostrukog iznosa predate sume novca tuenici.”

(Vs RH, Rev. 3248/99, od 16. 11. 1999. – Izbor odluka 1/2000 – 30/22)

3. Ne mo`e se smatrati kaparom iznos koji je dat u vezi sa ugovorom koji ne- ma pravni u~inak.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2000, str. 19)

4. Na{e imovinsko pravo poznaje samo onu kaparu koja pretpostavlja ve} sklopljeni ugovor (arrha canfirmatoria). Zato se u ~l. 79. st. 1. ZOO, definiraju}i ka- paru, govori o davanju "u trenutku sklapanja ugovora" i da se "ugovor (se) smatra sklopljenim kad je kapara dana". Prema tome, kad se u nas govori o kapari, misli se pri tome uvijek na konfirmatornu kaparu.

(@s Dubrovnik, G`. 419/95, od 24. 8. 1995. – Izbor odluka 2/1995 – 192/184)

5. Ako je kapara data u stranoj valuti, u slu~aju raskida ugovora po zahtjevu kupca sud }e obavezati prodavca da vrati dati iznos u toj valuti.

(Vs BiH, Rev. 69/85, od 21. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 7)

Neizvr{enje ugovora

^lan 80.

(1) Ako je za neizvr{enje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana moe po svom izboru traiti izvr{enje ugovora, ako je to jo{ mogu- }e, i tra`iti naknadu {tete, a kaparu ura~unati u naknadu ili vratiti ili se zadovo- ljiti primljenom kaparom.

(2) Ako je za neizvr{enje ugovora odgovorna strana koja je primila ka- paru, druga strana moe, po svom izboru, traiti izvr{enje ugovora, ako je to jo{ mogu}e, ili traiti naknadu {tete i vra}anje kapare, ili traiti vra}anje udvojene kapare.

(3) U svakom slu~aju, kad druga strana tra`i izvr{enje ugovora, ona ima pravo i na naknadu {tete koju trpi zbog zadocnjenja.

(4) Sud mo`e na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.


Napomena (RS): Odredbom ~lana 12. ZIDZOO, u ~lanu 80. stav 1. rije~: “i” zamjenjene su rije~ju: “ili”, a poslije rije~i: “vratiti” stavlja se zarez.

________

1. Budu}i da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo proda- vac koji nije ispunio svoju obavezu du`an je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime kapare, a ne udvojenu kaparu.

Iz obrazlo`enja:
“Kako je ugovar o prodaji nepokretnosti zaklju~en u usmenom obliku dana
      1. godine, dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti, taj ugovor je bez pravnog dejstva (~lan 70. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), bez obzira na to da li su obostranom voljom tuioca i tuenog bile makar i u cijelosti ispunjene obaveze koje iz takvog ugovora proizlaze.

Po{to je zahtjev tuioca za restituciju onog {to je dao u ispunjenju ni{tavog ugovora tuenom kao kantrahentu (vra}anje prodate nepokretnosti) u skladu sa pravi- lom ~lana 104. Zakona o obligacionim odnosima, niestepeni sudovi su pravilno su- dili kada su usvojili tubeni zahtjev za ispunjenje takve ~inidbe.

Niestepenim presudama nije na {tetu tuenog pogre{no primijenjeno materi- jalno pravo ni u dijelu odluke kojim je odbijen zahtjev iz protivtube za vra}anje udvojene kapare u iznosu od ............ dinara, koliko je tueni isplatio tu`iocu u ispunjenju ugovora.

Prema citiranoj odredbi iz ~lana 104. Zakona o obliigacionim odnosima, tue- nom bi pripadalo pravo samo na to da od tuioca zahtijeva vra}anje iznosa od ........... dinara, koji je ovome isplatio u ispunjenju ni{tavog ugovora”.

(Vs BiH, Rev. 275/87, od 11. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 40)

2. Kaparom se ne moe smatrati iznos koji je dat u svezi s ugovorom koji nije pravovaljan, stoga se taj iznos ne dri s naslova kapare ve} bez valjane pravne osno- ve.

Iz obrazloenja: "U postupku je utvr|eno da stranke nisu zaklju~ile ugovor o kupnji stana u pismenom obliku, a niti je usmeni ugovor stranaka ispunjen u cijelosti ili u prete- nom dijelu.

Temeljem odredbe ~l. 2. st. 4. Zakona o vlasni{tvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/93), odredbe Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada ("Na- rodne novine", broj 52/73) primjenjuju se i na promet posebnih dijelova zgrada, i odredba ~l. 9. propisuje, da ugovor koji nije zaklju~en u pismenom obliku ne proi- zvodi pravni u~inak.

Ugovor se ne smatra ni pravovaljanim po odredbi ~l. 73. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, kad nije izvr{en u cijelosti ili u prete`nom dijelu.

Kaparom se ne moe smatrati iznos koji je dan u svezi sa ugovorom koji ne- ma pravni u~inak, jer prema odredbi ~l. 79. do 80. ZOO kapara pretpostavlja postoja- nje pravovaljanog ugovora (glavnog ugovora) zbog kojeg je ugovorena i dana (akce- sorni ugovor). Kad glavni ugovor nije pravno valjan tuenica sporni iznos ne dri kao kaparu, ve} taj iznos dri bez pravnog osnova i nii sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tuitelja prihvatili."

(Vs RH, Rev. 1361/96, od 14. 2. 2001. – Izbor odluka 2/2001 – 21)

3. Zahtjev zainteresirane osobe za smanjenje kapare mora biti odre|eno pos- tavljen, a njegovo postavljanje ne mo`e se izvesti iz same okolnosti protivljenja zah- tjevu za vra}anje kapare ili pla}anje dvostruke kapare.

(Vs H, Rev. 320/90, od 27. 6. 1990. – Psp 50 – 75)

4. Kad je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 35.000 DEM, ocijenje- no je da primjerena kapara ne mo`e prelaziti 10% ugovorene kupoprodajne cijene.

Iz obrazloenja: "Nii sudovi su propustili ocijeniti osnovanost protutubenog zahtjeva po onoj osnovi koju je revidentica nazna~ila jo{ u postupku pred sudom prvog stupnja, a ponovila ualbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude navodima u kojima isti~e da sporni iznos i kad bi bio ispla}en kao kapara predstavlja pretjerano veliku kaparu ~ime, po shva}anju ovog suda, njezin protutubeni zahtjev sadri i zahtjev protutui- teljice radi smanjenja pretjerano velike kapare (~l. 80. st. 4. ZOO). Kako su za odlu- ~ivanje o navedenom zahtjevu u postupku pred niim sudovima utvr|ene sve potre- bne okolnosti - ovaj sud je razmatraju}i osnovanost zahtjeva revidentice po navede- noj osnovi na{ao da primjerena kapara u konkretnom slu~aju ne moe prelaziti 10% ugovorene kupoprodajne cijene koja je bila ugovorena u iznosu 35.000 DEM, {to zna~i da primjerena kapara u ovom slu~aju ne moe prije}i iznos 3.500 DEM."

(Vs RH, Rev. 2229/93, od 16. 6. 1994. – Izbor odluka 2/1995 – 21/64)

5. Zadrati primljenu kaparu odnosno traiti vra}anje date kapare u dvostru- kom iznosu ima pravo nevina stranka ne samo kada krivnjom druge stranke ugovor nije uop}e ispunjen nego i onda kada je on ispunjen samo djelimi~no.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 18)

6. Prodavac je duan, nezavisno od uslova iz ~lana 80. Zakona o obligaci- onim odnosima, vratiti kupcu nov~ani iznos primljen na ime kapare, ako je nepuno- vaan ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugvora) sve to u skladu sa ~lanom 70. stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 22, i Vs BiH, Rev. 558/85, od 28.
    1. – Bilten Vs BiH 2/86 - 3) 7. Pored vra}anja kapare tu`eni, kao primalac i odgovoran za neizvr{enje ugovora, duguje i kamatu kao naknadu pretrpljene {tete.

(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 392/97 od 22. 6. 1998. – Gp, broj 6/00)

8. Obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu ku}e treba uzeti da je u tom slu~aju, shodno ~lanu 80. stav 4. ZOO, bila primjerena kapara koja predstavlja 10% od ugovorene cijene.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2000, str. 19)

8. Ugovorna strana u slu~aju nepotpunog ispunjenja ugovora, u na~elu moe traiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu {tete zbog zadocnjenja, ali se u oba slu- ~aja kapara ura~unava u naknadu {tete.

(Vs BiH, Rev. 184/90, od 21. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 2/91 – 36)

10. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 79. ZOO

U slu~aju djelimi~nog ispunjenja obaveze

^lan 81.

(1) U slu~aju djelimi~nog ispunjenja obaveze, povjerilac ne moe zadra- ti kaparu, nego moe traiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu {tete zbog za- docnjenja, ili tra`iti naknadu {tete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slu- ~aja kapara ura~unava u naknadu.

(2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono {to je primio kao djelimi~no ispunjenje, on mo`e birati izme|u ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvr{en krivicom druge.

________

1. Vidjeti: odluku Vs BiH, Rev. 184/90, od 21. 12. 1990., citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 80. ZOO

2. ODUSTANICA

Uloga odustanice

^lan 82.

(1) Sporazumom ugovornih strana mo`e se ovlastiti jedna ili svaka stra- na da odustrane od ugovora davanjem odustanice.

(2) Kad strana u ~iju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da }e dati odustanicu, ona vi{e ne mo`e zahtijevati izvr{enje ugovora.

(3) Strana ovla{}ena da odustane du`na je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju.

(4) Ako ugovara~i nisu odredili rok do koga ovla{}ena strana moe odus- tati od ugovora, ona to moe u~initi sve dok ne protekne rok odre|en za ispunje- nje njene obaveze.

(5) Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u ~iju je ko- rist ugovoreno po~ne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispu- njenje od druge strane.

________

1. Odustatninom se ne mo`e smatrati iznos koji je dat u svezi s ugovorom ko- ji nije pravovaljan.

Iz obrazloenja: "U postupku je utvr|eno da stranke nisu zaklju~ile ugovor o kupnji stana u pismenom obliku, a niti je usmeni ugovor stranaka ispunjen u cijelosti ili u prete- nom dijelu.

Temeljem odredbe ~l. 2. st. 4. Zakona o vlasni{tvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/93), odredbe Zakona o prometu zemlji{ta i zgrada ("Na- rodne novine", broj 52/73) primjenjuju se i na promet posebnih dijelova zgrada, i odredba ~l. 9. propisuje, da ugovor koji nije zaklju~en u pismenom obliku ne proi- zvodi pravni u~inak.

Ugovor se ne smatra ni pravovaljanim po odredbi ~l. 73. Zakona o obveznim odnosi- ma - dalje ZOO, kad nije izvr{en u cijelosti ili u prete`nom dijelu.

Sporni iznos nije dan ni kao odustatnina, kako neosnovano prigovara reviden- tica u reviziji, jer i odustatnina tako|er pretpostavlja pravovaljani ugovor od kojeg se mo`e odustati."

(Vs RH, Rev 1361/96 od 14. 2. 2001. – Izbo odluka 2/2001 – 22)

2. Stranka koja je odustala od ugovora ne mo`e se osloboditi obaveze pla}a- nja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okol- nosti.

(Vs BiH, Rev. 599/86, od 18. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 24)

3. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora pla}anjem odustanice i nakon {to su po~ele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge strane, uprkos odredbi ~lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o dispozitivnoj, a ne prinu- dnoj normi.

(Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 28)

Kapara kao odustanica

^lan 83.

(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana mo`e odustati od ugovora.

(2) U ovom slu~aju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je udvojeno vra}a.

________

1. Ugovara~ koji je primio kaparu kao odustanicu kada odustane od ugovora du`an je da je vrati protivnoj stranci u dvostrukom iznosu.

Iz obrazloenja: Parni~ne stranke su dana 21. maja 1984. godine sklopile “privremeni kupo- prodajni ugovor” u pismenoj formi u prisustvu dva svjedoka koji su se potpisali na ugovoru. Tim ugovorom tuilac je od tu`enih kupio dio parcele br. 867 u povr{ini od 500 m^2 za cijenu od .............. dinara. Kupovna cijena je ispla}ena po ugovoru.

Ugovorne strane su se sporazumjele da za slu~aj da prodavci iz bilo kojeg ra- zloga, nastalog njihovom krivicom, odbiju potpis kona~nog kupoprodajnog ugovora, na osnovu kojeg se kupac moe uknjiiti s pravom vlasni{tva, prodavci su du`ni odmah vratiti kupcu dvostruki iznos primljenog dijela kupovne cijene, koji prema to- me ima zna~aj kapare kao odustanice u smislu ~lana 83. Zakona o obligacionim odnosima.

Tueni su naknadno obavijestili tuioca da “otkazuju” ugovor zbog toga {to }e ovo zemlji{te biti eksproprisano.

Tuilac je odmah nakon prijema novca koji su mu tueni vratili, obavijestio tuene da trai isplatu ugovorene odustanice.

Niestepeni sudovi su utvrdili i da zemlji{te koje je kupio tuilac nije bilo predmet eksproprijacije u vrijeme slanja obavijesti tuenih tuiocu da odustaju od kupoprodajnog ugovora.

Kako su tueni jednostrano odustali od ugovora duni su vratiti kaparu u dvostrukom iznosu (~Ian 83. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 21/89, od 21. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 57)

2. Kada se kapara smatra kao odustatnina, od ugovora mo`e odustati i strana koja je kriva za neizvr{enje ugovora.

Iz obrazlo`enja:

"Ako bi se radilo o samoj kapari u smislu ~l.79. Zakona o obveznim odnosi- ma, samo ona strana koja nije kriva za neizvr{enje ugovora ima pravo na odustanak od ugovora. Me|utim, ako se radi o kapari kao odustatnini u smislu odredbe ~l.83. Zakona o obveznim odnosima, onda pravo na odustanak od ugovora pripada objema ugovornim strankama bez obzira na krivnju za neizvr{enje ugovora. U st.1. ~l.83. Za- kona o obveznim odnosima navodi se: "kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana moe odustati od ugovora". Dakle, odustati od ugovora moe i ona strana koja je kriva za neizvr{enje ugovora. Ako je kapara ugovorena i dana kao odustatnina, onda se ugo- vor ne treba raskidati ve} ugovornim stranama pripada pravo na odustanak od ugovo- ra tako da nisu du`ne ispuniti preuzete ugovorne obveze."

(Vs RH, Rev. 1013/92, od 22. 9. 1992. – Izbor odluka 1994 – 47/111)

Odsjek 2.

ZASTUPANJE

I - O ZASTUPANJU UOP[TE

Mogu}nost zastupanja

^lan 84.

(1) Ugovor kao i drugi pravni posao mo`e se preduzeti i preko zastupni- ka.

(2) Ovla{}enje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom op- {tem aktu, aktu nadle`nog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomo}je).


Napomena(FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 12. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 84. ZOO.

Napomena (RS): Odredbom ~lana 13. ZIDZOO, u ~lanu 84. stav 2. rije~i: “statutu ili drugom samoupravnom” brisane su, a poslije rije~i: “op{tem aktu” dodate su riije~i: “pravnog lica”.

________

1. Cijena prevoza ozna~ena u prevoznim listovima obavezuje stranke iz ugo- vora o prevozu robe u drumskom saobra}aju samo ako je upisana od strane radnika prevoznika ovla{tenog za zaklju~ivanje ugovora o prevozu, a ne i samog voza~a.

(Vs BiH, P`. 282/86, od 6. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 2)

2. Osoba koja je u smislu propisa o izgradnji objekata imenovana za nadzorni organ nije time postala i zastupnik osobe (pravne ili fizi~ke) koja ju je imenovala za nadzorni organ pa nadzorni organ nije ovla{ten preuzimati nikakve obveze za osobu koja ga je imenovala. Ako pak nadzorni organ dobije od osobe koja ga je imenovala (odredila za nadzorni organ) jo{ i ovla{tenje za zastupanje (punomo}) po ~l. 89. ZOO, ovla{ten je za zastupanje opunomo}itelja u okviru punomo}i.

(Ps H, P`. 3409/88, od 22. 8. 1989. – Psp 43 – 136)

Dejstva zastupanja

^lan 85.

(1) Ugovor koji zaklju~i zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovla{}enja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pra- vno dejstvo neposredno prema zastupanom licu.

(3) Zastupnik je du`an obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupa- nog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaklju~iti da on istupa kao zastupnik.

________

1. Nije zaklju~en ugovor o prodaji sa zadrugom kao prodavcem, ako koope- rant zadruge koji je isporu~io robu kupcu nije nastupao kao punomo}nik zadruge, ve} je bio anga`ovan samo kao posrednik.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud utvr|uje, a to proizilazi iz dokaza u spisima predmeta, da tu- ilac - zadruga i tueni nisu zaklju~ili ugovor o prodaji. Tuilac nije tuenom (niti tu- eni tuiocu) podnio prijedlog za zaklju~enje ugovora (ponudu) ~lan 32. ZOO, niti preduzeo druge radnje koje vae kao ponuda (~l. 33. i 34. ZOO), pa je izostalo i nje- no prihvatanje, da bi na taj na~in nastao ugovor (~lan 31. ZOO).

Ugovor o prodaji izme|u stranaka nije nastao samom isporukom jabuka od strane kooperanta tu`ioca.

Kooperant tuioca nije zastupnik tuioca da bi ugovor koji bi on zaklju~io ne- posredno obavezao zastupanog - tuioca i drugu ugovornu stranu - tuenog (~lan 85. stav 1. ZOO), niti je u ~asu isporuke jabuka nastupao u tom svojstvu.

Tu`ilac izri~ito isti~e da je njegov kooperant bio samo posrednik. Ukoliko je ovo ta~no, on nije ovla{}en da u ime nalogodavca zaklju~i ugovor tako da taj ugovor ovla{}uje neposredno zastupanu i drugu ugovornu stranu. Posrednik je ovla{}en da na|e i dovede u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaklju~enju odre|enog ugovora, a ne i da zaklju~i ugovor u ime nalogodavca, ili da za nalogo- davca primi ispunjenje iz ugovora zaklju~enog njegovim posredstvom - za to je po- trebno posebno punomo}je - (~lan 813. u vezi sa ~lanom 815. ZOO).

(Vs BiH, P`. 253/90, od 21. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 1/91 – 40)

2. Komisionar duguje prodavcu zatezne kamate zbog zadocnjenja u pla}anju cijene iz ugovora o prodaji, ako komitent nije preuzeo dug i kada je roba po komisi- onarovom nalogu, isporu~ena neposredno komitentu i ovaj platio cijenu.

(Vs BiH, P`. 641/90, od 27. 6. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 54)

3. Zastupnik ne odgovara za obveze zastupane osobe pa se stoga na njega ne primjenjuju odredbe o odgovornosti proizvo|a~a za neispravno funkcioniranje pro- dane stvari (~l. 501. ZOO).

(Vs H, Rev. 1 157/82, od 13. 1. 1982. – Psp 23 – 88)

Preno{enje ovla{}enja

^lan 86.

(1) Zastupnik ne mo`e prenijeti svoja ovla{}enja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.

(2) Izuzetno, on to moe u~initi ako je sprije~en okolnostima da posao li- ~no obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodlono preduzimanje pravnog posla.

Prekora~enje granica ovla{}enja

^lan 87.

(1) Kad zastupnik prekora~i granice ovla{}enja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekora~enje.

(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatra}e se da je odobrenje odbijeno.

(3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede druk~ije.

(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekora~enje ovla{- }enja, mo`e odmah po saznanju za prekora~enje, ne ~ekaju}i da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana.

(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za {tetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekora~enje ovla{}enja.

________

1. Organizaciju udruenog rada ne vee ugovor koji je u njeno ime zaklju~ilo lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomo}nik, pa i kada se ovo lice la`no pred- stavilo kao punomo}nik, a druga strana bila savjesna.

(Vs BiH, P`. 534/87, od 23. 6. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 20)

2. Naru~ioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio nje- gov neovla{teni radnik, kada ovaj nije ni punomo}nik po zaposlenju.

(Vs BiH, P`. 64/87, od 29. 10. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 23)

Zaklju~enje ugovora od strane neovla{}enog lica

^lan 88. (1) Ugovor koji neko lice zaklju~i kao punomo}nik u ime drugoga bez njegovog ovla{}enja obavezuje neovla{}eno zastupanog samo ako on ugovor na- knadno odobri.

(2) Strana sa kojom je ugovor zaklju~en mo`e zahtijevati od neovla{}eno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.

(3) Ako neovla{}eno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaklju~en.

(4) U tom slu~aju, strana sa kojom je ugovor zaklju~en moe od lica koje je kao punomo}nik bez ovla{}enja zaklju~ilo ugovor traiti naknadu {tete, ako u trenutku zaklju~enja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovla{}enje za zaklju~enje ugovora.

________

1. ^injenica da je ugovor zaklju~en sa zastupnikom bez ovla{tenja snabdje- ven pe~atom, nije od uticaja na njegovu punova`nost, ukoliko neovla{teno zastupani odbije da takav ugovor ratifikuje.

(Vs S, broj Prev. 669/98. – Bilten 1/1999)

2. Ugovor {to ga neka osoba sklopi kao punomo}nik u ime drugoga bez nje- gova ovla{tenja obvezuje neovla{teno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

(Ps RH, P`. 1494/93, od 16. 11. 1993. – Praxis 2 – 27)

3. Sud ne moe samo na osnovu ~injenice da je neko lice prilikom zaklju~e- nja ugovora raspolagalo pe~atom pravnog lica izvoditi zaklju~ak da je ugovor puno- vano zaklju~en.

Iz obrazloenja: “U konkretnoj pravnoj stvari, prvostepeni sud je bio duan da ispita da li je s obzirom na okolnosti zaklju~enja predmetnog pravnog posla, u ime tuenog ugovor zaklju~ilo neovla{teno lice, koje je pri tom raspolagalo pe~atom tuenog.

Odredbom ~lana 88. stav 4. ZOO propisano je da strana sa kojom je ugovor zaklju~en moe od lica koje je kao punomo}nik bez ovla{}enja zaklju~ilo ugovor tra- iti naknadu {tete, ako u trenutku zaklju~enja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovla{}enje za zaklju~enje ugovora”.

(Vs RCG, P`. 506/98, od 7. 10. 1999. – Bilten Vs RCG 1999 – 41)

4. Bankarska garancija mora biti izdana u pisanom obliku, pa slijedom toga i punomo} za izdavanje garancije, a uz to punomo} mora biti specijalna (mora sadra- vati ovla{tenje za izdavanje garancije). Osoba koja je potpisala garanciju bez takve specijalne pisane punomo}i ne moe se smatrati punomo}nikom.

(Vts RH, P`. 864/94, od 29. 3. 1994. - Praxis 2 – 28)

5. Kod blagovremene notifikacije tuenog (odmah po dobijanju ra~una), da ne odobrava ugovor (otpremnicu) zaklju~en od neovla{}enog lica, tuilac kao nesa- vjesni saugovara~ zastupnika bez ovla{tenja ne moe se dalje sa uspjehom pozivati na okolnost da je ugovor snabdjeven pe~atom tuenog i da je eventualna zloupotreba pe~ata interna stvar tu`enog – saugovara~a koji je bio neovla{teno zastupan.

(Vs S, broj Prev. 355/98. – Bilten 4/1998)

6. Indosant moe u mjeni~nom sporu ista}i protiv indosatora prigovor nepu- novanosti ugovora o eskontu, na osnovu koga je izvr{en indosament, ako je ugovor zaklju~ilo neovla{}eno lice.

Ugovor o eskontu se smatra naknadno odobrenim ako je u izvr{enju tog ugo- vora, indosiranje mjenice izvr{ilo lice koje bi bilo ovla{teno da zaklju~i ugovor o es- kontu.

(Vs BiH, P`, 245/88, od 23. 6. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 91)

7. Ukoliko je ugovor potpisalo neovla{teno lice, takav ugovor ne obavezuje stranku i bez uticaja je na pravnu valjanost ugovora da je ugovor snabdteven pe~atom te stranke.

Iz obrazlo`enja:

Prvostepenom presudom odbijen je zahtjev tuioca kojim je traio da se oba- vee tueni da mu isplati iznos od ........ dinara sa kamatom po zakonu po~ev od 11.

    1. godine do isplate i ukinuto rje{enje o izvr{enju Privrednog suda u B. Iv. broj 4431/99 od 9. 7. 1999. godine.

Naime, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je sporni ugovor, na kome se zasniva potraivanje tuioca, potpisalo neovla{teno lice. Takav ugovor ne obavezuje tuenog, a bez uticaja na pravnu valjanost ugovora je ~injenica da je ugovor snabdje- ven pe~atom tuenog, na koju tuilac ukazuje ualbi. Pravilno je prvostepeni sud ocijenio i dopis tu`enog od 14. 10. 1998. godine iz koga nesumnjivo proizilazi da tu-

eni nije naknadno odobrio zaklju~enje spornog ugovora, kao i ~injenica da su dos- tavljeni registri stavljeni na raspolaganje tuiocu. Kod izri~ite izjave tuenog da ne odobrava zaklju~eni ugovor, bez zna~aja je ~injenica da li se registri nalaze kod tue- nog, tim prije {to je tueni pozvao tuioca da preuzme registre sam ili da mu ih dos- tavi po{tom.

(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P`. broj 6859/01 od 5. 4. 2002. godine)

8. Ako neovla{}eno zastupano lice naknadno odobri ugovor koji je u njegovo ime zaklju~io drugi, ugovor va`i, bez obzira koliko je vremena pro{lo od zaklju~enja do odobravanja ugovora.

(Vrhovni sud Srbije, Rev. 1030/96 od 12. 3. 1996. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

9. Prodavac - organizacija udruenog rada ne moe zahtijevati ve}u cijenu od nazna~ene u pismenom ugovoru iako je cijenu u pismenom ugovoru upisalo neovla- {teno lice, ukoliko je pismenim podneskom datim u toku glavne rasprave, a potpisa- nim po ovla{tenom organu, odobrio ovu radnju neovla{tenog lica.

(Vs BiH, P`. 276/86, od 6. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 4)

10. Naru~ioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio njegov neovla{teni radnik, kada ovaj nije ni punomo}nik po zaposlenju.

Iz obrazloenja: “Sud je na osnovu iskaza saslu{anih svjedoka i uvidom u dokumentaciju na- {ao da svjedok nije bio ovla{ten da ugovori cijenu prevoza frakcije kamena sa sepa- racije, ve} da je bio ovla{ten samo da popunjava i potpisuje narudbe po{to mu pret- hodno rukovodilac slube ekonomskih poslova odredi uslove (pomenuti svjedok je bio samo referent za nabavku, bez ovla{}enja da ugovora cijenu prevoza kako proizi- lazi iz op{teg akta tuenog u koji je prvostepeni sud uzeo uvid).

Polaze}i od naprijed navedenih utvr|enih ~injenica opravdan je zaklju~ak prvostepenog suda da me|u parni~nim strankama nije zaklju~en ugovor o cijeni pre- voza.”

(Vs BiH, P`. 64/87, od 29. 10. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 23)

II - PUNOMO]JE

Davanje punomo}ja

^lan 89.

(1) Punomo}je je ovla{}enje za zastupanje koje vlastodavac pravnim po- slom daje punomo}niku.

(2) Postojanje i obim punomo}ja su nezavisni od pravnog odnosa na ~ijoj je podlozi punomo}je dato.

(3) Punomo}nik mo`e biti i pravno lice.

________

1. U pravnom prometu s tre}im osobama punomo}nik mo`e biti i organizaci- ja, prema odredbi ~l. 89. st. 3. ZOO.

(Vps H, P`. 961/87, od 28. 4. 1987. – Psp 34, str. 162)

Posebna forma punomo}ja

^lan 90.

Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao va- `i i za punomo}je za zaklju~enje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog po- sla.

________

1. Forma propisana za neki ugovor vai i za punomo}je za zaklju~enje tog ugovora, odnosno za odobrenje raspolaganja i to ne u obliku op{teg punomo}ja, nego u obliku specijalnog punomo}ja za zaklju~enje odre|enog pravnog posla koji se na- mjerava zaklju~iti. Vlastodavac moe dati pristanak na ugovor o naknadno, no taj pristanak, da bi proizvodio va`nost ugovora, mora biti pismen, a ne usmen, ili takav koji proizilazi iz konkludentnih radnji.

(Vs RS, Rev. 48/94, od 28. 12. 1994. - Bilten 1/1999 – 53)

2. Valjana je usmena punomo} o otu|enju nekretnina, ako su ispunjene pre- tpostavke za konvalidaciju usmenog ugovora.

Iz obrazlo`enja:

Utvr|eno je da je tu`iteljica, suvlasnica sporne neretnine, usmeno opunomo- }ila drugog suvlasnika (J.B.) da proda cijelu nekretninu.

Ugovor o prometu nekretnina je i po onda{njim propisima (1964. godine) bio formalan: pismena forma je bio njegov konstitutivni elemanat (~lan 9. Zakona o pro- metu zemlji{ta i zgrada). Vai na~elo gra|anskog prava, predvi|eno u tada{njim pra- vnim pravilima, a sada u ~lanu 90. Zakona o obligacionim odnosima, prema kome se za punomo} trai ista forma kao i za ugovor. Me|utim, ako su ispunjene zakonske pretpostavke za konvalidaciju neformalnog ugovora, tada je i neformalna punomo} punovana. U ovom slu~aju je utvr|eno da su ugovara~i dobrovoljno ispunili obave- zu iz usmenog ugovora o kupoprodaji prije stupanja na snagu sada{njeg Zakona o prometu nepokretnosti ("Slubeni list SRBiH", broj 38/78) pa je taj ugovor konvali- diran (~lan 46. stav 1.) a time je konvalidirana i punomo}.

(Vs BiH, Rev. 202/90, od 25. 1. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 37)

3. Ugovor o prodaji zemlji{ta i porodi~ne stambene zgrade {to ga je zaklju~io jedan suvlasnik u propisanoj formi ne obavezuje ostale suvlasnike, koji ga nisu odo- brili, odnosno dali punomo} u formi propisanoj za valjanost ugovora, pa mogu tra`iti predaju suposjeda (~lan 14. stav 1. ZOSPO-a).

Ukoliko suvlasnici koje ne vee ugovor trae predaju neposrednog suposjeda taj zahtjev mogu isticati samo u postupku ure|enja odnosa me|u suvlasnicima ili u postupku diobe.

Iz obrazloenja: “Prema odredbi ~lana 90. Zakona o obligacionim odnosima, forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao vai i za punomo}je za zaklju~e- nje toga ugovora, odnosno za odobrenje raspolaganja. U konkretnom slu~aju je ne- sporno da tuiteljica u svoje ime i ime mldb. tuilaca nije dala pismeno punomo}je niti je naknadno odobrila ugovor o prodaji njihovih suvlasni~kih dijelova. Po{to nije uop{te do{lo do zaklju~enja ugovora izme|u navedenih tuilaca i tuenog, tuioci koji nisu ugovorne stranke, ne mogu zahtijevati ni raskid ugovora o prodaji koji su zaklju~ili prvotuitelj i tueni (mogli su zahtijevati samo da se utvrdi da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na njih). Kako ostali tuioci nisu zaklju~ili ugovor o prodaji ovla{teni su da zahtjevaju od tuenoga predaju u suposjed predmetnih ne- kretnina jer je na osnovu ugovora zaklju~enog sa prvotuiteljem stekao titulu za sti-

canje prava susvojine prvotuitelja, pa dosljedno tome i pravo na suposjed kojeg je imao prvotuitelj (~lan 14. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima).

Zbog navedenog, primjenom ~lana 393. ZPP revizija prvotuitelja je odbije- na. Revizija ostalih tuitelja je djelimi~no uvaena, pa su ukinute niestepene presu- de u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za predaju i suposjed spornih nekretnina. Niestepene presude nisu mogle biti preina~ene u ovom dijelu, jer je tubeni zahtjev nedovoljno odre|en.

Budu}i da je tueni na temelju ugovora o kupovini suvlasni~kog dijela prvo- tuioca u{ao u posjed poljoprivrednog zemlji{ta i porodi~ne stambene zgrade, koje je do tada posjedovao sam prvotuilac, nije jasno da li ostali tuioci trae samo predaju posrednog posjeda (~i. 70. stav 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima) ili neposrednog posjeda. Ukoliko oni trae predaju neposrednog posjeda taj zahtjev mogu isticati samo u postupku ure|enja odnosa me|u suvlasnicima (~i. 15. st. 2. ZO- SPO-a i ~i. 67. Zakona o stambenim odnosima), iIi u postupku diobe (~l. 16. ZO- SPO-a i 67. ZSO)”.

(Vs BiH, Rev. 45/87, od 22. 10. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87)

4. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaklju~en uz saglasnost ili po ovla{tenju vlasnika je punova`an samo ako je saglasnost odnosno punomo} data u onom obliku koji Zakon o prometu nepokretnosti propisuje za ugovor.

(Vs BiH, Gvl. 41/85, od 12. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 4)

5. Za punomo} koja sadri punomo}nikovo ovla{tenje da u ime vlastodavca ~uva i koristi nekretnine ne trai se neki posebni oblik, a posebno, ako je takva puno- mo} izdana u inozemstvu, nije potrebno da ona bude ovjerena.

Iz obrazloenja: "Me|utim nii sudovi zbog svojeg pogre{nog pravnog pristupa do sada nisu utvrdili sve vane ~injenice na temelju kojih bi se moglo ispitati da li su pravilno pri- mijenili materijalno pravo u sporu. Naime, nii sudovi zaklju~ili su, da tuenik nije ovla{ten koristiti sporne nekretnine, jer da punomo} koju je izdao brat tuenika u Bo- sni nije ovjerena na propisan na~in, pri ~emu su izgubili iz vida, da se za takvu vrstu poslova (~uvanje i kori{tenje nekretnina u ime suvlasnika) ne trai poseban oblik pu- nomo}i, pa bi bila dovoljna punomo} data u bilo kom obliku, te stoga nisu cijenili one dokaze ponu|ene po tueniku iz kojih bi se moglo utvrditi, da li je brat tuenika ovlastio tuenika na posjed spornog dijela nekretnina po~ev{i jo{ od 1986. godine. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti obje ni`estupanjske odluke i predmet vra- titi prvostupanjskom sudu na ponovno su|enje (~l. 395. st. 2. Zakona o parni~nom postupku - u daljnjem tekstu ZPP)."

(Vs RH, Rev. 2114/96, od 13. 10. 1998. – Izbor odluka 1/1999 – 24/20)

Obim ovla{}enja

^lan 91.

(1) Punomo}nik mo`e preduzimati samo one pravne poslove za ~ije je preduzimanje ovla{}en.

(2) Punomo}nik kome je dato op{te punomo}je mo`e preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje.

(3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje mo`e punomo}nik predu- zeti samo ako je posebno ovla{}en za preduzimanje tog posla, odnosno vrste po- slova me|u koje on spada.

(4) Punomo}nik ne mo`e bez posebnog ovla{}enja za svaki pojedini slu- ~aj preuzeti mjeni~nu obavezu, zaklju~iti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o iza- branom sudu, kao ni odre}i se nekog prava bez naknade.

________

1. Punova`an je ugovor kojim imalac deviznog {tednog uloga ovlasti drugu ugovornu stranu da taj ulog oro~i u cilju pribavljanja kredita u doma}oj valuti radi iz- gradnje porodi~ne stambene zgrade za tre}e lice.

(Vs BiH, Rev. 425/87, od 19. 5. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 35)

2. Samo izri~ita izjava ovla{tenog lica o priznanju duga mo`e da zna~i konva- lidaciju sporazuma o vansudskom poravnanju.

(Vs S, broj Prev. 486/96. – Bilten 2/98)

3. Punomo}nik mo`e poduzeti one pravne poslove za ~ije je poduzimanje ovla{ten.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Punomo} izdana punomo}niku da potpisnike zastupa u svim pravima i obve- zama po osnovi kupljenih dionica, kao {to je otplata dionica, pravo prijenosa dionica, zalaganje dionica, ovla{}uje punomo}nika na zaklju~enje ugovora o prijenosu dioni- ca. Nema vremenskog ograni~enja za izdanu ponomo}, jer ona vrijedi dok je izdava- telj punomo}i ne opozove.“

(Vts RH, P`. 1026/98, od 2. 6. 1998. – Ing Psp 1998/1, str. 84)

4. Sporazum o mjesnoj nadlenosti mogu punovano zaklju~ti samo zastupni- ci preduze}a ili po njima ovla{teni punomo}nici.

(Vs BiH, P`. 162/90, od 9. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 89)

Opozivanje i su`avanje punomo}ja

^lan 92.

(1) Vlastodavac mo`e po svojoj volji suziti ili opozvati punomo}je, ~ak i ako se ugovorom odrekao tog prava.

(2) Opozivanje i suavanje svakog punomo}ja moe se u~initi izjavom bez posebne forme.

(3) Ako je opozivanjem ili su`avanjem punomo}ja povrije|en ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomo}nik ima pravo na na- knadu time nastale {tete.

Dejstvo prestanka i su`avanja punomo}ja prema tre}im licima

^lan 93.

(1) Opozivanje punomo}ja kao i njegovo suavanje nema dejstvo prema tre}em licu koje je zaklju~ilo ugovor sa punomo}nikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomo}je opozvano, odnosno su- eno.

(2) U tom slu~aju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomo}nika naknadu {tete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomo}nik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za su`avanje punomo}ja.

(3) Isto va`i i u ostalim slu~ajevima prestanka punomo}ja.

Drugi slu~ajevi prestanka punomo}ja

^lan 94. (1) Punomo}je prestaje prestankom pravnog lica kao punomo}nika, ako zakonom nije druk~ije odre|eno.

(2) Punomo}je prestaje smr}u punomo}nika. (3) Punomo}je prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smr}u lica ko- je ga je dalo, osim ako se zapo~eti posao ne moe prekinuti bez {tete po pravne sljedbenike ili ako punomo}je vai i za slu~aj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

III - POSLOVNO PUNOMO]JE

Ko moe dati punomo}je i njegova sadrina

^lan 95. (1) Poslovno punomo}je moe dati, u granicama zakona, organizacija udruenog rada, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomo}nika da zaklju~uje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobi~ajeni u vr{enju njihove poslovne djelatnosti.

(2) Poslovni punomo}nik ne mo`e otu|iti ili opteretiti nepokretnosti, pre- uzeti mjeni~ne obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomo}je za svaki takav posao.

(3) Poslovno punomo}je mo`e biti ograni~eno na odre|enu vrstu poslova,

ili na odre|ene poslove, ali ova ograni~enja imaju dejstvo prema tre}em samo ako je za njih znao ili morao znati.


Napomena (RS): Na osnovu ~lana 14. ZIDZOO, u ~lanu 95. stav 1. rije~i: “organizacija udru`enog rada” zamjenjene su rije~ju: “preduze}e”.

________

1. Organizaciju udruenog rada ne vee ugovor koji je u njeno ime zaklju~ilo lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomo}nik, pa i kada se ovo lice la`no pred- stavilo kao punomo}nik, a druga strana bila savjesna.

(Vs BiH, P`. 534/87, od 23. 6. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 20)

2. U slu~aju osiguranja za tu|i ra~un, ugovaratelj osiguranja ne mo`e vr{iti prava iz osiguranja bez pristanka osobe ~iji je interes osiguran.

(Vs RH, Rev. 2178/95, od 29. 2. 1996. godine)

3. Prodavac - organizacija udruenog rada ne moe zahtijevati ve}u cijenu od nazna~ene u pismenom ugovoru iako je cijenu u pismenom ugovoru upisalo neovla- {teno lice, ukollko je pismenim podneskom datim u toku glavne rasprave, a potpisa- nim po ovla{tenom organu, odobrio ovu radnju neovla{tenog lica.

(Vs BiH, P`. 276/86, od 6. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 4)

Poslovno punomo}je imaoca radnje

^lan 96. (1) Odredbe o poslovnom punomo}ju shodno se primjenjuju na poslovno punomo}je imaoca radnje.

(2) Poslovno punomo}je ne prestaje smr}u imaoca radnje, kao ni kad on bude li{en poslovne sposobnosti.

IV - OVLA[]ENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA

^lan 97.

(1) Trgovinski putnik organizacije udru`enog rada koja se bavi privre- dnom djelatno{}u ovla{}en je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomo}ju koje mu je organizacija dala.

(2) U slu~aju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovla{}en da zaklju~uje ugovore, nego samo da prikuplja porud`bine, ali }e ipak ugovor koji je zaklju~io ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri.

(3) Trgovinski putnik koji je ovla{}en da prodaje robu, nije ovla{}en da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovla{}enje za prodaju na kredit.

(4) Trgovinski putnik je ovla{}en da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvr{enjem ugovora zaklju~enog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za o~uvanje njegovih prava iz tog ugovora.


Napomena (RS): Na osnovu ~lana 15. ZIDZOO, u ~lanu 97. stav 1. rije~i: “organizacije udru`enog rada koja se bavi privrednom djelatno{}u” zamjenjene su ri- je~ju: “preduze}a”, a rije~i: “organizacija dala” – rije~ima: “preduze}e dalo”.

V - OVLA[]ENJA LICA KOJA OBAVLJAJU

ODRE\ENE POSLOVE

^lan 98.

(1) Radnici u preduze}ima koji rade na takvim poslovima ~ije je obavlja- nje vezano za zaklju~enje i ispunjenje odre|enih ugovora, kao {to su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju odre|ene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima {alterske slu`be u po{ti, u banci i sl. ovla{}eni su samim tim na za- klju~enje i ispunjenje tih ugovora.

(2) Isto va`i i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost li~nim radom.


Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 13. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va|e}i tekst ~lana 98. ZOO.

Napomena (RS): Na osnovu ~lana 16. ZIDZOO, u ~lanu 98. stav 1. rije~i: “Radnici u organizacijama udru`enog rada koji” zamjenjene su rije~ima: “Lica koja”, a rije~: “radnici” u daljem tekstu – rije~ju: “lica”.

Istom odredbom brisan je stav 2. ~lana 98. ZOO, tako da ovaj ~lan u ZOO u RS ima samo jedan stav.

________

1. Komercijalni direktor preduze}a je punomo}nik po zaposlenju za zaklju~i- vanje uobi~ajenih ugovora iz komercijalnog poslovanja preduze}a

Iz obrazlo`enja:

Tuenik ualbi navodi da je ugovor sa tu`iteljem zaklju~ila neovla{tena oso- ba. D. G. nije imala ovla{}enje za zaklju~ivanje ugovora, {to bi moglo biti utvr|eno

uvidom u sudski registar i saslu{anjem zakonskog zastupnika tuitelja. Ove prigovo- re tuenik je isticao i u postupku pred prvostepenim sudom, ali su oni pravilno ocije- njeni neosnovanim. Iz iskaza D. G., saslu{ane u svojstvu svjedoka pred prvostepenim sudom, proizilazi, {to i tuenik ne osporava, da je ona u vrijeme zaklju~enja prodaj- nog ugovora sa tuiteljem obavljala poslove komercijalnog direktora na osnovu ~ega se mo`e izvesti pouzdan zaklju~ak da je obavljala poslove koji su vezani za zaklju~e- nje i ispunjenje odre|enih ugovora. Osobe koje rade na poslovima ~ije je obavljanje vezano za zaklju~ivanje i ispunjavanje odre|enih ugovora, ovla{}eni su samim tim na zaklju~enje i ispunjenje tih ugovora, kako je to ure|eno u ~lanu 98. Zakona o obli- gacionim odnosima, i za takve osobe nije potrebna posebna punomo} zastupnika, a nije potrebno ovo ovla{}enje upisati u sudski registar. U Zakonu o obligacionim odnosima (~lan 98.) primjerice je naveden odre|eni broj osoba, ali time lista puno- mo}nika po zaposlenju nije iscrpljena, budu}i da se i druge osobe, u smislu navedene odredbe Zakona, smatraju punomo}nicima po zaposlenju, zavisno od poslova koje obavljaju. U primjeni odredbe ~lana 98. Zakona o obligacionim odnosima (ali i prije dono{enja ovoga zakona), sudska praksa se opredijelila za to da je komercijalni dire- ktor preduze}a punomo}nik po zaposlenju.

(Vs FBiH, P`. 92/97, od 8. 7. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 – 30)

2. Naru~ioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio nje- gov neovla{teni radnik, kada ovaj nije ni punomo}nik po zaposlenju.

(Vs BiH, P`. 64/87, od 29. 10. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 23)

3. Za sklapanje odre|enih poslova koji su potrebni da bi se nesmetano odvija- li radovi, a kojima se ne mijenjaju uvjeti ugovora o gra|enju, ovla{ten je i rukovodi- telj gradili{ta koji se u tom slu~aju ima smatrati punomo}nikom po zaposlenju.

(Ps H, P`. 1035/89, od 26. 6. 1990. - Psp 47 - 171)

4. Poslovo|a prodavnice je ovla{ten da kao punomo}nik po zaposlenju za- klju~i ugovor o pru`anju usluga zagrijavanja prodavnice.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je utvrdio da je tuitelj za period od novembra 1992. godine do marta 1995. godine pruio usluge zagrijavanja poslovnog prostora (prodavnice) izdate pod zakup tuenom i da tueni nije imao reklamacija na kvalitet pruenih uslu- ga, da tueni nije platio tuitelju cijenu pruenih usluga za sporni period koja je u vi- sini utuenog iznosa i da su stranke zaklju~ile ugovor 26. 2. 1993. godine o me|uso- bnim odnosima tuenog kao potro{a~a i tuitelja kao davaoca usluga zagrijavanja po- slovnog prostora koji je u ime potro{a~a potpisao poslovo|a prodavnice tu`enog.

Nisu osnovani albeni razlozi tuenog da poslovo|a prodavnice tu`enog nije ovla{teno lice za potpisivanje takve vrste ugovora.

Potpisnik ugovora je lice u radnom odnosu kod tuenog, koje obavlja poslove i radne zadatke poslovo|enja prodavnice tuenog, pa je ovla{ten da zaklju~uje ugo- vore ne samo koji spadaju u redovno poslovanje tuenog nego i ugovore koji su nu- ni radi obezbje|enja nesmetanog obavljanja registrirane djelatnosti tu`enog.

Potpisnik ugovora je lice koje je radilo na poslovima ~ije je obavljanje veza- no za zaklju~ivanje i ispunjenje odre|enih ugovora, pa je samim time ovla{teno i za zaklju~enje i ispunjenje spornog ugovora i za takva lica nije potrebna posebna puno- mo} zastupnika, a niti se to ovla{tenje upisuje u sudski registar.

(Vs FBiH, P`. 74/98, od 21. 4. 1998.– Bilten Vs FBiH 2/98 - 18)

5. [ef poslovnice se mo`e smatrati punomo}nikom po zaposlenju ovla{tenim da sklapa bez posebne punomo}i ugovore iz djelokruga rada poslovnice kojom ruko- vodi.

(Vs S, broj Prev. 503/98. – Bilten 1/2000)

6. Punomo}niku po zaposlenju ovla{}enja za zaklju~ivanje odre|enih ugovo- ra proizilaze iz radnog odnosa i radnih du`nosti radnog mjesta na kome je raspore- |en.

(Vs RCG, Rev. br. 126/94, od 20. 1. 1995. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

7. Punova`an je ugovor o prodaji koji u ime prodavca zaklju~i rukovodilac poslovnice preko koje se isporu~uje prodata roba kupcu.

(Vs BiH, P`. 647/89, od 30. 8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 35)

8. Radnik koji rukovodi stovari{tem trgovinske organizacije za promet vo}em i povr}em ovla{ten je, kao punomo}nik po zaposlenju, da zaklju~i ugovor o istovaru vo}a i povr}a.

(Vs BiH, P`. 739/88, od 16. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 58)

9. Direktor komercijalnog sektora mo`e se smatrati punomo}nikom po zapo- slenju (~lan 98. stav 1. ZOO), kod sklapanja ugovora iz djelokruga rada sektora ko- jim rukovodi.

(Stav privrednog sudstva biv{e SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sastanku,

Dubrovnik 24. - 26. 5. 1990. – Bilten Vs BiH 2/90 – 127)

10. Cijena prevoza ozna~ena u prevoznim listovima obavezuje stranke iz ugo- vora o prevozu robe u drumskom saobra}aju samo ako je upisana od strane radnika prevoznika ovla{tenog za zaklju~ivanje ugovora o prevozu, a ne i samog voza~a.

(Vs BiH, P`. 282/86, od 6. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 2)

11. Nastala je obaveza banke po ugovoru o deviznoj {tednji, kada je njen ra- dnik - kontrolor slube devizne {tednje, van prostorija banke, primio od {tedi{e iznos strane valute uz obavezu da ulog upi{e u njegovu {tednu knjiicu koja se ~uvala u banci i potom u toj knji`ici upisao ulog i upis ovjerio ban~inim pe~atom, pa nije od zna~aja {to je primljeni iznos za sebe prisvojio i ulog nije evidentirao na kartonu {te- di{e.

(Vs BiH, Rev. 329/84, od 19. 8. 1984. – Bilten Vs BiH 3/84 – 39)

12. Vidjeti: odluku Vs BiH, P`. 162/90, od 9. 5. 1990, citiranu u sudskoj pra- ksi datoj uz ~lan 91. ZOO.

Odsjek 3.

TUMA^ENJE UGOVORA

Primjena odredbi i tuma~enje spornih odredbi

^lan 99.
(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

(2) Pri tuma~enju spornih odredbi ne treba se drati doslovnog zna~enja upotrijebljenih izraza, ve} treba istraivati zajedni~ku namjeru ugovara~a i odredbu tako razumjeti kako to odgovara na~elima obligacionog prava utvr|e- nim ovim zakonom.

________

1. Kod tuma~enja ugovora sud se ne ograni~ava samo na obja{njavanju rije~i i izraza u ugovoru, nego se ispituje i zajedni~ka namjera stranaka i ugovor mora ra- zumjeti tako kako odgovara po{tenju i savjesnosti u pravnom saobra}aju.

Iz obrazlo`enja:

Po ocjeni ovog revizijskog suda o pravoj volji ugovornih strana nije se moglo suditi dok se prethodno pomo}u dostupnih dokaza ne utvrde okolnosti koje su pratile zaklju~enje predmetnih ugovora i koje su mogle posluiti kao osnova pravilnog su|e- nja o pravoj namjeri stranaka i da bi se ugovor mogao razrije{iti onako kako to odgo- vara po{tenju u pravnom saobra}aju. Protivno ovom pravilu niestepeni sudovi su se ograni~ili samo na verbalnu sadr`inu ugovora i na samo neke izjave svjedoka.

(Vs RS, Rev. 81/94, od 12. 9. 1994. i Rev. 53/95 od 15. 3. 1996. - Bilten 1/1999 – 54)

2. Postoji ugovor o prodaji, iako su ga stranke nazvale predugovorom, ako se prodavac obavezao da }e nakon fizi~kog izdvajanja zemlji{ne parcele, koju je prodao i predao u posjed kupcu, zaklju~iti s njim ugovor o prenosu prava vlasni{tva u ze- mlji{nim knjigama (tabularna isprava).

(Vs BiH, Rev. 610/88, od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 6)

3. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 598/88, od 10. 7. 1989, citiranu u sudskoj pra- ksi uz ~lan 100. ZOO. **4.** Ugovorna klauzula prema kojoj povjerilac pristaje da za dio cijene izvr{ene usluge primi avalirane mjenice sa rokom dospije}a od 60 dana od nastanka duni~ko- povjerila~kog odnosa, te da na tako pla}eni dio cijene nema pravo na zatezne kamate, predstavlja sporazum ugovornih stranaka o produenju roka pla}anja dijela cijene do dospije}a mjenica, a nema karakter odricanja od prava na zatezne kamate koje teku od docnje dunika.

(Vs BiH, P`. 361/86, od 18. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 19)

5. Sporazum ugovara~a da se odloi ovjera potpisa ugovora o prenosu nekre- tnina zbog izgleda da prodavac bude oslobo|en obaveze pla}anja poreza na promet nema zna~aj odlonog uslova, pa kupac moe po isteku razumnog roka, traiti da mu prodavac izda tabularnu ispravu za uknjibu prava vlasni{tva ako ugovor zadovolja- va alternativnu formu (dva svjedoka) ili ako je ispunjen obostrano u pretenom dije- lu.

(Vs BiH, Rev. 739/87, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 27)

6. Dru{tveno pravno lice koje se ugovorom sa SIZ za prostorno ure|enje gra- da zaklju~enim nakon dodjele podru{tvljenog gra|evinskog zemlji{ta radi izgradnje poslovnog objekta, obavezalo da }e snositi tro{kove pripremanja dodijeljenog zemlji- {ta za gradnju, duno je da SIZ-u naknadi cjelokupne tro{kove postupka odre|ivanja pravilne, naknade za eksproprisanu stambenu zgradu na ovom zemlji{tu, ali nije du- no da plati naknadu za obavljanje pravnih radnji preko ugovorenog iznosa.

(Vs BiH, P`. 331/85, od 26. 12. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 18)

7. Ne postoji ni kao prividan ugovor o diobi, samo zato {to su ga ugovorne stranke tako nazvale, ako iz sadr`aja tog ugovora proizilazi da je zaklju~en ugovor o poklonu.

(Vs BiH, Rev. 648/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 38)

8. Po{to je prodavalac po samom zakonu obveznik pla}anja poreza na promet nepokretnosti, ugovornu obavezu kupca da }e on platiti porez na promet treba shvati- ti tako da }e nadoknaditi prodavcu iznos koji ovaj plati u ispunjenju poreske obave- ze.

Zato pravo prodavca da zahtijeva ovu naknadu nastaje i dospijeva tek kada on plati porez.

(Vs BiH, Rev. 180/85, od 16. 5. 1985. – Bilten Vs BiH 2/85 - 12)

9. Kupac koji je uz saglasnost biv{eg vlasnika u{ao u posjed neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta do deposediranja, koje se izvjesno o~ekivalo radi pro{irenja ulice, ima polo`aj prekariste i obavezu vra}anja zemlji{ta prodavcu ako zbog kasnije promjene regulacionog plana to zemlji{te nije vi{e namijenjeno za pro{irenje ulice.

(Vs BiH, Rev. 574/85, od 27. 2. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 33)

10. Ugovorna klauzula da }e stranke odre|ene ~injenice smatrati istinitim je- dino ako su utvr|ene nalazom specijalizovane radne organizacije va`i samo kada te ~injenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sa~inile same ugovorne stranke.

(Vs BiH, P`. 481/86, od 22. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 21)

11. Ugovor treba tuma~iti tako da ima smisla, da odgovara savjesnosti i po- {tenju stranaka ugovornica i namjeri koju su stranke zaklju~enjem ugovora `eljele da postignu.

(Prema rje{enju Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 457/95. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

12. Jasne ugovorne odredbe primjenjuju se i izvr{avaju onako kako glase (te- orija izjave), a samo sporne odredbe valja tuma~iti i izvr{avati u skladu s pravom vo- ljom ugovornih strana (teorija volje) odgovaraju}e na~elima obveznog prava.

(Ps H, P`. 2417/89, od 14. 11. 1989. – Psp 44 – 188)

13. Pri tuma~enju spornih odredaba ugovora ne treba se drati doslovnog zna- ~enja upotrijebljenih izraza, ve} treba istraivati zajedni~ku namjeru ugovara~a.

Iz obrazloenja: U ta~ki 1. stav 2. “ugovora o poklonu” stoji da darovateljica “ovaj poklon ~ini radi toga {to se je moja k}erka o meni brinula i izdravala me...”. Ovi navodi bi se mogli shvatiti kao motiv zbog kojeg se darovateljica odlu~ila da, daju}i u ugovoru nazna~ene nekretnine, nagradi }erku za ono {to je u~inila u pro{losti. Me|utim, na ovo se u tekstu ugovora odmah nadovezuje: "a to }e i ubudu}e ~initi", {to bi se even- tualno moglo protuma~iti kao zahtjev, odnosno kao sastojak ugovora kojim se obda- rena, zbog toga {to je dobila u ugovoru navedene nekretnine, obavezuje da }e se i ubudu}e brinuti o svojoj majci i davati joj izdravanje. Po{to niestepeni sudovi, izja{njavaju}i se o pravnoj prirodi ugovora, nisu uzeli u obzir pomenute navode, nji- hov zaklju~ak da se u konkretnom slu~aju ne radi o teretnom i dvostrano obavezuju- }em ugovoru, je preuranjen, usljed ~ega je preuranjeno i zaklju~ivanje da ~injenica {to se tuena od januara 1985. godine nije brinula o svojoj majci i {to je nije izdra- vala, nije od zna~aja za odlu~ivanje o zahtjevu tu`ilaca za raskid ugovora.

(Vs BiH, Rev. 207/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 1/89 - 20)

14. Kada se kupac obavezao da }e pored isplate kupovne cijene na ra~un pro- davca platiti i odgovaraju}i iznos na ime poreza na promet, oba ova iznosa predstav- ljaju kupovnu cijenu, pa kupac ne bi imao pravo da uskrati pla}anje iznosa koji odgo- vara poreskoj obavezi za slu~aj da je prodavac iz bilo kojih razloga oslobo|en pores- ke obaveze.

(Vs BiH, Rev. 481/85, od 27. 12. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 17)

Nejasne odredbe u posebnim slu~ajevima

^lan 100.

U slu~aju kad je ugovor zaklju~en prema unaprijed od{tampanom sa- draju, ili kad je ugovor bio na drugi na~in pripremljen i predloen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tuma~i}e se u korist druge strane.

________

1. Kod utvr|ivanja da li je radna ma{ina o{te}ena u poaru "samohodni stroj" po pravilima osiguranja i kao takva isklju~ena iz osiguranja od rizika poara, treba cijeniti sve njene tehni~ke karakteristike i posebno kako je razvrstana po jugosloven- skim standardima.

Iz obrazlo`enja:

“Iz polise osiguranja potpisane od stranaka 23. maja 1983. godine proizilazi da je tuilac osigurao kod tuenog svoja osnovna sredstva od opasnosti poara i ne- kih drugih opasnosti, te da su Uslovi za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti sastavni dio ugovora (~lan 902. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima).

Prvostepeni sud utvr|uje da je radna ma{ina - fini{er za polaganje asfalta na- vedena u izreci me|upresude bila osigurana od rizika po`ara na dan 29. septembra

  1. godine.

U pomenutim Uslovima je (~lan 1. stav 4. ta~ka 4.) navedeno da ne mogu biti pre- dmet osiguranja kopnena motorna vozila, prikolice i samohodni strojevi, sem u ne- kim izuzetnim okolnostima, pa fini{er, ako predstavlja samohodni stroj, nije obuhva- }en osiguranjem. U polisi osiguranja nije predvi|eno odstupanje od odredaba ~lana

  1. stav 4. ta~ka 4. Uslova za osiguranje od opasnosti po`ara i nekih drugih opasnosti, koje bi, ina~e, bilo mogu}e u smislu ~lana 902. stav 5. Zakona o obligacionim odno- sima. Pomenutim Uslovima (~lan 1. stav 3. ta~ka 16) predvi|ena je mogu}nost ove vrste osiguranja samo za samohodne strojeve poljoprivrednih gazdinstava, no i to pod uslovom da je to posebno ugovoreno i u polisi ozna~eno, kako proizilazi iz uvo- dne re~enice pomenutog stava.

Prvostepeni sud nalazi da se ne moe pouzdano zaklju~iti da je fini{er samo- hodni stroj, pa da bi zbog toga bio isklju~en iz osiguranja. Pri tom isti~e da u uslovi- ma osiguranja tuenog nije blie odre|en pojam samohodnog stroja, te se tuma~enje nejasne odredbe ne moe vr{iti na {tetu osiguranika. Poziva se i na nalaz i mi{ljenje vje{taka o funkciji i tehni~koj klasifikaciji fini{era, iz koje proizilazi da se radi o ra- dnoj ma{ini koja obavlja proizvodni rad (polaganje asfalta), a da joj je transport samo pomo}na operacija u tehnolo{kom redu izvr{enja posla.

Prvostepeni sud opravdano smatra da nejasne odredbe ustava osiguranja treba tuma~iti u korist osiguranika (~lan 100. ZOO), ali se u konkretnom slu~aju odredbe ~lana 1. stav 4. ta~ka 4. Uslova za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opa- snosti, ne mogu, samo zbog okolnosti da nije blie definisan pojam samohodnog stroja, tuma~iti tako da se ne mogu primijeniti ni u slu~aju kada se pouzdano utvrdi da je neka stvar iz osiguranog skupa stvari, samohodni stroj po pravilima ma{inske struke. Samohodni stroj u smislu uslova osiguranja, treba razlikovati od kopnenog motornog vozila, te nije bitno {to fini{er ne spada u motorna vozila, koja bi bila po- dlo`na registraciji radi saobra}aja na javnom putu.

Treba imati u vidu i da se po~ev od 1984. godine propisuje poseban jugoslo- venski standard za vozila unutra{njeg transporta (PraviInik o jugoslovenskom stan- dardu za vozila unutra{njeg transporta -"Slubeni list SFRJ", broj 47/84), te da se po tom pravilniku klasifikacija i nomenklatura vozila unutra{njeg transporta i samoho- dnih vozila ozna~ava sa JUS Z. S. 3.201 (primjenjuje se od 7. septembra 1984. godi- ne). Bilo je neophodno, radi razja{njenja da li je fini{er samohodni stroj, zatraiti od Saveznog zavoda za standardizaciju iz Beograda, podatke o tome da li se na sporni flni{er (~ije detaljne tehni~ke karakteristike treba dati) odnosi neki od jugoslovenskih standarda i propisi o jugoslovenskim standardima primjenjivali su se i na uvezene proizvode, u smislu ~lana 6. tada vae}eg Zakona o standardizaciji - "Slubeni list SFRJ"-, br. 38/77 i 11/80). Blii opis jugoslovenskih standarda dat je u posebnoj edi- ciji Saveznog zavoda za standardizaciju, te treba podatke o klasifikaciji fini{era trai- ti u toj ediciji”.

(Vs BiH, P`. 598/88, od 10. 7. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 60)

2. Nejasne odredbe tipskog ugovora o prodaji stana za tri{te koji je unaprijed pripremila i predloila na prihva}anje pravna osoba koja se bavi prodajom stanova za tr`i{te valja tuma~iti u korist kupca stana.

(Vs H, Rev. 1201/86, od 12. 11. 1986. – Psp 33 – 79)

Dopunsko pravilo

^lan 101. Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tuma~iti u smislu koji je manje teak za dunika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pra- vi~an odnos uzajamnih davanja.

Vansudsko tuma~enje ugovora

^lan 102.

(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da }e, u slu~aju nesaglasnosti u po- gledu smisla i doma{aja ugovornih odredbi, neko tre}i tuma~iti ugovor.

(2) U tom slu~aju, ako ugovorom nije druk~ije predvi|eno, strane ne mo- gu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadle`nim organom dok prethodno ne pribave tuma~enje ugovora, osim ako tre}e lice odbije da da tuma~enje ugovo- ra.

Odsjek 4.

NEVA@NOST UGOVORA

I - NI[TAVI UGOVORI

Ni{tavost

^lan 103. (1) Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, pri- nudnim propisima te moralu dru{tva ni{tavan je ako cilj povrije|enog pravila ne upu}uje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odre|enom slu~aju ne propi- suje {to drugo.

(2) Ako je zaklju~enje odre|enog ugovora zabranjeno samo jednoj stra- ni, ugovor }e ostati na snazi ako u zakonu nije {to drugo predvi|eno za odre|eni slu~aj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosi}e odgovoraju}e po- sljedice.


Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 14. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 103. ZOO u FBiH.
Napomena (RS): Vidjeti: ~lan 58. ZIDZOO.

________

1. Javna i komunalna preduze}a ne mogu zahtijevati naplatu u stranoj valuti (dem) cijena usluga u~injenih do 2. 7. 1994. godine.

(Vs FBiH, P`. 160/98, od 30. 7. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/98 – 19.

Napomena: cjelovitije obrazlo`enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz ~lan 105. ZOO)

2. Ugovor o kupovini deviznih sredstava zaklju~en u toku 1992. godine izme- |u dva preduze}a bio je zabranjen i kupac mo`e zahtijevati samo vra}anje ispla}enog dinarskog iznosa konvertovanog u konvertibilne marke.

(Vs FBiH, P`. 318/99, od 25. 7. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 – 30.

Napomena: cjelovitije obrazlo`enje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz ~lan 104. ZOO)

3. Ugovori o prodaji stanova koje su pravne osobe izgradile radi prodaje na tri{tu punovani su i ako potpisi ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadle`nim sudom.

Iz obrazloenja: Prvostepena presuda zasniva se na ~injeni~nom utvr|enju da potpisi ugovara- ~a nisu ovjereni pred nadlenim sudom, {to je obaveza ugovara~a propisana u ~lanu

  1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti ("Slu`beni list RBiH", broj 18/84). Po shvatanju prvostepenog suda ugovor zaklju~en 25. 11. 1994. godine ne proizvodi pravno dejstvo, pa je na osnovu ovih ~injenica, primjenom nave- denog zakona, utvr|ena ni{tavost ugovora pozivom na ~lan 103. Zakona o obligaci- onim odnosima, a po ~lanu 104. stav 1. ZOO odlu~eno da svaka stranka vrati ono {to je temeljem ugovora primila.

Ne moe se prihvatiti stav prvostepenog suda o ni{tavosti ugovora bez pret- hodnog utvr|enja i drugih odlu~nih ~injenica, a posebno da li se radi o prodaji stana, koji u okviru svog redovnog poslovanja pravna osoba stavlja u promet. Zakon o pro- metu nepokretnosti, na koji se poziva prvostepeni sud, u ~lanu 26. (ove odredbe nisu izmijenjene) posebno tretira stanove koje dru{tveno pravne osobe stavljaju u promet u okviru svog redovnog poslovanja. Naime, u savremenom ekonomskom i pravnom prometu i stanovi koje preduze}a izgra|uju radi prodaje na tri{tu smatraju se robom. Me|utim, iz podataka u spisu, i dokaza izvedenih u postupku, ne moe se sa sigur- no{}u izvesti zaklju~ak da li se u konkretnom slu~aju radi o prometu robe u izloe- nom smislu. Ako se tueni bavi izgradnjom stanova za tri{te, na {to bi upu}ivali na- vodi `albe o tome da je prodao stan Op}inskom dru{tvenom fondu za ure|enje i kori- {tenje gra|evinskog zemlji{ta T. 12. 10. 1994. godine, a ove ~injenice nisu ispitivane, u konkretnom slu~aju radilo bi se o prometu robe. Kako prvostepeni sud navedene ~injenice nije ispitivao i utvrdio, zbog pogre{nog pravnog stava ~injeni~no stanje na kome se temelji prvostepena presuda, je nepotpuno utvr|eno.

(Vs FBiH, P`. 154/0O, od 28. 2. 2001. - Bilten Vs FBiH 1/01 - 37)

4. Ni{tav je ugovor o isplati u DEM revalorizovanog iznosa kamata dospjelih u toku 1992. g. zbog docnje u isplati cijene izra`ene u BiH dinarima, iako je zaklju- ~en 26. 7. 1993.

(Vs FBiH, P. 115/99, od 5. 8. 1999. – Bilten Vs FBiH 2/99 – 42. **Napome- na:** cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi zu ~lan 107. ZOO)

5. Nije ni{tav ugovor o doivotnom izdravanju iako je zaklju~en kratko vri- jeme prije smrti primaoca izdravanja, ako davalac izdravanja nije bio svjestan da zbog prirode bolesti predstoji skora smrt primaoca izdr`avanja.

Iz obrazlo`enja:

Revident je u toku postupka koji je prethodio dono{enju pobijane odluke tvrdio da je tuena kao davalac izdravanja, zaklju~uju}i ugovor o doivotnom iz- dravanju iskoristila zdravstveno stanje primaoca izdravanja i za sebe ugovorila ne- srazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i blisku smrt primaoca izdravanja. Ni`estepe-

ni sudovi su utvrdili da je primalac izdravanja umrla 8 dana nakon zaklju~enja ugo- vora, da se prije smrtialila na bolove u ruci, da nije i{la lije~niku (umrla je od raka na dojci) te da davalac izdravanja nije znala da je zdravstveno stanje primaoca iz- dravanja takvo da se mogla o~ekivati skora smrt primaoca izdravanja. Ovakav ugovor bio bi ni{tav samo ako bi bilo utvr|eno da se stranka koja ugovara izdrava- nje za sebe nalazila u stanju te{ke neizlje~ive bolesti usljed koje joj izvjesno predstoji bliska smrt, a druga strana to zna, odnosno svjesno koristi takvo stanje da bi stekla nesrazmjernu imovinsku vrijednost (~lan 120. ZN I 103. ZOO)

(Vs FBiH, Rev. 105/99, od 2. 9. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 56)

6. Ugovor o zamjeni stanova kojeg je zaklju~io ~lan doma}instva nosioca sta- narskog prava je apsolutno ni{tav jer je zaklju~en protivno odredbi ~lana 32. Zakona o stambenim odnosima kojim je propisano da nosilac stanarskog prava mo`e izvr{iti zamjenu stana za stan drugog nosioca stanarskog prava. Ovakav ugovor nije konvali- diran time {to je u cjelosti realizovan.

(Vs FBiH, Rev. 39/98, od 19. 3. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/98 - 46)

7. Ni{tav je ugovor o kupovini i prodaji deviza, odnosno deviznih potraiva- nja, za ra~un doma}ih pravnih subjekata koji na doma}em finansijskom tri{tu za- klju~i banka koja nije ovla{tena za devizno poslovanje.

(Vs FBiH, P. 79/97, od 30. 05. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 – 31_._ **Napome- na:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 104. ZOO)

8. Ako se zabrana za zaklju~enje odre|enog ugovora odnosi samo na jednu stranu, a ne na drugu, bila bi to relativna zabrana odnosno relativna ni{tavost ugovo- ra. Cilj ove zabrane koje se ti~u jedne od strana, a ne samog posla, ne uti~e na pravnu valjanost pravnog posla. Takav ugovor mo`e opstati ako druga~ije nije odre|eno.

Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca zaispunjenje ugovora o proda- ji.

Odlu~uju}i o osnovanosti tubenog zahtjeva prvostepeni sud je utvrdio: 1. tu- ilja i tuena 12. 5. 1988. godine zaklju~ili su ugovor o prodaji prema kome je tuilja kupila od tuene 12,18 m^3 bijelog bora za kupoprodajnu cijenu od ..... (tada{njih) di- nara i 2. tuilja je u cijelosti ispunila svoju ugovornu obavezu.

Drugostepeni sud prihvata ~injeni~no utvr|enje prvostepenog suda ali zaklju- ~uje da je tu`beni zahtjev neosnovan, jer da je predmetni ugovor, sve i da je zaklju- ~en apsolutno ni{tav budu}i da je promet stvari, koja je bila predmet ugovora, bio za- branjen odlukom Izvr{nog odbora Skup{tine op{tine [ipovo.

Ni{tavi ugovori definisani su u odredbi ~lana 103. stav 1. ZOO. Prema ovoj odredbi ni{tavi su ugovori koji su protivni ustavom utvr|enim na~elima dru{tvenog ure|enja, prinudnim propisima, moralu i dobrim obi~ajima, ako cilj povrije|enog pravila ne upu}uje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odre|enom slu~aju ne pro- pisuje {ta drugo. Kada su u pitanju ugovori protivni prinudnim propisima ZOO pre- dvi|a da je ugovor ni{tav i kad mu je predmet nedopu{ten, a on je nedopu{ten ako ni- je u prometu (~l. 49. i 51. ZOO).

U ~lanu 103. stav 2. ZOO predvi|en je slu~aj jednostrano utvr|ene zabrane za zaklju~enje odre|enog ugovora. Ako je takav slu~aj tj. ako se zabrana odnosi sa- mo na jednu stranu, a ne na drugu, onda bi to bila relativna zabrana, a time i relativna ni{tavost. Cilj ove zabrane (u pravilu) se posti`e kaznom ili drugom sankcijom, a ne ni{tavo{}u cijelog ugovora. Zbog toga zabrane koje se ti~u jedne od strana, a ne sa- mog posla, ne uti~u na pravnu valjanost pravnog posla, ako druga~ije nije odre|eno.

To razumljivo ako je druga strana u dobroj mjeri (savjesna), ina~e i nju mo`e pogodi- ti sankcija ni{tavosti pravnog posla.

Prema tome ~injenica da je odlukom izvr{nog odbora skup{tine op{tine (dru- gostepeni sud se u obrazloenju pobijane odluke ne poziva na broj odluke, ni kada je ona donesena, a niti ova odluka prilijee spisu) propisana zabrana stavljanja u promet bijelog bora F klase – furniranog drveta, koji je bio predmet ugovora, sama za sebe, ne zna~i da je predmet ugovora nedopu{ten i da je ovaj ugovor ni{tav u smislu ~lana

  1. stav 1. ZOO, kako to za sada preuranjeno zaklju~uje drugostepeni sud.

Za pravilnu odluku u sporu niestepeni sudovi su trebali izvr{iti uvid u kon- kretnu odluku Izvr{nog odbora Skup{tine op{tine [ipovo kojom je, po za sada nepo- tpunom utvr|enju, propisana zabrana prometa stvari koja je bila predmet ugovora o prodaji, pa zatim ocijeniti da li je objema stranama zabranjeno da zaklju~e ugovor ili samo jednoj strani. Ako samo jednoj strani nije dopu{teno da zaklju~i odre|eni ugo- vor (ovdje tuenoj) a ona ga ipak zaklju~i, takav ugovor mo`e opstati, ako druga~ije nije odre|eno.

(Vs RS, Rev. 117/94, od 14. 12. 1994. - Bilten 1/1999 – 73)

9. Neostvarivanje svrhe zbog kojih su ugovori zaklju~eni je poslovni rizik ko- ji preuzimaju ugovorne strane, te neostvarivanje tog interesa ne ~ini zaklju~eni ugo- vor ni{tavim prema odredbi ~lana 103. ZOO.

(Vs S, broj Prev. 426/99. - Bilten 1/2000)

10. Okolnost da je zaklju~ivanjem ugovora po~injen privredni prijestup (ugo- varanjem ve}e cijene od stvarne cijene) ne ~ini sama po sebi ugovor ni{tavim.

Iz obrazloenja: Drugostupanjski sud je po nalaenju ovoga Vrhovnog suda izrazio pravilno pravno shva}anje o tome kako izlo`ene sumnje deviznog inspektora, pri obavljanju kontrole poslovanja revidenta, u smislu da je revident zaklju~enjem spornog ugovora kojim je ugovorena cijena robe s inozemnim dobavlja~em ve}a od stvarne za oko 136% time eventualno po~inio privredni prijestup predvi|en u odredbi ~l.138. to~.15. spomenutog Zakona o prometu robe i usluga s inozemstvom, postupaju}i protivno odredbi ~l.104. cit. zakona - ne ukazuju, sve da su i to~ne, da bi zaklju~eni sporni ugovor zbog toga bio ni{tav, odnosno pravno nevaljan jer na to ne upu}uju navedene odredbe spomenutog zakona."

(Vs RH, II Rev 7/90, od 5. 12. 1991. – Izbor odluka 194 – 50/113)

11. Postojanje dvaju razli~itih pravnih poslova izme|u razli~itih stranaka u odnosu prema istom predmetu stjecanja prava vlasni{tva samo po sebi ne dovodi do apsolutne ni{tavosti jednog od takva dva pravna posla (ili vi{e njih).

(Vs RH, Rev. 1810/9O, od 16. 1. 1991. – Izbor odluka Vs 1993 – 85)

12. Punovaan je izdava~ki ugovor koji zaklju~e autor {kolskog udbenika sa ovla{tenim izdava~em iako ova nije u~estvovala u postupku pripremanja za izdava- nje i odobravanje ud`benika regulisanog ranijim zakonom.

(Vs BiH, P`. 581/91, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 21)

13. Ugovor o konverziji potra`ivanja, na ime cijene za izvedene radove na adaptaciji i rekonstrukciji stambene zgrade, u svojinu na istoj stambenoj zgradi, nije zakonit osnov za sticanje prava svojine na toj zgradi koja je bila u dru{tvenom vla- sni{tvu, odnosno nije osnov za otu|enje nepokretnosti iz dru{tvene svojine.

(Vs S, broj Prev. 620/00. – Bilten 1/2001).

14. Ni{tav je ugovor kojim {ti}enica poklanja staraocu svoje nekretnine bez odobrenja nadle`nog organa starateljstva, pa je osnovan zahtjev poklonodavca da se

bri{e prenos prava vlasni{tva u zemlji{noj knjizi i uspostavi ranije zemlji{no-knji`no stanje.

(Vs BiH, Rev. 342/86, od 24. 10. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 5)

15. Sporazum o prenosu osnovnih sredstava uz naknadu i preuzimanje radni- ka poslovne jedinice jedne pivare od strane druge ima karakter obligacionog ugovo- ra, a ne samoupravnog sporazuma, iako je tako nazvan. Ni{tava je odredba u ovom sporazumu da je prenosilac duan da se uzdri od prodaje piva na podru~ju ranije po- slovne jedinice dui niz godina ili da pribaviocu plati naknadu {tete, po{to dovodi do naru{avanja jedinstva tri{ta.

(Vs BiH, P`. 457/90, od 18. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 40)

16. Ugovor o ustupanju (cesiji) nije ni{tav samo zbog toga {to je ustupitelj (cedent) strano trgova~ko dru{tvo.

(Vts RH, P`. 1770/94, od 16. 5. 1995. - Zbirka 3 - 50)

17. Mada ugovor o prodaji tu|e stvari, pa prema tome i tu|eg suvlasni~kog dijela, obavezuje prodavca, ipak je ni{tav ugovor o prodaji suvlasni~ke nekretnine kojim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da }e otkloniti postoje}u stambe- nu zgradu i predati kupcu neizgra|enu gra|evinsku ~esticu ako ga nisu odobrili ostali suvlasnici u formi koja se trai za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnog suvla- snika) jer u tom slu~aju prodavac ne moe prenijeti na kupca ni svoj suvlasni~ki dio na toj ~estici. U tom slu~aju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje ({to dvojica uglave tre}ega ne vee), traiti da se ugovor poni{ti.

(Vs BiH, Rev. 237/86, od 28. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 12)

18. ^injenica da su stranke ugovorile slunost vidika i slunost naslona zgra- de nije razlog da se predmetna nagodba poni{ti, jer predmet nagodbe stranaka nije ra- dnja koja po zakonu ne mo`e biti predmet punovaljane obveze (~l. 103. ZOO).

(Vs H, Rev. 586/87, od 29. 7. 1987. – Psp 37 – 48)

19. Ni{tav je ugovor o zakupu neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta u dru{- tvenoj svojini u nepoljoprivredne svrhe (radi izgradnje privremenog gra|evinskog objekta).

(Vs BiH, Rev. 372/88,. od 13. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 25)

20. Ni{tava je odredba ugovora o vi{oj ili nioj stopi zatezne kamate od one koja je odre|ena propisom, ali je ugovor punovaan u pogledu glavnog duga i bez te odredbe.

(Vs BiH, G`. 48/88, od 14. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 19)

21. Protupravan je akt o dodjeli stana na kori{tenje na odre|eno vrijeme, osim u slu~ajevima koji su odre|eni zakonom, pa je zbog toga ni{tav ugovor o kori{tenju stana.

(Vs BiH, Rev. 523/87, od 29. 7. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 108)

22. Akt o dodjeli stana na kori{tenje jeste zakonska pretpostavka za zaklju~e- nje ugovora o kori{tenju stana, pa se po zahtjevu ovla{tene stranke utvr|uje ni{tavost ugovora nakon {to je nadle`ni organ poni{tio akt o dodjeli stana.

(Vs BiH, Rev. 701/89, od 14. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 101)

23. Otu|enje prije predvi|enog roka motomog vozila uvezenoga uz oslobo|e- nje od poreza na promet za odre|ene kategorije invalida ne dovodi do ni{tavosti ugo- vora o prodaji, ve} samo do zakonom predvi|ene obveze pla}anja poreza.

(Vs H, Rev. 2713/88 od 18. 5. 1989. – Psp 45 – 63)

24. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na osnovu ni{tavog, ili ka- snije poni{tenog akta o dodjeli stana, pa zahtjev za utvr|enje te pravne ~injenice nije vremenski ograni~en.

(Vs BiH, Rev. 426/87, od 12. 5. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 93)

25. Nisu ni{tave odredbe ugovora stranaka o akontativnom pla}anju cijene kod kontinuirane isporuke elektri~ne energije, jer se ugovorom u privredi moe ut- vrditi rok pla}anja i dospije}a trabine i druga~ije nego {to je propisano odredbama ~lanova 2. i 7. Zakona o obezbje|ivanju pla}anja izme|u korisnika dru{tvenih sred- stava.

(Vs BiH, P`. 427/86, od 18. 3. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 22)

26. Organizacija udruenog rada za gazdovanje {umama moe na osnovu odobrenja nadle`nog organa i u okviru registrovane djelatnosti, neposredno vr{iti ek- sploataciju {ljunka i kamena na podru~ju kojim gazduje i u tom slu~aju na izva|enoj mineralnoj sirovini sti~e pravo raspolaganja bez naknade.

Nije dopu{ten ugovor kojim ova organizacija drugom ustupa na kori{}enje nalazi{te kamena i {ljunka na podru~ju kojim gazduje, uz naknadu (prodaje pravo na eksploataciju nalazi{ta).

(Vs BIH, P`. 380/83, od 25. 10. 1983. – Bilten Vs BiH 1/1984 - 12)

27. Za vrijeme trajanja izdava~kog ugovora, autor ne moe pravo objavljiva- nja, odnosno umnoavanja autorskog djela na istom jeziku ustupiti tre}em licu, izu- zev ako to ugovorom nije dopu{teno, pa su kasnije zaklju~eni izdava~ki ugovori ni- {tavi.

(Vs BiH, G`. 159/84, od 28. 2. 1985. – Bilten Vs BiH 1/85 - 5)

28. Ni{tav je u cjelini ugovor kojim jedan od bra~nih drugova, bez saglasnosti drugog, prodaje stvar koja je zajedni~ka svojina bra~nih drugova.

(Vs BiH, Rev. 338/84, od 9. 8. 1984. – Bilten Vs BiH 3/84 - 63)

29. Ocijenjeno je da je ni{tav i suprotan moralu ugovor o zajmu koji je dan radi hazardiranja i odbijen je zahtjev za vra}anje zajma.

(Vs H, Rev. 1693/86, od 18. 9. 1986. – Psp 34 - 72)

30. Nadleni javni pravobranilac po zakonu je ovla{ten da podnosi tubu za utvr|ivanje ni{tavosti ugovora o protupravnom raspolaganju gra|evinskim zemlji- {tem u dru{tvenoj svojini.

(Vs BiH, Gvl. 30/86, od 12. 1986. – Bilten Vs BiH 2/87 – 6)

31. Prolazna (privremena) nemogu}nost ispunjenja ugovora o kupoprodaji zgrade (dok nadle`ni organ op}ine ne rije{i imovinsko pravne odnose sa vlasnicima zemlji{ta na kome se zgrada ima podignuti) ne ~ini, ako nije druk~ije propisano ili ugovoreno, ugovor ni{tavnim, ve} samo odga|a ispunjenje ugovorene obaveze.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 27)

32. Odredbe ugovora o visini u~e{}a u tro{kovima ure|enja gra|evinskog ze- mlji{ta moraju biti u skladu sa odredbama odluke skup{tine op{tine.

(Vs BiH, Rev. 11/87, od 19. 1. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 29)

33. Ni{tav je ugovor kojim je op{tina bez naknade prenijela „pravo trajnog kori{tenja poljoprivrednog zemlji{ta“ na fizi~ka lica i kada je ugovor bio zaklju~en na osnovu prethodne odluke koju je donijela skup{tina op{tine u sjednici, jer ta odlu- ka nije upravni akt u smislu odredbe ~lana 9. Zakona o upravnim sporovima nego akt

raspolaganja, pa se njegova valjanost prosu|uje prema odredbi ~lana 103. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa ~lanom 15. Zakona o prometu nepokretnosti.

(Vs BiH, Rev. 291/85, od 18. 7. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 2)

34. Ni{tav je ugovor o doivotnom izdravanju ako ga je davalac izdravanja zaklju~io u namjeri da pribavi nesrazmjernu imovinsku korist o~ekuju}i skoru smrt primaoca izdravanja.

(Vs BiH, Rev. 285/89, od 21. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 114)

35. Poravnanjem, uz eventualno otu|enje {ume u dru{tvenoj svojini, protivno prinudnim propisima ne mo`e se urediti me|a izme|u {ume na koju postoji pravo svojine i {ume u dru{tvenoj svojini.

(Vs BiH, Rev. 142/87, od 17. 12. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 4) 36. Pravovaljan je ugovor zaklju~en izme|u dru{tvenih pravnih lica o kupovi- ni stana radi dodjele na kori{}enje njihovim radnicima, po kome pravo raspolaganja stanom sti~e samo jedno od njih bez prava drugog na vra}anje upla}enog dijela cije- ne.

(Vs BiH, P`. 285/87, od 29. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 5)

37. @eljezni~ke transportne organizacije ne mogu zahtijevati pove}anu cijenu utvr|enu posebnom tarifom za prevoz robe u `eljezni~kom unutra{njem saobra}aju, samo zbog toga {to se radi o robi iz uvoza ili namijenjenoj izvozu.

(Vs BiH, P`. 112/87, od 3. 8. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 62)

38. Apsolutno je ni{tav ugovor o ortakluku po kome jedan ugovara~ samo zbog ulaganja materijalnih sredstava u otvaranje i vo|enje samostalne ugostiteljske radnje saugovara~a, sti~e dio ~istog prihoda iz djelatnosti koju obavlja saugovara~, jer se radi o prisvajanju tu|eg rada na bazi ulaganja kapitala, koje je u suprotnosti sa prinudnim propisima.

(Vs BiH, Rev. 459/85, od 27. 12. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 1)

39. Ni{tava je ugovorna odredba kojom se o{te}eni odri~e prava na naknadu deliktom prouzrokovane {tete, koja bi eventualno nastala nakon zaklju~enog ugovora o obe{te}enju.

Iz obrazlo`enja:

Tuilac bi i da je vansudsko poravnanje o naknadi {tete punovano, imao pra- vo na naknadu kasnije nastale {tete, jer se o{te}eni ne mo`e unaprijed odre}i prava na naknadu deliktom prouzrokovane {tete (kod vanugovorne odgovornosti za {tetu ne mogu se ni analogno primijeniti odredbe ~lana 265. Zakona o obligacionim odnosi- ma). Ovako odricanje bi bilo protivno pravilima morala socijalisti~kog samoupra- vnog dru{tva, pa bi takav ugovor bio ni{tav u smislu ~lana 103. ZOO.

(Vs BiH, Rev. 485/85, od 12. 12. 1985.– Bilten Vs BIH 1/86 - 4)

40. Kad je ugovorom o prodaji ugovorena vi{a cijena od zakonom propisane, u tom dijelu odredbe o cijeni su ni{tave.

Iz obrazlo`enja: "Sporni ugovor o kupoprodaji stana glede kupoprodajne cijene sklopljen je na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova, koje su naknadno ukinute odlukom Usta- vnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog zakona su prisilne naravi, {to obvezuje stranke da stan prodaju odnosno kupe po cijeni koja se odre|uje po kriterijima propi- sanih zakonom. Kako je cijena bila odre|ena po propisima koji su ukinuti odlukom

Ustavnog suda, a koji propisi su bili protivni sada va`e}im prisilnim propisima Za- kona o prodaji stanova, ugovor o kupoprodaji je ni{tav u smislu odredbe ~l. 103. Za- kona o obveznim odnosima.– dalje: ZOO, koja ni{tavost je nastala ~asom sklapanja ugovora. Pri tome nije od zna~aja to {to su protuustavne odredbe zakona na kojima je ugovor utemeljen ukinute nakon sklapanja ugovora, po{to su one bile protivne Usta- vu i prije.

Kako se ni{tavost odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a koja se odre|uje temeljem zakonskih odredbi, ugovor je djelomi~no ni{tav i ba{ samo glede tih odredbi, zbog ~ega su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu utvrdili ugovor ni{tavim."

(Vs RH, Gzz. 339/01 i Rev. 1863/01, od 21. 11. 2001. – Izbor oduka 1/2002 – 37)

41. Ni{tav je ugovor kojim je imalac prava kori{tenja radi gra|enja ustupio drugom licu gra|evinsku ~esticu da na njoj za sebe izgradi gra|evinski objekat, pa to lice gra|enjem nije steklo trajno pravo kori{tenja, ve} je gra|evinski objekat prira{taj zemlji{ta u dru{tvenoj svojini kojim raspola`e op{tina

(Vs BiH, Rev. 390/86, od 15. 1. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 7)

42. Kada su istu nekretninu kupila dva ili vi{e lica, a nijednom nije predat po- sjed, ja~i je u pravu prvi kupac, ali ako je na potonjeg kupca prenijeto pravo svojine uknjibom u zemlji{nu ili neku drugu javnu knjigu, tada prethodni kupac moe traiti da se poni{ti ugovor i bri{e uknjiba i da se na njega prenese pravo vlasni{tva, samo ako doka`e da je potonji sticalac bio nesavjestan (znao je ili je mogao znati da je ista nekretnina prodata tre}em licu).

(Vs BiH, Rev. 363/85, od 26. 9. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 4)

43. Ni{tav je ugovor o diobi ako ga nisu zaklju~ili svi suvlasnici, pa ne ve`e ni one suvlasnike koji su ga zaklju~ili.

(Vs BiH, Rev. 396/87, od 14. aprila 1988).

(Vs BiH, Rev. 467/87, od 24. 3. 1988.– ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 9)

44. Usmeni ugovor o poklonu nekretnina ni po ranijem Zakonu o prometu ze- mlji{ta i zgrada nije proizvodio pravni u~inak ali se mogao konvalidirati predajom poklona, {to nije mogu}e po sada{njem Zakonu o prometu nepokretnosti.

(Vs BiH, Rev, 367/86, od 21. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 3)

45. Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti na kome potpisi ugovara~a nisu ovjereni u nadlenom sudu, niti su ugovorne stranke izvr{ile obaveze iz ugovora u pretenom dijelu, ne proizvodi pravno djejstvo ako ugovorne stranke nisu potpisale ugovor u prisustvu oba svjedoka, ve} je to u~inila samo jedna ugovorna stranka.

(Vs BiH, Rev. 520/86, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 5)

46. Ni{tav je usmeni ugovor o poklonu nepokretnosti. (Vs BiH, Rev. 543/86, od 21. 5. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 1) 47. Osigurava~ nije ovla{ten da od osiguranika - autoprevozne organizacije udru`enog rada, zahtijeva regres naknade ispla}ene njenom radniku kondukteru u autobusu povrije|enom u saobra}ajnoj nezgodi, bez obzira {to je u uslovima za osi- guranje korisnika odnosno sopstvenika motornih vozila od odgovornosti za {tete pri- ~injene tre}im licima, navedeno da se kondukter ne smatra tre}im licem.

(Vs BiH. P`. 287/85, od 18. 11. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 23)

48. Nije protivan prinudnom propisu ugovor o zajmu u stranoj valuti zaklju- ~en izme|u dravljana SFRJ tokom boravka na radu u inostranstvu, bez obzira {to je djelimi~no realizovan u SFRJ prebacivanjem pozajmljenog iznosa strane valute sa deviznog ra~una zajmodavca na devizni ra~un zajmoprimca, pa je zajmoprimac du- an da zajmodavcu vrati pozajmljenu stranu valutu.

(Vs BiH, Rev. 503/86, do 22. 1. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 25)

49. Ocijenjeno je da je ni{tav i suprotan moralu ugovor o zajmu koji je dan radi hazardiranja i odbijen je zahtjev za vra}anje zajma.

(Vs H, Rev. 1693/86, od 18. 9. 1986. – Psp 34, str. 72)

50. Vlasnik nije ovla{ten traiti da sud presudom utvrdi ni{tavost ugovora o prodaji stvari na koju ima pravo vlasni{tva, zaklju~en izme|u tre}ih lica, jer takav ugovor ga ne spre~ava da trai predaju u posjed prodate stvari.

(Vs BiH, Rev. 653/88, od 21. 7. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 60)

51. Nije ni{tavo poravnanje kojim su se tueni obavezali da tuiocu izgrade prilazni put, iako se na tom zemlji{tu ne moe konstituisati pravo slunosti prolaza, jer je to poravnanje po svom sadr`aju ugovor o djelu.

(Vs BiH, Rev. 99/87, od 19. 11. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 23)

52. Ugovorom se ne mo`e regulisati na~in iskori{}avanja vodovoda a mjesne zajednice ne mogu zahtjevati predaju vodovoda na upravljanje i kori{}enje, ako se ne radi o seoskom vodovodu.

(Vs BiH, P`. 87/87, od 28. 7. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 24)

53. Davanjem naloga duniku da ispuni obavezu povjerio~evom duniku ne dolazi do cesije potra`ivanja.

(Vs BiH, P`. 386/86, od 24. 3. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 44)

54. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na temelju akta o dodjeli da- vaoca stana koji nije imao pravo raspolaganja, ako je ni{tav ugovor o ustupanju radi jednokratne dodjele jer nije zaklju~en u pismenoj formi, pa je osnovan zahtjev za is- pra`njenje stana.

(Vs BiH, Rev. 382/86, od 15. 1. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 57)

55. Preuranjen je zahtjev za utvr|enje da je ni{tav ugovor o kori{tenju stana zbog poni{tenja rje{enja o dodjeli stana sve do pravomo}nosti rje{enja o dodjeli istog stana na kori{tenje drugom licu.

(Vs BiH, Rev. 338/87, od 27. 4. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 94)

56. Ukoliko to nije u interesu osiguranika Zakon o obligacionim odnosima ne dopu{ta mogu}nost odstupanja od odredbe iz ~lana 913. stav 3. prema kojoj ugovor prestaje po zakonu istekom roka od trideset dana od dana kada je ugovara~u osigura- nja uru~eno pismo osigurava~a sa obavje{tenjem dospjelosti premije, pa je ni{tava ugovorna obaveza prema kojoj ugovor o osiguranju prestaje da va`i, bez opomene, ako osiguranik ne plati premiju ni u roku od 10 dana od dospije}a ugovorene rate.

(Vs BiH, Rev. 629/83, od 19. 1. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 58)

57. Preivjeli bra~ni drug nije mogao pokloniti odre|ene nekretnine ste~ene zajedni~kim radom s umrlim bra~nim drugom, pa nasljednici umrlog bra~nog druga mogu traiti da se ugovor u cjelini ili u dijelu koji odgovara doprinosu, ostavioca, po- ni{ti.

(Vs BiH, Rev. 468/83, od 27. 10. 1983. – Bilten Vs BiH 2/84 – 73)

58. Nije protivan na~elima ustavnog ure|enja, prinudnim propisima ili mora- lu socijalisti~kog samoupravnog dru{tva ugovor kojim se vlasnik stana obavezao da }e nosiocu stanarskog prava za iseljenje isplatiti odgovaraju}u svotu novca radi adap- tacije prostorija u drugoj zgradi umjesto da mu obezbijedi odgovaraju}i stan.

(Vs BiH, Rev. 208/84, od 10. 5. 1984. – Bilten Vs BiH 2/84 – 76)

59. Okolnost da je ugovorom o doivotnom uzdravanju raspolagano tu|om nekretninom, ne ~ini taj ugovor u tom dijelu ni{tavim, ve} ne bi imao pravni u~inak prema (su)vlasniku.

Iz obrazloenja: "Djelomi~nu ni{tavost spornog ugovora o doivotnom uzdravanju tuitelji obrazlau time da je u spomenutom ugovoru N.M. raspolagao i s 1/3 dijela ku}e, iako nije bio vlasnik tog dijela ku}e. Drugostupanjski sud je odbio i zahtjev tuitelja za utvr|enje djelomi~ne ni{tavosti navedenog ugovora utvrdiv{i da predmet ugovora o doivotnom uzdravanju nije bila cijela ku}a ve} samo 2/3 dijela. Me|utim, ~ak i pod pretpostavkom da je N.M. spornim ugovorom raspolagao i dijelom ku}e koji nije njegov, te ne bi ~inilo u smislu odredaba ~l. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) taj ugovor ni djelomi~no ni{tavim, ve} jedino taj ugovor u odnosu na suvlasni~ki udio drugotu`itelja ne bi prema njemu proizvodio u~inke."

(Vs RH, Rev. 3865/94, od 2. 4. 1998. – Izbor odluka 2/1998 – 13/50)

60. Ne moe se traiti ispunjenje ugovora, ako on nije zaklju~en u pisanoj formi koja je uslov njegove va`nosti.

(Rje{enje Vrhovnog suda Srbije – Rev. br. 466/97, od 15. 10. 1997. – Gp, broj 6/00)

61. Ni{tav je ugovor o kori{}enju stana zaklju~en na neodre|eno vrijeme koji se zasniva na aktu davaoca stana na kori{}enje o dodjeli stana na odre|eno vrijeme.

Ovakav ugovor se ne mo`e smatrati ni ugovorom o kori{}enju stana na odre- |eno vrijeme, ako nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za dodjelu stana na odre- |eno vrijeme.

(Vs BiH, P`. 364/85, od 9. 9. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 58)

62. Ni{tav je ugovor o kori{tenju stana (kao osnov sticanja stanarskog prava) zaklju~en na odre|eno vrijeme mimo zakonskih izuzetaka.

(Vs BiH, Rev. 755/90, od 25. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 87)

63. I kada je odlukom skup{tine op{tine propisano da zaklju~enju ugovora o ustupanju gra|evinskog zemlji{ta na kori{tenje, prethodi izdavanje urbanisti~ke sa- glasnosti ugovor nije ni{tav ako ovaj redosljed nije po{tovan (urbanisti~ka saglasnost je izdata poslije zaklju~enja ugovora).

(Vs BiH, Rev. 325/84, od 19. 8. 1984. – Bilten Vs BiH 3/84 - 24)

64. Nije apsolutno ni{tav ugovor o podzakupu poslovnog prostora zato {to je zaklju~en bez saglasnosti vlasnika prostora, jer je u vrijeme zaklju~ivanja ugovora o podzakupu, propis koji je regulirao pitanje zakupa poslovnog prostora na~elno do- zvoljavao davanje poslovnog prostora u podzakup.

(@s u Rijeci, G`.785/98, od 14. 4. 1999. – ZIPS, broj 948, Izbor odluka 1/1999 – 26, Gp, broj 5/00)

65. Nije ni{tav ugovor o kupovini motornog vozila koji je uvezao korisnik poreske povlastice, jer je zabrana otu|enja prije proteka zakonskog roka sankcionisa- na samo gubitkom ove poreske povlastice.

(Vs BiH, Rev. 80/86, od 15. 5. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 7)

66. Punovaan je ugovor kojim se vojna jedinica obavezala da }e pla}ati 60% cijene isporu~ene elektri~ne energije u teku}em mjesecu po privremenim ra~unima izdatim 25-og u mjesecu, jer se takvo pla}anje ne moe izjedna~iti sa avansom ~ije ugovaranje zabranjuju propisi o finansijsko-materijalnom poslovanju u JNA.

(Vs BiH, P`. 279/84, od 14. 12. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 5)

67. Radnik organizacije udruenog rada koji je protuzakonito izdao korisniku ban~inog kredita lane ra~une o kupovini robe, za koju je odobren kredit, nije obave- zao organizaciju udruenog rada da korisniku kredita, umjesto isporuke robe, isplati odre|enu nov~anu sumu (unov~avanje vrijednosnih papira), niti je organizacija udru- enog rada du`na da korisniku kredita naknadi {tetu, jer je njen radnik nije prouzro- kovao “u radu ili u vezi sa radom” (~lan 170. st. 1. ZOO).

Pravni odnos izme|u korisnika kredita i radnika organizacije udru`enog rada s kojim je zaklju~io ni{tav ugovor, u slu~aju da je ugovor djelimi~no ispunjen, razrje- {ava se u skladu sa odredbama iz ~lana 104. ZOO.

(Vs BiH, Rev. 270/86, od 26. 9. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 5)

68. Kada su bra~ni drugovi sunosioci stanarskog prava, apsolutno je ni{tav ugovor o zamjeni stana koji zaklju~i samo jedan od bra~nih drugova, bez saglasnosti drugog, pa i kada je takav ugovor zaklju~io bra~ni drug koji je ozna~en kao nominal- ni nosilac tog prava.

(Vs BiH, Rev. 478/84, od 11. 10. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 41)

Posljedice ni{tavosti

^lan 104.

(1) U slu~aju ni{tavosti ugovora svaka ugovorna strana du`na je da vrati drugoj sve ono {to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogu}e, ili ako se priroda onog {to je ispunjeno protivi vra}anju, ima se dati odgovara- ju}a naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke, ukoliko zakon {to drugo ne odre|uje.

(2) Ali, ako je ugovor ni{tav, zbog toga {to je po svojem sadraju ili cilju protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili mora- lu dru{tva, sud moe odbiti, u cjelini ili djelimi~no, zahtjev nesavjesne strane za vra}anje onog {to je drugoj strani dala, a mo`e i odlu~iti da druga strana ono {to je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda op{tini na ~ijoj teritoriji ona ima sjedi{te, odnosno prebivali{te ili boravi{te.

(3) Prilikom odlu~ivanja sud }e voditi ra~una o savjesnosti jedne, odno- sno obiju strana, o zna~aju dru{tvenih interesa koji se ugro`avaju, kao i o mo- ralnim shvatanjima dru{tva.


Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 15. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 12/93 i 13/94).

Ovo je sada vae}i tekst ~lana 104. ZOO. **Napomena (RS):** Na osnovu ~lana 17. ZIDZOO, u ~lanu 104. stav 3. rije~i: “dru{tvenih interesa koji se ugroavaju” zamjenjene su rije~ima: “ugro`enog dobra ili interesa”, a rije~: “dru{tva” bri{e se.

Vidjeti: ~lan 58. ZIDZOO.

________

1. Ugovor o kupovini deviznih sredstava zaklju~en u toku 1992. godine izme- |u dva preduze}a bio je zabranjen i kupac mo`e zahtijevati samo vra}anje ispla}enog dinarskog iznosa konvertovanog u konvertibilne marke.

Iz obrazlo`enja:

Ovaj sud nalazi da je ugovor od 5.3. 1992. godine zaklju~en izme|u tu`itelja i preduze}a C. bio zabranjen u vrijeme zaklju~enja, te da je stoga ni{tav u smislu ~lana

  1. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (protivan prinudnim propisima). Po- menutim ugovorom, pra}enim i izjavom preduze}a C. od 5. 3. 1992. godine upu}e- nom tuitelju, preduze}e C. ne prenosi, kako pravilno primje}uje i prvostepeni sud, potraivanje koje je na njega prenio tueni, tako {to bi tuitelja ovlastio da od kon- kretno imenovanog ino - dunika to potraivanje naplati kada dospije, ve} se obave- zuje da }e iznos od ................DEM, koji }e preduze}e C. naplatiti, uplatiti na ra~un tuitelja u odre|enoj singapurskoj banci, kada od tuitelja primi odre|eni dinarski iznos. Ovakav ugovor po svom sadraju predstavlja ugovor o kupovini deviza, i kako je zaklju~en van deviznog tri{ta (koje i nije funkcionisalo) izri~ito je bio zabranjen odredbama ~lana 15. Zakona o deviznom poslovanju (“Slubeni list SFRJ”, broj 66/85), izmijenjenim Zakonom o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (“Slubeni list SFRJ”, broj 82/90). Ova zabrana nije izgubila zna~aj ni za novu dravu Bosnu i Hercegovinu, jer je bila identi~no propisa- na odredbama ~lana 10. Zakona o deviznom poslovanju (“Slubeni list RBiH”, broj 2/92 i 13/94), koji je stupio na snagu 11. 4. 1992. godine. Po odredbama ~lana 52-a. citiranog zakona SFRJ (identi~an propis sadri i ~lan 57. pomenutog zakona RBiH), prduze}a su mogla na doma}em i stranim finansijskim ti{tima vr{iti kupovinu i pro- daju potraivanja po osnovu svih vrsta poslova sa inostranstvom, ali je ovaj propis podrazumijevao da cesionar – doma}e lice, preuzme rizik naplate potraivanja od ino
  • dunika, a i da preuzme sve obaveze cedenta o uno{enju napla}enih deviznih sred- stava u zemlju i njihovu prodaju ovla{tenoj banci za doma}u valutu (na ovaj na~in su se legalno i sticala tzv. devizna prava uvoznika). Samalitelj navodi da se u ovom slu~aju radi o tzv. {ticungu, koji je bio {iroko ra{iren, no ovakav promet deviznim sredstvima je bio propisima zabranjen, te ne moe uivati sudsku za{titu. Tuitelju bi, pozivom na odredbe ~lana 104. stav 1. ZOO, pod uvjetom da je dokazao uplatu dinarskog iznosa, pripadalo pravo na restituciju ovog iznosa (konvertovanog u KM), no takav zahtjev tuitelj nije istakao, a istaknuti zahtjev na isplatu u DEM ni djelimi- ~no se ne zasniva na ~injeni~noj i pravnoj osnovi koja bi upu}ivala na primjenu ovog propisa.
(Vs FBiH, P`. 318/99, od 25. 7. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 – 30)

2. Do 6. 4. 1994.godine bilo je propisano da su ni{tavni ugovori zaklju~eni u stranoj valuti izme|u doma}ih lica. Posljedica ni{tavnosti ugovora je restitucija pa strana koja je u ispunjenu takvog ugovora dala ili primila stranu valutu ima pravo da zahtijeva vra}anje strane valute ili isplatu dinarske protuvrijednosti po kursu na dan isplate.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je ni{tavan ugovor od 18.1.1990.godine o pozajmici .......... DM, na kojem tuitelj zasniva tubeni zahtjev. Naime, odredbom ~lana 16. tada vae}eg Zakona o devi- znom poslovanju ("Sl.list SFRJ", br. 66/85, 71/86, 3/88, 59/88 i 82/90), izme|u osta- log zabranjeno je pla}anje u stranoj valuti izme|u doma}ih lica na teritoriji SFRJ, a u stavu 2. pomenutog ~lana izri~ito je propisano da je pravni posao zaklju~en protivno ovoj zabrani ni{tavan. Ovi dijelovi ~lana 16. pomenutog zakona ostali su nepromije- njeni sve do disolucije SFRJ, a prvi Zakon o deviznom poslovanju RBiH ("Sl.list RBiH", broj 2/92) sadri identi~an propis (sada{nji Zakon o deviznom poslovanju -

"Slubeni list RBiH", broj 10/94, koji je stupio na snagu 6.5.1994.godine ne sadri takav propis).

Me|utim, niestepeni sudovi su, pravilno ocjenjuju}i da je u skladu sa odre- dbom ~lana 104. ZOO posljedica ni{tavnog ugovora restitucija, pogre{no primijenili pomenutu odredbu kada su tuenu obavezali da tuitelju isplati dinarsku protuvrije- dnost ......... DM po kursu na dan presu|enja. Naime, u slu~aju restitucije svaka stra- na vra}a drugoj {to je primila na osnovu ni{tavnog ugovora odnosno na {to se obave- zala ni{tavnim ugovorom, pa polaze}i od okolnosti da se tuena obavezala da vrati tuitelju 600 DM (koje je stekla bez pravnog osnova) duna je da tuitelju vrati .......... DM ili da mu isplati dinarsku protuvrijednost po kursu na dan isplate kako je to tuitelj u tu`bi zahtijevao.

(Vs FBiH, Rev. 10/97, od 25.5.1997. - Bilten Vs FBiH 1/97 - 22)

3. Ni{tav je ugovor o kupovini i prodaji deviza, odnosno deviznih potraiva- nja, za ra~un doma}ih pravnih subjekata koji na doma}em finansijskom tri{tu za- klju~i banka koja nije ovla{tena za devizno poslovanje.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud nije utvrdio da li je pravno valjan ugovor od 19. 03. 1992. godine, na kome zasniva svoju odluku. Iz sadraja ugovora proizilazi da }e komerci- jalna banka tuenog, za ra~un tuioca, a koriste}i dinarska sredstva sa iro ra~una ko- ji je tuilac otvorio kod banke i druga dinarska sredstva koja bi po pozivu banke, uplatio na iro ra~un, obezbje|ivati devizna prava od svojih komitenata i tako obez- bje|ena devizna sredstva usmjeravati, po pismenim instrukcijama tuioca, bilo pla}a- njem tuiocu ili davanjem naloga prodavcu da ih isplati tuiocu.

U ponovnom postupku pvostepeni sud }e imati u vidu prinudne propise o de- viznom poslovanju doma}ih pravnih lica koji su bili na snazi u vrijeme zaklju~enja ugovora i u periodu kada je ugovor trebao biti ispunjen, te u svjetlu tih propisa cijeni- ti obaveze ugovornih stranaka. Po odredbama ~lana 10. Zakona o deviznom poslova- nju ("Slubeni list SFRJ", broj 66/85 sa izmjenama i dopunama objavljenim u "Slu- benom listu SFRJ", broj 96/91), koji je bio na snazi u vrijeme zaklju~enja ugovora, a i po odredbama ~lana 4. Uredbe sa zakonskom snagom (kasnije Zakona) o devi- znom poslovanju ("Slu`beni list RBiH", broj 2/92), koja je stupila na snagu 10. 04.

  1. godine, kupovina i prodaja deviza u zemlji vr{i se na deviznom tri{tu, dok je, u smislu ~lana 15. Zakona (~lan 10. Uredbe) zabranjena kupovina i prodaja deviza izme|u doma}ih lica u zemlji van deviznog tri{ta. Po odredbama ~lana 52-a Zakona (~lan 57. Uredbe) preduze}a, druga pravna lica i ovla{tene banke mogu na doma}im i stranim finansijskim tri{tima kupovati i prodavati potraivanja po osnovu svih vrsta poslova sa inostranstvom, ali po kriterijima i uslovima koje propi{e Vlada i uz vo|e- nje evidencije na na~in koji propi{e Narodna banka. Prvostepeni sud mora utvrditi da li je banka tuenog bila ovla{tena banka za devizno poslovanje (pojam ovla{tene banke je: dat u ~lanu 18. Zakona, odnosno ~lanu 13. Uredbe), te ako utvrdi da nije, mora ocjeniti da li je ugovor od 19. 03. 1992. godine eventualno ni{tav, u smislu ~la- na 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, u kom slu~aju bi tuilac imao pravo na restituciju datog (dinarska sredstva), u smislu ~lana 104. ZOO, uz za- tezne kamate po ~lanu 214. ZOO, a na eventualnu naknadu {tete samo pod uslovima iz ~lana 108. ZOO.
(Vs FBiH, P`. 79/97, od 30. 05. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 31)

4. Zahtjev stranke koja je svjesno zaklju~ila nedopu{ten pravni posao da joj se vrati ono {to je po osnovu nedopu{tenog ugovora isplatila ne mora se odbiti, ve} se mo`e narediti povra}aj ispunjenog ako sud na|e da se time ostvaruje cilj sankcije. Opravdanost, odnosno neopravdanost zahtjeva za restituciju cijeni se prema okolnos- tima svakog konkretnog slu~aja.

Iz obrazlo`enja:

Prema odredbi ~lana 104. stav 1. ZOO, kad je ugovor ni{tav, svaka ugovorna strana duna je vratiti sve ono {to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogu}e, ili ako se priroda onoga {to je ispunjeno protivi vra}anju, ima dati odgova- raju}a naknada u novcu prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke, ako za- kon {ta drugo ne odre|uje. Odstupanje od ovog op{teg pravila propisano je u odredbi ~l. 104. stav 2. ZOO koja ovla{}uje sud da moe, kad je ugovor ni{tav, zbog toga {to je po svom sadraju ili cilju protivan ustavom utvr|enim na~elima dru{tvenog ure|e- nja, prinudnim propisima ili moraju dru{tva, odbiti u cijelosti ili djelimi~no zahtjev nesavjesne strane za vra}anje onoga {to je druga strana primila, a moe i odlu~iti da druga strana ono {to je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda op{tini na ~ijoj teritoriji ona ima sjedi{te, odnosno prebivali{te ili boravi{te. U odlu~ivanju sud vodi ra~una o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, za{titi dru{tvenih interesa i moralna shvatanja dru{tva (st. 3. ~lana 104. ZOO).

Drugim rije~ima zahtjev stranke koja je svjesno zaklju~ila nedopu{ten pravni posao da joj se vrati ono {to je po osnovu nedopu{tenog ugovora isplatila ne mora se odbiti, ve} se moe narediti povra}aj ispunjenog ako sud na|e da se time ostvaruje cilj sankcije. Opravdanost, odnosno neopravdanost zahtjeva za restituciju cijeni se prema okolnostima svakog pojedinog slu~aja. ^injenica da su tuioci zaklju~ili sa tu- enim T. R. ugovor o kupovini cigareta radi dalje preprodaje drugim kupcima i da su po ovom osnovu tuenom isplatiti nov~ane iznose, ~ije vra}anje trae tuioci, nisu dovoljan razlog za odbijanje tubenog zahtjeva u smislu ~lana 104. stav 2. ZOO. Ovakva odluka se ne moe donijeti ako su se i tueni bavili nedozvoljenom transa- kcijom ovakve vrste i na taj na~in izvukli novac od tuioca i na njihov ra~un se obo- gatili. Odbiti zahtjev u ovakvom slu~aju, zna~ilo bi u stvari sankcionisanje jedne ne- moralne siguacije koju je sud du`an uvijek otkloniti.

(Vs RS, Rev. 3/98, od 2. 4. 1998. - Bilten 1/1999 – 58)

5. Nasljednici su ovla{teni da trae poni{tenje ugovora koji je zaklju~io osta- vilac nesposoban za rasu|ivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika mo- e traiti poni{tenje ovog ugovora ali moe tra`iti restituciju samo u granicama svog nasljednog dijela (~lan 104. stav 1., 109. i 110. ZOO)

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 25)

6. Prodavac je duan, nezavisno od uslova iz ~lana 80. Zakona o obligaci- onim odnosima, vratiti kupcu nov~ani iznos primljen na ime kapare, ako je nepuno- vaan ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugvora) sve to u skladu sa ~lanom 70. stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 22)

7. Ako je rije~ o ni{tavom ugovoru, svaka zainteresirana strana moe zahtije- vati da sud svojom odlukom utvrdi da je ugovor ni{tav, a u slu~aju pobojnosti ugo- vorna strana u ~ijem je interesu pobojnost ustanovljena moe zahtijevati da se ugovor poni{ti. Tubeni zahtjev (a time i izreka presude kojom je prihva}en) nije odre|en ako iz njega nije vidljivo koju pravnu za{titu (deklaratornu ili konstitutivnu) tuitelj zahtijeva.

(Vts RH, III P`. 2658/93, od 19. 4. 1994. - Praxis 2 – 29)

8. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P. 154/0O, od 28. 2. 2001, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 103. ZOO **9.** Ni{tav je ugovor o zamjeni stanova u dru{tvenoj svojini zaklju~en bez sa- glasnosti davalaca stana na kori{}enje, koja nije nadomje{tena odlukom nadlenog

stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka moe traiti uspostavljanje prija{njeg stanja (da se vrati u svoj stan).

(Vs BiH, Rev. 177/87, od 10. 12. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 64) 10. Pravne posljedice koje nastaju za ugovara~e povodom zaklju~enja ni{ta- vog pravnog posla nisu istovjetne sa posljedicama u slu~aju utvr|enja ni{tavosti upi- sa statusne promjene u javnoj knjizi (sudskom registru privrednih subjekata), niti se pravne posljedice ni{tavosti pravnog posla mogu pro{iriti na ni{tavost upisa pripaja- nja do momenta utvr|ivanja ni{tavosti.
(Vs S, broj Prev. 95/98. – 1/1999)

11. Ako su obje stranke bile nesavjesne u momentu ispunjenja ni{tavnog pra- vnog posla, u pravilu je dopu{tena restitucija.

Kada je u ispunjenju ni{tavog posla data strana valuta, strana koja ju je primi- la vra}a je u primljenom iznosu uve}anom za kamate obra~unate tokom devizne {te- dnje ovih sredstava.

(Vs BiH, Rev. 664/86, od 20. 11. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87
  • 6) 12. U slu~aju kada je ugovor o prodaji ni{tav, prodavalac je du`an vratiti kup- cu nominalni iznos ispla}ene kupovine cijene sa zateznim kamatama.
(Vs BiH, Rev. 235/90, od 22. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 74)

13. Budu}i da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo pro- davac koji nije ispunio svoju obavezu du`an je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime kapare, a ne udvojenu kaparu.

(Vs BiH, Rev. 275/87, od 11. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 40)

14. Ugovara~ moe traiti da mu druga strana vrati samo onaj nov~ani iznos koji joj je platio na osnovu ni{tavog ugovora.

(Vs BiH, Rev. 503/90, od 24. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 36)

15. Poni{tenje akta o dodjeli stana na kori{tenje povla~i za sobom ni{tavost ugovora o kori{tenju stana i obavezu predaje stana davaocu na kori{tenje bez prava na odgovaraju}i stan ili nu`ni smje{taj.

(Vs BiH, Rev. 185/87, od 17. 12. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 67) 16. Nasljednik moe traiti da mu se preda u posjed stvar koju je ostavilac prenio u posjed tre}eg lica na osnovu ni{tavog ugovora.
(Vs BiH, Rev. 286/89, od 21. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 32)

17. Naknadna odredba ugovora o kreditu da }e se anuiteti otpla}ivati zavisno od likvidnosti du`nika ne proizvodi pravni u~inak jer je takva ~inidba neodre|ena.

(Vs BiH, P`. 407/86, od 18. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 1/87 – 2

18. Kupac koji je na temelju ni{tavog ugovora isplatio cijenu u stranoj valuti moe traiti restituciju u istoj valuti ili isplatu dinarske protuvrijednosti po kursu na dan vra}anja, a ukoliko mu je po njegovom zahtjevu dosu|ena dinarska protuvrije- dnost po kursu na dan su|enja od tog ~asa do isplate ima pravo da tra`i zateznu ka- matu po stopi iz ~lana 277. stav 1. ZOO.

(Vs BiH, Rev. 388/88, od 20. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 89)

19. Ni{tav je ugovor o prodaji neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta u dru{- tvenoj svojini, ali ako je kupac na tom zemlji{tu izgradio zgradu uz odobrenje nadle- `nog organa, prodavac nema pravo da zahtijeva vra}anje ni onog dijela zemlji{ta ko- je ne pokriva zgrada, ako taj dio po aktu urbanisti~ke regulative pripada zgradi (gra- |evinska parcela).

(Vs BiH, Rev. 47/89, od 21. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 34/89 – 49)

20. Obveza svake strane da plati zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovi ni{tavog pravnog posla i koji je du`na vratiti ocjenjuje se prema odredbama o opsegu vra}anja kod stjecanja bez osnove (~l. 214. ZO0).

(Vs H, Rev. 116/86, od 16. 6. 1988. - Psp 42 – 55)

21. Lice koje je u ispunjenju ni{tavog ugovora o ustupanju stanarskog prava dalo nov~anu naknadu nosiocu stanarskog prava, mo`e zahtijevati vra}anje datog ako je na zaklju~enje ugovora bilo navedeno te{kim stambenim i porodi~nim prilikama.

U protivnom predmet prestacije treba oduzeti u korist op{tine.
(Vs BiH, Glv. 49/83, od 17. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 18)

22. Tuenom se moe naloiti da preda op{tini sumu novca koju je silom oduzeo tuiocu nakon {to je izgubio u hazardnoj igri.

(Vs BiH, Rev. 169/86, od 11. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 9).

23. Ima mjesta primjeni sankcije oduzimanja predmeta prestacije - radi preda- je op{tini - iz zakonom zabranjenog ugovora o kupoprodaji automobila strane proi- zvodnje uvezenog uz carinske olak{ice, ako su obje stranke bile nesavjesne, odnosno znale za zabranu, jer se radi o luksuznoj stvari koja ne slui za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba.

(Vs BiH, Rev. 222/85, od 23. 5. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 5)

24. Strana koja je na osnovi ni{tavog ugovora o ortakluku uloila sredstva u adaptaciju Iokala ima pravo na vra}anje uloenih sredstava, prema cijenama u vrije- me dono{enja sudske odluke, a nema pravo na isplatu razmjemog dijela procijenjene vrijednosti lokala.

(Vs H, Rev. 989/85, od 2. 7. 1985. - Psp 30 – 57)

25. Radnik organizacije udruenog rada koji je protuzakonito izdao korisniku ban~inog kredita lane ra~une o kupovini robe, za koju je odobren kredit, nije obave- zao organizaciju udruenog rada da korisniku kredita, umjesto isporuke robe, isplati odre|enu nov~anu sumu (unov~avanje vrijednosnih papira), niti je organizacija udru- enog rada du`na da korisniku kredita naknadi {tetu, jer je njen radnik nije prouzro- kovao “u radu ili u vezi sa radom” (~lan 170. st. 1. ZOO).

Pravni odnos izme|u korisnika kredita i radnika organizacije udru`enog rada s kojim je zaklju~io ni{tav ugovor, u slu~aju da je ugovor djelimi~no ispunjen, razrje- {ava se u skladu sa odredbama iz ~lana 104. ZOO.

(Vs BiH, Rev. 270/86, od 26. 9. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 5)

26. Odredba ~lana 395. Zakona o obligacionim odnosima ne primjenjuje se kod vra}anja datog (restitucije) usljed ni{tavosti ugovora.

Lice koje je u ispunjenju ni{tavog ugovora o kupoprodaji neizgra|enog gra- |evinskog zemlji{ta u dru{tvenoj svojini, isplatilo dio cijene u stranoj valuti, mo`e zahtijevati vra}anje u dinarskom iznosu ~ija je visina utvr|ena po kursu na dan dono- {enja sudske odluke.

(Vs BiH, Rev. 160/84, od 12. 4. 1984. – Bilten Vs BiH 3/84 - 25)

27. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 103. i 139. ZO0.

Djelimi~na ni{tavost

^lan 105.

(1) Ni{tavost neke odredbe ugovora ne povla~i ni{tavost i samog ugovora, ako on mo`e opstati bez ni{tave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlu~uju}a pobuda zbog koje je ugovor zaklju~en.

(2) Ali }e ugovor ostati na snazi ~ak i ako je ni{tava odredba bila uslov ili odlu~uju}a pobuda ugovora u slu~aju kad je ni{tavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobo|en te odredbe i va`io bez nje.

________

1. Javna i komunalna preduze}a ne mogu zahtijevati naplatu u stranoj valuti (dem) cijena usluga u~injenih do 2. 7. 1994. godine.

Iz obrazloenja: Ovaj sud nije mogao prihvatiti, i pored ugovora stranaka, da postoji obaveza tuenog na isplatu cijene za isporu~eni plin u obimu i moneti pla}anja koju je utvrdio prvostepeni sud.

Po odredbama ~lana 11. Zakona o deviznom poslovanju (“Slubeni list RBiH”, br. 2/92 i 13/94), kao i ~lana 40. Zakona o Narodnoj banci BiH (“Slubeni list RBiH”, br. 1/93 i 13/94) obaveze doma}ih lica u unutra{njem platnom prometu morale su se izraavati i izvr{avati u BH dinarima, ako zakonom nije druk~ije odre- |eno. Nov~ane obaveze izraene u do tada vae}im Yu dinarima konvertovane su u BH dinare, po odredbama Zakona o novcu RBiH (“Slubeni list RBiH”, br. 8/92 i 13/94) i Odluke Vlade RBiH o sprovo|enju Uredbe (kasnije Zakona) o novcu RBiH (“Slubeni list RBiH”, broj 13/92), po kursu zamjene 10 : 1. Tek stupanjem na snagu Zakona o deviznom poslovanju (“Slubeni list RBiH”, br. 10/94 i 13/94), 6. 5. 1994. godine, propisano je u ~lanu 61. da se i prava i obveze doma}ih lica iz pravnih poslo- va zaklju~enih u RBiH mogu izraavati i izvr{avati u stranoj valuti, ali pod uvjetima propisanim zakonom, a izuzetno i propisom Vlade RBiH. Zakonom o uslovima pod kojima se prava i obaveze i poslovi u zemlji mogu izvr{avati i izraavati u stranim sredstvima pla}anja (“Slubeni list RBiH”, br. 16/94 i 33/94) utvr|eno je u ~lanu 9. da se i obaveze prema javnim i komunalnim preduze}ima mogu izuzetno, po odobre- nju Ministarstva finansija, izvr{avati u devizama. Po Rje{enju ministra finansija, objavljenom u “Slubenom listu RBiH”, broj 29/94, dozvoljeno je javnim preduze}i- ma napla}ivanje cijene usluga u stranim sredstvima pla}anja od pravnih lica koja svoje prihode ostvaruju u stranim sredstvima pla}anja (to je i tueni), a isklju~ena je samo mogu}nost naplate cijene zemnog gasa u stranoj valuti od pravnih lica koja se finansiraju iz budeta (to nije tueni). Dakle, tek od 2. 7. 1994. godine kada je stupio na snagu pomenuti zakon, tuitelj je mogao tu`enom obra~unavati cijenu za isporu- ~eni prirodni plin (zemni gas) u DEM i zahtijevati naplatu u toj valuti. Zakoni koji su bili na snazi u me|uvremenu, a kojima je bila propisana mogu}nost naplate cijena i usluga u stranoj valuti, nisu se odnosili na cijene za isporu~eni prirodni plin.

Kako su propisi o nov~anom sistemu, te va`e}oj moneti, prinudnog karaktera, to odredbe protokola sa~injenog izme|u parni~nih stranaka 9. 2. 1996. godine o oba- vezi pla}anja cijene isporu~enog plina u DEM i za period od 16. 1. 1992. do 2. 7.

  1. godine nisu punova`ne (~lan 105. stav 1. u vezi sa ~lanom 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima – ZOO).

U ponovnom postupku prvostepeni sud }e utvrditi iznos koji tuitelj moe osnovano da potrauje u doma}oj valuti (sada KM) na ime cijene za isporu~eni plin od 16. 1. 1992. do 2. 7. 1994. godine, te }e izvr{iti i prera~unavanje utvr|enog iznosa po odredbama Zakona o promjeni vrijednosnih dinara (“Slubeni list RBiH”, br.

16/94 i 33/94), a potom tako izra~unati iznos dosuditi tuitelju, naravno ukoliko on preina~i tubeni zahtjev na isplatu u zakonom odre|enoj valuti.

(Vs FBiH, P`. 160/98, od 30. 7. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/98 - 19)

2. Ni{tava je odredba ugovora o vi{oj ili nioj stopi zatezne kamate od one koja je odre|ena propisom, ali je ugovor punovaan u pogledu glavnog duga i bez te odredbe.

(Vs BiH, G`. 48/88, od 14. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 19)

3. Ni{tavost ugovorne odredbe da }e predmet zalonog prava prije}i u vla- sni{tvo povjerioca ako dunik ne ispuni svoju obavezu u roku ustanovljena je upravo da bi ugovor bio oslobo|en te odredbe i va`io bez nje.

(Vs BiH, Gvl. 30/88, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 23)

4. Ako je stopa ugovorne kamate vi{a od stope zatezne kamate ona te~e i poslije

du`nikova zaka{njenja.

Ukoliko stranke nisu ugovorile stopu ugovorne kamate, ni{tava je ugovorna odredba o visini ugovorne zatezne kamate, te u tom slu~aju du`nik duguje zateznu kamatu po stopi utvr|enoj zakonom.

(Vts RH, P`. 442/97, od 4. 3. 1997. – Izbor odluka 2/2000 – 15)

5. Ni{tava ugovorna odredba o tome kome valja ispuniti obvezu ne povla~i ni{tavost i samog ugovora.

(Vs H, Rev. 1959/81, od 12. 1. 1982. – Psp 21 – 74)

6. Ne proizvodi pravno dejstvo klauzula iz ugovora o zajmu kojom je ugovo- rena lihvarska kamata - pla}anje kamata u procentu od ostvarenog prihoda kroz du`i period, ali ugovor o zajmu zbog toga nije ni{tav u cjelini.

Iz obrazlo`enja:

Tueni i tuilac su se sporazumjeli da tuilac dâ tuenima iznos od ............USA dolara radi finansiranja ponovnog otvaranja restorana, uz obavezu tu- enih da mu pla}aju 3% od ukupnog prihoda ostvarenog radom restorana u periodu od 10 godina. Taj sporazum sa~injen u pismenom obliku, nema karakter uovora o or- takluku, jer stranke izri~ito u ta~ki 1. isti~u da odnos nastao davanjem iznosa od .......... USA dolara ne smatraju ortaklukom, zajedni~kim ulaganjem ili “drugom sli- ~nom poslovnom organizacijom” i tako jasno manifestuju volju da ne zaklju~uju po- godbu u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1175 biv{eg OGZ. (Ugovor o ortakluku nije ure|en pozitivnim propisima). S obzirom na predvi|ena sredstva obezbje|enja (mjenice, odnosno obveznice), te ukupni odnos stranaka, ovakav sporazum, ima ka- rakter ugovora o zajmu, ali sa ugovorenom prekomjemom kamatom, tako da poprima lihvarski karakter. Takvo ugovorno utana~enje, kada bi bilo sadrano u ugovoru o or- takluku, ~inilo bi ugovor nezakonitim. U smislu pravnih pravila iz paragrafa 1195. i

  1. biv{eg OGZ, ortaku se moe odrediti ve}i dio dobitka od njegovog udjela, ali takve iznimke ne smiju prije}i u nezakonite ugovore, a takav bi bio slu~aj ko za svoj dio uloen u glavnicu s jedne strane osigurava sebe od opasnosti gubitka u pogledu glavnice i osloba|a se svakog sudjelovanja, a s druge strane ugovora dobitak koji prelazi zakonske ugovorne kamate. Ova pravila bi se makar i po analogiji, morala primijeniti i na ugovor o zajmu, dat radi finansiranja tu|eg orta~kog preduze}a, ka- kav je konkretan slu~aj.

Zbog ovakvog nedopu{tenog utana~enja ne bi bio, me|utim, apsolutno ni{tav ugovor o zajmu u cjelini ve} samo klauzula o pla}anju kamata na opisani na~in (~lan

  1. stav 1. i 2. ZOO.

Zbog navedenog, odbijene su revizije tuenih na dio niestepenih presuda ko- jima su obavezani da isplate tuiocu ......... USA dolara (obavezu su duni ispuniti u primljenoj stranoj valuti, s obzirom da je ugovor zaklju~en u inostranstvu - ~lan 10. Zakona o nov~anom sistemu).

Tuilac nema pravo da zahtijeva ugovorne kamate zbog ni{tavosti odredbe o kamatama ve} bi imao pravo samo na zatezne kamate, od dana kada su tueni pali u docnju u pogledu vra}anja zajma.

(Vs BiH, Rev. 397/87, od 29. oktobra 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 7)

7. Ni{tav je ugovor o kupoprodaji porodi~ne stambene zgrade samo u dijelu koji se odnosi na kupovinu ve}e povr{ine gra|evinskog zemlji{ta u dru{tvenoj svojini (919 m^2 ) nego {to iznosi povr{ina gra|evinske parcele (238 m^2 ) po regulacionom pla- nu, kada kupovina ove povr{ine zemlji{ta nije bila ni uslov ugovora ni odlu~uju}a pobuda zbog koje je ugovor zaklju~en.

(Vs BiH, Rev. 654/85. od 15. 4. 1986.. – Bilten Vs BiH 3/86 - 8)

Konverzija

^lan 106.

Kad ni{tav ugovor ispunjava uslove za punovanost nekog drugog ugo- vora, onda }e me|u ugovara~ima vaiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u sagla- snosti sa ciljem koji su ugovara~i imali u vidu kad su ugovor zaklju~ili i ako se mo`e uzeti da bi oni zaklju~ili taj ugovor da su znali za ni{tavost svog ugovora.

________

1. Ugovor o zamjeni stanova kojeg je zaklju~io ~lan doma}instva nosioca sta- narskog prava je apsolutno ni{tav jer je zaklju~en protivno odredbi ~lana 32. Zakona o stambenim odnosima kojim je propisano da nosilac stanarskog prava mo`e izvr{iti zamjenu stana za stan drugog nosioca stanarskog prava. Ovakav ugovor nije konvali- diran time {to je u cjelosti realizovan.

(Vs FBiH, Rev. 39/98, od 19. 3. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/98 - 46)

2. Ukoliko davalac izdravanja ne ispunjava obaveze iz ugovora o doiva- tnom izdravanju a primalac izdravanja se takvim pona{anjem sagla{ava, to ugovor o doivotnom izdravanju mijenja u ugovor o darovanju pod pretpostavkom da je primalac izdravanja zaivota prenio svoju imovinu ili njen dio, u skladu sa ugovo- rom, na davaoca izdr`avanja (~lan 106. ZOO).

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 21)

3. Usmeni ugovor o doivotnom izdravanju ne mo`e se konvertovati u ugo- vor o poklonu nekretnina, ako poklonoprimcu nije predat posjed do stupanja na sna- gu Zakona o prometu nepokretnosti (4. januar 1979. godine).

(Vs BiH, Rev. 482/86, od 19. 3. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 9)

4. Ako je prvi ugovor o zakupu stana zaklju~en na period kra}i od godinu da- na, trajanje zakupa se produ`ava na godinu dana, koliko ~lan 59. stav 2. ZSO, propi- suje kao minimalno trajanje zakupnog odnosa (~lan 106. i 24. Zakona o obligacionim odnosima).

(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 – Bilten Vs BiH 2/86, str. 33)

Naknadni nestanak uzroka ni{tavosti

^lan 107.

(1) Ni{tav ugovor ne postaje punova`an kad zabrana ili koji drugi uzrok ni{tavosti naknadno nestane.

(2) Ali, ako je zabrana bila manjeg zna~aja, a ugovor je izvr{en, ni{tavost se ne mo`e isticati.

________

1. Ni{tav je ugovor o isplati u DEM revalorizovanog iznosa kamata dospjelih u toku 1992. g. zbog docnje u isplati cijene izra`ene u BiH dinarima, iako je zaklju- ~en 26. 7. 1993. g. i djelimi~no dobrovoljno ispunjen.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud obavezuje tuenog da ispuni ugovor zaklju~en izme|u stra- naka 26. 7. 1993.g., tako {to utvr|uje da je obaveza tuenog po ovom ugovoru izno- sila ............ DEM, a da je tueni isplatio samo ............. DEM, iako se obavezao da }e cio du`ni iznos isplatititi u pet jednakih rata u periodu od 30. 7. do 30. 10. 1993. go- dine.

Iz odredaba ~lana 1. i naziva ugovora proizilazi da se radi o ugovoru o izmirenju obaveza nastalih po osnovu obra~unatih nepla}enih kamata zbog zadocnjenja u pla- }anju cijene isporu~enog cementa.

Ovakav ugovor nije mogao 26. 7. 1993. g. biti izra`en u DEM, jer je ~lanom
  1. Zakona o deviznom poslovanju (“Sl. list RBiH”, broj 2/92 i 13/94), koji je stupio na snagu 11. 4. 1992. g., bilo zabranjeno pla}anje i napla}ivanje u stranoj valuti izme|u doma}ih pravnih lica na podru~ju RBiH, ako zakonom nije druk~ije odre|e- no i svaki pravni posao protivan ovoj zabrani je progla{en ni{tavim. Naprijed nave- deno pravilo je utvr|eno i u ~lanu 40. Zakona o Narodnoj banci BiH (“Sl. list RBiH”, broj 1/93 i 13/94), po kome se sva prava i obaveze i svi poslovi koji glase na novac, a zaklju~eni su u RBiH izme|u preduze}a, kao doma}ih pravnih lica, izraavaju se u dinarima i izvr{avaju sredstvima pla}anja koja glase na dinare, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. Pla}anje u devizama u momentu kada je zaklju~en ugovor strana- ka, bilo je dozvoljeno i doma}im pravnim subjektima na doma}em tri{tu samo po odredbama Zakona o prodaji robe za strana sredstva pla}anja (“Sl.list RBIH”,broj:23/92, 13/93 i 15/94) I po odredbama Zakona o kupovini i prodaji odre- |enih roba i za strana sredstva pla}anja (“Sl. list RBiH”, broj 22/93, 11/94 i 13/94), a tuenikova obaveza u ugovoru odnosi se na isplatu revalorizovanog iznosa zateznih kamata. U vrijeme kada su kamate u cjelini nastale i dospjele (na dan 31. 7. 1992.g.) ta je obaveza, naime, bila izraena u BH dinarima, na osnovu odredaba Zakona o novcu (“Sl. list RBiH”, broj 8/92, 9/92 i 13/94) i to tako {to je Odlukom Vlade RBiH o sprovo|enju Zakona o novcu (“Sl. list RBiH”, broj 13/92) izvr{en prera~un iznosa u Yu dinarima u omjeru 10 : 1.

Prvostepeni sud je morao da, polaze}i od naprijed navedenog, cijeni da li je punova- an ugovor zaklju~en izme|u stranaka 26. 7. 1993. g., pri ~emu ne bi mogao smatrati da je ugovor konvalidiran dobrovoljnim ispunjenjem manjeg dijela obaveze tuenog (~lan 107. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs FBiH, P`. 115/99, od 5. 8. 1999. – Bilten Vs FBiH 2/99 - 42)

2. Zabranu manjeg zna~enja kao razlog ni{tavosti ugovora mogu predstavljati zabrane ~ije je svrha za{tita nekih pojedina~nih interesa ugovornih stranaka, a ne i zabrane ~iji je cilj za{tita odre|enih javnih interesa. Odredbe kojima je zabranjeno stjecanje prava vlasni{tva nekretnine strancima nemaju zna~aj zabrane manjeg zna~e-

nja pa naknadna izmjena propisa ne dovodi do konvalidacije ni{tavih ugovora koji se odnose na stjecanje prava vlasni{tva stranaca.

Iz obrazloenja: “Prema odredbi ~l. 107. st. 1. ZOO ni{tav ugovor ne postaje pravovaljan kad zabrana ili koji drugi uzrok ni{tavosti naknadno prestane, a odredbom st. 2. istog ~lanka je propisano: “Ali ako je zabrana bila manjeg zna~aja, a ugovor je izvr{en, ni- {tavost se ne moe isticati.” Dakle, odredba st. 1. navedenog ~lanka sadri pravilo po kojem naknadni nestanak uzroka ni{tavosti kod apsolutno ni{tavih ugovora ne dovo- di do njihove konvalidacije, dok je odredbom ~l. 2. istog ~lanka ustanovljen izuzetak od ovog pravila tako da se ne moe isticati ni{tavost ve} izvr{enog ni{tavog ugovora ako je zabrana koja je bila uzrokom njegove ni{tavosti naknadno nestala, pod uvje- tom da je zabrana bila manjeg zna~enja. Propisima o pravima stranih osoba glede stjecanja vlasni{tva {titi se javni interes, pa kada je tim propisima strancu zabranjeno stjecanje prava vlasni{tva nekretnina, onda nije rije~ o zabrani manjeg zna~enja. Sto- ga okolnost da do|e do promjene propisa kojom ta zabrana prestaje samim time ne dovodi do vaIjanosti ugovora, jer time nije prestala zabrana koja bi bila manjeg zna- ~enja“

(Vs RH, Rev. 3010/94, od 8. 10. 1994. - Izbor oduka 1/1999 – 20 i Gp, broj 5/00)

3. Ugovor o zamjeni stanova, koji je poni{ten po zahtjevu bra~nog druga ugo- vorne stranke, ne moe se konvalidirati u slu~aju kada se u vanparni~nom postupku nakon razvoda braka pravomo}no rje{i da ugovara~ ostaje jedini nosilac stanarskog prava, jer u na~elu apsolutno ni{tav ugovor i kad nije poni{ten pravosnanom presu- dom, ne mo`e se konvalidirati ako naknadno otpadne razlog ni{tavosti.

(Vs BiH, Rev. 330/86, od 16. 10. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 49)

4. Ni{tav je ugovor o nadogradnji zaklju~en prije gra|enja porodi~ne stambe- ne zgrade izme|u nosioca prava kori{tenja radi gra|enja i lica na koje ovaj nije mo- gao prenijeti to pravo.

(Vs BiH, Rev. 90/87. od 29. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 –30)

5. Iako se stanarsko pravo sti~e danom zakonitog useljenja u stan (~lan 11. Zakona o stambenim odnosima SRBiH) punova`an je ugovor o zamjeni stana, dodi- jeljen ugovornoj stranci, zaklju~en prije useljenja u taj stan (~lan 107. stav 2. i 24. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 55/86, od 13. 5. 1986. – Bilten Vs BiH 2/86 - 19)

Odgovornost lica krivog za ni{tavost ugovora

^lan 108.

Ugovara~ koji je kriv za zaklju~enje ni{tavog ugovora odgovoran je svo- me saugovara~u za {tetu koju trpi zbog ni{tavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ni{tavosti.

Isticanje ni{tavosti

^lan 109. (1) Na ni{tavost sud pazi po slubenoj dunosti i na nju se mo`e pozivati svako zainteresovano lice.

(2) Pravo da zahtijeva utvr|enje ni{tavosti ima i javni tu`ilac.

________

1. Tre}e lice koje bez pravnog osnova koristi nepokretnost koja je bila pre- dmet ugovora o prenosu prava vlasni{tva pod prinudom izazvanom etni~kim progo- nom ne moe se pozivati na ni{tavost ovakvih ugovora jer za to nema na zakonu za- snovan pravni interes. U odnosu na ta lica ugovorna strana uiva sudsku za{titu po osnovu ja~eg prava na posjed.

Iz obrazloenja: Kada je tre}e lice bez pravnog osnova zaposjelo u cijelosti ili djelimi~no ne- pokretnost koja je bila predmet ugovora zaklju~enih pod prinudom u periodu etni- ~kog progona, ne moe se pozivati na ni{tavost ugovora jer za to nema na zakonu za- snovan pravni interes. Polaze}i od cilja propisivanja ni{tavosti ovih ugovora, sud po slubenoj dunosti ne pazi na ni{tavost tih ugovora (u ovom slu~aju treba restriktivno shvatiti i odredbu ~lana 109. ZOO). Tuitelj kao ugovorna strana u odnosu na tue- nog kao bespravnog korisnika spornih nekretnina uiva sudsku za{titu po osnovu ja- ~eg prava na posjed koje proizilazi iz navedenog ugovora, jer ovaj ugovor nijedna ugovorna strana nije osporila (~lan 41. Zakona o osnovnim vlasni~ko – pravnim odnosima, odnosno ~lan 46. Zakona o osnovima vlasni~kih odnosa) i shodno tome tubeni zahtjev tuitelja za iseljenje tuenih iz dijela navedenih nekretnina je osno- van, kako to pravilno ocjenjuju ni`estepeni sudovi.

(Vs FBiH, Rev. 64/97, od 25. 2. 1988. – Bilten Vs FBiH, broj 1/98 - 23)

2. Mada ugovor o prodaji tu|e stvari, pa prema tome i tu|eg suvlasni~kog di- jela, obavezuje prodavca, ipak je ni{tav ugovor o prodaji suvlasni~ke nekretnine ko- jim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da }e otkloniti postoje}u stambenu zgradu i predati kupcu neizgra|enu gra|evinsku ~esticu ako ga nisu odobrili ostali suvlasnici u formi koja se trai za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnog suvla- snika) jer u tom slu~aju prodavac ne moe prenijeti na kupca ni svoj suvlasni~ki dio na toj ~estici. U tom slu~aju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje ({to dvojica uglave tre}ega ne vee), traiti da se ugovor poni{ti.

(Vs BiH, Rev. 237/86, od 28. 11. 86. – Bilten Vs BiH 1/87 – 12)

3. Nasljednici su ovla{teni da trae poni{tenje ugovora koji je zaklju~io osta- vilac nesposoban za rasu|ivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika mo- e traiti poni{tenje ovog ugovora ali moe tra`iti restituciju samo u granicama svog nasljednog dijela (~lan 104. stav 1., 109. i 110. ZOO)

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 25)

4. Osobe koje su bile zainteresirane za kupnju zgrade u postupku javnog na- dmetanja aktivno su legitimirane na tu`bu za utvr|enje ni{tavim ugovora o prodaji zgrade koja je izvr{ena neposrednom pogodbom bez prethodno provedenog postupka javnog nadmetanja.

(Vs H, Rev. 1784/84, od 12. 12. 1984. – Psp 27 – 50)

5. Ni dijete nosioca stanarskog prava, koje nije ~lan njegovog porodi~nog do- ma}instva nema pravni interes za utvr|ivanje da je ni{tav ugovor o kori{tenju stana zaklju~en sa tre}im licem poslije smrti nosioca stanarskog prava, jer i kada bi se ut- vrdila ni{tavnost ugovora, ne bi imao osnov za sticanje stanarskog prava.

(Vs BiH, Rev. 374/90, od 13. 6. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 69)

6. Sud pazi po slubenoj dunosti na ni{tavost ugovora samo u postupku koji je pokrenulo ovla{teno lice.

(Vs BiH, Gvl. 4/90, od 17.5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 32)

7. Ugovara~ se ne moe pozivati na ni{tavost ugovora o diobi nepokretnosti po proteku dvadesetogodi{njeg roka propisanog za sticanje prava vlasni{tva dosjelo{- }u, ako ne dokae nesavjesnost posjednika.

(Vs BiH, Rev. 403/91, od 20. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 26)

8. U parnici radi ispra`njenja stana zbog ni{tavosti ugovora o zamjeni presu- dom se utvr|uje ni{tavost tog ugovora i ni{tavost ugovora o kori{tenju stana po zah- tjevu dru{tveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima opravdan interes za utvr|enje da su ugovori ni{tavi (~lan 109. Zakona o obligacionim odnosima, ~lan 24)

(Stav Gra|ansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26. 2. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 119)

9. Nakon {to je u ranijoj parnici poni{ten ugovor o zamjeni stanova bra~ni drug ugovorne stranke, kao sunosilac stanarskog prava, moe traiti iseljenje iz stana drugog ugovara~a i poni{tenje ugovora {to ga je ovaj zaklju~io sa SIZ-om stanova- nja.

(Vs BiH, Rev. 330/88, od 16. 10. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 48)

10. Kada su istu nekretninu kupila dva ili vi{e lica, a nijednom nije predat po- sjed, ja~i je u pravu prvi kupac, ali ako je na potonjeg kupca prenijeto pravo svojine uknjibom u zemlji{nu ili neku drugu javnu knjigu, tada prethodni kupac moe traiti da se poni{ti ugovor i bri{e uknjiba i da se na njega prenese pravo vlasni{tva, samo ako doka`e da je potonji sticalac bio nesavjestan (znao je ili je mogao znati da je ista nekretnina prodata tre}em licu).

(Vs BiH, Rev. 363/85, od 26. 9. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 4)

11. Lice kome je dodijeljen stan na kori{tenje, nakon poni{tenja odluke o do- djeli stana drugom licu, ovla{teno je da trai utvr|enje ni{tavnostl ugovora o kori{te- nju stana {to ga je to lice zaklju~ilo sa samoupravnom interesnom zajednicom stano- vanja, a zahtjev za njegovo iseljenje moe istaknuti samo pred stambenim organom, a ne u sudskom postupku.

(Vs BiH, Rev. 489/86, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 58)

12. Preivjeli bra~ni drug nije mogao pokloniti odre|ene nekretnine ste~ene zajedni~kim radom s umrlim bra~nim drugom, pa nasljednici umrlog bra~nog druga mogu traiti da se ugovor u cjelini ili u dijelu koji odgovara doprinosu, ostavioca, po- ni{ti.

(Vs BiH, Rev. 468/83, od 27. 10. 1983. – Bilten Vs BiH 2/84 – 73)

Neograni~eno isticanje ni{tavosti

^lan 110.
Pravo na isticanje ni{tavosti ne gasi se.
________

1. Pravo na isticanje ni{tavosti ugovora, tu`bom na utvr|enje, ne gasi se.

Iz obrazloenja: "Niestupanjski sudovi su odbacili tubeni zahtjev tuitelja temeljem ~l. 71a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupku za upis u sudski registar, koje su stupile na snagu 31. o`ujka 1990. godine, dok je sporni upis izvr{en 09. svibnja

  1. godine. ^lankom 71a. navedenog Zakona, propisano je da se ni{tavost upisa moe traiti tubom u roku od 30 dana, od dana kada je podnosilac tube saznao za razloge ni{tavosti, ali se ne moe podnijeti nakon proteka roka od tri godine od dana upisa. Kako je tuba podnijeta 02. prosinca 1993. godine, dakle po proteku roka od tri godine od dana izvr{enog upisa (09. svibanj 1990. godine), to su niestupanjski sudovi ispravno odbacili tubeni zahtjev (pravilno tubu), glede brisanja upisa anexa ugovora u sudski registar Trgova~kog suda u Splitu. Tuitelj je, temeljem ~l. 71a. na-

vedenog Zakona, protekom roka od tri godine, izgubio pravo na podno{enje tu`be za brisanje spornog upisa.

Me|utim, tubeni zahtjev tuitelja ne odnosi se samo na brisanje upisa u sud- ski registar, ve} i na utvr|enje ni{tavosti anexa ugovora o osnivanju Finacijske orga- nizacije “D.” S. Stoga taj dio tu`benog zahtjeva nije mogao biti odba~en primjenom odredbe ~l. 71a. Zakona o postupku za upis u sudski registar, jer pravo na isticanje ni{tavosti se ne gasi, kako to propisuje ~l. 110. Zakona o obveznim odnosima."

(Vs RH, II Rev. 72/00, od 18. 4. 2001. – Izbor odluka 1/2002 – 36)

2. Ni{tavost pravnog posla nastupa na osnovu zakona, na nju se moe svako pozvati a pazi se i po slubenoj dunosti. Kako se ni{tav pravni posao protekom vre- mena ne moe konvalidirati, ne moe ni zastarjeti pravo na tubu radi utvr|enja nje- gove ni{tavosti

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 25)

3. Nasljednici su ovla{teni da trae poni{tenje ugovora koji je zaklju~io osta- vilac nesposoban za rasu|ivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika mo- e traiti poni{tenje ovog ugovora ali moe tra`iti restituciju samo u granicama svog nasljednog dijela

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 25)

II - RU[LJIVI UGOVORI

Kad je ugovor ru{ljiv

^lan 111.

Ugovor je ru{ljiv kad ga je zaklju~ila strana ograni~eno poslovno sposo- bna, kad je pri njegovom zaklju~enju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom odre|eno.

________

1. Prividan ugovor nema u~inke me|u strankama, pa on nije ni nastao. Zato se ne mo`e s uspjehom zahtijevati njegovo poni{tenje.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Poni{titi se mogu samo ugovori koji postoje, ali imaju odre|ene nedostatke. Shodno izloenom nii su sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo u onom di- jelu u kojem su poni{tili navedeni ugovor – budu}i da se samo oni ugovori koji pos- toje, a imaju odre|ene nedostatke, mogu poni{titi (~l. 111. ZOO), i koji dakle pred- stavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema u~inak me|u strankama, pa ne samo da je ni{tav, nego nije ni nastao.”

(Vs RH, Rev. 3135/95, od 20. 10. 1999. – Izbor oduka 1/2000 - 22)

2. Zahtijevati da se ugovor poni{ti mo`e samo ugovorna strana u ~ijem je in- teresu pobojnost ustanovljena, pa, slijedom toga, nije aktivno legitimirana tre}a oso- ba, koja uop}e nije stranka iz ugovora.

(Vts RH, P`. 1037/93, od 25. 1. 1994. - Praxis 2 – 30)

3. Ugovor o prodaji stana u dru{tvenoj svojini je ru{ljiv ako je zaklju~en pro- tivno zakonu, bez javne prodaje ili ako je po~etna cijena nepokretnosti na javnoj pro- daji bila ni`a od njene prometne vrijednosti koja se utvr|uje po propisima o porezu na promet nepokretnosti i prava.

(Vs BiH, Rev. 655/88. od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 38)

4. Prodavac ne mo`e zahtijevati raskid ugovora o prodaji nekretnina budu}em korisniku eksproprijacije i kada eksproprijacija naknadno otpadne, a ni poni{tenje zbog zablude ako je od zaklju~enja ugovora proteklo vi{e od tri godine.

Iz obrazloenja: Tuitelji - suvlasnici prodali su tuenoj radnoj organizaciji svoj dio nekretni- na. Tuena je isplatila kupovnu cijenu i sa tuiocima zaklju~ila usmeni sporazum ko- jim im je dozvolila kori{tenje spornih nekretnina do po~etka izgradnje objekta za ~iju izgradnju je kupila navedene nekretnine. Nadalje je utvr|eno, da zbog nedostatka sredstava tuena nije izgradila planirani objekat na spornim nekretninama, da se jo{ uvijek iste nalaze u posjedu tuioca, te da je prije zaklju~enja ugovora o prodaji, odlukom nadlenog organa Skup{tine op{tine, utvr|en op{ti interes za izgradnju po- slovnog objekta na spornim nekretninama.

Tuioci tvrde da su ugovore o prodaji zaklju~ili u zabludi, a u cilju skra}enja postupka eksproprijacije, jer da su bili u uvjerenju da }e navedene nekretnine biti ek- sproprisane po{to je odlukom nadlenog organa uprave bio utvr|en op{ti interes za izgradnju poslovnog objekta.

Polaze}i od ~injeni~nih navoda na kojima je zasnovan zahtjev za raskid ugo- vora o prodaji zaklju~enih tokom 1979. godine, niestepeni sudovi su pravilno pri- mjenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuilaca.

Okolnost da su ugovori zaklju~eni u zabludi, jer da su tuitelji bili u uvjerenju da }e navedene nekretnine biti eksproprisane, te da u protivnom ne bi pristali na pro- daju istih, ne moe imati zna~aja za raskid ugovora, ni pod pretpostavkom da je ta- ~na, jer iz tog razloga tuitelji ne bi mogli traiti raskid ugovora nego samo poni{te- nje u zakonom propisanim rokovima (~l. 111. i 117. Zakona o obligacionim odnosi- ma), koji su u ovom slu~aju protekli.

(Vs BiH, Rev. 77/90, od 19.10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 36)

5. Postojanje ili nepostojanje pretpostavki za poni{tenje sudske nagodbe zbog zablude ocjenjuje se prema odredbama ZOO.

(Vs RH, Rev. 3048/92, od 30. 6. 1993. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

6. Valjanost sudske nagodbe moe se pobijati iz razloga iz kojih se po op}im propisima moe zahtijevati poni{tenje pobijanog ugovora.

Iz obrazlo`enja: U ovom se slu~aju nagodba pobija zbog jedne od mana volje, konkretno za- blude, {to zna~i da je rije~ o pobojnom pravnom poslu (arg. iz odredbe ~l. 111. Z00). Valja, dakle, imati na umu i pravilo o prestanku prava iz odredbe ~l. 117. Z0O, pre- ma kojoj pravo zahtijevati poni{tenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od je- dne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile, s time da to pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugo- vora (st. 1. i 2).U biti rije~ je o pre{utnoj konvalidaciji - o propu{tanju zahtjeva za po- ni{tenje u za to zakonom predvi|enom prekluzivnom roku.

Taj je rok, a na njega sud pazi po slubenoj dunosti (rije~ je o primjeni mate- rijalnog prava), nedvojbeno istekao, pa su sudovi pravilno i zakonito postupili kad su tu`beni zahtjev odbili.

(Vs H, Rev. 236/89, od 5. 4. 1990. – Psp 51 – 88)

Poni{tenje ugovora

^lan 112.

(1) Ugovorna strana u ~ijem je interesu ru{ljivost ustanovljena moe tra- iti da se ugovor poni{ti.

(2) Ali, saugovara~ te strane moe od nje traiti da se u odre|enom roku, ali ne kra}em od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer }e u proti- vnom smatrati da je ugovor poni{ten.

(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatra}e se da je ugovor poni{ten.

________

1. Kada roditelji jednog bra~nog druga u~ine poklon drugom bra~nom drugu u cilju u~vr{}enja braka mladih suprunika, a taj brak bude razveden, onda se u smi- slu ~lana 62. Zakona o obligacionim odnosima moe smatrati da je poklon u~injen u bitnoj zabludi jer o~ekivanje o trajnosti braka kao odlu~ne pobude za davanje poklo- na nije ostvareno. U takvom slu~aju darodavci mogu na osnovu ~lana 112. stav 1. u vezi sa ~lanom 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima tra`iti poni{taj ugovora o poklonu.

Iz obrazlo`enja:

Prvostepeni sud je utvrdio da su roditelji, obzirom na skladan brak njihovog sina s tuenom, darovali tuenoj jedan putni~ki automobil marke “Golf” prividnim ugovorom u kupoprodaji, te darovnim ugovorom mjesec dana kasnije i jednu auto- prikolicu. To sve u cilju u~vr{}enja braka u nadi da }e brak mladih trajati. Me|utim, tuena jeivjela u braku sa sinom tuitelja svega 20 mjeseci i bra~nu zajednicu je na- pustila mjesec dana po u~injenom poklonu. Pri takvom stanju stvari tuitelji su osno- vanom tubom traili poni{taj oba ugovora o poklonu. Tuitelji trae poni{taj ugovo- ra o poklonu zbog nedostatka volje, a za taj poni{taj su ispunjeni zakonom predvi|e- ni uslovi, pa nije bitno {to nisu ispunjeni uslovi za opoziv poklona.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/1999 - 18/19)

2. Nagodba se ne moe s uspjehom pobijati iz razloga relativne ni{tavosti izno{enjem prigovora u parnici, ve} posebnom tubom za poni{tenje ugovora.

Iz obrazloenja: "Kraj utvr|enja da su stranke zaklju~ile nagodbu o visini nov~ane naknade za materijalnu {tetu koja je tuitelju nastala o{te}enjem njegova vozila, za koju odgova- ra tuenik kao osiguravaju}a organizacija, ima zna~enje ~injenica da je izme|u stra- naka spor do sada rije{en ugovorom, pa tuitelju ne pripada pravo da nakon zaklju~e- ne nagodbe potrauje od tuenika neki drugi nov~ani iznos osim onoga koji je ugo- voren. Naime, dokle god izme|u stranaka postoji tako zaklju~en ugovor o nagodbi, on traje i vai sve dok ne bi bio poni{ten iz razloga koje upravo tuielj i u reviziji i u tijeku postupka navodi - razloga prijevare. S obzirom na to da tuitelj nije ostvario poni{tenje navedene nagodbe (~l. 112. st. 1. u svezi sa ~l. 111. Zakona o obveznim odnosima), prigovoru njezinoj pobojnosti u ovom postupku nema mjesta, pa su pra- vilne niestupanjske odluke i u odnosu na primjenu materijalnog prava."

(Vs RH, Rev. 221/92, od 1. 4. 1992. – Izbor odluka 1994 – 52/115)

3. Na pobojnost nagodbe zaklju~ene izme|u o{te}enoga i osiguratelja o{te}e- ni se ne mo`e pozvati isticanjem prigovora u parnici, ako nagodba nije poni{tena konstitutivnom sudskom odlukom.

Iz obrazlo`enja:

"Budu}i da se radi o relativnoj ni{tavosti ugovora izime|u stranaka, a na pre- dmetnu nagodbu primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima, ~l. 11. do 117., a sve to temeljem odredbe ~l. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuite- ljica u ovoj parnici ne moe prigovorom pobijati valjanost zaklju~ene nagodbe, ve} je takvo pravo na poni{tenje zaklju~ene nagodbe mogla ostvariti ili moe ostvariti posebnom tubom za poni{tenje zaklju~ene nagodbe, ako nisu istekli rokovi iz ~l.

  1. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome, s obzirom na to da predmetna na- godba izme|u stranaka nije poni{tena nema osnove za tra`enje nekog ve}eg iznosa od ve} ugovorenog i ispla}enog za pojedine oblike materijalne i nematerijalne {tete. Naime, s obzirom na to da ugovor nije poni{ten konstitutivnom sudskom odlukom, on izme|u stranaka i dalje proizvodi pravne u~inike i obvezuje obje ugovorne strane i to sve tako dugo dok, po zahtjevu stranke, ne bi konstitutivnom odlukom bio poni- {ten."
(Vs RH, Rev. 886/91, od 12. 9. 1991. – Izbor odluka 1993 – 54/86)

4. Izjava o povla~enju tube ne predstavlja jednostrani pravni posao i ne mo- e biti predmetom parnice za poni{tenje zbog pobojnosti

Iz obrazlo`enja:

"Ovaj sud prihva}a definiciju gra|ansko-procesne teorije prema kojoj je po- vla~enje tube jednostrana neposredna parni~na radnja tuitelja kojom on izjavljuje da odustaje od traenja da se u konkretnoj parnici odlu~i o osnovanosti njegovog tu- benog zahtjeva (ali ovo ne zna~i i odustanak od prava na odre|enu sudsku za{titu uop}e). Takva tuiteljeva izjava proizvodi neposredni procesni pravni u~inak ga{enja parnice, u pravilu u onom trenutku kada je predana sudu. Ovdje motivi tuitelja nisu procesno-pravno relevantni a takva je izjava tuitelja neopoziva. Tuitelj podnose}i tubu kojom trai utvr|enje ni{tavosti izjave o povla~enju tube polazi od pretpos- tavke da se radi o jednostranom pravnom pmoe pobijati pod uvjetima propisanim u Zakonu o obveznim odnosima koji sadre op}e propise obveznog prava, a kada tvrdi da ga je tuenik prijevarom doveo u zabludu tada zaklju~uje da se ovdje radi o poboj- nom jednostranom gra|anskopravnom poslu i da se zbog te mane volje tuitelja ta- kav jednostrani pravni posao moe pobijati u posebnoj parnici. Da se radi o poboj- nom jednostranom gra|anskopravnom poslu tada bi tuitelj mogao pobijati izjavu kojom povla~i tubu u posebnoj parnici. Me|utim, kako se ne radi o takvom pra- vnom poslu i kako je izjava kojom se povla~i tuba jednostrana neposredna parni~na radnja koja ima u~inak koji je naprijed obrazloen, takva parni~na radnja tuitelja moe se pobijati samo u okviru propisa gra|anskog postupka, dakle u okviru propisa Zakona o parni~nom postupku i to isklju~ivo izvanrednim pravnim lijekom koji je predvi|en odredbama ~l. 421. Zakona o parni~nom postupku (dalje u tekstu: ZPP) odnosno tuitelj moe {tititi prava za koja smatra da mu pripadaju samo u postupku ponavljanja parni~nog postupka koji je dovr{en dono{enjem deklaratornog rje{enja o povla~enju tube. Prema tome i prema stajali{tu ovog suda pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbacio tubu kao nedopu{tenu jer je tuitelj u za{titi svojih prava izabrao pogre{an pravni put, odnosno pogre{no pravno sredstvo jer umjesto podno{enja tube bilo je potrebno staviti prijedlog za ponavljanje pravomo}no do- vr{enog parni~nog postupka u predmetu P. 227/97.

(@s Koprivnica, G` 970/98, od 17. 12. 1998. – Izbor odluka 1/1999 – 26/21)

5. Univerzalnom nasljedniku pripada pravo pobijati ugovor zbog mana volje njegova prednika kao ugovorne strane.

(Vs H, Rev. 1871/9O od 11. 12. 1990. – Psp 51 – 83)

Posljedica poni{tenja

^lan 113.

(1) Ako je na osnovu ru{ljivog ugovora koji je poni{ten ne{to bilo ispu- njeno, ima se izvr{iti vra}anje, a ako to nije mogu}e, ili ako se priroda onog {to je ispunjeno protivi vra}anju, ima se dati odgovaraju}a naknada u novcu.

(2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vra}anja, odno- sno dono{enja sudske odluke.

Vra}anje i naknada u slu~aju poni{tenja ugovora

ograni~eno poslovno sposobnog lica

^lan 114.

U slu~aju poni{tenja ugovora zbog ograni~ene poslovne sposobnosti je- dnog ugovara~a, saugovara~ takvog lica mo`e zahtijevati vra}anje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograni~eno poslovno sposobnog lica, ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog {to je namjerno uni{teno ili otu|e- no.

Odgovornost za poni{tenje ugovora

^lan 115.

Ugovara~ na ~ijoj je strani uzrok ru{ljivosti odgovoran je svom saugova- ra~u za {tetu koju trpi zbog poni{tenja ugovora, ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka ru{ljivosti ugovora.

Odgovornost ograni~eno poslovno sposobnog lica

^lan 116.

Ograni~eno poslovno sposobno lice odgovara za {tetu nastalu poni{te- njem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovara~a da je poslovno spo- sobno.

Prestanak prava

^lan 117.

(1) Pravo zahtijevati poni{tenje ru{ljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog ru{ljivosti, odnosno od prestanka prinu- de.

(2) To pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od da- na zaklju~enja ugovora.

________

1. Tu`ba za pobijanje nasljedni~ke izjave date pod prinudnom ili prijetnjom ili usljed prevare ili zablude, mora se podnijeti u roku odre|enom op}im pravilima o pobojnosti pravnih poslova.

Iz obrazloenja: Pravilno je odbijen tubeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pobijanje naslje- dni~ke izjave. Sada{nji Zakon o naslje|ivanju, koji u ~lanku 139. stavak 3. isto kao tada{nji savezni Zakon o naslje|ivanju u ~lanku 141. stavak 2. propisuje mogu}nost pobijanja nasljedni~ke izjave ako je data pod prinudom ili prijetnjom ili usljed preva- re ili zablude, ne odre|uje rok u kojem se to mo`e u~initi, pa se u pogledu toga treba-

ju primijeniti op}a pravila o pobojnosti pravnih poslova iz ~lanka 117. Zakona o ob- veznim odnosima. Ra~unaju}i od dana stupanja na snagu tog zakona, davno je iste- kao i objektivni rok od tri godine, pa je i po toj osnovi tu`beni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pobijanje nasljedni~ke izjave, pravilno odbijen kao neosnovan.

(Vs FBiH, Rev. 2511/99, od 10. 2. 2000. – Bilten Vs FBiH 1/00 - 47)

2. Istekom roka od jedne godine, u smislu ~lana 117. ZOO, prestaje pravo da se tra`i poni{taj nasljedni~ke izjave, pa se u ovom slu~aju radi o prekluzivnom roku, a ne o roku zastarjelosti.

(Vs RCG, Rev. br. 324/95, od 4. 9. 1996. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

3. Izjava o odricanju od naslje|a ne moe se opozvati, ali se moe tra`iti nje- no poni{tenje zbog mane volje u subjektivnom roku od godinu dana, odnosno u obje- ktivnom roku od tri godine.

(Vs BiH, Rev.182/91, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 99)

4. Ustupanje nasljedstva sanasljedniku je ugovor koji se mo`e pobijati zbog mane volje u prekluzivnim rokovima iz ~lana 117. Zakona o obligacionim odnosima.

Iz obrazloenja: Nasljednik se moe odre}i nasljedstva, uop{te, a moe se odre}i i u korist sa- nasljednika. U ovom drugom slu~aju radi se o ustupanju nasljednog dijela sanaslje- dniku. Ovo ustupanje podrazumijeva prihvat. U su{tini radi se o dobro~inom pra- vnom poslu - ugovoru o darovanju. Takav ugovor, kao i svi ostali ugovori, moe se pobijati i zbog mane volje, u prekluzivnim rokovima iz ~lana 117. Zakona o obligaci- onim odnosima.

(Vs BiH, Rev. 781/89, od 20. 9. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 106)

5. Prodavac ne mo`e zahtijevati raskid ugovora o prodaji nekretnina budu}em korisniku eksproprijacije i kada eksproprijacija naknadno otpadne, a ni poni{tenje zbog zablude ako je od zaklju~enja ugovora proteklo vi{e od tri godine.

Iz obrazloenja: “Okolnost da su ugovori zaklju~eni u zabludi, jer da su tuitelji bili u uvjere- nju da }e navedene nekretnine biti eksproprisane, te da u protivnom ne bi pristali na prodaju istih, ne moe imati zna~aja za raskid ugovora, ni pod pretpostavkom da je ta~na, jer iz tog razloga tuitelji ne bi mogli tra`iti raskid ugovora nego samo poni- {tenje u zakonom propisanim rokovima (~l. 111. i 117. Zakona o obligacionim odno- sima), koji su u ovom slu~aju protekli”.

(Vs BiH, Rev. 77/90, od 19.10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 36)

6. Postojanje ili nepostojanje pretpostavki za poni{tenje sudske nagodbe zbog zablude ocjenjuje se prema odredbama ZOO.

(Vs RH, Rev. 3048/92 od 30. 6. 1993. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

7. Subjektivni (relativni) prekluzivni rok od godine dana za ostvarenje prava na zahtjev za poni{tenje pobijanog ugovora te~e od dana saznanja za razlog poboj- nosti ili od prestanka prisile, pa kad tuitelj podnese zahtjev za utvr|enje ni{tavosti ugovora u navedenome roku, ali u pamici odustane od tog zahtjeva i podneskom za- htijeva poni{tenje ugovora zbog mana volje (prijevare, zablude) nakon proteka je- dnogodi{njeg prekluzivnog roka, sud }e ga odbiti s takvim zahtjevom, jer je tuitelj izgubio pravo zahtijevati poni{tenje pobijanog ugovora (~l. 117. st. 1. ZO0), a tu- `bom radi utvr|enja ni{tavosti tog ugovora nije prekinuo tijek prekluzije za zahtjev za poni{tenje ugovora.

(Ps H, P`. 2390/89, od 14. 11. 1989. – Psp 44 – 190)

8. Nasljednik ima pravo da tra`i poni{tenje izjave o ustupanju nasljedstva zbog zablude u roku od godinu dana od dana saznanja za zabludu. Ovo pravo presta- je u svakom slu~aju u roku od tri godine od davanja izjave.

(Vs BiH, Rev. 331/90, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 88)

9. Po proteku tri godine ni po pravilima biv{eg OGZ nije se mogla podnijeti tu`ba radi pobijanja ugovora zbog zablude.

(Vs BiH, Rev. 128/88, od 26. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 3/89 – 7)

III - UGOVORI KOJI NISU U SAGLASNOSTI SA

SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM

Uskla|ivanje, odnosno poni{tenje ugovora

^lan 118.

(1) Kad u~esnici u samoupravnom sporazumu zaklju~e ugovor radi iz- vr{enja tog sporazuma, ugovor mora biti u saglasnosti sa tim samoupravnim sporazumom.

(2) U protivnom, svaki u~esnik u samoupravnom sporazumu, pa i onaj koji nije ugovorna strana, mo`e zahtijevati da se takav ugovor uskladi sa sa- moupravnim sporazumom, ili, ako to nije mogu}e, da se u cjelini ili djelimi~no poni{ti.


Napomena (RS): Na osnovu ~lna 18. ZIDZOO, u Glavi II, Odjeljak I, Od- sjek 4. naziv pododsjeka III i ~l. 118. do 120. brisani su.


1. Ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na osnovu akta o dodjeli stana na kori- {tenje, davalac stana moe pobijati tubom za poni{tenje zbog nesaglasnosti odluke sa samoupravnim op{tim aktom, ali tu`bu mora podnijeti u prekluzivnom roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.

Iz obrazloenja: Tuilja je zahtjevala poni{tenje ugovora o kori{tenju stana, tvrde}i da je ugo- vor zaklju~en protivno odredbi ~lana 6. stav 1. ta~ka 3. Pravilnika o stambenim odnosima tuilje (stan je dodjeljen prvotuenom na kori{tenje, iako je ve} rije{io stambeno pitanje dobijanjem kredita za izgradnju stana u 1981. i 1982. godini). Opravdano je stoga prvostepeni sud poprimio da se zahtjev zasniva na odredbama ~lana 118. Zakona o obligacionim odnosima (tra`i se poni{tenje ugovora zbog nesa- glasnosti sa samoupravnim op{tim aktom).

Po odredbama Amandmana LXIV ta~ka 1. na Ustav SRBiH ("Slubeni list SRBiH", broj 21/90), radnici imaju pravo na samoupravljanje na osnovu zakona, ko- lektivnog ugovora i statuta i ova ustavna odredba je bila sastavni dio i Ustava RBiH u vrijeme dono{enja odluke o dodjeli stana prvotuenom, na osnovu koje su tueni zaklju~ili ugovor o kori{tenju stana. Pravilnik o stambenim odnosima u takvim okol- nostima moe se izjedna~iti sa samoupravnim sporazumom koji ima u vidu ~lan 118. Zakona o obligacionim odnosima, iako su u to vrijeme prestale da vae odredbe Za- kona o udruenom radu i drugih zakona o samoupravnom ure|ivanju dru{tvenih odnosa putem dru{tvenih dogovora i samoupravnih sporazuma.

Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o obligacionim odno- sima ("Slu`beni list RBiH", broj 2/92) bile su stavljene van snage odredbe ~lanova

      1. Zakona o obligacionim odnosima (~lan 3. Uredbe), ali je Uredbom sa za-

konskom snagom o izmjenama i dopunama Uredbe sa zakonskom snagom o preuzi- manju Zakona o obligacionim odnosima ("Slu`beni list RBiH", broj 13/93) brisan ~lan 3. Uredbe iz 1992. godine, pa time i stavljanje van snage ~lanova 118 - 120. Za- kona o obligacionim odnosima. Kako je Uredba iz 1993. godine stupila na snagu 7.

    1. godine, ovi propisi Zakona o obligacionim odnosima su va`ili u novembru
  1. godine kada je donesena odluka o dodjeli stana i zaklju~en ugovor o kori{tenju stana, a va`e i sada, dakle, u vrijeme dono{enja pobijane i ove presude.

Tuilja je, u smislu ~lana 120. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pre- kludirana u pravu da zahtjeva poni{tenje ugovora o kori{tenju stana jer je proteklo vi- {e od tri godine od dana zaklju~enja ugovora do dana podno{enja tube.

(Vs FBiH, P`. 148/97, od 16. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 32).

2. Poni{tenje ugovora koji nije u saglasnosti sa samoupravnim sporazumom mo`e se zahtijevati samo ako je ugovor zaklju~en izme|u u~esnika samoupravnog sporazuma.

(Vs BiH, P`. 354/86, od 18. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 24)

Vra}anje i naknada u slu~aju poni{tenja ugovora

^lan 119.

Ako je na osnovu ugovora koji je poni{ten ne{to bilo ispunjeno, ima se iz- vr{iti vra}anje, a ako to nije mogu}e, ili ako se priroda onoga {to je ispunjeno protivi vra}anju, ima se dati odgovaraju}a naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme vra}anja, odnosno dono{enja sudske odluke.

Prestanak prava

^lan 120.

(1) Pravo da se zahtijeva uskla|ivanje, odnosno poni{tenje ugovora koji je protivan samoupravnom sporazumu prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za taj nedostatak.

(2) To pravo u svakom slu~aju prestaje istekom roka od tri godine od da- na zaklju~enja ugovora.

________

1. Ugovor o kori{tenju stana zaklju~en na osnovu akta o dodjeli stana na kori- {tenje, davalac stana moe pobijati tubom za poni{tenje zbog nesaglasnosti odluke sa samoupravnim op{tim aktom, ali tu`bu mora podnijeti u prekluzivnom roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.

(Vs FBiH, P. 148/97, od 16. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 – 32. **Napome- na:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 118. ZOO)

2. Odredbe ~lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana obaveza zaklju~enja ugovora.

Ako je obaveza zaklju~enja ugovora predvi|ena samoupravnim sporazumom, a ugovorom zaklju~enim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u cjelini mo`e se u parnici zahtijevati uskla|ivanje ugovora sa samoupravnim sporazu- mom, ali samo u roku od tri godine od dana zaklju~enja ugovora.

(Vs BiH, Rev. 308/86, od 19. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 3)

Odsjek 5.

DVOSTRANI UGOVORI

I - ODGOVORNOST ZA MATERJALNE I PRAVNE

NEDOSTATKE ISPUNJENJA

^lan 121.

(1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovara~ odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.

(2) Isto tako, ugovara~ odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i du- an je da {titi drugu stranu od prava i zahtijeva tre}ih lica kojima bi njeno pra- vo bilo isklju~eno ili sueno.

(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog za- kona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za odre- |eni slu~aj nije {to drugo propisano.

________

1. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i ~uva je za njegov ra~un duan je da sa prodavcem izvr{i kvantitativni i kvalitativni prijem robe u mo- mentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uvaiti.

Iz obrazloenja: Kako je prvotuenik bio nalogoprimac, a uz to i ~uvar robe na svom skladi- {tu, za ra~un tuioca, on je bio duan da primi robu od drugotuenog i sa~ini zapisnik o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu, {to nije u~inio. U tom slu~aju on je odgo- voran za {tetu tuiocu zbog manjka robe, a ne drugotu`eni.

Prodajom robe prvotuenom kao nalogoprimcu i ~uvaru tuioca po dokumen- tima u prevozu drugotueni je izvr{io svoju obavezu kao prodavac robe, pa kako prvotueni nije stavio primjedbe u pogledu koli~ine i kvaliteta, mora se smatrati da je drugotueni u cijelosti izvr{io svoju ugovornu obavezu isporuke robe tuiocu.

U konkretnom slu~aju, po{to ni ugovorom ni normama Zakona o obligaci- onim odnosima, nije ure|eno pitanje na~ina kvantitativnog prijema robe i prigovora na koli~inu, treba primjeniti Op{te uzanse o prometu robom (u privrednim sporovima prihva}eno je pravilo da se uzanse kao kodificirani poslovni obi~aji primjenjuju na odnose iz ugovora o privredi kada ti odnosi nisu ure|eni ugovorom stranaka ili di- spozitivnim odredbama zakona - ~lan 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima).

Kada se koli~ina robe utvr|uje u prisustvu obiju stranaka ili njihovih predsta- vnika, kao {to je u ovom predmetu slu~aj, kupac mora svoje prigovore na koli~inu robe staviti prodavcu odmah prilikom samog utvr|ivanja koli~ine (Uzansa broj 130. stav 1). Nestavljanje prigovora na kvantitet odmah prilikom prijema roba povla~i gu- bitak onih kup~evih prava koje Op{te uzanse izri~ito predvi|aju u slu~aju isporuke manje ili ve}e koli~ine od ugovorene (Uzansa broj 133).

Prema tome, tuilac je prekludiran u pravu da stavlja bilo kakve prigovore na koli~inu isporu~ene robe od strane drugotuenog, jer se ima smatrati da je roba pri- mljena bez primjedbi od strane ovla{tenog predstavnika tu`ioca.

Time {to je tuilac kasnije disponirao sa navedenom robom i istu isporu~io drugom kupcu i tom prilikom utvr|ena manja koli~ina robe po zapisniku od 27. de- cembra 1982. godine i zapisniku od 4. i 5. januara 1984. godine, nema nikakvog uti- caja na pravni odnos tuioca i drugotuenog. To je poseban odnos koji se ne ti~e dru- gotuenog.

(Vs BiH P`. 443/86, od 27. 5. 1987. – Biten Vs BiH 3/87 – 30)

2. Za ostvarenje prava zbog materijalnih nedostataka isporu~enog materijala koji ga ~ine nepodobnim za ugovorenu svrhu, nije dovoljno da poslenik samo pozove naru~ioca da izvr{i pregled radi utvr|enja nedostataka, ve} je du`an da ga pozove da izvr{i zamjenu, a ako se opredijeli za raskid ugovora, da materijal stavi na raspolaga- nje isporu~iocu, obezbijedi njegovo ~uvanje, te izvr{i i prodaju za ra~un isporu~ioca.

(Vs RCG, P. 249/96, od 7. 10. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 45. **Napomena:** cjelovitije obrazloenje ove odluke datu je u sudskoj praksi uz ~lan 606. ZOO)

3. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 508. ZOO.

II - PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA

Pravilo istovremenog ispunjenja

^lan 122.

(1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije du`na ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svo- ju obavezu, izuzev ako je {to drugo ugovoreno ili zakonom odre|eno, ili ako {to drugo proisti~e iz prirode posla.

(2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije duna ispuniti svoju obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud }e joj naloiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.

________

1. Prijemnik (cesionar) ne moe zahtijevati od dunika (cesusa) naplatu pre- nesenog potraivanja, ako ustupilac (cedent) nije ispunio svoju obavezu prema du- niku koja je bila uslov za ispunjenje obaveze du`nika

Iz obrazlo`enja:

Prvostepeni sud je utvrdio da je tueni zaklju~io ugovor o zakupu poslovnih prostorija kojim je regulisano da }e ugovorne strane zapisni~ki izvr{iti primopredaju predmetnih poslovnih prostorija, ali da primopredaja poslovnih prostorija kirivicom zakupodavca nije izvr{ena i da tueni nije u{ao u posjed poslovnih prostorija, ali nije ni zahtijevao jednostran raskid ugovora, pa kako je zakupodavac potraivanje po osnovu zakupnine ustupio (cedirao) na tuitelja, da je osnovan tu`beni zahtjev na is- platu zakupnine.

Ovakvu odluku prvostepeni sud temelji na ~injenici da je ugovor o zakupu zaklju~en na neodre|eno vrijeme (prestaje sporazumom ili na osnovu otkaza - ~l. 26. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija).

Ovakvo stanovi{te prvostepenog suda nije utemeljeno na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Prvostepeni sud utvr|uje ~injenicu da zakupodavac nije izvr{io svoju ugovor- nu obavezu predaje poslovnih prostorija u skladu sa ~l. 8. zaklju~enog ugovora o za- kupu i njen zna~aj zanemaruje kao da obaveza pla}anja zakupnine nema svoj osnov i razlog postojanja u obavezi zakupodavca da tu`enom kao zakupoprimcu preda u po- sjed poslovne prostorije. Ugovorne strane su i zaklju~ile ugovor sa ciljem da on bude i ispunjen – da budu ispunjene sve ugovorom predvi|ene obaveze, pa je, kako nije do{lo do istovremenog ispunjena, svaka ugovorna strana mogla da odbije izvr{enje svoje obaveze, osim u slu~aju kada je ugovoreno ili zakonom odre|eno da obaveze iz tog ugovora ne}e biti izvr{ene istovremeno, ili ako {to drugo proisti~e iz prirode po- sla (~l. 122. st. 1. ZOO).

Stoga je odbijanje tuenog da ispuni svoju obavezu pla}anja zakupnine i po- dnesak tuenog kojim je predloio sporazuman raskid ugovora prvostepeni sud tre- bao cijeniti kao prigovor neispunjenja ugovora („exceptio non adimpleti contrac- tus”). Tueni kao zakupoprimac, u konkretnom slu~aju, imao je pravo odbiti, po ocjeni ovoga suda, izvr{enje svoje obaveze, jer zakupodavac nije izvr{io niti je bio spreman izvr{iti svoju obavezu predaje poslovnih prostorija u posjed tu`enom zapi- sni~kim putem.

Kako je zakupodavac kao cedent samo ustupio svoje potraivanje po osnovu zakupnine (a ne i ugovor o zakupu) koje je imao prema tuenom (kao duniku - cesu- su) na tuitelja (cesionara), a koje je jo{ u vrijeme ustupanja bilo sumnjivo i koje se cesijom ni u ~emu ne mijenja (~l. 436. ZOO), prvostepeni sud je pogre{no zaklju~io da je tubeni zahtjev osnovan. Zakupodavac nije ni imao za sporni period pravo na zakupninu, pa to potraivanje koje je predmet spora nije mogao ni prenijeti na tu`ite- lja.

(Vs FBiH, P`. 139/98, od 30. 7. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/1998 – 20)

2. Pozivanje na pravilo istovremenog ispunjenja ima osnova samo kod ugo- vora kod kojih postoji istovremenost ispunjenja obveza obiju ugovornih strana, a to nije slu~aj kod ugovora o djelu.

Iz obrazloenja: "Predmet spora predstavlja zahtjev tuitelja za naknadu {tete zbog djelomi- ~nog neispunjenja tuenikove obveze izrade i isporuke vre}a, te zahtjev tuenika za ispunjenje tu`iteljeve obveze pla}anje naknade za izvr{eni posao.

Nedvojbeno je da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugo- vor o djelu iz ~l. 600. ZOO, kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama.

Kod ugovora o djelu ne postoji istovremenost ispunjenja obveza, jer naru~i- telj pla}a naknadu izvr{itelju posla po{to je primio i pregledao izvr{eni rad (~l. 623. st. 3. ZOO), pa kako se prigovor neispunjenja ugovora iz ~l. 122. ZOO mo`e isticati samo kod ugovora kod kojih postoji istovremenost ispunjenja obveza, a {to ovdje ni- je slu~aj, to nema mjesta primjeni odredaba tog ~lanka na koje se sudovi pozivaju."

(Vs RH, II Rev. 159/00, od 25. 10. 2000. – Izbor odluka 1/2001 – 30)

3. Ako stranka koja je obvezana ispuniti svoju obvezu iz dvostranog ugovora ne istakne prigovor, da nije duna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud o tome ne vodi ra~una po slubenoj du`nosti.

Iz obrazloenja: "Naprotiv, sud }e odlu~iti suglasno navedenoj zakonskoj odredbi tek po pri- govoru stranke. Tueni takav prigovor tijekom postupka nije isticao, pa niti u `albi. Okolnost {to je na navedeni u~inak raskida ugovora uputio tek u reviziji nije od odlu- ~nog zna~enja s obzirom na to da revizijski sud nije ovla{ten preispitivati pravilnost i potpunost utvr|enoga ~injeni~nog stanja, niti se u reviziji s uspjehom mogu isticati prigovori koji se temelje na ~injenicama izvan onih koje su raspravljene i utvr|ene u postupku (~l.385. st.3. Zakona o parni~nom postupku - "Narodne novine", broj 53/91)."

(Vs RH, Rev. 24/91, od 12. 3. 1992. – Izbor odluka 1994 – 54/115)

4. Kupac koji je do{ao u zaka{njenje zbog nepla}anja dijela cijene u ugovore- nom roku od dana dolaska u zaka{njenje nema pravo na kamate na unaprijed pla}enu cijenu stana.

(Vs RH, Rev. 2616/93, od 21. 2. 1996. - Izbor oduka 2/1996 - 55)

5. Ako je izvr{enje obaveze dunika uslovljeno prethodnim ispunjenjem odre|ene radnje povjerioca onda se i u toj situaciji obaveza dunika mo`e izvr{iti sa- mo uz primjenu pravila o istovremenom ispunjenju.

(Vs S, broj Prev. 110/99. – Bilten 4/1999)

6. Izvo|a~ radova iz ugovora o djelu ne mo`e odbiti ispunjenje preuzete ugo- vorne obveze prigovorom da i druga strana (naru~itelj) nije ispunila svoju obvezu, osim kada je ugovoreno da je naru~itelj obvezan platiti naknadu unaprijed (prije nego {to su radovi obavljeni).

(Vts RH, P`. 1223/93, od 18. 10. 1995. - Zbirka 3 – 23).

7. Prodavac ne moe zahtijevati isplatu cijene, ako nije ugovorena isplata unaprijed, ukoliko nije uredno ispunio obavezu predaje stvari, jer se prilikom isporu- ke nije pridravao propisa o sanitarnom nadzoru.

Iz obrazloenja: Parni~ne stranke su zaklju~ile ugovor o prodaji jednodnevnih zdravih i vital- nih pili}a, te da se njihov kvalitet utvr|uje od strane nadlene veterinarske inspekcije pismenim putem prilikom svake isporuke i od strane veterinarskog inspektora u mjestu isporuke (~l. 1. i 6. ugovora). U mjestu isporuke veterinarski inspektor je iz- vr{io pregled po{iljke pili}a i utvrdio da po{iljku ne prati dokumentacija: uvjerenje o zdravstvenom stanju ivotinja, potvrda o zdravstvenoj ispravnosti po{iljke pili}a i potvrda o izvr{enoj dezinfekciji prevoznog sredstva, te donio rje{enje da se zabranju- je istovar pili}a, a takva odluka ima upori{te u odredbama ~lana 17. stav 3. Zakona o za{titiivotinja od zaraznih bolesti koje ugroavaju cijelu zemlju (“Slubeni list SFRJ”, broj 43/76). Zbog toga je po{iljka pili}a vra}ena tu`iocu koji svoju obavezu iz ugovora o prodaji nije ispunio ni naknadno.

Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan ugovor za koga vai pravilo istovre- menog ispunjenja. Stoga nijedna strana nije duna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu (stav 1. ~lana

  1. Zakona o obligacionim odnosima). Tuilac, me|utim, nije ispunio svoju obave- zu iz ugovora o prodaji (nije predao tuenom - kupcu jednodnevne zdrave i vitalne pili}e da bi na njima stekao pravo raspolaganja), a u prvostepenom postupku nije izjavio da }e ispuniti tu svoju obavezu, pa stoga nije stekao potraivanje cijene iz ugovora o prodaji, koju zahtijeva tubom u ovom sporu.
(Vs BiH, P`. 632/89, od 14. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 3/1990 – 28)

8. Stranke mogu ugovorom isklju~iti pravilo o istovremenom ispunjenju ~ini- dbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.

(Vs BiH, Rev. 99/85. od 14. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 11)

9. Kupac nema pravo na naknadu {tete uzrokovane neispunjenjem ugovora od prodavca, jer prodavac nije predao prodanu stvar kupcu zato {to je kupac odbio plati- ti kupovnu cijenu prije predaje stvari, kako je bilo ugovoreno.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 25)

10. Kad stambena zadruga kao ugovorna stranka iz ugovora o izgradnji stana zahtijeva pove}anje ugovorene cijene, potrebno je u slu~aju spora utvrditi visinu tog pove}anja kao i rok za njegovo pla}anje, a vo|enje takvog spora ne daje pravo zadru- zi da uskrati ispunjenje svoje obveze da zgradu preda zadrugaru u ugovorenom roku.

(Vs H, Rev. 2520/82, od 7. 4. 1983. – Psp 23 – 106)

Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno

^lan 123.

(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaklju~enja ugovora materijalne prilike druge strane pogor{aju u toj mjeri da je neizvjesno da li }e ona mo}i ispuniti svoju obavezu, ili ako ta neiz- vjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu moe odloiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pru`i dovoljno obezbje|enje da }e je ispuniti.

(2) To va`i i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri te- {ke jo{ prije zaklju~enja ugovora, ako njen saugovara~ to nije znao niti je mo- rao znati.

(3) U tim slu~ajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju oba- vezu moe zahtijevati da joj se obezbje|enje prui u primjerenom roku, a posli- je proteka tog roka bez rezultata, mo`e raskinuti ugovor.

________

1. Kad obje ugovorne strane isti~u da su odgodile ispunjenje svoje ugovorne obveze zbog neizvjesnosti da li }e druga strana mo}i ispuniti svoju obvezu odlu~no je utvrditi koja je strana prva bila du`na ispuniti svoju obvezu, koja je prva prestala ispunjavati svoju obvezu, te da li je takvo njezino pona{anje opravdavalo odgodu ispunjenja obveze druge ugovorne strane.

Iz obrazloenja: "Predmet spora predstavlja zahtjev tuitelja za naknadu {tete zbog djelomi- ~nog neispunjenja tuenikove obveze izrade i isporuke vre}a, te zahtjev tuenika za ispunjenje tu`iteljeve obveze pla}anje naknade za izvr{eni posao.

Nedvojbeno je da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugo- vor o djelu iz ~l. 600. ZOO, kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama.

Prigovori stranaka kojima opravdavaju neispunjenje svojih ugovornih obveza i ne predstavljaju prigovor neispunjenja iz ~l. 122. ZOO, ve} se radi o prigovoru neizvje- snog ispunjenja iz ~l. 123. ZOO.

Prema odredbi st. 1. istog ~lanka u slu~aju ako je ugovoreno da prvo jedna stra- na ispuni svoju obvezu, pa se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge strane pogor{aju u toj mjeri da je neizvjesno da li }e ona mo}i ispuniti svoju obvezu, ili ako ta neizvjesnost proizlazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obvezala da prva ispuni svoju obvezu mo`e odgoditi njezino ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obvezu ili dok ne dade dovoljno osiguranje da }e je ispuniti.

Budu}i u konkretnom slu~aju obje ugovorne strane isti~u da su odgodile ispu- njenje svoje ugovorne obveze zbog neizvjesnosti da li }e druga strana mo}i ispuniti svoju obvezu, a da razlog te neizvjesnosti postoji u ~injenici neispunjenja dospjele obveze druge strane, za ocjenu pitanja krivnje za neispunjenje ugovora od odlu~nog zna~aja je bilo raspraviti i utvrditi koja strana i u kojem trenutku je prva prestala ure- dno ispunjavati svoju ugovornu obvezu koju je bila duna prva ispuniti, te da li je ta- kovo njezino pona{anje opravdavalo odgodu ispunjenja obveze druge ugovorne stra- ne, koju bi ta strana bila duna prva ispuniti, zbog neizvjesnosti ispunjenja budu}ih obveza prve strana."

(Vs RH, II Rev. 159/00, od 25. 10. 2000. – Izbor odluka 1/2001 – 29)

III - RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA

Prava jedne strane kad druga strane ne ispuni svoju obavezu

^lan 124.

U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, dru- ga strana mo`e, ako nije {to drugo odre|eno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predvi|enim u idu}im ~lanovima, raskinuti ugovor prostom izja- vom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima pravo na naknadu {tete.

________

1. Ako dunik nije u mogu}nosti da u ispunjenju ugovora vjerovniku preda odre|eni stan, moe biti obvezan samo na naknadu nov~ane {tete u visini vrijednosti stana po cijenama u vrijeme presu|enja.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je utvrdio da je tuitelj ustupio prvotuenom na privremeno kori{}enje dvosoban stan povr{ine 70,58 m^2 , u Ul. Borisa Kidri}a broj 41 – b, I sprat, s tim da mu privremeni korisnik stana vrati ustupljeni ili drugi odgovaraju}i stan u roku dvije godine od dana prijema stana, da je prvotueni predmetni stan rje{e- njem od 27. 05. 1983. godine dodijelio na privremeno kori{}enje (dvije godine) svo- me radniku drugotuenoj i da drugotuena i danas koristi predmetni stan.

Na osnovu ovako utvr|enih ~injenica prvostepeni sud je zaklju~io da je drugotue- na na predmetnom stanu stekla pravo trajnog i nesmetanog kori{}enja stana i da je prvotu- eni obavezan tu`itelju predati u vlasni{tvo i posjed drugi odgovaraju}i stan.

Pogre{an je pravni zaklju~ak prvostepenog suda o obavezi prvotuenog da vrati tuitelju drugi odgovaraju}i stan.

Stan koji je predmet ugovora o ustupanju na privremeno kori{}enje je indivi- dualno odre|ena stvar. Drugi odgovaraju}i stan koji bi prvotueni bio obavezan tui- telju predati je neodre|ena, a i neodrediva stvar.

Prema odredbi ~lana 124. Zakona o obligacionim odnosima, u dvostranim ugovorima (a ugovor o ustupanju stana na privremeno kori{}enje moe se smatrati takvim ugovorom), kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana moe, ako nije {to drugo odre|eno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi|e- nim odredbama ~lana 125. do 132. navedenog zakona, raskinuti ugovor prostom izja- vom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima pravo na naknadu {tete.

Kada nije mogu}e vratiti stvar koja je u izvr{enju ugovorne obaveze dana, ta- da se obaveza vra}anja – da bi se uspostavila restitucija onog stanja kakvo je bilo u vrijeme izvr{enja ugovorne obaveze – pretvara u nov~anu naknadu (ekvivalent).

U ovom slu~aju prvotueni nije u mogu}nosti vratiti predmetni stan tuitelju, pa njegova obaveza moe glasiti samo na nov~anu naknadu i to uz izjavu tuitelja da pravo vlasni{tva na predmetnom stanu prenosi na prvotuenog, {to bi se moralo kon- statovati i izrekom presude. Dakle, kraj takvog stanja stvari tuitelj, na temelju ~lana

  1. i 262. stav 2. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, ima pravo zahtijevati nakna- du {tete koju je zbog neispunjenja obaveze prvotuenog pretrpio. Naknadu treba do- suditi u visini tri{ne vrijednosti predmetnog stana u vrijeme dono{enja prvostepene presude, jer se jedino naknadom {tete u toj visini tuiteljeva materijalna situacija mo- e dovesti u ono stanje u kakvom bi se nalazila da nije bilo propu{tanja prvotu`enog (~lan 190. ZOO).
(Vs FBiH, P`. 49/98, od 24. 3. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/98 - 21)

2. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja dolazi do potpune restitucije datog tijekom djelimi~nog ispunjenja, pa sud nije ovla{ten da naredi vra}anje samo dijela prodatih i kupcu predatih stvari.

Iz obrazloenja: Prvostupanjski sud je utvrdio da tuenik nije ispunio obvezu isplate cijene po ugovoru i aneksu navedenim u presudi i pored vi{e opomena tuitelja, te usvaja zah- tjev za raskid ugovora (sa aneksom) zbog neispunjenja od strane tuenika i tuenika obvezuje da tuitelju vrati dio opreme koji odgovara nepla}enom dijelu cijene (uku- pna cijena je iznosila ............ DEM, a tuenik nije platio ..... DEM), prema specifika- ciji tuitelja. Ovakvu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbama ~lanka 124. do

  1. Zakona o obveznim odnosima - ZOO.

Ovakvo stajali{te prvostupanjskog suda nije utemeljeno na pravilnoj primjeni materijalnog prava, polaze}i od do sada utvr|enih ~injenica.

Ugovor se raskida zbog neispunjenja izjavom o{te}ene stranke, kada se ispu- ne uvjeti regulirani odredbama ~lanaka 126. i 127. ZOO, a ne odlukom suda, pa je prvostupanjski sud u ovom slu~aju, ukoliko je utvrdio da su uvjeti ispunjeni, presu- dom trebao samo konstatirati da je ugovor prestao raskidom (~lanak 124. ZOO).

Raskidom ugovora zbog neispunjenja prestaje pravni temelj posjedovanja da- tog u ispunjenju ugovora i to ex tunc, te je svaka strana ovla{tena zahtjevati vra}anje datog, {to u konkretnom slu~aju, obzirom da je tuitelj predao predmet prodaje, a tu- eni isplatio preteit dio cijene, zna~i da se uzajamna vra}anja vr{e po pravilima za ispunjenje dvostranih ugovora (~lanak 132. stavak 3. ZOO). Ovdje to zna~i da tui- telj ima pravo na povrat prodate i isporu~ene opreme, ali se tuenik ovom zahtjevu moe usprotiviti isticanjem prigovora utemeljenog na ~lanku 122. stavak 1. ZOO. da odbija vra}anje dok tu`itelj ne ispuni ili izrazi spremnost da istovremeno ispuni svoju obvezu vra}anja cijene.

Kod navedenih pravnih propisa i izjave tuenika, prvostupanjski sud nije mo- gao naloiti reducirano vra}anje (samo dijela opreme), ne nalau}i tuitelju da vrati primljeni nov~ani iznos, ~ime ustvari ugovor ne raskida, kako se izrazio u prvom stavku izreke presude, ve} ga preobrazuje u ugovor o prodaji dijela opreme za cijenu od ....... DEM (koliko je tu`enik i isplatio na ime cijene, a u ispunjenju ugovora).

Kada bi i bila pravno dopu{tena samo djelimi~na restitucija u slu~aju raskida ugovora, nisu utvr|ene ~injenice iz kojih bi slijedilo da je takva restitucija mogu}a u ovom sporu. Tuitelj je prodao tueniku (uz zadravanje prava vlasni{tva do isplate cijene) digitalnu RR (ML) opremu, uz obvezu da je isporu~i po izra|enom projektu i montira, te pusti u rad. Iz specifikacije opreme priloene ugovoru proisti~e da se radi o digitalnom RR ure|aju, te antenama i priboru, sastavljenim od niza pojedina~nih dijelova, tako da nakon monta`e ova oprema predstavlja digitalnu telefonsku centra- lu. Obzirom na ovakvu transformaciju isporu~ene opreme i svrhu uporabe, mora se utvrditi da li se radi, nakon njenog montiranja, o novoj stvari, u kojoj su dijelovi opreme samo sustavni dijelovi stvari, koji se bez suglasnosti stranaka ne mogu odva- jati i mijenjati vlasni~ki status.

(Vs FBiH, P`. 105/97, od 30. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 33)

3. Raskid ugovora zbog neispunjenja realizuje se u odre|enim radnjama po- vjerioca u zavisnosti od toga da li rok ispunjenja obaveze predstavlja bitan elemenat ugovora ili nema takvo zna~enje.

Iz obrazlo`enja:

Do raskida dvostrano obaveznog ugovora zbog neispunjenja moe do}i kad jedna ugovorna strana ne ispuni svoju ugovornu obavezu. Druga strana moe, ako ni- je {ta drugo predvi|eno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi|e-

nim u ~l. 125. – 132. ZOO raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima pravo na naknadu {tete. Tako to propisuje ~l. 124. ZOO. Radi se, dakle, o jednom od na~ina prestanka obaveznih ugovora i to o jednostranom raskidu, za razliku od npr. sporazumnog raskida ugovo- ra. Pod jednostranim raskidom podrazumijeva se – zakonom ili voljom ugovornih strana – predvi|ena mogu}nost prestanka, ina~e valjanog obaveznog ugovora, njego- vim jednostranim raskidanjem bez pristanka druge strane.

Raskid ugovora zbog neispunjenja realizuje se odre|enim radnjama povjeri- oca u zavisnosti od toga da li rok ispunjenja obaveze predstavlja bitan elemenat ugo- vora (~l. 125. ZOO) ili nema takvo zna~enje (~l. 124. i sl. ZOO). Jedna od osnovnih pretpostavki za pravno valjano jednostrano raskidanje ugovora zbog neispunjenja ka- da ispunjenje o roku ne predstavlja bitan sastojak ugovora je: da je realizacija jednos- tranog raskida ugovora izvr{ena na pravno valjan na~in, a takav je izvansudski raskid ugovora zbog neispunjenja ili kako zakon kae “prostom izjavom” povjerioca datom duniku da raskida ugovor (~l. 124. ZOO). To saop{tenje moe biti izvr{eno pisme- no, usmeno ili konkludentnim radnjama bez odlaganja (~l. 28. i 130. ZOO) i da u slu- ~ajevima kada to zakon propisuje duniku ostavi primjerak naknadni rok za ispunje- nje (~l. 125. st. 2. ZOO). Kada je u pitanju ugovor sa fiksnim rokom, odnosno kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak ugovora (za postoja- nje fiksne pogodbe strane moraju jasno izraziti volju da posao smatraju fiksnim) ili kad je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla, ugovor se raskida “po samom zakonu” i za raskid nije potrebna bilo kakva radnja ni povjerioca ni du`nika (~l. 125. st. 1. i 4. ZOO).

U konkretnom slu~aju niestepene presude ne sadre obrazloenje iz koga bi se moglo vidjeti da li je predmetni ugovor raskinut pod nekim od uslova predvi|enih u ~lanu 125. – 129. ZOO. (“prostom izjavom” na pravno valjan na~in zbog skrivlje- nog pona{anja tuenog – odbijanjem da izvr{i ugovor ili “po samom zakonu” zbog toga {to tueni nije izvr{io svoju obavezu u roku kojije odre|en ugovorom, odnosno u roku koji po prirodi posla ~ini bitan sastojak ugovora) ili pod nekim od drugih uslo- va kao npr. sporazumni dvostrani raskid ugovora ili zbog promijenjenih okolnosti i sl. Niestepeni sudovi prilikom dono{enja pobijanih odluka nisu imali u vidu ova pravila materijalnog prava, tako da odlu~ne ~injenice za pravilan zaklju~ak o spor- nom pitanju (da li je raskinut sporni ugovor i ako jeste kada i na koji na~in) nisu ut- vr|ene. Pozivanje niestepenih sudova na odredbu iz ~lana 124. ZOO, kao osnov po kome je raskinut ovaj ugovor ne moe se prihvatiti jer je u ovom ~lanu sadrano sa- mo op{te pravilo o pravima povjerioca u dvostrano – obaveznom ugovoru, kad du- nik ne ispuni svoju obavezu.

U odredbi ~lana 132. ZOO sadrano je pravilo o pravnim posljedicama raski- da ugovora zbog neizvr{enja. Raskidanjem ugovora obje strane su oslobo|ene svojih ugovornih obaveza, pa ni jedna ne moe traiti ispunjenje, jer za to vi{e nema pravne osnove (ugovora). Ako je ugovor izvr{ila jedna ugovorna strana, pa do|e do raskida- nja ugovora, ima pravo da joj se vrati ono {to je dala – slu~aj tzv. jednostrane restitu- cije (~l. 132. st. 2 ZOO), a ako se vra}a primljeni novac, ugovorna strana je duna is- platiti zatezne kamate (~l. 277. – 279. ZOO) po~ev{i od dana kada je isplatu primila (~l. 132. st. 5. ZOO) bez obzira da ili je odgovorna za neispunjenje obaveze. Ovo pravilo va`i samo pod pretpostavkom da je ugovor raskinut pod nekim od uslova pre- dvi|enim u ~lanu 125. – 129. ZOO.

Me|utim, ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kada je ugovor poni{ten, zatezna kamata pla}a se po odredbi ~lana 214. ZOO. Niestepeni sudovi, kako je to naprijed re~eno,nisu utvrdili da li je kada i pod kojim uslovima raskinut predmetni ugovor, usljed ~ega se za sada ne moe prihvatiti zaklju~ak niestepenih sudova da je tueni duan platiti tuiocu na vra}eni novac zateznu kamatu od dana

kada je primio svaku pojedina~nu isplatu koju mu je tu`ilac, kao predujam, dao na ra~un svoje, ugovorom, preuzete obaveze.

Raskidanjem ugovora, kako je navedeno, stranke su oslobo|ene svojih ugo- vornih obaveza. Strana koja nije kriva ima pravo na naknadu {tete ukoliko su ispu- njeni uslovi za tu naknadu.

Me|u strankama nije sporno da je tuilac po nalogu tuenog u tri navrata slao autocisterne u Prahovo, ~iji broj tueni nije osporio, radi utakanja goriva, da su one bezuspje{no ~ekale po tri dana na utovar, da su se svaki put prazne vra}ale i da je tu- ilac prije pokretanja parnice ispostavio tuenom ra~un i obra~un tro{kova koje je imao angaovanjem ovih autocisterni. Prema tome, nesporno je da je tuilac imao odre|ene izdatke po navedenom osnovu, ali je sporno u kom obimu je te izdatke imao, odnosno koje izdatke je tueni duan nadoknaditi tuiocu po ovom osnovu i u kojoj visini.

Oba niestepena suda visinu iznosa naknade za navedeni vid {tete odre|uje na osnovu ispostavljenog ra~una tuenom od strane tuioca koji je utemeljen na odredbama tuio~eve odluke o visini naknade za prevoz te~nih goriva u drumskom saobra}aju od 6. 9. 1993. godine, ~iju je visinu osporio tu`eni.

Ovo stanovi{te niestepenih sudova nije pravilno. Cijena prevoza po kilometru i kalkulacija vrijednosti auto dana za vrijeme ~e- kanja na ugovor goriva, sadrana u navedenoj odluci (u pitanju je jednostran akt tui- oca), po ocjeni ovog revizijskog suda, je isprava u smislu gra|anskog prava i pred- stavlja dokazno sredstvo i osnovu za utvr|enje visine naknade za ovaj vid {tete. Me- |utim, ako je tueni osporio u cijelosti, a {to je ovdje slu~aj, sud je duan drugim do- kaznim sredstvima (pa i vje{ta~enjem) utvrditi istinitost sadraja takvih kalkulacija po ~l. 7. Zakona o parni~nom postupku. Ni`estepeni sudovi sa ovog aspekta nisu po- smatrali stvar, niti su u ovom pravcu utvrdili potrebne ~injenice.

(Vs RS, Rev. 74/97, od 25. 12. 1997. – Bilten 1/1999 – 55)

4. Kad prema ugovoru o prodaji jedna ugovorna strana treba ispuniti svoju obvezu (prikupljanje dokurnentacije za uknji`bu) tek po{to druga strana ispuni svoju (isplata cijene), tada je u slu~aju da ni jedna od njih nije ispunila obvezu za neispu- njenje ugovora kriva ona strana koja je svoju obvezu trebala prvo ispuniti.

(Vs RH, Rev. 3311/95, od 25. 05. 1995. - Izbor oduka 2/1999 – 25)

5. Kad je prodavatelj preuzeo ugovornu obvezu omogu}iti kupcima uknjibu na kupljenoj zemlji{noj ~estici odre|ene povr{ine, on svoju obvezu nije ispunio time {to je omogu}io uknjibu na ~estici manje povr{ine.

Iz obrazloenja citiramo: “Kako dakle tuitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, te nije omogu}io tu- enicima uknjibu vlasni{tva na ~estici koja je bila predmet prodaje, a budu}i da su tuenici bili duni ispuniti svoju obvezu pla}anja ostatka kupovne cijene, to ne posto- je uvjeti koji bi tu`itelju davali pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja na temelju odredaba ~l. 124. do 128. ZOO.“

(Vs RH, Rev. 550/95 od 11. 2. 1999. - Izbor oduka 2/1999 – 26)

6. Sama strana koja je izvr{ila svoje ugovorne obaveze u ugovorenom roku ima pravo na raskid ugovora.

(Vs S, broj Prev. 13/00 i Pzz. 1/00. – Bilten 3/2000)

7. Pravo izjaviti da raskida ugovor pripada onoj ugovornoj strani koja je ispu- nila svoju ugovornu obvezu, a ne onoj koja to nije u~inila.

(Vts RH, I P`. 2834/93 od 22. 3. 1994. - Praxis 2 – 30)

8. Kupac koji je platio kupovnu cijenu unaprijed, u situaciji kad prodavatelj nije isporu~io robu izjavljuju}i da to vi{e i nije mogu}e, ima pravo izjaviti da raskida ugovor i zahtijevati da mu prodavatelj vrati kupovnu cijenu.

(Vts RH, V P`. 1567/94 od 10. 5. 1994. - Praxis 2 – 30)

9. Naru~itelj nema pravo raskinuti ugovor zbog nedostatka djela ako pretho- dno nije zahtijevao od izvo|a~a da nedostatak ukloni, osim u slu~aju kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga ~ini neupotrebljivim.

(Vts RH, P`. 2043/93, od 8. 3. 1994. - Praxis 2 – 31)

10. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P. 179/00, od 29. 5. 2001, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 126. ZOO **11.** Osnovano tuilac u tubi potrauje naknadu {tete zbog raskida ugovora po kome tueni nije platio na ugovoreni na~in duni iznos u odre|enom roku i pored poziva tu`ioca da to u~ini.

Iz obrazloenja: Prvostepenom presudom obavezan je tueni da tuiocu plati iznos od ...... KM sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate. Predmet spora je potrai- vanje cijene za isporu~enu robu. Nesporno je da su stranke tokom 1997. godine bile u poslovnom odnosu, da su iste ugovorile kompenzacioni posao kojim je utvr|en na- ~in pla}anja po sistemu roba za robu. Tako|e nije sporno da je tu`ilac u decembru

  1. godine isporu~io robu u vrijednosti od ...... KM a da tueni nije svoju obavezu pla}anja ispunio na ugovoreni na~in isporukom druge vrste robe u koli~ini koja od- govara protuvrijednosti primljene robe. Sporno je da li tuilac s obzirom na ugovore- ni na~in pla}anja ima pravo da od tuenog zahtijeva isplatu nov~ane protuvrijednosti isporu~ene robe sa zakonskom zateznom kamatom. Prvostepeni sud je pravilno pos- tupio udovoljiv{i zahtjevu tuioca. @albeni navodi tuenog su neosnovani. Naime, u situaciji kada robu preuzetu po osnovu navedenog ugovora tueni nije platio na ugo- voreni na~in u odre|enom roku i pored poziva od strane tuioca da to u~ini, osnova- no tuilac u smislu ~lana 124., 126. i 132. ZOO potrauje sporni iznos na ime nakna- de {tete po osnovu raskida ugovora zbog neispunjenja ugovorne obaveze od strane tuenog.
(Ks u Sarajevu - Bilten sp KsS 2/2001., str. 20)

12. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvi|enom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine, dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspje{no protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut shodno ~lanu 124. i 126. ZOO.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 20)
  1. Predmet lizinga predstavlja ta~no utvr|enu nezamjenljivu stvar koja se istekom roka vra}a sa umanjenom vrijedno{}u usljed amortizacije. Prevashodni cilj korisnika lizin- ga je da stvar ekonomski iskori{{ava, a ne da na njoj stekne svojinu. Pored ugovorne kla- uzule o opciji kupoprodaje koja podrazumijeva potpuno izvr{enje obaveze korisnika lizin- ga, kada je dogovorena i kaznena klauzula po kojoj u slu~aju docnje korisnika sa pla}a- njem makar jedne rate, tada davalac lizinga sti~e pravo na raskid ugovora i povra}aj pre- dmeta lizinga u slu~aju ispunjena uslova iz kaznene klauzule.
(Vs S, broj Prev. 116/97. – Bilten 4/1997)

14. Kada tu`eni nije izvr{io svoju obavezu iz ugovora o lizingu da kao zaku- pac plati dospjele rate za preuzeta sredstva ({lepere), a mogu}nost raskida iz ovih ra- zloga je predvi|ena ugovorom, tada su ispunjeni uslovi za raskid ugovora o lizingu saglasno propisu iz ~lana 124. TOO.

(Vs S, broj Prev. 227/94. – Bilten 2/1995)

15. U naknadu {tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovi- nom radi pokri}a ura~unava se zatezna kamata na iznos unaprijed pla}ene cijene, za period od uplate do vra}anja.

(Vs BiH, P`. 24/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 50)

16. Ne mo`e se raskinuti ugovor o prodaji stoga {to je kupac svojevoljno za- posio predmet prodaje prije roka za predaju utvr|enog ugovorom.

(Vs BiH, Rev. 563/89, od 13. 4. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 29)

17. Kada je primalac fran{izinga ugovorom prihvatio sasvim odre|ene obave- ze (isplata, zarada preuzetih radnika i dr.) pa takvu obavezu ne ispuni, stekli su se uslovi za raskid ugovora prije isteka ugovorenog roka trajanja.

(Vs S, broj Prev. 306/96. – Bilten 4/1996)

18. Kada se trai raskid ugovora zbog neisplate kupoprodajne cijene za ispo- ru~enu robu, prvostepeni sud nije duan utvr|ivati krivicu za raskid jer je pravo tui- oca po ~lanu 124. ZOO da bira da li }e traiti raskid ugovora i povra}aj robe po ~lanu

  1. ZOO ili ispunjenje ugovora – isplatom kupoprodajne cijene.
(Vs S, broj Prev. 44/95, od 8. 2. 1995. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

19. Kad vjerovnik ne moe traiti ispunjenje ugovora po isteku zastarnog ro- ka, ne moe traiti niti raskid ugovora zbog neispunjenja.

Iz obrazlo`enja:

"Me|u strankama je sporno da li su se ispunili uvjeti za raskid ugovora o ku- poprodaji predmetne nekretnine od 2.III.1968.g., kojim je tuitelj prodao a tueni ku- pili predmetnu nekretninu, a koji raskid trai tuitelj, i drugo, da li je osnovan zahtjev tuenih za utvr|enje prava suvlasni{tva predmetne nekretnine u 1/4 dijela svakom. Budu}i da su tueni u pogledu osnovanosti zahtjeva tuitelja istakli prigovor zastare, odgovor na sporno pitanje raskida ugovora, koji je zahtjev postavio tuitelj, nii su- dovi su traili u odredbi ~l. 14. Zakona o zastari potraivanja ("Slubeni list SFRJ", br. 40/53 i 57/54 - dalje: ZZP). U ovom slu~aju nii sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tubeni zahtjev za raskid ugovora o kupnji, jer je do podno{enja tube istekao op}i zastarni rok zastare potraivanja iz ~l. 14. ZZP. Ovo zbog toga jer je ugovor zaklju~en 2.III.1968., a tuba za raskid zbog neispunjenja ob- veze iz ugovora podnesena je 24.IV.1984.g., {to zna~i po isteku 10-godi{njeg roka zastare potraivanja iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme zaklju~enja ugovora. Zbog toga, i po stajali{tu ovoga revizijskog suda, vjerovnik ne moe traiti ispunje- nje ugovora po isteku zastarnog roka, kada takav prigovor istakne dunik, ne moe tra`iti ni raskid ugovora zbog neispunjenja." NAPOMENA: Vidi sada ~lanak 371. Zakona o obveznim odnosima.

(Vs RH, Rev. 2729/92, od 5. 5. 1993. – Izbor odluka 1/1995 – 16/26)

20. Prodavac ne mo`e zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja ako ku- pac nije platio u ostavljenom roku zahtijevanu razliku u cijeni, nastalu zbog promije- njenih okolnosti, sve dok visina te obaveze ne bude izme|u ugovornih stranaka spo- razumno utvr|ena.

(Vs BiH, P`. 499/89, od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 40)

21. Kad ugovor nije ostvaren jer jedna strana nije ispunila svoju obvezu, pra- va druge strane prosu|uju se prema odredbama o raskidanju ugovora zbog neispunje- nja, a ne prema odredbama o nemogu}nosti ispunjenja.

(Vs H, Rev. 600/85, od 14. 5. 1985. – Informator, broj, broj 3361)

22. U naknadu {tete prouzrokovane neispunjenjem ugovora ura~unava se za- tezna kamata na vra}eni iznos novca o{te}enom (~lanovi 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO).

(Zaklju~ak savjetovanja gra|anskih i gra|ansko-privrednih odjeljenja biv{ih vrhovnih sudova, Subotica 24. i 25. 10. 1990. – Bilten Vs BiH 4/90 – 139)

23. Time {to je prodavac samoinicijativno vratio kupcu primljeni iznos kupo- vne cijene, nije sporazumno raskinut ugovor o prodaji, pa i kada kupac nije polo`io iznos cijene u sudski depozit, ako iz kup~evog pona{anja proizilazi da ostaje pri ugo- voru.

(Vs BiH, P`. 418/89, od 13. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 41)

24. Prodavac je du`an da isporu~i kupcu pla}enu robu: na ovu obavezu je bez uticaja ~injenica da je za vrijeme docnje prodavca utvr|ena i odobrena ve}a cijena predmetne robe.

(Vs S, broj Prev. 179/94. – Bilten 4/1994)

25. Ne gubi pravnu snagu ugovor o raskidu ugovora o kori{tenju stana zbog okolnosti da su stvari dotada{njeg nosioca stanarskog prava nasilno izba~ena iz stana nakon zaklju~enog ugovora.

(Vs BiH, Rev. 591/89, od 13. 4. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 68)

26. Postoji razlog za raskid ugovora o zakupu stana ako zakupac zaostane sa pla}anjem zakupnine.

Iz obrazloenja: Tuena je u toku 1978. godine, sa prednicom tuioca zaklju~ila ugovor o zakupu stana. Tuioci, nasljednici zakupodavca dostavili su tuenoj prijedlog za pove}anje zaku- pnine ali je ona odbila da plati i ranije ugovorenu zakupninu. Stoga su se stekli uslovi za raskid ugovora o zakupu stana zbog neispunjenja obaveze pla}anja zakupnine u skladu sa odredbom ~lana 61. u vezi sa ~lanom 44. stav 1. ta~ka 3. Zakona o stambenim odnosima (“Slubeni list SRBiH”, broj 14/84. pre~i{}eni tekst), budu}i je tuena zakupninu prestala da pla}a po~ev od novembra 1984. godine, a tuioci su tu`bu radi raskida ugovora o zaku- pu stana predali dana 26. avgusta 1985. godine, dakle po proteku tromjese~nog roka od momenta prestanka pla}anja zakupnine.

(Vs BiH, Rev. 171/89,. od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 164)

27. Ugovor o djelu zbog djelimi~nog neispunjenja obaveze izvo|a~a, mo`e se po zahtjevu naru~ioca raskinuti u dijelu u kome nije izvr{en, uz obavezu naknade {te- te.

(Vs BiH, Rev. 184/87, od 17. 12. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 25)

28. Stranke mogu ugovorom isklju~iti pravilo o istovremenom ispunjenju ~i- nidbi iz ugovora, i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovor- na strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.

(Vs BiH, Rev. 99/85, od 14. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 11)

29. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvi|enom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspje{no protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut.

(Vs BiH, Rev. 224/85, od 25. 4. 1985. – Bilten Vs BiH 2/85 - 11)

30. Nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora o kupoprodaji robe po zahtjevu tuioca, kao prodavca isporu~ioca, kada je u prethodnoj parnici pravosnano utvr|e- na obaveza prodavca (ovdje tu`ioca) da izvr{i ugovor i isporu~i robu.

(Vs S, broj Prev. 231/94. – Bilten 4/1994)

Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora

^lan 125.

(1) Kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa du`nik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

(2) Ali, povjerilac moe odrati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti du`nika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, mo`e izjaviti da raskida ugovor.

(4) Ova pravila va`e kako u slu~aju kad su ugovorne strane predvidjele da }e se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odre|enom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bitan sastojak ugovo- ra po prirodi posla.

________

1. Kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak (ele- menat) ugovora pa dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po sa- mom zakonu. Stranka koja je potpuno ili djelimi~no izvr{ila ugovor ima pravo zahti- jevati da joj se vrati ono {to je dala, a strana koja vra}a novac duna je platiti zateznu kamatu od dana kada je primila isplatu.

Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca da mu tu`eni vrati iznos od ............ dinara koji je uplatio njegovom pravnom prethodniku na ime kupoprodaj- ne cijene za gra|evinski materijal (beton i betonske proizvode).

Prema utvr|enom ~injeni~nom stanju na osnovu koga su donesene prvostepe- na i drugostepena presuda, proizilazi da je tuilac sa pravnim prethodnikom tuene GP “Obnova” Kneevo, zaklju~io ugovor o prodaji gra|evinskog materijala (beton i betonski proizvodi), da je tuilac dana 3. 4. 1992. godine, preko Stambene zadruge “Progres” iz Kneeva uplatio iznos od ............ dinara, da je prethodnik tuenog 6.

    1. godine, pod brojem 03 - 97/92 ispostavio fakturu tuiocu, da su ugovorne stranke ugovorile rok od 30 dana za isporuku ugovorene robe, da se tuilac obra}ao prethodniku tu`enog 20. 4. 1992, 4. 5. i 7. 5. 1992. godine za ispunjenje ugovora i da sada{nja vrijednost gra|evinskog materijala, koja je bila predmet prodaje, iznosi .............. dinara.
Pravilno su ni`estepeni sudovi primijenili materijalno pravo iz ~lana 124,
  1. st. 1. i 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima “Slubeni list SFRJ”, br. 29/78 sa izmjenama i dopunama u broju 39/91, u daljem tekstu: ZOO), kada su usvo- jili tubeni zahtjev jer su niestepeni sudovi utvrdili da je raskid ugovora o prodaji nastupio po zakonu, i obavezali tuenog da vrati nov~ani iznos primljen u izvr{enju tu`io~eve ugovorne obaveze pla}anja cijene za predmet prodaje.

Po odredbi ~lana 124. ZOO u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana mo`e, ako nije {ta drugo odre|eno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi|enim u idu}im ~lanovima, raskinuti ugo- vor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu~aju ima pravo na naknadu {tete.

Prema odredbi ~lana 125.st. 1. ZOO, kad ispunjenje obaveze u odre|enom ro- ku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa du`nik ne ispuni obavezu u tom roku, ugo- vor se raskida po samom zakonu.

U ovom konkretnom slu~aju niestepeni sudovi su pravilno utvrdili da su ugovorne stranke ugovorile ispunjenje obaveze u fiksnom roku od 30 dana od dana ispostavljanja fakture od 6. 4. 1992. godine, koji je bitan sastojak ugovora o prodaji, i istekom ovog roka 6. 5. 1992. godine po zakonu je nastupio raskid ugovora, pa stoga je pravilan pravni zaklju~ak niestepenih sudova da tuiocu, kao kupcu, pripada pra- vo da u smislu odredbe ~lana 132. stav 2. ZOO trai povra}aj onoga {to je dao tu`e- nom, kao prodavcu u izvr{enju svoje ugovorne obaveze pla}anja cijene.

Kako su niestepeni sudovi utvrdili da je tuilac platio ugovorenu cijenu koja je predmet ugovora o prodaji, a me|u parni~nim strankama nesporna je visina tube- nog zahtjeva koja se odnosi na vrijednost gra|vinskog materijala koji je bio predmet ugovora o prodaji prema cijenama u vrijeme dono{enja prvostepene presude, koju tu- eni u toku postupka nije osporavao, to je pravilna odluka niestepenih sudova kada su tuenog obavezali da plati nov~ani iznosi od ............dinara sa zakonskom ka- matom po~ev od dono{enja prvostepene presude 15. 5. 1997. godine pa do isplate.

(Vs RS, Rev. 65/98, od 22. 12. 1998. - Bilten 1/1999 – 56)

2. Obzirom na strogu zakonsku sankciju raskida fiksnog ugovora zbog nei- spunjenja, volja stranaka da zaklju~e takav ugovor mora biti izra`ena nedvosmisleno: bilo da je ispunjenje u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla ili da je ugovoreno da }e se ugovor smatrati raskinut ako ne bude ispunjen u odre|enom roku (~lan 125. stav 4. ZOO).

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 21)

3. Stranke moraju izri~ito ugovoriti da je rije~ o fiksnom poslu iako je fiksni rok bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

Iz obrazloenja citiramo: “Prema ~l. 125. st. 1. ZO0 kad ispunjenje obveze u odre|enom roku predstav- lja bitan sastojak ugovora, a dunik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Da bi bila rije~ o fiksnom poslu, u ugovoru mora biti odre|eno da je to bila volja ugovornih strana, osim ako je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Priroda konkretnog posla (prodaja sportskih papu~a) ne upu}uje na to da je rok isporuke sam po sebi bitan sastojak ugovora. Pre- ostaje dakle da se analizom ugovornih odredbi utvrdi jesu li ugovorne strane predvi- djele rok isporuke kao bitan sastojak ugovora. Ugovor o prodaji od 22. 03. 1990. po- sve sigurno nije fiksni pravni posao. U ~l. 4. toga ugovora odre|eno je: “Rok isporu- ke predmetne robe je 15 dana po otvaranju akreditiva”. Kada bi tako ugovoreni rok bio bitan sastojak ugovora, onda bi zapravo svi pravni poslovi u kojima je odre|en rok ispunjenja bili fiksni pravni poslovi, pa ne bi ni trebala izjava o raskidu i ostav- ljanju naknadnog primjerenog roka za ispunjenje. Iz ugovora me|utim mora biti vi- dljivo, pa ne moraju biti upotrijebljene i takve rije~i iz kojih se to mo`e zaklju~iti, da je volja ugovornih strana bila da se obveza mora ispuniti u to~no ugovorenom roku (npr. fiksno 15 dana nakon otvaranja akreditiva ili kasatomom klauzulom da }e se ugovor o suprotnom smatrati raskinutim).“

(Vts RH, P`. 1557/95, od 13. 2. 1996. - Zbirka 4 – 23)

4. Odredbe ~l. 125. st. 1. ZOO odnose se na fiksni ugovor, gdje neispunje- njem ugovora o roku nastupa raskid ugovora po samom zakonu. Kako je ugovor prestao da postoji samom ~injenicom neispunjenja obaveze (isplata kupoprodajne ci- jene), to nije potrebno dati naknadni rok.

Odredbe st. 2. i 3. ~lana 125. ZOO, koje govore o razumnom roku, predstav- ljaju mogu}nost povjerioca da odr`i ugovor na snazi.

(Vs S, broj Prev. 404/97. – Bilten 2/1998)

5. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elemen- tom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izri~ito ugovoren.

Iz obrazlo`enja:

Prema odredbama iz ~lana 125. u vezi sa ~lanom 26. Zakona o obligacionim odnosima, da bi se ugovoreni termini ispunjenja neke ugovorne obaveze, koja se ina- ~e prema vrsti ugovora ne smatra njegovim bitnim elementom (u konkretnom slu~aju radi se o kupoprodajnom ugovoru, pa su njegovi bitni elementi samo predmet i cije- na), mogao smatrati tako|e bitnim elementom potrebno je da stranke na nedvosmi- slen na~in obostrano izraze saglasnu volju o tome da ispunjenje obaveze jedne od njih (u ovom slu~aju pla}anje cijene) u odre|enom roku predstavlja bitan elemenat ugovora, {to zna~i da takvu klauzulu izri~ito unesu u pismenu ispravu ugovora, ili u protivnom da pru`e odgovaraju}e dokaze da je me|u njima zaista bila postignuta izri~ita i nedvosmislena saglasnost o tome.

(Vs BiH, Rev. 743/89, od 18. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 37)

6. Kad ispunjenje obveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak ugovo- ra, a du`nik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

(Vts RH, I P. 2838/93, od 22. 3. 1994. - Praxis 2 – 32) **7**. Ugovorna strana koja tvrdi da je ispunila obvezu duna je to i dokazati. Narud`benica i ra~un nisu dokaz o ispunjenju obveze.

(Vts RH, P`. 2401/94, od 14. 9. 1994. - Zbirka 3 - 25)

8. Kod ugovora o sukcesivnoj isporuci ambala`e u precizno utvr|enim roko- vima radi pakovanja sezonske robe, rok isporuke predstavlja bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

Iz obrazloenja: Iz ugovora (zaklju~nice nedvosmisleni proizilazi da su ugovorne strane ugo- vorile sukcesivnu isporuku sloivih kutija i predvidjele kako rokove isporuke, tako i vrstu i koli~ine sloivih kutija koje je tuilac kao prodavac bio duan sukcesivno isporu~iti tuenome kao kupcu u roku od tri prva mjeseca 1984. godine, sa rokom ot- preme od 20 dana. Iz ugovora i okolnosti posla, a u vrijeme zaklju~enja ugovora, tu- iocu je moralo biti poznato da tueni sloive kutije kupuje za pakovanje sezonske robe koju je planirao proizvesti u odre|enom roku i da tueni ima interes za ispunje- nje obaveza samo ako isporuka kutija bude izvr{ena ta~no o roku. Dakle, iz prirode posla nesumnjivo je proizilazilo da je ispunjenje ugovora u odre|enom roku bio bitan sastojak ugovora i da se ugovor raskida samim neispunjenjem o roku (~lan 125. Za- kona o obligacionim odnosima , (“Slu`beni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85 i 46/85).

Me|u strankama nije sporno da je iz prvog mjeseca spornih ...... sloivih ku- tija tuilac isporu~io tuenom po otpremnici broj 344/84 od 15.3. 1984. godine, zaje- dno sa isporukom kutija za tre}i mjesec, koje je tueni odbio da primi, jer je radi pa- kovanja ve} proizvedene sezonske robe morao kutije kupiti od drugog prodavca. Tu- eni nije imao nikakvog interesa da primi isporuku spornih kutija van ugovorenog roka, jer time nije ostvarivao cilj ugovora, pa je pravilno postupio kada je odbio pri- jem spornih kutija i bez obzira na razloge zbog kojih tuilac nije u ugovorenom roku izvr{io isporuku.

(Vs BiH, P`. 538/88, od 31. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 62)

9. Odredba ugovora da ispunjenje u roku predstavlja bitan sastojak ugovora ne otklanja primjenu zakonske odredbe da se ugovor ne mo`e raskinuti zbog neispu- njenja neznatnog dijela obveze (~l. 131. ZO0).

(Vs H, Rev. 1941/83, od 28. 3. 1984. – Psp 25 – 72)

10. Kada u roku u kome povjerilac moe obavijestiti dunika da zahtijeva ispunjenje fiksnog pravnog posla (ugovora), dunik preda mjenicu kao sredstvo obezbje|enja pla}anja cijene iz ugovora, moe se smatrati da je povjerilac odr`ao ugovor na snazi ukoliko je sa znanjem zastupnika povjerioca mjenica napla}ena o ro- ku dospije}a.

(Vs BiH, P`. 577/89, od 15. 11. 1990. – Bilten Vs BiH 4/90 – 38)

11. Neispunjenjem obaveze u roku kod fiksnog pravnog posla, ugovor se smatra raskinutim. Ne smatra se da je ugovor o djelu odran na snazi time {to je zna- tno iza isteka roka poslenik poslao naru~iocu djelimi~no ura|eni elaborat, a naru~ilac pristao da plati dio cijene koji odgovara angaovanju poslenika.

Iz obrazlo`enja:

Ako je u ugovoru stranaka bio ugovoren rok ispunjenja obaveze tuioca - izvo|a~a radova kao bitan sastojak, tako da se radi o fiksnom pravnom poslu, ugovor se smatra raskinutim u ~asu kada dunik padne u docnju (Op{ta uzansa za promet ro- bom broj 225, koja se primjenjivala i kod ugovora o djelu, odnosno gra|enju izme|u privredno-pravnih subjekata, u nedostatku pozitivnih propisa, u vrijeme zaklju~enja i ispunjenja konkretnog ugovora, kojoj u cjelini odgovara ~lan 125. Zakona o obIigaci- onim odnosima). U takvom slu~aju je ugovor mogao odrati na snazi samo povjerilac ako po isteku roka bez odlaganja obavijesti dunika da ugovor odrava na snazi, odnosno da zahtijeva ispunjenje ugovora. Neprihvatljiv bi bio stoga stav prvostepe- nog suda da ugovor stranaka ipak nije raskinut po{to tuena nije saop{tila tuiocu bez odlaganja da ugovor raskida, te {to nije u razumnom roku traila ispunjenje ugovora.

U konkretnom slu~aju ne bi se moglo smatrati da je ugovor odran na snazi time {to tuena nije vratila elaborat koji joj je znatno po isteku roka iz ugovora po- slao tuilac, a koji ne predstavlja cjelovit rad naru~en ugovorom, tim prije {to tuena u dopisu upu}enom tuiocu kratko po prijemu elaborata, izvje{tava tuioca da ne}e isplatiti cijenu iz III privremene situacije, a poziva tuioca na dogovor o cijeni za izradu primljenog dijela elaborata (ovim tuena izra`ava uvjerenje da je ugovor ras- kinut, a spremna je da naknadu za dio obavljenog rada u mjeri u kojoj joj takav rad koristi).

(Vs BiH, P`. 275/87, od 26. 8. 1988. – Bilten Vs BiH 1/89 – 36)

12. Ispunjenje obveze u odre|enom roku bitan je sastojak ugovora ako su stranke tako ugovorile ili ako to proizilazi iz prirode posla.

Iz obrazloenja citiramo: “Nema osnove, na temelju rezultata provedenog postupka, zaklju~ivati da je u ovom slu~aju isplata kupovnine u roku bitan sastojak ugovora ~ije neispunjenje ima kao posljedicu raskid ugovora jer to stranke nisu ugovorom izri~ito predvidjele niti priroda sklopljenog posla na to upu}uje. U pogledu raskida spornog ugovora o~ito nema mjesta da se primijeni odredba ~l. 125. Z00, dok tuiteljica ne upu}uje na to da bi postojale pretpostavke za raskid ugovora na temelju odredbe ~l. 126. Z00 koja ure- |uje raskid ugovora u kojem ispunjenje o roku nije bitan sastojak ugovora.“

(Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. – Psp 43/70)

13. Kada ispunjenje obaveze u odre|enom roku predstavlja bitan sastojak ugovora (“vai opcija do”), a dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raski- da po samom zakonu.

(Vs S, broj Prev. 605/95, - Bilten 2/1996)

14. S obzirom na strogu zakonsku sankciju raskidanja fiksnog ugovora zbog neispunjenja, volja stranaka da zaklju~e takav ugovor mora biti izra`ena nedvosmi- sleno: bilo da je ispunjenje u odre|enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla

ili da je ugovoreno da }e se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odre- |enom roku.

(Vs BiH, P`. 11/84, od 21. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 13)

15. Ugovor o pru`anju ugostiteljskih usluga |a~koj ekskurziji raskida se po samom zakonu, ako prostorije ugostiteljske organizacije nisu pripremljene za smje- {taj u~esnika ekskurzije u ugovoreno vrijeme.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud pravilno utvr|uje da tuilac nije izvr{io ugovornu obavezu odgovaraju}im smje{tajem u~enika i profesora, jer prostorije u kojima je ponu|en smje{taj u~enika i profesora su bile svjee okre~ene i lakirane, u njima su zate~ene kante sa kre~om i molerske ljestve, dok je u ostalim prostorijama vr{eno spremanje i izno{enje namje{taja. Prvostepeni sud pravilno zaklju~uje da tuilac nije ponudio od- govaraju}i smje{taj i da je to razlog za raskid ugovora krivnjom tu`ioca.

S obzirom na karakter ovog ugovora, do raskida dolazi po samom zakonu, jer je uredno ispunjenje obaveze ugostitelja u ugovoreno vrijeme bitan sastojak ugovora po prirodi posla, a izjavu da ugovor raskida ovla{teno je bilo da da lice koje je pre- dvodilo u~eni~ku ekskurziju (~lan 125. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, P`. 421/88. od 31. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 61)

Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora

^lan 126.

(1) Kad ispunjenje obaveze u odre|enom roku nije bitni sastojak ugovo- ra, dunik zadrava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povje- rilac da zahtijeva njeno ispunjenje.

(2) Ali, ako povjerilac eli raskinuti ugovor, mora ostaviti duniku pri- mjeren naknadni rok za ispunjenje.

(3) Ako du`nik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste po- sljedice kao i u slu~aju kad je rok bitni sastojak ugovora.

________

1. Pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja prestaje nakon {to zastari neizmireno potraivanje iz ugovora, pa se ne moe zahtijevati ni restitucija datog po ugovoru.

Iz obrazlo`enja:

Ovaj sud prihvata implicite izraen stav u obrazloenju prvostepene presude da se gubi pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja (~l. 124. i 126. Zakona o obli- gacionim odnosima), ukoliko se ugovor ne raskida po samom zakonu (~lan 125. ZOO), ako izjava o raskidu nije data prije nastupa zastarjelosti prava da se zahtjeva ispunjenje ugovora. Druga~iji stav bi omogu}io izigravanje prinudnih normi o zastari potraivanja. Raskid ugovora jednostranom izjavom, ako se ne radi o fiksnom roku za ispunjenje obaveze, moe da uslijedi samo nakon {to povjerilac pozove dunika da ispuni svoju obavezu, ostavljaju}i mu zato, u pravilu, primjeren naknadni rok za ispunjenje obaveze - ~l. 126, 127. i 128. ZOO. Kada zastari pravo da zahtijeva ispu- njenje ugovora, obligacija se pretvara u naturalnu i povjerilac gubi pravo da zahtijeva njeno ispunjenje prinudnim putem, {to zna~i da ne moe ni da prisiljava dunika na ispunjenje prijetnjom da }e jednostrano raskinuti ugovor. Kako je dato po ugovoru, nakon {to prestane mogu}nost njegovog raskida zbog neispunjenja, primljeno po va- ljanom pravnom osnovu (ugovoru koji nije prestao ex tunc), ne moe se tra`iti vra}a-

nje datog, ne samo pozivom na odredbe ~lana 132. stav 2. ZOO, ve} ni po osnovu iz ~lana 210. ZOO.

(Vs FBiH, P`. 179/00, od 29. 5. 2001. – Bilten Vs FBiH 1/2001 - 26)

2. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvi|enom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine, dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspje{no protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut shodno ~lanu 124. i 126. ZOO.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 20)

3. Raskid ugovora stranke se osloba|aju svojih ugovornih obaveza, ali ako je jedna strana izvr{ila ugovor ima pravo da joj se vrati ovo {to je dala.

(Vs S, broj Prev. 539/95. – Bilten 2/1996)

4. Kad ispunjenje u roku nije bitni sastojak ugovora a du`nik ne ispuni obve- zu u naknadnom roku, ugovor se rasida po samom zakonu kao i u slu~aju kad je rok bitan sastojak ugovora.

Iz obrazlo`enja:

"Nije osnovan revizijski prigovor pogre{ne primjene materijalnog prava, jer su po ocjeni ovog revizijskog suda niestupanjski sudovi pravilno primijenili materi- jalno pravo kada je naloeno tueniku da isplati tuitelju 2.200 DEM u protuvrije- dnosti kuna prema te~aju na dan isplate. U postupku je, naime, utvr|eno da je tuitelj sa pravnim prednikom tuenika po ugovorima na dan 7.VII. i 15.VII.1990. g. ugovo- rio obvezu tuenika da mu izradi telefonsku instalaciju i da mu ukop~a telefonski aparat na javnu PTT mreu i to najkasnije do 31.XII.1993. g., uz obvezu da mu ispla- ti dinarsku protuvrijednost od 2.200 DEM, koju je uredno tuitelj ispunio, a da tue- nik svoju obvezu nije ispunio niti u naknadno utana~enom roku tijekom cijelog mje- seca sije~nja 1994. g., pa da je tako ugovor me|u strankama raskinut temeljem ~l.

  1. st. 3. Zakona o obveznim odnosima."

(Vs RH, Rev. 1575/95, od 24. 9. 1998. – Izbor odluka 1/1999 – 27/116 i Gp, broj 5/00)

5. Primjerenost naknadnog roka za ispunjenje obaveze isplate cijene odre|uje se prema du`ini ugovorenog roka za ispunjenje te obaveze i vremenu docnje od iste- ke ugovorenog roka do odre|ivanja naknadnog roka.

Iz obrazlo`enja:

Tuilac je prihvatio ugovornu odredbu kojom se obavezao da dio cijene plati u roku od 7 dana od dana prijema aneksa, pod prijetnjom raskida ugovora, koja po- drazumijeva pravo tuene na ovaj raskid ako tuilac ne ispuni obavezu u tom roku. Tuilac je ovu obavezu mogao ispuniti sve do proteka i naknadno ostavljenog roka od strane tuene. Do odre|ivanja naknadnog roka protekao je {estostruko dui period vremena od roka u kom je tuilac bio duan ispuniti obavezu. Kad je ugovorom odre- |en rok od 7 dana za ispunjenje dijela obaveze, onda je naknadni rok od 3 dana pri- mjeren rok za njeno ispunjenje. Primjerenost roka cijeni se u konkretnoj situaciji, pa je za ocjenu primjerenosti ovog roka relevantno da je tuilac do ostavljanja nakna- dnog roka imao dui vremenski period u kom je mogao pripremiti izvr{enje obaveze u naknadno ostavljenom roku. Zato tu`ilac neosnovano prigovara da naknadno ostav- ljeni rok nije primjeren rok u smislu ~lana 126. stav 2. Zakona o obligacionim odno- sima.

(Vs BiH, P`. 791/90, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 37)

6. Stranke mogu ugovorom isklju~iti pravilo o istovremenom ispunjenju ~ini- dbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna

strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.

(Vs BiH, Rev. 99/85, od 14. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 11)

7. Kod nefiksnih poslova kada jedna ugovorna stranka ho}e da odustane od ugovora zbog docnje protivne strane, du`na je o tome obavijestiti protivnu stranu i dati joj, ako to dopu{ta priroda posla, primjeren naknadni rok u cilju izvr{enja ugovo- ra.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2001., str. 29)

8. Da bi tuitelj osnovano mogao zahtijevati vra}anje pla}ene cijene, moralo se najprije rije{iti pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja, ako je raskid stvarno nastupio zbog neispunjenja od strane tuenika, i je li do neispunjenja do{lo nakon {to je tu`eniku dan primjeren naknadni rok za ispunjenje (~l. 126. Z00).

(Vts RH, P`. 1233/94, od 17. 1. 1995. – Zbirka 3 – 54)

9. Kada su stranke izri~ito ugovorile obavezu prodavca automobila da do odre|enog roka obezbijedi isprave potrebne za registraciju prodatog automobila, ku- pac mo`e raskinuti ugovor zbog neispunjenja, ako prodavac ne ispuni ovu ugovornu obavezu u primjerenom naknadnom roku koji odredi kupac.

(Vs BiH, Rev. 539/85, od 27. 2. 1986. – Bilten Vs BiH 2/86 - 8)

10. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P`. 105/97, od 30. 09. 1997, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 124. ZOO. 11. 1. Ako je ugovor raskinut pod nekim od uslova predvi|enim u ~lanovima

      1. Zakona o obligacionim odnosima, strana koja po osnovu restitucije vra}a novac du`na je platiti zateznu kamatu od dana kod je isplatu primila bez obzira da li je odgovorna za neispunjenje ugovora.

Ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kad je ugovor poni{ten, zatezna kamata pla}a se po odredbi ~lana 214. Zakona o obligacionim odnosima.

  1. Zatezna kamata i u slu~aju raskida i u slu~aju poni{tenja ugovora u privredi pla}a se po stopi koju na osnovu odredbe ~lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima propisuje Savezno izvr{no vije}e.
(Stav XXXV zajedni~ke sjednice biv{ih vrhovnih sudova, Beograd 4. i 5. 11.
  1. – Bilten Vs BiH 1/88 – 154) 12. Kad prodavatelj raskine ugovor a da kupcu nije dao primjeren rok za is- platu ostatka cijene, valja smatrati da je ugovor raskinut krivnjom prodavatelja.
(Vs H, Rev. II 18/87, od 4. 11. 1987. – Psp 39 – 73)

13. Prodavac koji je odmah po dospije}u obaveze, svojim pona{anjem dao povoda kupcu za zaklju~ak da ne}e prihvatiti isplatu kupoprodajne cijene (izmijenio je bravu na prodatoj zgradi nakon predaje klju~eva kupcu), ne mo`e jednostrano ras- kinuti ugovor zbog neispunjenja obaveze kupca u ugovorenom roku.

(Vs BiH, Rev. 93/86, od 22. 5. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 16)

14. Prodavac ne mo`e zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja ako ku- pac nije platio u ostavljenom roku zahtijevanu razliku u cijeni, nastalu zbog promije- njenih okolnosti, sve dok visina te obaveze ne bude izme|u ugovornih stranaka spo- razumno utvr|ena.

Iz obrazloenja: Tueni - prodavac je tu`iocu ostavio naknadni rok od tog dana za ispunjenje obaveze. Teleksom od 21. 4.1988. godine, zahtijevaju}i isplatu razlike u cijeni o ko-

joj u tom ~asu nije bio postignut dogovor parni~nih stranaka, pa po ugovoru i nije postojala obaveza pla}anja. Osnovan je stoga zaklju~ak prvostepenog suda da se tu- eni ne moe pozivati na raskid ugovora u smislu ~lana 126 stav 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima, zbog nepla}anja razlike cijene u ostavljenom roku. Dopisom tuioca - kupca od 16. 5. 1988. godine, po prvi put je prihva}ena kona~na cijena koju je zahtijevao tueni pa je tek prijemom ovog dopisa od strane tuenog, do{lo do za- lju~enja aneksa ugovora (~lan 31. stav 1. ZOO) sa novim rokom pla}anja utvr|enim na 20. juni 1988. godine. Tuilac nije platio ostatak cijene u tom roku, ali tueni nije koristio ovla{tenje iz ~lana 126. Zakona o obligacionom odnosu, da tuiocu ostavi naknadi primjeren rok za ispunjenje ove obaveze i da tek po proteku toga roka je- dnostavno raskine ugovor, ve} je teleksom od 22. 6. 1988. godine, bez ovla{}enja u ugovoru ili zakonu, izjavio da ugovor smatra raskinutim. Na takav na~in nije moglo do}i do jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze tuioca, pa je tui- lac, koji je u me|uvremenu (sa zaka{njenjem od samo dva mjeseca), platio razliku u cijeni, ovla{ten da zahtijeva ispunjenje ugovora predajom prodanog stana.

(Vs BiH, P`. 499/89, od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 40)

15. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvi|enom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspje{no protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut.

(Vs BiH, Rev. 224/85, od 25. 4. 1985. – Bilten Vs BiH 2/85 - 11)

Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

^lan 127.

Povjerilac moe raskinuti ugovor bez ostavljanja duniku naknadnog ro- ka za ispunjenje ako iz dunikovog dranja proizilazi da on svoju obavezu ne}e izvr{iti ni u naknadnom roku.

________

1. Ugovor o djelu zbog djelimi~nog neispunjenja obaveze izvo|a~a, mo`e se po zahtjevu naru~ioca raskinuti u dijelu u kome nije izvr{en, uz obavezu naknade {te- te.

Iz obrazlo`enja:

Parni~ne stranke su u februaru 1980. godine zaklju~ile pismeni ugovor o izra- di gra|evinske stolarije, prema tom ugovoru tuiteljica je trebala da tuenom isplati naknadu u iznosu od 180.000 dinara i pribavi materijal; tuiteljica je svoje ugovorne obaveze u cijelosti ispunila, a tueni je samo dio stolarije napravio i ugradio u ku}u tuiteljice. Utv|eno je da je opisanim ugovorom tueni osim izrade preuzeo i obave- zu ugra|ivanja stolarije.

Polaze}i od opisanih ~injeni~nih utvr|enja, niestepeni sudovi su pravilno za- klju~ili da se u konkretnom slu~aju radilo o ugovoru o djelu, koji je definisan odre- dbom ~lana 600. Zakona o obligacionim odnosima, da je tueni bio duan da izvr{i ugovorne obaveze onako kako je ugovoreno i po pravilima posla (~lan 607. stav 1. citiranog zakona), da je taj ugovor u jednom dijelu izvr{en, pa je izveden ispravan zaklju~ak da su se u pogledu neispunjenih ugovornih obaveza tuenog, ispunili uslo- vi iz ~lana 124. u vezi sa ~lanom 127. Zakona o obligacionim odnosima, za raskid ugovora u tom dijelu. Stoga su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (~lan 262. stav 2. u vezi sa ~lanam 266. stav 1. Zakona o obligacionim odnosi- ma), kada su tuenog obvezali da tu`iteljici naknadi i prouzrakovanu {tetu.

(Vs BiH, Rev. 184/87, od 17. 12. 1987. – Bilten Vs ViH 2/88 – 25)

2. Kada {pediter koji se ugovorom obavezao da }e obaviti vanredni prevoz specijalnog tereta, sa pravom izbora najpovoljnijeg putnog pravca, odbija da ugovor izvr{i, s obrazloenjem da ne moe dobiti propisanu pismenu saglasnost organizacije udruenog rada koja upravlja putevima, za prevoz planiranim pravcem, te ispunjenje ugovora uslovljava pove}anjem cijene, nalogodavac je ovla{ten da ugovor raskine, a nije duan da {pediteru naknadi tro{kove pripreme za prevoz.

U tom slu~aju ne primjenjuje se ~lan 828. Zakona o obligacionim odnosima.
(Vs BiH, P`. 387/83, od 25. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 2/84 - 44)

3. Prodavac je ovla{ten da jednostrano raskine ugovor o kupoprodaji i bez os- tavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje obaveze pla}anja cijene, ako ku- pac nije platio u duem periodu (dvije godine) ni dio ugovorene cijene, koju je bio duan u cjelini uplatiti u roku od 15 dana od dana zaklju~enja ugovora, jer se iz ta- kvog pona{anja kupca moe zaklju~iti da ne}e svoju obavezu izvr{iti ni u nakna- dnom roku. U tom slu~aju prodavac moe traiti da sud utvrdi da je ugovor raskinut od dana kada je saop{tio tuenome da ga smatra raskinutim.

(Vs BiH, P`. 165/85, od 16. 8. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 14)

4. Kada se trai raskid ugovora zbog neisplate kupoprodajne cijene za isporu- ~enu robu, prvostepeni sud nije duan utvr|ivati krivicu za raskid jer je pravo tuioca po ~lanu 124. ZOO da bira da li }e traiti raskid ugovora i povra}aj robe po ~lanu

  1. ZOO ili ispunjenje ugovora – isplatom kupoprodajne cijene.
(Vs S, broj Prev. 44/95, od 8. 2. 1995. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

5. Odbijanje du`nika da plati cijenu za robu koju je preuzeo njegov pravni prethodnik, tvrde}i pri tome da nije u pravnom odnosu sa povjeriocem, je osnov za raskid ugovora o prodaji i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.

(Vs S, broj II Rev. 394/95, od 27. 9. 1995. – Gp, broj 5/00)

6. Kad prodavatelj, koji je ujedno i proizvo|a~ betonskih blokova, mjesec da- na poslije ugovorenog roka za isporuku jo{ nije ni proizveo te blokove, kupac iz toga moe osnovano zaklju~iti da prodavatelj svoju obvezu ne}e ispuniti ni u naknadnom roku, pa moe uz prethodnu hitnu obavijest raskinuti ugovor zbog neispunjenja i bez ostavljanja takvog roka i zahtijevati vra}anje unaprijed pla}ene cijene s pripadaju}im kamatama (~l. 127., 130. i 132. st. 2. i 5. ZOO).

(Vps H, P`. 954/82, od 2. 11. 1982. – Psp 22 – 165)

Raskidanje ugovora prije isteka roka

^lan 128. Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze o~igledno da jedna strana ne}e ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana mo`e raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu {tete.

________

1. Kad je op}epoznato da banka neosnovano odbija ispunjenje svojih obveza prema deponentima temeljem ugovora o oro~enju deviznih sredstava, deponent je ovla{ten jednostranom izjavom volje raskinuti ugovor prije isteka roka oro~enja.

Iz obrazloenja: "Prema odredbi iz ~l. 128. ZOO u slu~aju kad je prije isteka roka za ispunje- nje obveze o~ito da jedna strana ne}e ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana moe raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu {tete. Dakle, ova odredba daje ovla{tenje ugovornoj strani da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i prije nego je nastu- pio rok ispunjenja ako je o~ito da druga strana ne}e ispuniti svoju obvezu. Suprotno

navodima revizije, do raskida ugovora ne dolazi samo kad se ostvare ugovorne pre- tpostavke, ve} i u slu~ajevima kad sam zakon predvi|a mogu}nost raskida ugovora, a {to je upravo ovdje slu~aj. Op}epoznata a i neprijeporna okolnost da tuena banka neosnovano odbija ispunjenje svoje obveze isplate {tednih uloga po vi|enju opravda- va zaklju~ak da tu obvezu tuenik ne bi ispunio ni prema tuitelju nakon isteka roka oro~enja njegova {tednog uloga, pa je stoga tuitelj osnovano, sukladno odredbi iz ~l.

  1. ZOO, jednostranom izjavom volje predmetni ugovor raskinuo."
(Vs RH, Rev. 2186/94, 13. 11. 1996. – Izbor odluka 1/1997 – 10/53)

Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama

^lan 129.

(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni je- dnu obavezu, druga strana mo`e, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogle- du svih budu}ih obaveza, ako je iz datih okolnosti o~igledno da ni one ne}e biti ispunjene.

(2) Ona mo`e raskinuti ugovor ne samo u pogledu budu}ih obaveza nego i u pogledu ve} ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunje- nja nema interesa za nju.

(3) Du`nik mo`e odr`ati ugovor ako da odgovaraju}e obezbje|enje.

Du`nost obavje{tavanja

^lan 130. Povjerilac koji zbog neispunjenja dunikove obaveze raskida ugovor, duan je to saop{titi du`niku bez odlaganja.

Kad se ugovor ne mo`e raskinuti

^lan 131.

Ugovor se ne mo`e raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obave- ze.

________

1. Ocijenjeno je da neisplata gotovo jedne ~etvrtine cijene ne predstavlja nei- spunjenje neznatnog dijela ugovorene obveze.

Iz obrazloenja citiramo: “Tuitelji se neosnovano pozivaju na ~l. 131. ZOO, jer se ugovor po toj za- konskoj odredbi ne moe raskinuti samo onda ako je rije~ o neispunjenju neznatnog dijela obveze, a o takvom slu~aju nije rije~ u ovom predmetu, jer tuitelji nisu ispuni- li gotovo jednu ~etvrtinu svoje ugovorene obveze.“

(Vs RH, Rev. 159/97, od 21. 4. 1999. - Izbor oduka 2/1999 – 27)

2. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja, naru~ilac koji je koristio ne- dovr{en projekt, du`an je da plati projektantu odgovaraju}u naknadu.

Iz obrazloenja: U ovom sporu treba po}i od odredbe ~lana 131. Zakona o obligacionim odno- sima, prema kojoj se ugovor ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveza, kao i odredbe ~lana 310. stav 1. citiranog zakona, prema kojoj povjerilac ni- je duan primiti djelimi~no ispunjenje, osim ako priroda obaveze druk~ije ne nalae, te s tim u vezi posebno provjeriti navod albe da li je i u kojem obimu tueni izveo radove po tuio~evom projektu, u kom slu~aju tueni ne bi mogao tvrditi da nije pri-

mio djelimi~no ispunjenje obaveze od strane tu`ioca, niti odbiti svoju obavezu da mu s tim u vezi isplati djelimi~nu naknadu, pa i u slu~aju da je osnovan zahtjev za raskid ugovora (~lan 132. stav 2. ZOO).

(Vs BiH, G`. 43/88, od 31. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 40)

3. Ocijenjeno je da se ugovor ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze kad neispla}eni iznos koji duguje kupac iznosi manje od 10% kupovne cijene (stana izgra|enoga za tri{te), to~nije 7,7%.

(Vs H, Rev. 2504/87, od 29. 6. 1988. – Psp 42 – 55)

4. Djelimi~no neispunjenje ugovorne obaveze mo`e biti razlog za raskid ugo- vora, kada druga strana usljed toga ne ostvaruje iz ugovora onu korist koja u takvoj situaciji normalno sljeduje, ~ime se u su{tini osuje}uje cilj ugovora.

(Vs S, broj Prev. 552/95. – Bilten 2/1996)

Dejstvo raskida

^lan 132.

(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobo|ene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne {tete.

(2) Ako je jedna strana izvr{ila ugovor potpuno ili djelimi~no, ima pravo da joj se vrati ono {to je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vra}anje datog, uzajamna vra}anja vr{e se po pravilima za izvr{enje dvostranih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u me|uvreme- nu imala od onoga {to je du`na vratiti, odnosno naknaditi.

(5) Strana koja vra}a novac du`na je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila.

________

1. Naru~ilac ne mo`e zbog nedostatka gra|evine zahtijevati od izvo|a~a da mu preda drugi odgovaraju}i stan.

Iz obrazloenja: “Naru~ilac koji se koristi pravom prema izvo|a~u zbog nedostataka gra|evi- ne (vidljivih, skrivenih ili nedostataka koji se ti~u njene solidnosti) ako je o tim ne- dostacima u zakonom propisanom roku obavijestio izvo|a~a, moe zahtijevati od izvo|a~a da nedostatke otkloni u primjerenom roku, da sam otkloni nedostatke na ra- ~un izvo|a~a, da zahtijeva smanjenje cijene za radove izvedene sa nedostatkom i naj- zad da zahtjeva raskid ugovora. Raskidom ugovora obje stranke bi bile oslobo|ene svojih obaveza, izuzev obaveze za naknadu {tete. Raskidom ugovora nastupili bi za ugovorne strane i odre|eni pravni u~inci, a jedan od u~inaka jeste i obaveza tuenog da vrati novac koji je primio od tuitelja i da mu plati zateznu kamatu od dana kada je primio isplatu (~lan 132. stav 2. i 5. ZOO)“.

(Vs FBiH, P`. 21/99, od 18. 8. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 43)

2. Raskidom ugovora nastaje obaveza vra}anja datog s tim da onaj ko vra}a novac pla}a i kamatu od dana uplate novca pa do dana kada }e novac biti vra}en.

Iz obrazlo`enja:
Prvostepeni sud je utvrdio da je tu`eni u izvodu otvorenih stavki na dan 1. 1.
  1. godine konstatovao da tu`iocu duguje nov~ane iznose od ......... dinara na dan
      1. godine, da je tu`eni u zahtjevu za usagla{avanje i regulisanje duga od

8.6.2001. godine konstatovao da prema svojoj knjigovodstvenoj evidenciji ima dug prema tuicu u iznosu od ........ dinara sa stanjem na dan 31. 12. 2000. godine, da je tuilac isplatio tuenom iznos od ......... dinara 10.3.2000. godine za robu, da tueni robu nije isporu~io niti je upla}enu cijenu robe vratio.

Obaveza tuenog da tuiocu vrati upla}eni iznos sa kamatom od dana uplate pa do isplate zasnovana je na odredbi ~l. 132. Zakona o obligacionim odnosima, jer je ugovor izme|u stranaka raskinut.

(Rje{enje Vi{eg trgovinskog suda u Beogradu, P`. broj 2091/02 od 26. 3.
  1. godine) 3. Ugovorne strane ovla{tene su svoja prava i obveze u slu~aju raskida ugo- vora urediti druk~ije nego {to ih ure|uje zakon.
Iz obrazlo`enja:

Uglavkom ~l. 7. Ugovora o zakupu stranke su sporazumno isklju~ile pravo tuitelja na trabinu naknade za izvedene radove i ugra|enu opremu u poslovni pros- tor tuenika (osim prava na odno{enje odvojivih dijelova ugra|ene opreme) u svim slu~ajevima prestanka Ugovora o zakupu po bilo kojoj osnovi, dakle i za slu~aj raski- da Ugovora o zakupu. Revizijski sud ne nalazi da bi odredba ~l. 7. Ugovora o zakupu sklopljenog izme|u stranaka bila u suprotnosti s prinudnim propisima ili moralom dru{tva, pa da bi zbog toga u tom dijelu Ugovor o zakupu bio ni{tav (~l. 103. st. 1. ZO0). Stoga, polaze}i od okolnosti konkretnog slu~aja **-** neovisno o tomu je li ugovor o zakupu samo fakti~no prestao zbog otvaranja postupka likvidacije nad tuiteljem ili je nastupio i raskid ugovora (ali ne onaj iz ~l. 133. ZO0), ovaj sud nalazi da se u po- gledu prava tuitelja glede naknade za obavljene radove i ugra|enu opremu ima pri- mijeniti odredba ~l. 7. Ugovora o zakupu prema kojoj tuitelju takvo pravo ne pripa- da, {to potvr|uje i odredba ~l. 15. istog ugovora o zakupu koja izri~ito upu}uje i u slu~aju raskida Ugovora na nastupanje istih onih posljedica koje su utana~ene ~l. 7. Ugovora. Takva odredba iz ~l. 7. i ~l. 15. Ugovora o zakupu nije po shva}anju ovog suda suprotna odredbi ~l. 132. st. 2. i 4. ZO0, jer te odredbe nisu prinudnog (kogen- tnog) zna~enja, {to zna~i da su stranke ugovora o zakupu ovla{tene ugovoriti me|u- sobna prava i obveze i za slu~aj raskida ugovora i druk~ije nego je to regulirano odredbom spomenutog ~l. 132. st. 2. i 4. ZOO.

(Vs RH, II Rev. 44/96, od 11. 7. 1996. - Izbor oduka 1/1997 – 7/50)

4. Kada je do raskida ugovora do{lo skrivljenim neizvr{enjem od strane du- nika (tuenog), povjerilac (tuilac) ima pravo da trai od protivne strane ono {to je dao u izvr{enju sopstvene obaveze.

Dejstvo raskida iz ~lana 132. st. 2. ZOO ne moe se dovoditi u vezu sa podi- jeljenom odgovorno{}u iz ~lana 192. ZOO. Dejstvo raskida na va} izvr{enu obavezu povjerioca (isporuku robe) ne moe zna~iti podijeljeno sno{enje posljedica raskida ugovora koji je skrivio tu`eni (neisplatom kupoprodajne cijene za isporu~enu robu).

(Vs S, broj Prev. 698/97. – Bilten 2/1998)

5. Kada tueni u toku parnice ispuni zahtjev koji je bio dospio u vrijeme po- dno{enja tube, moe se smatrati da je izgubio parnicu u cjelini pa tuilac ima pravo na naknadu potrebnih parni~nih tro{kova nastalih do momenta ispunjenja obaveze tu- enog analogno odredbi ~lana 144. stav 1. ZPP. Ovo pravo tuiocu pripada i kada ni- je povukao tubu odmah po ispunjenju obaveze od strane tuenog. Shodno ~lanu

  1. stav 5. ZOO kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja, strana koja vra}a novac du`na je platiti zatezu kamatu od dana kada je isplatu primila bez obzira iz kojih ra- zloga nije ispunjena obaveza iz ugovora.
(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2002, str. 24)

6. Sama po sebi ~injenica {to je ugovor raskinut po tubi tuioca i tueni oba- vezan na povra}aj upla}enih iznosa ne zna~i da je tueni obavezan da tuiocu nakna- di i {tetu. Za pravo tuioca da od tuenog, pored povra}aja upla}enih iznosa sa kama- tom trai i naknadu {tete, odlu~no je da li je do raskida ugovora do{lo isklju~ivom krivicom tuenog, odnosno da li je do {tete do{lo bez krivice tuioca.

(Vs S, broj Prev. 73/01. – Bilten 2/2001)

7. Kupac kojemu je nadle`no tijelo oduzelo motorno vozilo jer je bilo ukrade- no, ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat ispla}ene cijene.

Iz obrazloenja: "Kupac kojemu je nadleno tijelo oduzelo kupljeno motorno vozilo jer je bilo ukradeno, ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat ispla}enog cijene zato {to je prodavatelj (u ovoj pravnoj stvari revident) odgovoran kao prodavatelj stvari s pra- vnim nedostatkom, a sve je sukladno ~l. 508. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, jer je prodao tuitelju stvar na kojoj tre}i ima pravo koje isklju~uje ku- p~evo pravo (tu|u stvar). Sankcije za prodaju stvari s pravnim nedostatkom koja je oduzeta kupcu propisane su ~l. 510. st. 1. ZOO pa je tuitelj sukladno navedenoj odredbi mogao raskinuti ugovor i kao posljedicu raskida ugovora tra`iti povrat ispla- }ene cijene (~l. 132. st. 2. ZOO)."

(Vs RH, Rev 3226/94, od 28. 10. 1997. – Izbor odluka 1/1998 – 30A/70)

8. Izvo|a~ je du`an obaviti djelo kako je ugovoreno i prema pravilima posla te predati naru~itelju izra|enu ili popravljenu stvar. Izvo|a~ koji je samo djelimi~no obavio posao nije ispunio svoju ugovornu obavezu, pa naru~itelj ima pravo izjaviti da raskida ugovor.

Iz obrazlo`enja:

Tuitelju (naru~itelju) stoga pripada pravo traiti vra}anje predujma (avansa) u dogovorenoj protuvrijednosti DEM, zajedno sa zateznim kamatama od dana kada je tueniku platio predujam, na temelju odredbe ~l. 132. st. 2. i st. 5. ZOO. Ne moe se govoriti o tome da bi tuenik djelomi~no obavio posao, jer su stranke nedvojbeno dogovorile potpuni popravak ure|aja (~l. 607. i 613. ZO0). Tuenik, dodu{e, ima pravo zahtijevati da mu se vrate dijelovi koje je navodno ugradio, tako|er u smislu odredbe ~l. 132. st. 2. i 3. ZOO, ali tuenik u ovoj pamici takav zahtjev nije postavio, pa taj zahtjev moe slobodno ostvariti u eventualno drugoj parnici. S druge strane, tuitelj ima pravo i na naknadu {tete ako je zbog takva tuenikova postupka pretrpio kakvu {tetu (~l. 124. ZOO). U ovoj parnici tuitelj, me|utim, zahtijeva samo vra}anje predujma s kamatama, pa je prvostupanjski sud odlu~ivao u granicama tuiteljeva zahtjeva.

(Vts RH, P`. 2740/94, od 12. 4. 1995. – Zbirka 3 - 24)

9. Kod raskida ugovora (o zakupu poslovnih prostorija) voljom jedne stranke, one koja je kauciju dala, kaucija se ne vra}a.

Iz obrazloenja: "U valjano provedenom postupku (~l. 7. i 8. ZPP) sud je tuma~enjem sadraja izdane potvrde, a u svezi sa zaklju~enjem ugovora o zakupu poslovnih prostorija (~l.99. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91) valjano utvrdio da je u konkretnom slu~aju tuitelj tuenoj odnosno njenom suprugu doista isplatio na ime kaucije iznos od ...... DEM. Kaucija je dana kao "osiguranje za sklapanje ugovora i za njegovo izvr{enje" kako to valjano zaklju~uje sud drugog stupnja. Ova svrha za koju je kaucija dana nije u suprotnosti s pravnim pravilima koja reguliraju institut kaucije, "sigurnice" ili "jam~evine". Dakle, kaucija koja je najpoznatija u fun- kciji sredstva za poja~anje ugovora, ovdje je i kao sredstvo osiguranja za zaklju~enje ugovora i kao sredstvo osiguranja izvr{enja ugovora o zakupu poslovnih prostorija

kroz vrijeme od pet godina. Kod raskida ugovora o zakupu poslovnih prostorija vo- ljom jedne stranke, u ovom slu~aju one koja je tu kauciju dala, kaucija se ne vra}a. Iz tog razloga sudovi su valjano odbili zahtjev tuitelja i u dijelu kojim trai povrat iznosa od ..... DEM koji je dan kao kaucija tuenoj. Iz svega izloenog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po slubenoj dunosti, to je temeljem odredbe iz ~l.393. ZPP reviziju tu`itelja valjalo odbiti kao neosnovanu."

(Vs RH, Rev. 752/92, od 9. 9. 1993. – Izbor odluka 1/1995 – 20/49)

10. U naknadu {tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovi- nom radi pokri}a ura~unava se zatezna kamata na iznos unaprijed pla}ene cijene, za period od uplate do vra}anja.

Iz obrazlo`enja:

Prvostepeni sud utvr|uje da su parni~ne stranke zaklju~ile ugovor o prodaji sistema modulacije radio difuzije. Tueni je, kao prodavac, bio duan isporu~iti i montirati sistem do 31.12. 1987. godine, a tuiteljica platiti cijenu u iznosu od .......... dinara. Tuiteljica je tuenom platila cijenu dana 13. 11.1987. godine, ali tu- eni nije ispunio svoju ugovornu obavezu, zbog ~ega je ugovor raskinut. Tuiteljica je, zatim, izvr{ila kupovinu radi pokri}a (~lan 525. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, "Slubeni list SFRJ", br. 29/78 i 39/85, va`e}eg u vrijeme nastanka obligacionih odnosa izme|u stranaka).

Tuiteljica zahtijeva, {to prvostepeni sud dosu|uje, razliku cijene zbog kupo- vine radi pokri}a, sa zateznom kamatom od momenta kada je tuteljica izvr{ila tu ku- povinu, vra}anje iznosa cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i zatezne kamate na taj iznos cijene od dana kada je tueni tu isplatu primio. Prvostepeni sud je, me|utim, bio duan u naknadu {tete prouzrokovanu neispunjenjem ugovora o prodaji i u slu~a- ju iz ~lana 525. Zakona o obligacionim odnosima (kada je izvr{ena kupovina radi po- kri}a) ura~unati i zateznu kamatu na vra}eni iznos novca tu`iocu (kupcu) iz raskinu- tog ugovora o prodaji - ~l. 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO.

Kupac bi, vra}anjem cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i kamate na iznos cijene, kao i pla}anjem pune razlike u cijeni, nastale kupovinom radi pokri}a, bio do- veden u stanje koje je znamo povoljnije od stanja u kome bi se nalazio da nije bilo povrede ugovora od strane prodavca. Ura~unavanje iznosa dospjele zatezne kamate u naknadu {tete je u skladu sa jednim od osnovnih na~ela obligacionih odnosa - na~e- lom jednake vrijednosti davanja (stav 1, ~lana 15. ZOO) koje bi u suprotnom bilo ozbiljno naru{eno, iako zakon izri~ito nije odredio takve posljedice.

Restitucija ima za cilj da uspostavi pre|a{nje stanje. Tom cilju slu`ila je i odredba stava 5. ~lana 132. ZOO, koja obavezuje stranu koja vra}a novac da plati za- tezne kamate za upotrebu novca. U vrijeme dono{enja ZOO kamata nije imala reva- lorizacionu funkciju, tako da su odredbe ~lana 132. ZOO i odredbe koje reguli{u za- teznu kamatu bile uskla|ene.

Onda kada je stopa zatezne kamate postala revalorizaciona, odredbe o zate- znoj kamati do{le su u sukob sa odredbama o restituciji i naknadi {lete. Ako kamata ima revalorizacionu funkciju kupac kome se, osim vra}ene cijene pla}a i kamata, do- vodi se u povoljniji polo`aj, a ne u pre|a{nje stanje ako, osim toga, ima pravo i na punu naknadu {tete.

Upori{te za ura~unavanje zatezne kamate u naknadu {tele nalazi se i u stavu
  1. ~lana 278. ZOO, koji odre|uje da povjerilac ima pravo zahtijevati razliku do po- tpune naknade {tete ako je {teta koju je pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a.

(Vs BiH, P`. 24/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 50)

11. Odredbe o obvezi strane koja vra}a novac nakon raskida ugovora zbog neispunjenja da plati zatezne kamate primjenjuju se i kad novac vra}a stranka koja nije skrivila raskid ugovora.

(Vs H, II Rev. 27/90, od 24. 5. 1990. – Psp 51 – 87)

12. @albeni sud nije presudio na {tetu tu`enoga time {to ga je obavezao da plati dinarsku protuvrijednost strane valute po kursu na dan kada mu je ta valuta pla- }ena na osnovu kasnije raskinutog ugovora, sa zateznom kamatom od tog dana a na dinarsku protuvrijednost po kursu na dan presu|enja sa zateznom kamatom od tog dana kako je bio presudio prvostepeni sud.

(Vs BiH, Gal. 24/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 108)

13. Ako je kupac platio prodavatelju cijenu kupljene robe, a nakon isporuke je osnovano vratio robu zbog nekakvo}e te mu je prodavatelj i vratio upla}eni iznos kupovnine, kupac ima pravo zahtijevati od prodavatelja kamate na iznos upla}ene i vra}ene kupovnine od dana uplate do dana vra}anja, jer je ugovor o prodaji raskinut (~l. 132. st. 5. Z00).

Iz obrazlo`enja citiramo: Pravo na kamate ne zavisi od krivnje bilo koje ugovorne strane za raskid ugovora. Rije~ je o zakonskom pravu na kamate u slu~aju raskida ugovora iz bilo kojeg razloga.

(Ps H, P`. 3328/88, od 29. 8. 1989. – Psp 43 – 138)

14. Pravila o pla}anju kamata kad se vra}a novac u slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja primjenjuju se i na stranu koja nije skrivila raskid.

Iz obrazlo`enja:

"Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOO) precizno je odre|eno od kada teku zatezne kamate na nov~ana potrai- vanja u slu~aju raskida ili poni{tenja ugovora, pa nema temelja da se odstupi i u kon- kretnoj parnici od zakonom propisanoga. U smislu odredbe iz ~l. 132. st.5. ZOO stra- na koja vra}a novac nakon raskida ugovora zbog neispunjenja, duna je platiti zate- zne kamate od dana kada je isplatu primila. To se pravilo u slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja primjenjuje i kad novac vra}a strana koja nije skrivila raskid ugo- vora, a sve iz razloga {to zakon ne predvi|a nikakve izuzetke. Stranka koja nije skri- vila raskid mogla je zahtijevati ispunjenje ugovora, a ako se odlu~i na raskid, mora snositi sve posljedice takvog opredjeljenja. Stoga u konkretnom slu~aju kada je do{lo do raskida ugovora, tuena stranka koja je primila novac, a u povodu raskida ugovo- ra, duna je pored vra}enog novca vratiti i zatezne kamate, zbog ~ega su sudovi osnovano usvojili zahtjev tu`itelja."

(Vs RH, Rev. 2458/92, od 4. 3. 1993. – Izbor odluka 1994 – 55/116)

15. Naru~ilac radova du`an je da plati izvo|a~u naknadu za radove koji koris- te naru~iocu i u slu~aju da je ugovor raskinut krivicom izvo|a~a.

Iz obrazlo`enja:
Raskid ugovora, bez obzira ~ijom krivicom je do{lo do toga u smislu ~lana
  1. Zakona o obligacionim odnosima ima za posljedicu da stranka koja je potpuno ili djelimi~no ispunila svoju obavezu iz ugovora, ima pravo traiti da joj druga strana vrati ono {to je dala u svrhu ispunjenja ugovora. Prevedeno na konkretni slu~aj to zna~i da je tueni kao naru~ilac radova duan platiti naknadu za radove koje je izveo tuilac, ako mu koriste, (~lan 210. st. 1. i 4. ZOO) pa kako su niestepeni sudovi, ma- kar se izri~ito i nisu pozvali na navedeni zakonski propis, sa tih pozicija odlu~ili o zahtjevu tuioca, pravilno su primijenili materijalno pravo.
(Vs BiH, Rev. 213/88, od 16. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 1/89 – 48)

16. Pri raskidu ugovora, strana koja vra}a novac du`na je platiti zatezne ka- mate od dana kad je isplatu primila, a visina zateznih kamata odre|uje se u skladu s odredbom ~l. 277. Z00.

(Vps H, P`. 2052/86, od 10. 3. 1987. – Psp 34 – 162)

17. U naknadu {tete prouzrokovane neispunjenjem ugovora ura~unava se za- tezna kamata na vra}eni iznos novca o{te}enom (~lanovi 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO).

(Zaklju~ak savjetovanja gra|anskih i gra|ansko-privrednih odjeljenja biv{ih vrhovnih sudova, Subotica 24. i 25. 10. 1990. – Bilten Vs BiH 4/90 – 139)

18. Kad je dan avans na ime ispunjenja ugovora u privredi, pripadaju}e zate- zne kamate na dani iznos kod raskida ugovora odre|uje se prema odredbi ~l. 277. st.

  1. ZOO.
(Vs H, II Rev. 18/87, od 12. 3. 1987. - Psp 35 – 69)

19. Kupac kome je prodavac jam~io za ispravno funkcionisanje traktora, ima pravo da, ukoliko prodavac ne ukloni naknadno uo~eni nedostatak, tra`i raskid ugo- vora i vra}anje sume novca pla}ene po osnovu ugovora, sa zateznom kamatom od is- plate cijene do njenog vra}anja.

Iz obrazlo`enja:

Tueni je prodao tuiocu traktor za cijenu od .......... dinara. Prilikom skla- panja ugovora i predaje traktora tuiocu, tueni je skrenuo panju tuiocu da traktor nema anlasere i da pali na guranje, te da mu nedostaju jo{ neke sitnice, ali je tvrdio da traktor ina~e normalno radi. Nakon {to je tuilac, po proteku nekoliko dana, ut- vrdio da traktor ne moe di}i plugove na odgovaraju}u visinu, odnosno ne moe vu}i plugove i tanjira~e, ni prikolicu natovarenu |ubrivom, sin tuioca je odvezao traktor tuenom koji ga je poku{ao popraviti. Kako ni nakon popravke traktor nije mogao vr{iti sve predvi|ene radne operacije, tuilac ga je vratio tu`enom i zahtijevao povra- tak kupoprodajne cijene.

Polaze}i od navedenih ~injenica, ovaj sud tako|e ocjenjuje da je tubeni zah- tjev osnovan. U ~asu predaje traktora tuiocu, odnosno ~asu prelaska rizika na tu`i- oca, kupljeni traktor nije imao potrebna svojstva za redovnu upotrebu (~lan 479. stav

  1. ta~ka 1. Zakona o obligacionim odnosima). Za takve nedostatke prodavac je znao odnosno oni mu nisu mogli ostati nepoznati (kasnije je sam poku{avao popravljati traktor) ali je i pored toga izjavio da traktor moe normalno raditi, pa on za materijal- ne nedestatke stvari odgovara i u smislu odredbe stava 3. ~lana 480. Zakona o obliga- cionim odnosima. Kako tueni nije uspio otkloniti navedene nedostatke tuilac je imao pravo, u smislu odredbe ~lana 488. stav 1. ta~ka 3. i ~lana 490. navedenog za- kona, da raskine ugovor, {to je i u~inio vra}anjem traktora. Tuilac je traktor vratio u stanju u kakvom ga je kupio, a takav raskid ugovora u smislu odredbe ~lana 497. stav
  2. pomenutog zakona, proizvodi ista djejstva kao i raskid ugovora zbog neispunjenja. Ta pravna djejstva su u smislu ~lana 132. istog zakona, vra}anje onoga {to je primlje- no a tuiocu kome se vra}a novac, pripada i pravo na zateznu kamatu od momenta kada je tueni isplatu primio.
(Vs BiH, Rev. 29/89, od 14. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 87)

20. U slu~aju raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze povjerilac nema pravo da trai isplatu ugovorne kazne ve} moe tra`iti naknadu {tete, pored vra}anja onoga {to je dao drugoj strani i naknade eventualne koristi.

Iz obrazlo`enja:

“Tueni nije obavezan da tuiocu plati ugovornu kaznu jer iz pravila o ugo- vornoj kazni proizilazi da se ona ugovara kao sredstvo za ispunjenje ugovora (~lan

  1. Zakona o obligacionim odnosima). Zato ako je ugovor raskinut zbog neispunje-

nja obaveze, povjerilac nema pravo da trai isplatu ugovorne kazne (~lan 273. stav 4.) ve} moe tra`iti samo restituciju (~lan 132. ZOO) i naknadu {tete (~lan 262. stav

  1. ZOO)”.
(Vs BiH, Rev. 452/89, od 15. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 34)

21. U slu~aju raskida ugovora postoji obaveza vra}anja dinarske protuvrije- dnosti ispla}enog iznosa strane valute po kursu na dan lsplate (ispunjenja obaveze iz ugovora).

(Vs BiH, Rev. 419/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 11)

22. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 194/87, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 214. ZOO. **23.** Strana koja vra}a avans nakon raskida ugovora zbog neispunjenja duna je platiti zatezne kamate od dana prijema avansa i kada nije kriva za raskid ugovora, a nije od zna~aja {to nije bilo ugovoreno pla}anje kamata na avans od prodaje robe.

(Vs BiH, P`. 271/89, od 31. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 58)

24. Ugovor o djelu naru~ilac moe da otkae jednostranom izjavom sve do trenutka dok radovi ne budu potpuno izvr{eni, u kom slu~aju je naru~ilac u obavezi da izvo|a~u djela plati naknadu za sve do tada izvr{ene radove.

Iz obrazloenja: U konkretnom slu~aju stranke su zaklju~ile ugovor o djelu (~l. 600. ZOO) ko- ga je tuilac zapo~eo izvr{avati dre}i se ugovorenih uslova, usljed ~ega mu u smislu ~lana 629. navedenog zakona pripada pravo na naknadu za izvr{enu radnju zbog ras- kida ugovora voljom tuenog. Tubeni zahtjev je, dakle, osnovan primjenom navede- nih zakonskih propisa, a ne po pravilu sadranom u ~lanu 132. ZOO na koga se ni- `estepeni sudovi pozivaju, jer odredba ovog ~lana ne reguli{e pravne posljedice ras- kida ugovora o djelu voljom naru~ioca, ve} pravne posljedice raskida ugovora zbog neizvr{enja.

(Vs RS, Rev. 3/96, od 18. 3. 1996. - Bilten 1/1999 – 80)

25. Naru~ilac radova ima pravo, ako je izvo|a~ kriv za neispunjenje ugovora o gra|enju, da zahtijeva naknadu {tete u visini razlike izme|u cijene koju bi on mo- rao isplatiti izvo|a~u da je uredno ispunio ugovor i cijene ispla}ene novom izvo|a~u.

(Vs BiH, P`. 397/87, od 24. 3. 1988. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 30)

26. Kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja, strana koja vra}a novac du`na je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila,.bez obzira iz kojih razloga nije ispunjena obaveza iz ugovora.

(Vs BiH, Rev. 190/85, od 16. 5. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 23)

27. Vidjeti: odluku Vs BiH, G`. 43/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO.

IV - RASKIDANJE ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG

PROMIJENJENIH OKOLNOSTI

Pretpostavke za raskidanje

^lan 133. (1) Ako poslije zaklju~enja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slu~aju u toj mjeri da je o~igledno da ugovor

vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih strana i da bi, po op{tem mi{ljenju, bilo nepravi~no odrati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je oteano ispu- njenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe os- tvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor raskine.

(2) Raskid ugovora ne moe se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna da u vrijeme zaklju~enja ugovora uzme u ob- zir te okolnosti ili ih je mogla izbje}i ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne mo`e se pozivati na promije- njene okolnosti koje su nastupile po isteku roka odre|enog za ispunjenje njene obaveze.

(4) Ugovor se ne}e raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovaraju}i uslovi ugovora pravi~no izmijene.

(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud }e na zahtijev druge strane obaveza- ti stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravi~an dio {tete koju trpi zbog toga.

________

1. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti moe se traiti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje oteavaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora time da u svakom od ovih slu~ajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanju ugovornih strana i da bi, po op{tem mi{ljenju, bilo nepravedno odr`ati ga na snazi kao takvog.

Iz obrazlo`enja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu`ioca za raskid ugovora o kupopro- daji zbog promijenjenih okolnosti.

Niestepeni sudovi su, polaze}i od utvr|enja da se tuilac drugi dan po za- klju~enju ugovora te{ko razbolio, zaklju~ili da je nastupila okolnost koja bitno otea- va obavezu tuioca da u roku od tri dana od zaklju~enja ugovora isplati tuenom dio kupoprodajne cijene u iznosu od .......... DEM, jer da su za tuioca “nastali neopho- dni tro{kovi lije~enja” i da je time dovedeno u pitanje ostvarivanje svrhe ugovora prema kome je tuilac kupio od tuenog traktor za ......... DEM, jer da je postalo ne- izvjesno da li }e tuilac ostati uivotu, a i ako ostane da li }e biti sposoban upravljati traktorom i sudili tako {to su, pozivom na odredbu ~l. 133. Zakona o obligacionim odnosima raskinuli ugovor i tuenom nametnuli obavezu da tuiocu vrati .......... DEM, primljenih na ime kapare, ili da mu isplati dinarsku vrijednost ovog iznosa prema kursu ove valute koja va`i u trenutku ispunjenja obaveze.

Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (~l. 133. st. 1. ZOO) moe se traiti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje otea- vaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora time da u svakom od tih slu~ajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanju ugovornih strana i da bi po op{tem mi{ljenju bilo nepravi~no odr`ati ga na snazi, takav kakav je.

Prema tome, za pravilnu odluku o sporu bilo je potrebno utvrditi ne samo da li su nastupile okolnosti koje oteavaju obavezu jedne strane i zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora, sa ~ime su se zadovoljile niestepeni sudovi, nego i ~injenice koje se ti~u toga da li je okolnost koja oteava ispunjenje takva i tolikog zna~aja i oteavanje ispunjena takvo i toliko da je o~igledno da ugovor ne odgovara o~ekiva- njima ugovornih strana i (kumulativno) da bi po op{tem mi{ljenju bilo nepravilno da se ugovor odri na snazi takav kakav je.

Zbog pogre{nog pravnog stava nije raspravljeno o okolnostima {ta su stranke o~ekivale od ugovora, usljed ~ega je, po prirodi stvari, izostala ocjena o pitanju da li bi po op{tem mi{ljenju bilo nepravilno da se ovaj ugovor odr`i na snazi.

Prema tome, niestepeni sudovi su zbog pogre{nog pristupa rje{enju ove pra- vne stvari pogre{no zaklju~ili da su se stekle pretpostavke koje tuiocu daju pravo na raskid ugovora u smislu ~l. 133. Zakona o obligacionim odnosima.

I zneseni razlozi upu}uju na ostvarenje pogre{ne primjene materijalnog prava, kao i na to da u odnosu na potrebne materijalno pravne pretpostavke nedostaju poda- ci ~injeni~ne prirode, a to zna~i ostvaren je izneseni razlog pobijanja niestepenih presuda, pa je obje niestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepe- nom sudu na ponovno su|enje (~l. 395. st. 2. Zakona o parni~nom postupku).

(Vs RS, Rev. 1/97, od 5. 3. 1997. - Bilten 1/1999 – 57)

2. Promjena propisanih kamatnih stopa nije okolnost koju banka kao ugovor- na strana iz ugovora o deviznom {tednom ulogu nije mogla predvidjeti.

Iz obrazloenja: "Opravdano revidentica ukazuje na to da je drugostupanjski sud svoju odluku o raskidu ugovora utemeljio na pogre{noj primjeni materijalnog prava. Iako se taj sud poziva na ~l. 133. ZOO, on je o~ito vodio ra~una samo o odredbi njegovog st. 1., ali ne i st. 2. koji propisuje da se raskid ugovora ne moe zahtijevati ako je strana ko- ja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u ozbir te okolnosti ili ih je mogla izbje}i i savladati. Tuenik - protutuitelj je banka, dakle, organizacija u ~iju djelatnost spada upravo i sklapanje ugovora o nov~anom depozitu, pa je on u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio duan uzeti u obzir i mo- gu}nost promjene politike kamatnih stopa te eventualno ugovoriti i promjenjivost ka- matne stope, ~ime bi izbjegao {tetne posljedice tog ugovora. Kako on to, me|utim, nije u~inio, nije ovla{ten ni zahtijevati da se ugovor raskine zbog promijenjenih okol- nosti pozivaju}i se pritom na smanjenje svojih kamatnih stopa."

(Vs RH, Rev. 2521/95, od 7. 2. 1996. – Izbor odluka 2/1996 – 10/53)

3. Ugovorne strane se mogu pozivati na promijenjene okolnosti u periodu od zaklju~enja do dospjelosti ugovorom preuzete obaveze, a ne i u slu~aju promijenje- nih okolnosti nastalih po ispunjenju ugovornih obaveza.

(Vs S, broj Prev. 81/99. – Bilten 2/1999)

4. Stranka kojoj je oteano ispunjenje ugovora zbog promijenjenih okolnosti moe zahtijevati od suda samo raskid ugovora, a ne mijenjanje uvjeta ugovora.

Iz obrazloenja citiramo: Prema ~l. 133. st. 4. ZOO ugovor se ne}e raskinuti ako druga ugovorna strana ponudi da se ogovaraju}i uvjeti ugovora pravi~no izmijene ili pristane na to. Druga ugovorna strana moe dakle sprije~iti raskid ugovora tako {to }e ponuditi izmjenu uvjeta ugovora ili pristati na nju. Ne mo`e je se me|utim prisiliti da prihvati izmjenu ugovora. Ako ne prihvati izmjenu, ugovor se raskida, razumije se ako su za to ispu- njenje pretpostavke.

(Vts RH, P`. 3939/95, od 30. 4. 1996. - Zbirka 4 - 24)

5. Zajmoprimac koji je od zajmodavca primio odre|enu svotu novca ne mo`e se osloboditi obveze vra}anja te svote novca zahtijevaju}i raskid ugovora zbog pro- mijenjenih okolnosti, jer i u slu~aju raskida zajmodavac ima osnovano pravo zahtije- vati da mu se vrati ono {to je dao, a to je ista svota novca.

(Vts RH, P`. 4486/94, od 6. 6. 1995. - Zbirka 3 – 27)

6. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti - visine stope inflacije - ne moe zahtijevati stranka koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila duna uzeti u obzir takvu inflaciju.

Iz obrazloenja: Tuiteljica u ovoj parnici zahtijeva da se navedena nagodba raskine bez promi- jenjenih okolnosti u smislu odredaba ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima. Ona naime tvrdi da je prilikom nagodbe ra~unala s inflacijom, ali da je naknadno zbog ratnih prili- ka do{lo do velike inflacije i obezvrije|ivanja novca s ~ime ona nije ra~unala, pa u tome nalazi razlog za raskid nagodbe. U vezi s time su u dosada{njem toku postupka utvr|e- ne slijede}e odlu~ne okolnosti:

Odredba ~l. 133. st. 1. ZOO glasi: "Ako nakon sklapanja ugovora nastupe okol- nosti koje oteavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne moe ostva- riti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slu~aju u toj mjeri da je o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih stranaka i da bi po op}em mi{ljenju bilo nepravi- ~no odrati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je oteano ispunjenje obveze odno- sno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora moe za- htijevati da se ugovor raskine." Me|utim prema odredbi st. 2. istog ~lanka raskid ugo- vora ne moe se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbje}i ili svladati. Niestupanjski su sudovi utvrdili, i to svoje utvr|enje obrazloili, da je tuite- ljica svjesna velike inflacije koja se nakon sklapanja nagodbe samo nastavila bila duna u vrijeme sklapanja nagodbe s tu`enikom nju uzeti u obzir, a obezvrije|ivanje novca je mogla izbje}i da je prihvatila obro~nu otplatu duga. Zato i po shva}anju ovog Vrhovnog suda ona nema pravo zahtijevati raskid sporne sudske nagodbe.

(Vs RH, Rev. 1656/99, od 9. 3. 2000. – Izbor odluka 2/2000 – 24)

7. Ne moe se traiti raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti nakon ispunjenja ugovorne obaveze.

Iz obrazloenja: Tuilac je mogao zbog eventualnih promijenjenih okolnosti nastalih tokom ispunjenja svoje ugovorne obaveze, zahtijevati raskid ugovora o djelu, a samo je tu- eni mogao umjesto raskida ponuditi izmjenu ugovorne klauzule o cijeni, kako pro- izilazi iz odredaba ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosima. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti se, me|utim, moe zahtijevati samo dok ugovor nije ispunjen, jer sa ispunjenjem prestaju obaveze iz ugovora. Mogao bi se samo zaklju~i- vati novi ugovor sa obrnutim strana~kim ulogama.

Tuilac je tek prilikom kona~nog obra~una postavio zahtjev za pla}anje razli- ke u cijeni, dakle, nakon ispunjenja svoje ugovorne obaveze, pa se zahtjev ne moe zasnivati ni na odedbama Zakona o obligacionim odnosima koje reguli{u institut ras- kida odnosno izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

Druga~ije se ne moe zaklju~iti ni iz odredaba ~lana 134. ZOO, jer odredbe ovog ~lana imaju u vidu da ugovorna obaveza strane koja trai raskid ugovora jo{ ni- je ispunjena (trajni obligacioni odnos) tako da promijenjene okolnosti i nadalje djelu- ju, a ugovara~ koji se na njih poziva nije samo odmah po saznanju za te okolnosti, obavijestio drugu ugovornu stranu da raskid ugovora zahtijeva.

(Vs BiH, P`. 258/88 ,od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 41)

8. Ugovor o posluzi se raskida po zahtjevu poslugodavca ako poslugoprimac ne koristi predmet posluge prema ugovorenoj svrsi.

Iz obrazlo`enja:

Tuitelj je ustupio tuenoj na kori{tenje prostorije damije isklju~ivo za po- trebe biblioteke grada. Od tada pa da dono{enja prvostepene presude, tuena op{tina nije preduzela nikakve pripreme da se u prostorijama koje su joj ustupljene na poslu- gu otvori biblioteka. Naprotiv, damija se i dalje koristi kao magacinski prostor. Po- laze}i od navedenih utvr|enja, niestepeni sudovi su, u smislu pravila imovinskog prava iz paragrafa 973. biv{eg OGZ pravilno presudili kada su usvojili zahtjev za raskidanje ugovora. Navedeno pravilo predvi|a da u slu~aju kada se stvar data na po- slugu ne koristi u svrhu koja je predvi|ena u ugovoru, nastaje obaveza vra}anja stva- ri, u ~emu je sadr`ana i pretpostavka o raskidu i prestanku ugovora o posluzi.

(Vs BiH, Rev 290/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 42)

9. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti moe se zahtijevati ako su nastale okolnosti koje oteavaju obvezu jedne stranke ili su nastale okolnosti zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora, s time da u svakome od tih slu~ajeva ku- mulativno moraju biti ispunjene i pretpostavke da je o~ito da ugovor vi{e ne odgova- ra o~ekivanjima ugovomih strana i da bi po op}em mi{ljenju bilo nepravi~no odrati ga na snazi takvim kakav jest.

Iz obrazlo`enja:

Prvostupanjski sud, me|utim, polaze}i od toga da tuitelj zahtijeva raskid ugovora zbog neispunjenja (~l. 125. st. 3. ZOO), uop}e nije raspravljao o ~injenicama, barem ne o svima, o kojima ovisi (eventualna) primjena ~l. 133. ZOO na odnose stranaka. Zato nije ra- zumljiva drugostupanjska presuda ni u tom dijelu, jer za zaklju~ke drugostupanjskog suda barem zasad nema upori{ta u ~injenicama utvr|enima u postupku pred sudom prvog stu- pnja. Tako nije raspravljano jesu li nastale okolnosti: a) koje oteavaju obvezu jedne strane ili b) zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora. Raskid se i u jednom i u drugom slu- ~aju, jer je rije~ o pretpostavkama alternativnog zna~enja, moe zahtijevati ako je utjecaj promijenjenih prilika takav da je o~igledno da ugovor ne odgovara o~ekivanjima ugovor- nih strana i (kumulativno) da bi prema op}em mi{ljenju bilo nepravedno da se ugovor odr`i na snazi (~l. 133. st. 1. ZOO).

(Vs H, Rev. 672/88, od 23. 11. 1988. – Informator, broj 3783)

10. Naru~ilac specijalnih ure|aja izra|enih po posebnoj narudbi i skici poru- ~ioca, ne moe zahtijevati raskid ugovora nakon izrade ure|aja, a prije isporuke dije- la naru~ene robe, pozivom na promijenjene okolnosti, ako je on mogao u vrijeme za- klju~enja ugovora predvidjeti poreme}aje na tr`i{tu koji su doveli do eliminisanja upotrebe naru~enih ure|aja.

(Vs BiH, P`. 532/90, od 23. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 41)

11. Izmijenjen je ugovor o gra|enju u pogledu visine cijene u prvobitno ugo- vorenom roku za ispunjenje ugovora, ako je prije isteka ovog roka izvo|a~ dopisom zatra`io povi{enje cijene pozivaju se na promijenjene okolnosti, stavljaju}i do znanja da }e u suprotnom raskinuti ugovor, a naru~ilac u odgovoru na dopis pristao da se ra- zlika u cijeni odredi po kriterijima iz ~lana 637. Zakona o obligacionim odnosima.

(Vs BiH, P`. 555/88 ,od 16. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 59)

12. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se osnovano mo`e zahtijevati raskid ugovora.

(Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. – Psp 43 – 71)

13. Stranka koja je odustala od ugovora ne mo`e se osloboditi obaveze pla}a- nja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okol- nosti.

(Vs BiH, Rev. 599/86, od 18. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 24)

14. Ako se ugovor o zakupu poslovne prostorije pre}utno produen na neo- dre|eno vrijeme, sud nije ovla{ten da, pozivom na promijenjene okolnosti, obvee zakupca na pla}anje zakupnine ve}e od ugovorene.

Iz obrazlo`enja: U toku pvostepenog postupka utvr|eno je da su parni~ne stranke dana 1.1.1986. godine zaklju~ile ugovor o zakupu poslovnih prostorija. Ugovor je zaklju- ~en na odre|eno vrijeme do 31.12.1986. godine. Tim ugovorom zakupnina je odre|e- na u iznosu od ........ dinara mjese~no.

Prvostepeni sud je utrdio da je u 1987. godini ugovor o zakupu pre}utno obnovljen na neodre|eno vrijeme, jer je tuen nastavio da koristi poslovne prostorije, a tuilac se tome nije protivio (nije preko suda zahtijevao da mu zakupac preda pros- torije), ali je obavezao tuenog, u smislu ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosi- ma, da plati pove}anu zakupninu, prema rastu visine zakupnine na teritoriji op{tine u 1987 godini.Prema odredbi stava 2. ~lana 5 Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, visine zakupnine za poslovne poostorije odre|uju zakupodavac i zakupac, ako posebnim propisom nije druga~ije odre|eno. U smislu odredbe stava 1. ta~ke 6. ~lana 10. istog zakona ugovor o zakupu poslovnih prostorija sadri i zakupnine. ^la- nom 11. stav 1. navedenog zakona predvi|eno je da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaklju~uje pismeno. Isti ~lan sadr`i i odredbe (stav 2. i 3.) da ugovor koji nije zaklju~en u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo te da odredbe stava 1. i 2. istog zakona i za izmjene u ugovoru o zakupu poslovnih prostorija.Iz navedenih odredaba proizilazi da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija, zaklju~en na odre|e- no vrijeme, pre}utno obnavlja na neodre|eno vrijeme pod istim uslovima. Ovo pose- bno zbog toga {to zakon izri~ito propisuje da se ugovor o zakupu, odnosno njegove odredbe, mogu izmijeniti samo ugovorom koji je zaklju~en u pismenom obliku, a ne predvi|a nikakve izuzetke u slu~aju iz ~lana 33. u kojima bi se zakupnina mogla odre|ivati neovisno od ugovora, prema porastu vi{e zakupnine na teritoriji op{tine. Na ovakav pravni stav upu}uje i odredba ~lana 40. istog zakona prema kojoj se ugo- vor o zakupu poslovnih prostorija smatra pre}utno obnovljenim na neodre|eno vrije- me, pod istim uslovima, pod kojim je zaklju~en, ako zakupodavac ne zahtijeva prinu- dno izvr{enje naloga ili presude u roku od 60 dana kada je na to stekao pravo.

Odredbama ~lana 133. Zakona o obligacionim odnosima propisani su uslovi pod kojima se mo`e raskinuti ugovor zbog promijenjenih okolnosti. Odredbom stava

  1. istog zakonskog propisa regulisana je i mogu}nost izmjene odgovaraju}ih uslova ugovora, zbog promijenjenih okolnosti, u kom slu~aju se ugovor ne raskida. Primje- njuju}i navedeni zakonski propis sud ne bi mogao obavezati zakupca-tuenog da za- kupodavcu-tuiocu isplati ve}i dio zakupnine, usvajaju}i tubeni zahtjev kojim se sa- mo zahtijeva ve}i iznos zakupnine, neovisno od pristanka tuenog da se izmijene od- govaraju}i uslovi ugovora.
(Vs BiH, P`. 649/88, od 26. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 54)

15. Ugovorna strana moe, pozivom na promijenjene okolnosti zahtijevati sa- mo raskid ugovora, a druga strana moe ponuditi ili pristati da se ugovor izmijeni umjesto da se raskine (~lan 133. st. 1. 4. ZOO), osim ako izme|u stranaka nije izri~i- to ugovorena primjena Op{ih uzanci za promet robom, jer se u tom slu~aju mo`e pri- mijeniti Op}a uzanca broj 55, u smislu ~lana 1107. stav 3. ZOO.

U slu~aju usvajanja zahtjeva za raskid ugovora sud ne odlu~uje o vra}anju onoga {to je u ispunjenju obaveze iz ugovora dato drugoj strani ako druga parni~na stranka nije istakla takav zahtjev.

(Vs BiH, Rev. 419/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 8)

16. Ne moe se pozivom na promijenjene okolnosti jednostrano raskinuti ugovor o udruivanju sredstava radi zajedni~ke kupovine stana s toga {to je kona~na

cijena stana ve}a od predra~unske, kada su se ugovorne stranke sporazumjele da }e na jednake dijelove platiti cijenu stana, uklju~uju}i i njeno pove}anje do momenta predaje stana, ako su obje ugovorne stranke morale u vrijeme sklapanja ugovora uze- ti u obzir okolnost da }e kona~na cijena stana biti ve}a od predra~unske

(Vs BiH, Rev. 25/85, od 14. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 2/85 - 9).

17. Sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine zaklju~en pred organom uprave mo`e se raskinuti po odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

Iz obrazlo`enja:
Sporazum o naknadi zaklju~en po odredbama Zakona o eksproprijaciji (~l.
  1. i 76) pred nadlenim organom uprave ima karakter poravnanja kojim stranke ure- |uju me|usobna prava i obaveze nastale povodom eksproprijacije nekretnina. Konse- kvenca ovakvog karaktera poravnanja je da za poravnanje vae sve odredbe Zakona o obligacionim odnosima o dvostranim ugovorima, osim odredbe o poni{tenju ugo- vora zbog prekomjernog o{te}enja (~lan 1094). Shodno izloenom tuitelj je mogao pobijati zaklju~eni sporazum zbog izmijenjenih okolnosti u smislu odredbe ~lana
  2. Zakona o obligacionim odnosima i zbog nemogu}nosti izvr{enja ~inidbe u smi- slu odredaba ~l. 137. i 138. istog zakona.
(Vs BiH, Rev. 130/88, od 19. 5. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 30)

18. Utjecaj primjene stimulativnog te~aja banaka pri otkupu deviza na raskid ugovora o prodaji zbog promijenjenih okolnosti.

Iz obrazloenja: "Predmet prijepora predstavlja zahtjev tuitelja kao kupca temeljem ugovora o prodaji sklopljenog 31. kolovoza 1991. godine usmjeren protiv tuenika kao proda- vatelja, a radi ispunjenja prodavateljeve obveze predaje stvari koje su bile objekt pro- daje, te protutubeni zahtjev radi raskida istog prodajnog ugovora zbog promijenje- nih okolnosti. Kod ~injeni~nih utvr|enja da je tuitelj ispunio svoju ugovornu obvezu pla}anja prodajne cijene, te sukladno sadraju prodajne pogodbe cijenu isplatio u tri obroka, u ukupnom iznosu dinarske protuvrijednosti od 2.599 DEM prema prodaj- nom te~aju DEM na dan isplate, a da tuenik svoju ugovornu obvezu predaju stvari nije ispunio, niestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tubeni zahtjev prihvatili jer tuitelju kao ugovornoj strani koja je svoju ugovornu obvezu ispunila, sukladno odredbi ~l. 124. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91, 73/92 i 3/94) pripada pravo zahtijevati od tuenika kao druge ugovorne stranke, koja svoju obvezu nije ispunila, ispunjenje te obveze. Svoj zahtjev za raskid ugovora tuitelj temelji na tvrdnji da su se nakon sklapanja predme- tnog ugovora izmijenili uvjeti poslovanja tuenika zbog uvo|enja stimulativnih ku- povnih te~ajeva banaka, tako da su se bitno promijenile okolnosti pod kojima je ugo- vor sklopljen, da te promijenjene okolnosti oteavaju ispunjenje njegove ugovorne obveze i da su zbog toga ispunjene pretpostavke iz ~l. 133. ZOO za izmjenu ili raskid ugovora. Suprotno tvrdnji revidenta niestupanjski sudovi su pravilno zaklju~ili da primjenjivanje stimulativnog te~aju banaka u Republici Hrvatskoj pri otkupu deviza od gra|ana ne predstavlja okolnost koju tuenik kao ugovorna strana koja se poziva na promijenjene okolnosti nije mogla uzeti u obzir u vrijeme sklapanja ugovora, u smislu odredbe st. 2. navedenog ~lanka. Me|utim, kada bi se i prihvatila tvrdnja revi- denta da se radilo o izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti koja se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogla izbje}i ili svladati, po ocjeni ovoga suda ta okolnost nema zna~e- nje okolnosti koja oteava ispunjenje obveze tuenika u toj mjeri da bi bilo o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih strana i da bi po op}em mi{ljenju bilo nepravi~no odr`ati ga na snazi takvog kakav je, a u smislu odredbe ~l. 133. st. 1. ZOO. Pri odlu~ivanju o raskidu ugovora sud treba, prema odredbi ~l. 135. st. 1. ZOO voditi ra~una, izme|u ostalog, i o interesima obiju ugovornih strana. Iz podataka u spisu - preslike deviznih isplata vidljivo je da je isplata prodajne cijene izvr{ena na

teret deviznog ra~una tuitelja, pa je dakle tuitelj platio realnu deviznu cijenu ku- pljenih stvari. Stoga odr`avanjem ugovora na snazi nisu povrije|ena na~ela pravi- ~nosti i jednake vrijednosti uzajamnih davanja (~l. 12. i 15. ZOO) u ~ijoj primjeni sud nalazi pravnu osnovu za prihva}anje zahtjeva za raskid ugovora zbog promije- njenih okolnosti."

(Vs RH, Rev. 2818/93 od 25. 10. 1995. – Izbor odluka 2/1996 – 9/52)

18. O raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne moe se raspravljati kao o prethodnom pitanju, ve} jedino ako je postavljen tubeni ili protutu`beni zah- tjev na raskid ugovora.

Iz obrazloenja: "Osnovanoaliteljica ukazuje da sud prvog stupnja nije mogao odlu~ivati o raskidu ugovora, ukoliko ni jedna od stranaka nije postavila odgovaraju}i zahtjev. Da bi se, naime, u parnici moglo odlu~ivati o raskidu ugovora zbog promijenjenih okol- nosti, sukladno odredbi ~l. 133. ZOO, pretpostavka je da jedna od stranaka postavi zahtjev na raskid ugovora, tvrde}i da su nakon sklapanja ugovora nastupile okolnosti koje oteavaju ispunjenje ili pak ako se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora. Dakle, o raskidu ugovora se ne mo`e govoriti kao o prethodnom pitanju, osim za slu- ~aj kada zakon propisuje da do raskida ugovora dolazi temeljem samog Zakona, a {to u ovoj parnici ne tvrdi ni jedna od stranaka."

(@s Rijeka, G`. 282/00, od 16. 5. 2001. – Izbor odluka 1/2001 – 31)

19. Emotivna preosjetljivost na promjenu okoline i dr. u svezi sa studijem ni- je razlog za raskid ugovora (o pla}anju {kolarine) kad su te okolnosti postojale i prije sklapanja ugovora pa ih je trebalo uzeti u obzir.

Iz obrazloenja: "Odredbom ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima koji je bio mjerodavan u vrijeme su|enja propisane su pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. U st.2. ~l. 133. cit. Zakona, me|utim, propisano je da se raskid ugovora ne moe zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti, ili ih je mogla izbje}i, ili savla- dati. U konkretnom slu~aju tuitelj trai da se raskine ugovor o pla}anju {kolarine za- klju~en izme|u stranaka dana 3.X.1988.g. te slijedom toga da se tuitelju vrati upla- }eni iznos {kolarine od 2.175 USA $. Sudovi su, me|utim, utvrdili da je tuitelj kao osoba koja je zbog svoje preosjetljivosti sve emotivno intenzivnije proivljavala i prije dolaska u Z. gdje se upisao na Medicinski fakultet, osje}ao je zabrinutost zbog promjene okoline i s tim u svezi adaptacije, u ~emu je i nedovoljno poznavanje jezika imalo zna~ajan utjecaj, a o svim tim okolnostima, koje su dakle kod tuitelja postoja- le i prije zaklju~enja spornog ugovora, tuitelj je trebao voditi ra~una i kod sklapanja samog ugovora. Stoga i po ocjeni ovoga suda tuitelj neosnovano, pozivom na odre- dbu ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima, zahtijeva raskid ugovora s obzirom na to da na utvr|ene okolnosti po niestupanjskim sudovima u primjeni odredbe st. 2. ~l.

  1. ZOO upuu}uju na neosnovanost tu`benog zahtjeva."
(Vs RH, Rev. 2084/91, od 12. 12. 1991. – Izbor odluka 1994 – 57/117)

20. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se moe traiti raskid ugovora.

Iz obrazlo`enja:

"U odnosu na primjenu materijalnog prava valja ukazati da u okviru odredaba ~l. 133. Zakona o obveznim odnosima (taj zakon se primjenjuje temeljem ~l. 1. Za- kona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima od 8.X. 1991.g. kao zakon Repu- blike Hrvatske) u inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se moe traiti raskid ugovora, s obzirom na to da se radi o takvim pa i promijenje-

nim okolnostima u odnosu na vrijeme zaklju~enja ugovora, koje je stranka koja se poziva na takvu promjenu bila du`na uzeti u obzir prilikom zaklju~enja ugovora, ili ju je mogla izbje}i, ili savladati."

(Vs RH, Rev. 1231/92, od 2. 9. 1992. – Izbor odluka 1994 – 56/116)

21. Promjena pravnog stajali{ta sudske prakse nije promijenjena okolnost zbog koje bi se mogao tra`iti raskid ugovora.

Iz obrazloenja: "Nije sporno da je izme|u tuitelja kao o{te}enika i osiguravatelja sklopljena nagodba 13.I.1987.g. prema kojoj je ta tuenica isplatila tuitelju ...... tada{nja dina- ra (... HRD) na ime kapitalizirane rente, tako da je isplatom tog iznosa u cijelosti is- crpljena svota osiguranja koja je iznosila ........ tada{njih dinara (... HRD), a s obzi- rom na to da je prethodno tuitelju ve} isplatila iznos od 1,780.198 tada{njih dinara (178 HRD). Revident smatra da su nii sudovi pogre{no primijenili materijalno pra- vo, jer da su nakon zaklju~enja nagodbe nastale okolnosti koje nije mogao predvidje- ti u vrijeme njena sklapanja i da su te okolnosti postojale u vrijeme sklapanja nago- dbe, ne bi je ni sklopio. Promijenjene okolnosti predstavljaju po navodima revidenta izmjene pravnog stajali{ta nakon sklopljene nagodbe, u pogledu ograni~ene odgovor- nosti osiguravatelja (pravno stajali{te zauzeto na zajedni~koj sjednici vrhovnih sudo- va). Prema ~l. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je sada preuzet na teme- lju ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO) ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih moe ostvariti svrha ugovora, a u jednom i drugom slu~aju u toj mjeri da je o~ito da ugovor vi{e ne odgovara o~ekivanjima ugovornih strana i da bi po op}em mi{ljenju bilo nepravedno odrati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je oteano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor raskine. Dakle, u slu~aju iz odredbe ~l. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, strana koja ne moe zbog promijenjenih okol- nosti ostvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor (nagodba je ugovor iz odredbe ~l. 1089. ZOO) raskine, ali ne moe traiti, bez suglasnosti protivne stranke, da se ugovorne odredbe izmijene (u ovom slu~aju u pogledu visine obveze Zavaro- valne skupnosti "Triglav"). Valja navesti da izmjena pravnog stajali{ta nije okolnost koju bi zakon predvidio kao razlog za raskid nagodbe. Ni pad vrijednosti novca u in- flatornim uvjetima nije okolnost zbog koje moe osnovano traiti raskid ugovora."

(Vs RH, Rev. 2899/91, od 18. 3. 1992. – Izbor odluka 1994 – 58/117)

22. Pravomo}no odbijanje tu`benog zahtjeva da se zbog promijenjenih okol- nosti raskine ugovor nije zapreka da se s istim zahtjevom pokrene nova pamica zbog naknadno promijenjenih okolnosti.

(Vs H, Rev. 1281/85, od 23. 10. 1985. – Psp 30 – 101)

Du`nost obavje{tavanja

^lan 134. Strana koja je ovla{}ena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva ras- kid ugovora duna je da o svojoj namjeri da trai raskid ugovora obavijesti drugu stranu ~im je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije u~ini- la, odgovara za {tetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga {to joj zahtjev nije bio na vrijeme saop{ten.

________

1. Vidjeti: odluke Vs BiH, P. 258/88. i P. 555/88, citirane u sudskoj praksi datoj uz ~lan 133. ZOO.

Okolnosti od zna~aja za odluku suda

^lan 135.

Pri odlu~ivanju o raskidanju ugovora, odnosno o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi na~elima po{tenog prometa, vode}i ra~una naro~ito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o op{tem interesu, kao i o inte- resima obiju strana.

Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti

^lan 136.

Strane se mogu ugovorom unaprijed odre}i pozivanja na odre|ene pro- mijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa na~elom savjesnosti i po{te- nja.

________

1. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P`. 127/97, citiranu u sudskoj praksi datoj uz ~lan 137. ZOO.

V - NEMOGU]NOST ISPUNJENJA

Nemogu}nost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana

^lan 137.

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru posta- lo nemogu}e zbog doga|aja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, ga- si se i obaveza druge strane, a ako je ova ne{to ispunila od svoje obaveze, mo`e zahtijevati vra}anje po pravilima o vra}anju ste~enog bez osnova.

(2) U slu~aju djelimi~ne nemogu}nosti ispunjenja zbog doga|aja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana mo`e raskinuti ugovor ako djelimi~no ispunjenjene ne odgovara njenim potrebama, ina~e ugovor osta- je na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze.

________

  1. Kad je ugovor prestao zbog nemogu}nosti ispunjenja za koju ne odgovara nije- dna strana, ugovorna stranka koja vra}a primljeni novac du`na je platiti zatezne kamate i kada je bila savjesna u vrijeme prijema, od dana kada je objektivnom ocjenom konkretnih okolnosti morala znati da je ispunjenje njene obaveze postalo nemogu}e.

Iz obrazloenja: Kada se vra}a novac zbog prestanka ugovora po ~lanu 137. ZOO, pla}a se za- tezna kamata od dana sticanja ako je sticalac nesavjestan, a ina~e od dana podno{enja zahtjeva (~lan 214. ZOO). Samo kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja koje je, ina~e, bilo mogu}e, pla}a se zatezna kamata od dana prijema novca (~lan 132. stav 5. ZOO). Pravilo iz ~lana 214. ZOO, s obzirom na smisao i cilj tog propisa, treba shva- titi tako da osoba koja je novac stekla bez osnova (posebno kada je osnov sticanja na- knadno otpao bez njene krivice, a bila je savjesna u momentu prijema novca), duguje zateznu kamatu od dana kada je postala nesavjesna (kada je objektivnom ocjenom svih konkretnih okolnosti znala, odnosno morala znati da je ispunjenje njene obaveze postalo nemogu}e, te da je stoga ugovor prestao, pa da novac dri bez osnova), a naj- kasnije od dana kada je druga ugovorna strana od nje zahtijevala vra}anje.

(Vs FBiH, P`. 165/99, od 28. 4. 2000 – ZIPS, broj 892; Bilten Vs FBiH 1/00 - 40)

2. Zakupac ne odgovara za propast zakupljene stvari, ako stvar nije upotre- bljavao protivno ugovoru i namjeni stvari, te ako je postupao sa pa`njom dobrog pri- vrednika, ukoliko ugovorom nije pro{irena njegova odgovornost.

(Vs FBiH, P. 275/97, od 23. 12. 1997. – Bilten Vs FBiH 1/98 – 37. **Napo- mena:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO) 3. Do prestanka ugovora zbog nemogu}nosti ispunjenja za koju nisu odgovor- ne ugovorne strane, dolazi zbog objektivne nemogu}nosti, koje u pravilu nema ako su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu.

U slu~aju prestanka ugovora po ovom osnovu, kupac moe zahtijevati samo povrat pla}ene cijene, a ne naknadu u visini sada{nje tri{ne cijene kupljene stvari.

(Vs FBiH, P. 73/99, od 15. 6 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 – 43. **Napome- na:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citiranoo je u sudskoj praksi datoj uz ~lan

  1. ZOO) 4. Kad je ispunjenje obveze jedne strane postalo nemogu}e zbog doga|aja za koje nije odgovorna niti jedna niti druga strana, ugovor prestaje postojati po sili za- kona.

Iz obrazloenja: "Odredbom ~l. 137. st. 1. ZOO propisano je: kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogu}e zbog doga|aja za koju nije odgovor- na ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova ne{to ispunila od svoje obveze, moe zahtijevati vra}anje po pravilima o vra}anju ste~enog bez osnove. Po pravnom shva}anju ovoga suda u slu~aju kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogu}e zbog doga|aja za koji nije odgovor- na ni jedna ni druga strana, u smislu cit. odredbe ZOO, ugovor prestaje postojati po sili zakona. Stoga se ukazuju neosnovanim prigovori revidenta da je on voljan izvr{i- ti ugovor kada to bude mogu}e i da mu je tu`itelj trebao ostaviti primjeran rok za ispunjenje ugovora."

(Vs RH, Rev. 1604/94, od 28. 3. 1996. – Izbor odluka 2/1996 – 11/53)

5. Ukoliko je tuenik prodavac u nemogu}nosti zbog doga|aja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana da isporu~i kupljeno vozilo, to ne zna~i da se mo- e osloboditi kako obaveze da isporu~i upla}eno vozilo, tako i obaveze da refundira vrijednost upla}enog vozila (~lan 137. st. 1. ZOO).

(Vs S, broj Prev. 484/99. – Bilten 3/2000)

6. Ugovori o prodaji stana gra|enog za tr`i{te zaklju~eni prije agresije na BiH nisu prestali zbog nemogu}nosti ispunjenja, ako objekt u izgradnji nije usljed ratnih djejstava uni{ten ili znatnije o{te}en, pa je izgradnju mogu}e dovr{iti.

Iz obrazloenja: Po odredbama ~lana 137. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, ugovor prestaje kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru posta- lo nemogu}e zbog doga|aja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana. Ta na- knadna nemogu}nost, za koju zakon vee ovu posljedicu, mora biti apsolutna, takva da je dunik ne moe ispuniti ni ulaganjem krajnjih napora i sredstava (u konkretnom slu~aju to bi mogla biti potpuna propast prodate stvari u fazi izgradnje, ili zabrana daljnje gradnje i sli~no). Eventualno bi se moglo smatrati, polaze}i od na~ela savje- snosti i po{tenja u pravnom prometu (~lan 12. ZOO), da dolazi do nemogu}nosti ispunjenja i kada bi dunik morao uloiti nesrazmjerno velika sredstva, koja vi{estru- ko prevazilaze vrijednost du`ne prestacije, da bi ispunio ugovornu obavezu (tzv. pra- kti~na nemogu}nost koja se izjedna~ava sa fizi~kom ili pravnom nemogu}no{}u). U

konkretnom slu~aju do ovakve naknadne nemogu}nosti ispunjenja ugovorne obaveze tuenog nije do{lo. Usljed ratnih djejstava samo je zaustavljen i prolongiran period izgradnje gra|evinskog objekta i prodatih stanova u njemu, koji je po prestanku tih dejstava mogao biti nastavljen (sude}i po dopisima tuenog daljnja izgradnja je i nas- tavljena), tako da ispunjenje obaveze tuenog nije nemogu}no. Ako je zbog vanre- dnih okolnosti ispunjenje postalo oteano (iziskuje ve}e izdatke od onih na koje je tueni ra~unao u vrijeme zaklju~enja ugovora), to je mogao biti razlog da tueni (u koliko nije bio u docnji u vrijeme nastupanja vanrednih okolnosti) zahtjeva tubom raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (~lanovi 133. do 136. ZOO), ako tui- telj ne pristane na pove}anje cijene, no tu`eni ovakav zahtjev nije podnio.

(Vs FBiH, P`. 127/97, od 30. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 34)

6. Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo ne- mogu}e zbog doga|aja za koji nisu odgovome ni jedna ni druga strana (u ovom slu- ~aju ratne operacije), gasi se obveza i druge strane, no ako je ova ne{to ispunila od svoje obveze, mo`e zahtijevati vra}anje prema pravilima o vra}anju ste~enog bez osnove.

(Vts RH, P`. 1350/94, od 6. 12. 1994. - Zbirka 3 – 28)

8. Za prestanak obaveze zbog nemogu}nosti ispunjenja obaveze jedne strane u dvostranim ugovorima, nije bitno da li se radi o nezamjenljivoj odnosno individual- no odre|enoj stvari. Bitno je da je ispunjenje obaveze iz zaklju~enog ugovora postalo nemogu}e zbog doga|aja za koji nije odgovorna ni jedna strana.

(Vs S, broj Prev. 385/95. – Izbor odluka 1/1996)

9. Ugovor ne prestaje zbog nemogu}nosti ispunjenja ako su vanredne okol- nosti nastupile nakon docnje za koju du`nik odgovara.

Iz obrazloenja: Kada su vanredne okolnosti nastupile nakon docnje za koju dunik odgovara, ugovor ne prestaje zbog nemogu}nosti ispunjenja. Ovo stoga {to u smislu ~lana 262. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, dunik odgovara i za potpunu ne- mogu}nost ispunjenja i ako je nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara (u smislu ~lana 354. ZOO, obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemogu}e usljed okolnosti zbog kojih dunik ne odgovara, a ta- kva situacija ne moe nastati kada su okolnosti nastupile za vrijeme docnje za koju dunik odgovara). Ako do|e do nemogu}nosti ispunjenja u takvom slu~aju, obaveza iz ugovora se transformi{e u obavezu na naknadu {tete, {to ne bi bio slu~aj da je ugo- vor prestao u smislu ~lana 137. stav 1. ZOO.

(Vs FBiH, P`. 127/97, od 30. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 35).

10. Zbog neskrivljene nemogu}nosti ispunjenja obaveze koje je nastalo posli- je zaklju~enja ugovora, prestaje pravni odnos stranaka, ne prestaje obaveza stranke ~ije ispunjenje je postalo nemogu}e, a prestaje i obaveza druge strane jer joj je pres- tao osnov.

Prestanak obaveze zbog nemogu}nosti ispunjenja mogu}e je ne samo kada se radi o individualno odre|enim stvarima, ve} i kada se radi o individualno zamjenlji- voj stvari.

(Vs S, broj II – Rev. 385/95, od 13. 9. 1995. – Gp, broj 5/00)

11. U situaciji kad je izvoda~ propustio pribaviti odobrenje za gradnju zbog ~ega je zapo~eta gradnja zabranjena, a zbog promjene urbanisti~kih planova daljnja gradnja nije dopu{tena, obvezan je naru~itelju vratiti ono {to je primio, bez prava na naknadu u~injenih tro{kova kad oni nisu od koristi za naru~itelja.

(Vs H, Rev. 2115/88, od 25. 4. 1989. – Psp 46 – 74)

Nemogu}nost ispunjenja za koju odgovara druga strana

^lan 138.

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru posta- lo nemogu}e zbog doga|aja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se ga- si, a ona zadrava svoje potraivanje prema drugoj strani, s tim {to se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobo|enja od sopstvene obave- ze.

(2) Pored toga, ona je du`na ustupiti drugoj strani sva prava koja bi ima- la prema tre}im licima u vezi sa predmetom svoje obaveze ~ije je ispunjenje postalo nemogu}e.

VI - PREKOMJERNO O[TE]ENJE

O~igledna nesrazmjera uzajamnih davanja

^lan 139.

(1) Ako je izme|u obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru pos- tojala u vrijeme zaklju~enja ugovora o~igledna nesrazmjera, o{te}ena strana mo`e zahtijevati poni{tenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

(2) Pravo da se zahtijeva poni{tenje ugovora prestaje istekom jedne godi- ne od njegovog zaklju~enja.

(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva.

(4) Ugovor }e ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.

(5) Zbog ove nesrazmjere ne moe se traiti poni{tenje ugovora na sre}u, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data vi{a cijena iz osobite naklonosti.

________

1. Ne postoji razlog za poni{tenje ugovora o prodaji zbog prekomjernog o{te- }enja ako je prodavac prodao stvar za ni`u cijenu ali pod povoljnijim drugim uslovi- ma nego {to su mu nudila druga lica.

Iz obrazlo`enja:

Pravilno su niestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuitelja za utvr|enje ni{tavosti ugovora o prodaji nekretnina, jer iz utvr|e- nog ~injeni~nog stanja proizilazi da su nekretnine prodate po cijeni koja je priblino odgovarala prometnoj cijeni u vrijeme prodaje, te da ih je tuilac svjesno prodao tu- enom ispod cijene koja mu je nu|ena od strane drugih kupaca, zbog uvjeta prodaje (tuilac je nakon prodaje stambene zgrade, zadrao stan u prizemlju, garau, {upu i jednu polovinu oku}nice do kona~ne isplate kupovne cijene), pa da prema tome, u konkretnom slu~aju nisu ispunjeni uvjeti iz ~lana 139. Zakona o obligacionim odno- sima za pobijanje ugovora zbog o~igledne nesrazmjere uzajamnih davanja.

(Vs BiH, Rev. 118/88, od 8. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 37)

2. Pretpostavka je poni{tenje ugovora o prodaji zbog prekomjernog o{te}enja, izme|u ostalih, da o{te}eni ugovaratelj nije znao niti morao znati za pravu vrijednost suugovarateljeve protu~inidbe u vrijeme sklapanja ugovora.

Iz obrazlo`enja:

"Tubeni zahtjev temelji se na pravnoj osnovi iz ~l. 139. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi st. 1. istog ~lanka u slu~aju kada je izme|u obveza ugovor- nih strana u dvostranom ugovoru postojao o~iti nerazmjer, o{te}ena strana moe za- htijevati poni{tenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Proizlazi, dakle, da su temeljne pretpostavke za prekomjerno o{te}enje zbog kojeg se moe traiti poni{tenje ugovora da je u vrijeme sklapanja ugovora postojao o~iti nerazmjer izme|u obveza ugovornih strana, te da o{te}eni ugovaratelj nije znao niti je morao znati za pravu vrijednost suugovarateljeve protu~inidbe. U postupku je utvr|eno da je prava vrijednost nekretnine - neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta, koje je predmet prijeporne prodaje, u vrijeme sklapanja ugovora iznosila ..... tada{- njih dinara, a kako je ugovorena prodajna cijena od ..... dinara, nedvojbeno je posto- janje o~itog nesrazmjera izme|u obveze tuitelja kao prodavatelja i obveze tuenice kao kupca. Nadalje sudovi su utvrdili da postoji i subjektivni elemenat prekomjernog o{te}enja, tj. da tuitelj nije znao niti je mogao znati za pravu vrijednost predmetnog zemlji{ta. U svezi toga je utvr|eno da se radi o neizgra|enom gra|evinskom zemlji- {tu koje je ranije bilo nacionalizirano i kao takovo izvan slobodnog pravnog prometa, te da je neposredno nakon sklapanja prijepornog ugovora vra}eno u vlasni{tvo tuite- lja i da se tuitelj raspitivao o pravnoj vrijednosti zemlji{ta, ali da podatak nije mo- gao dobiti jer prometa takvog zemlji{ta koje se nalazi u centru grada Pazina nije niti bilo. Sama tuenica u reviziji isti~e da su ona i tuitelj zajedno i{li "kod op}ine i dru- gdje se informirati za cijenu" iz ~ega se moe zaklju~iti da je tuitelj postupao s pa- njom koja se zahtijeva u prometu roba i usluga, a {to opravdava i daljnje zaklju~iva- nje da je on bio u ispri~ivoj zabludi glede prave vrijednosti prodane nekretnine."

(Vs RH, Rev. 3960/94, od 9. 4. 1998. – Izbor odluka 2/1998 – 15/51)

3. Za poni{taj ugovora zbog prekomjernog o{te}enja potrebno je da je tuilac u vrijeme zaklju~enja ugovora znao, odnosno mogao znati za eventualnu nesrazmjeru u vrijednosti davanja. Tuba za poni{taj ugovora po ovom osnovu mo`e se podnijeti u roku od jedne godine od zaklju~enja ugovora.

(Vs S, broj Prev. 130/95. – Bilten 4/1995)

4. Kad je izme|u obveza ugovornih strana postojao u vrijeme sklapanja ugo- vora o~iti nerazmjer, a druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti, ne moe se u parnici s osnovom ustrajati kod zahtjeva za poni{tenje ugovora, ve} su ispunjene pretpostavke za preina~enje tube u skladu s kojom }e sud obvezati du`nika na ispla- tu nov~ane svote u visini razlike izme|u ugovorene cijene i prave vrijednosti.

Iz obrazloenja: "Vrijednost me|usobnih davanja u dvostranom ugovornom odnosu kojim se svaka od ugovornih stranaka obvezuje odre|enom obvezom prema drugoj ugovornoj stranci utvr|uje se prema vrijednostima kakve su te i takve obveze imale u ~asu skla- panja ugovora. To pravilo je propisano u ~l. 139. st. 1. ZOO i na osnovi takve zakon- ske odredbe utvr|ena je prometna vrijednost nekretnina revidenta prodavatelja tako da je revidentovo mi{ljenje o utvr|enju prometne vrijednosti nekretnina prema vre- menu procjene u sudskom postupku ili pak prema nekom drugom vremenu, razli~i- tom od propisanog, suprotno izri~itoj zakonskoj odredbi. S obzirom na to da je revi- dent zatraio poni{tenje navedena ugovora zbog o~ita nerazmjera, da su za takvo po- ni{tenje na njegovoj strani ispunjene (ve} navedene) pretpostavke, tuenik je pak ko- ristio pravo koje mu daje odredba ~l. 139. st.4. ZOO - ponudio je tuitelju dopunu nov~anog iznosa do prave vrijednosti kupljene nekretnine, s tim da je u takvu slu~aju propisano da }e ugovor ostati na snazi. Kada je tuenik ponudio dopunu do prave vri- jednosti kupljene nekretnine, revident vi{e nema zakonske osnove za traenje poni- {tenja ugovora po ovoj osnovi, ve} njemu kao o{te}enoj strani u takvom ugovornom odnosu ostaje pravo zahtijevati da mu tu`enik izvr{i dopunu do prave vrijednosti. U

takvu slu~aju kada tu`enik u parnici radi poni{tenja ugovora zbog o~itog nerazmjera uzajamnih davanja ponudi dopunu do pune vrijednosti, nastaje prema odredbama ~l.

  1. st.2. Zakona o parni~nom postupku procesno-pravna situacija za preina~enje tu- be tako da se umjesto poni{tenja ugovora trai nov~ana svota u visini razlike izme- |u ugovorene cijene i prave vrijednosti. Usvajanjem tubena zahtjeva uspostavlja se jednakost uzajamnih davanja, odnosno razmjer izme|u obveze stranaka, ugovor pos- taje punovrijedan i nastupaju njegovi pravni u~inci kao da od po~etka, od momenta sklapanja, nije bilo o~itog nerazmjera u vrijednostima. To zna~i da }e, u slu~aju da druga strana ne isplati nov~ani iznos na ime dopune do prave vrijednosti na koji je obvezana presudom, nastupiti pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja. Bu- du}i da je tuenik ponudio dopunu cijene do prave vrijednosti kupljene nekretnine, ugovor ostaje na snazi bez uvjeta, {to zna~i da sud prvog stupnja nije pravilno odlu- ~io kada je ostajanje ugovora na snazi stavio u uvjetni odnos sa tu`enikovom obve- zom pla}anja do prave vrijednosti kupljene nekretnine."
(Vs RH, Rev. 1809/90, od 16. 4. 1991. – Izbor odluka 1993 – 59/90)

5. Zbog prekomjernog o{te}enja tuenik ne moe pobijati ugovor prigovorom u parnici, ve} jedino podno{enjem tu`be radi dono{enja konstitutivne odluke o poni- {tenju ugovora.

Iz obrazloenja: "Tuenikov prigovor (o prekomjernom o{te}enju) sudovi nieg stupnja su opravdano otklonili upu{taju}i se, dodu{e bez potrebe, u ocjenjivanje da li je tuenik u smislu odredaba ~l. 139. preuzetog Zakona o obveznim odnosima u vrijeme sklapa- nja spornog ugovora znao za pravu vrijednost prodanih nekretnina. Naime, i kad pos- toji prekomjerno o{te}enje, ugovor proizvodi u~inke i obvezuje stranke sve dok ga sud na zahtjev o{te}ene stranke konstitutivnom odlukom ne poni{ti. Zato zbog preko- mjernog o{te}enja tuenik ne moe pobijati ugovor prigovorom, ve} jedino podno{e- njem tube (odnosno protutube), a takvim se sredstvom u ovoj pravnoj stvari tue- nik nije posluio."

(Vs RH, Rev. 369/94, od 9. 3. 1994. – Izbor odluka 2/1995 – 22/65)

6. Prodavac koji je kupcu na licu mjesta pokazao me|e prodate povr{ine ze- mlji{ta, mo`e pobijati ugovor zbog prekomjernog o{te}enja ako je bio u zabludi u pogledu povr{ine zemlji{ta, a cijena je odre|ena po metru kvadratnom.

Iz obrazloenja: Predmet ugovora o kupoprodaji zemlji{ta odre|en je time {to je prodavac po- kazao kupcu me|e, bez obzira da li je bio u zabludi u pogledu povr{ine zemlji{ta, pa je u ugovoru navedena manja povr{ina nego {to je u stvarnosti. Ova ~injenica moe biti relevantna samo za pobijanje ugovora zbog prekomjernog o{te}enja, ako je pro- davac bio u opravdanoj zabludi u pogledu povr{ine zemlji{ta, da je manja nego {to jeste u stvarnosti, a cijena je odre|ena prema metru kvadratnom povr{ine prodatog zemlji{ta (~lan 139. ZOO).

(Vs BiH, Rev. 699/89, od 28. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 39)

7. Ocijenjeno je da ne moe traiti poni{tenje ugovora zbog prekomjernog o{te}enja prodavatelj slike odre|enog autora koji pravu vrijednost slike nije utvrdio u vrijeme prodaje, nego tek nakon izvr{ene prodaje.

Iz obrazlo`enja:

"Tuitelju je odbijen tubeni zahtjev kojim trai da se raskine (zapravo poni- {ti) usmena kupoprodajna pogodba kojom je tuenik kupio 1980.g. od tuitelja sliku autora Mili}a od Ma~ve jer je utvr|eno da ne postoje zakonske pretpostavke za udo- voljenje tubenom zahtjevu. Naime, u ovom se sporu radi o zahtjevu za poni{tenje ugovora zbog prekomjernog o{te}enja tu`itelja kao prodavatelja, a prema odredbi iz

~l. 139. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi ako je izme|u obveza ugovor- nih strana u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora o~iti neraz- mjer, o{te}ena strana moe zahtijevati poni{tenje ugovora (me|u ostalim samo) ako za pravu vrijednost tada nije znala, niti je mogla znati. Prema navodima u tubi, tui- telj je oglasio u "Ve~ernjem listu" prodaju triju umjetni~kih slika odre|enih autora izme|u kojih i prodaju navedene slike. Kao prvi interesent javio se na oglas tueni (iz Osijeka) i njemu je prodana slika po cijenu koju je tuitelj odredio. Kasnije je tu- itelj od ostalih interesenata za kupnju slika saznao da je ta cijena bila simboli~na itek se tada obratio za mi{ljenje stru~njacima koji su mu (navodno) rekli da je vrije- dnost slike nekoliko milijuna starih dinara. Niestupanjski su sudovi pravilno ocijeni- li da je tuitelj u ovom slu~aju prije nego je objavio prodaju slika, odnosno prije nego je zatra`io kupoprodajnu cijenu, morao znati vrijednost slike koju prodaje, a ne da vrijednost slike utvr|uje nakon {to ju je prodao."

(Vs RH, Rev. 1281/91, od 20. 6. 1991. – Izbor odluka 1993 – 58/90)

8. Kad su stranke u ugovor o prodaji unijele manji iznos cijene od stvamo ugovorene cijene, prodavatelj mo`e zahtijevati izvr{enje ugovora u visini stvarne ugovorene cijene koja je odlu~na i za pitanje postojanja prekomjernog o{te}enja.

(Vs H, Rev. 2099/85, od 9. 4. 1986. - Psp 32 – 80)

9. Postoji razlog za poni{tenje ugovora ako je prodavac zbog nepoznavanja cijena prodao stvar nesrazmjerno ispod realne vrijednosti.

Iz obrazloenja: Prema odredbi ~lana 139. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako je izme|u obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru, postojala u vrijeme zaklju~enja ugovora o~igledna nesrazmjera, o{te}ena strana moe zahtijevati poni{tenje ugovora ako za pravu vrijednost nije znala niti je morala znati. Iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se mo`e zahtijevati poni{tenje ugovora zbog o~ite nesrazmjere uzajamnih davanja u slu~aju postojanja o~ite nesrazmjere izme|u uzajamnih davanja (objektivnog kriterija) i neznanja o{te}ene strane za postojanje tog nesrazmjera (subjekstivni kriterij).

Utvr|eno je da je tuiteljica na osnovu ugovora od 27. 9. 1979. godine tue- nom prodala ku}u veli~ine 72 m^2 i zemlji{te u povr{ini od oko .... m^2 (livada, vo}- njak i ... m^2 pod {umom) za cijenu od ......... dinara, te da je vrijednost nekretnina u vrijeme zaklju~enja ugovora iznosila ....... dinara.

S obzirom na utvr|eni vrijednosni odnos predmeta ~inidbe i predmeta protiv- ~inidbe (objektivne vrijednosti prodatih nekretnina i cijene) ni`estepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da postoji o~ita ne- srazmjera uzajamnih davanja ugovornih stranaka na osnovu zaklju~enog ugovora o prodaji.

U postupku je utvr|eno da je tuitelica u poodmaklojivotnoj dobi, da ivi sama na selu i da nije znala za realnu vrijednost novca (mislila je da za ....... dinara moe kupiti “pola D........”), da je realnu vrijednost novca spoznala kada je nakon prodaje nekretnina oti{la u D....... radi kupovine garsonijere i saznala da garsonijera ko{ta ......... dinara i da je odmah nakon toga poku{ala vratiti tu`enom ......... dina- ra (nakon 15 dana po prodaji nekretnina).

(Vs BiH, Rev. 236/87, od 11. 2. 1988. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 18)

10. Javnom prodajom u smislu odredbe ~l. 139. st. 5. ZOO valja smatrati ka- ko prinudnu tako i dobrovoljnu javnu prodaju.

(Vs H, Rev. 361/85, od 9. 5. 1985. – Informator, broj 3356.

11. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz ~lan 71. ZOO

Posebni slu~ajevi

^lan 140.

(1) Ako se otu|uuje osnovno sredstvo u dru{tvenoj svojini, a sticalac je fizi~ko ili gra|ansko pravno lice, mo`e se zahtijevati poni{tenje ugovora ukoliko je ono {to je primljeno u o~iglednoj nesrazmjeri sa vrijedno{}u u vrijeme za- klju~enja ugovora.

(2) Ako fizi~ko ili gra|ansko pravno lice otu|uje stvar koja moe biti osnovno sredstvo, a sticalac je dru{tveno pravno lice, moe se zahtijevati poni- {tenje ugovora ukoliko je ono {to je dato u o~iglednoj nesrazmjeri sa vrijedno{- }u u vrijeme zaklju~enja ugovora.

(3) Neznanje prave vriejednosti stvari u ~asu zaklju~enja ugovora nije uslov za njegovo poni{tenje.

(4) Poni{tenje ugovora moe zahtijevati dru{tveno pravno lice koje je bi- lo ugovorna strana, kao i nadleni organ.

(5) Ukoliko ovim ~lanom nije druk~ije propisano, shodno se primjenjuju pravila iz prethodnog ~lana.

(6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog ~lana ne podrazumijeva se nepokretnost koja je osnovno sredstvo dru{tvenog pravnog lica.


Napomena (RS): Na osnovu ~lana 19. ZIDZOO, naslov ~lana 140. i ~lan
  1. brisani su.

VII - ZELENA[KI UGOVOR

^lan 141.

(1) Ni{tav je ugovor kojim neko, koriste}i se stanjem nu`de ili te{kim ma- terijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomisleno{}u ili zavisno{}u, ugovori za sebe ili za nekog tre}eg korist koja je u o~iglednoj ne- srazmjeri sa onim {to je on drugom dao ili u~inio, ili se obavezao dati ili u~initi.

(2) Na zelena{ki ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ni{tavosti i o djelimi~noj ni{tavosti ugovora.

(3) Ako o{te}eni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravi~an iznos, sud }e udovoljiti takvom zahtjevu ako je to mogu}e a u tom slu~aju ugo- vor sa odgovaraju}om izmjenom ostaje na snazi.

(4) O{te}enik mo`e podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravi~an iznos u roku od pet godina od zaklju~enja ugovora.

________

1. Zaklju~ak da je ugovorena nedopu{tena kamata na ugovore o kreditu mo`e se zasnovati samo na utvr|enju da su ostvareni svi elementi zelena{kog ugovora.

Iz obrazloenja: Tuenik spori iznos ........... DEM koji se odnosi na 10 odsto ugovorenih ka- mata mjese~no, obra~unatih od 10. 2. 1995. godine do 15. 3. 1995. godine, smatraju- }i ih zelena{kim. U `albi i tijekom postupka nije se o~itovao koliku kamatnu stopu smatra realnom i pravednom, niti je u tome pravcu postavio svoj zahtjev za eventual- no smanjenje kamatne stope.

Tu`enik, dakle, elemente zelena{kog ugovora nalazi samo u ugovorenoj stopi kamate, ne navode}i nikakve druge okolnosti, niti se pozivaju}i na dokaze iz kojih bi proiza{li elementi zelena{kog ugovora propisani u ~lanku 141. Zakona o obveznim odnosima.

Sve kada bi kamatna stopa iz ovog ugovora znatnije odstupala od one koju je tuiteljica, ina~e, ugovarala za ovakve vrste poslova u vrijeme zaklju~enja ugovora, to jo{ nije dovoljno da bi se mogla proglasiti zelena{kim i traiti njezino smanjenje. Naime, uz znatnija odstupanja u pogledu njezine visine, potrebno je da ugovaranjem takve kamatne stope tuiteljica koristi stanje nude ili te{ko materijalno stanje tueni- ka u kojem se on nalazi. Te{ko stanje tuenika uz to tu`iteljici mora biti poznato ili bi za njega iz okolnosti pod kojima se ugovor zaklju~uje morala znati.

Tuenik je, me|utim, pravna osoba. Bavi se trgovinom i u obavljanju te djela- tnosti, radi sticanja dobiti, nabavlja robu u inozemstvu za koju mu je potrebna garan- cija tuene. Prodavat }e je na doma}em tri{tu, svakako, na na~in i po cijenama koje }e mu uz podmirenje svih ovisnih tro{kova osigurati postizanje dobiti. U skloplje- nom pravnom poslu sa tuiteljicom, tuenik je o~ito prona{ao svoj interes. Nikada ni- je ni tvrdio da je postupao u nudi ili te{kom materijalnom stanju, kojeg na drugi po- voljniji na~in nije mogao prevazi}i, pa da je tako bio primoran na zaklju~enje ugovo- ra koji je za njega o~ito nepovoljan. Pogotovo tuenik ne tvrdi da bi tuiteljici ova- kvo njegovo stanje bilo poznato i da ga je ona za sebe iskoristila. Teret dokazivanja ovih okolnosti je na tueniku kao ugovornoj strani koja se na elemente zelena{tva po- ziva, a on ne samo da ih nije dokazao, ve} ne tvrdi ni da su uop}e postojale, ~ime ovajalbeni prigovor svodi na potpunu proizvoljnost.

Ugovorna kamatna stopa nije protivna ni ~lanku 399. Zakona o obveznim odnosima, budu}i da, u smislu njegova stavka 2., nije donijet posebni zakon kojim bi bila propisana najvi{a dopu{tena kamatna stopa. Naprotiv, kako tuenik ualbi ne pobija utvr|enje izneseno u razlozima pobijene presude da se radi o kamatnoj stopi koju je tu`iteljica ugovarala u tom vremenu za ovakvu vrstu poslova, proistje~e da je ona u suglasnosti sa stavkom 3. ~lanka 399. navedenog zakona.

(Vs FBiH”, P`. 66/99, od 27. 4. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 44)

2. Kad nije donesen poseban zakon koji bi odre|ivao najvi{u ugovornu kama- tnu stopu izme|u drugih osoba (a ne izme|u pojedinaca), u svakom pojedinom slu~a- ju treba ocijeniti da li stopa ugovorne kamate ima elemente zelena{kog ugovora.

Iz obrazloenja: "Pri razmatranju osnovanosti prigovora revidenta da u ovom slu~aju (ugovora o zajmu izme|u pravnih osoba) stopa ugovorne kamate (14,7% mjese~no) predstav- lja lihvarsku kamatu - treba istaknuti da je u pitanju najvi{a ugovorna kamatna stopa izme|u drugih osoba (ne radi se o ugovornoj kamati izme|u pojedinaca ~ija je visina propisana u ~l. 399. st. 1. ZOO), koju prema odredbi ~l. 399. st. 2. ZOO treba odredi- ti posebnim zakonom, pa kako takav zakon jo{ nije donesen, treba, po stajali{tu ovog suda, u svakom pojedinom slu~aju ispitati da li stopa ugovorne kamate (izme|u na- vedenih osoba koje nisu pojedinci) ima elemente zelena{kog ugovora (~l. 141. ZOO). Nii sudovi su pravilno otklonili prigovor revidenta da bi u ovom slu~aju bile ugovo- rene zelena{ke kamate. Naime, sam revident isti~e da je u vrijeme zaklju~enja ugo- vora o zajmu (kreditu) tijekom 1991.g. kojim je odre|ena stopa ugovorne kamate ko- ju je duan pla}ati zajmoprimac - kod poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj kama- tna stopa iznosila od 200% do 300% godi{nje, pa kako je spomenuta ugovorena ka- matna stopa (14,7% mjese~no) nia od kamatne stope koju su u isto vrijeme ugovara- le poslovne banke kod davanja nov~anih kredita - ve} ta okolnost ukazuje da ugovo- rena kamatna stopa u ovom slu~aju ne predstavlja lihvarsku kamatu."

(Vs RH, II Rev. 74/93, od 21. 1o. 1993. – Izbor odluka 1/1995 – 11/43)

3. Nagodba koja ima svojstvo zelena{kog ugovora ni{tava je i stoga ne utje~e na pravo i obvezu stranaka koje su je sklopile.

(Vs RH, Rev. 2519/94, od 2. 4. 1997. - Izbor oduka 2/1997 – 58)

4. Naknada materijalne i nematerijalne {tete, zbog smrti lica se moe traiti, iako je prije pokretanja parnice {teta ispla}ena na osnovu izjave o namirenju, odno- sno sporazuma o poravnanju izdejstvovanog u neravnopravnim uslovima primaoca naknade.

(Vs RCG, Rev. 327&96 od 21. 4. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 42. Napomena: cjelovitije obrazlo`enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 1089. ZOO)

5. Sud }e pru`iti za{titu samo prosje~noj kamatnoj stopi, odnosno onoj kamati koja se iskazuje kao ekvivalent primjeren davanju koje ~ini povjerilac iz ugovora o kreditu. U protivnom, ako se utvrdi da takva kamata predstavlja nesrazmjernu imo- vinsku korist sud }e na zahtjev o{te}enog istu smanjiti na pravi~an iznos.

(Vs S, broj Prev. 459/99. – Bilten 3/2000)

6. Ocijenjeno je da valjanost ugovora o prodaji stana treba ispitati primjenom odredaba ~l. 141. ZOO o zelena{kom ugovoru, kada kupac tvrdi da je pristao platiti razliku cijene stana da bi izbjegao veliku {tetu koja bi mu nastala raskidom ugovora.

Iz obrazloenja citiramo: Tubeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvr|enu kupoprodajnu cijenu tuenik jednostrano obra~unao suprotno odredbama ZOO, a da su tuitelji izvr{ili isplatu da bi izbjegli veliku {tetu koja bi im nastala u slu~aju raski- da ugovora kojim je tuenik prijetio pozivaju}i ih na isplatu razlike cijene. Iako tui- telji nisu ozna~ili pravnu osnovu tubenog zahtjeva, iz ~injeni~nih navoda na kojima temelje tubeni zahtjev moe se zaklju~iti da oni smatraju da je tuenik, koriste}i se njihovim stanjem nude, aneksima ugovora ugovorio za sebe cijenu stana u o~itom nerazmjeru sa stvarnom vrijednosti stana, a u takvom slu~aju radilo bi se o zelena- {kom ugovoru (~l. 141. st. 1. ZOO) ~ija bi odredba o cijeni bila apsolutno ni{tava, a to bi imalo kao posljedicu postojanje obveze tuenika da vrati dio cijene ispla}ene na temelju takve odredbe aneksa ugovora, sukladno odredbi ~l. 104. st. 1. ZOO.

(Vs RH, Rev. 2449/94, od 30. 4. 1997. - Izbor oduka 2/1997 – 59)

7. Za pravilnu kvalifikaciju zelena{kog ugovora potrebno jeda je tueni ugo- vorom o kreditu koristio stanje nude tu`ioca, te{ko materijalno stanje, nedovoljno iskustvo i lakomislenost, pa je za sebe ugovorio korist koja je u o~iglednoj nesraz- mjeri {to je on drugom dao. Kada je ugovor o kreditu zaklju~en pod uslovom da se glavnica valorizuje sa porastom cijena na malo i obezbijedi od inflatornih kretanja, tada nije u pitanju zelena{ki ugovor.

(Vs S, broj Prev. 535/95. – Bilten 2/1996)

8. Okolnosti koje nastupe nakon sklapanja ugovora, a koje ote`avaju ispunje- nje obveze jedne strane, nisu odlu~ne za ocjenu je li neki ugovor zelena{ki ili nije. To je zato {to je za ocjenu radi li se o zelena{kom ugovoru potrebno da ugovor ve} u vri- jeme njegova sklapanja ima sve objektivne i subjektivne elemente propisane odre- dbom ~l. 141. ZOO.

(Vs RH, Rev. 1243/91, od 25. 6. 1991. - Izbor oduka 1993 - 91)

9. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa na~elom savesnosti i po{tenja, te na~elom je- dnake vrednosti davanja iz ~lan 12. i ~lan 15. ZOO, sud je du`an saglasno odredbi ~lan

  1. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi ~lan 399. ZOO.
(Ss, Gzs. 18/99, od 24. 6. 1999)

10. Kad je visina zakupnine za poslovnu prostoriju utvr|ena na osnovi prove- dene licitacije, s ugovorenom klauzulom o pove}anju zakupnine u skladu s odlukom nadlenog tijela, zakupac ne moe osnovano zahtijevati naknadno utvr|enje ni{ta- vosti ugovora kao zelena{koga, u smislu ~l. 141. ZOO.

(Os Rijeka, G`. 163/90, od 21. 2. 1990. – Psp 45 – 66)

11. Ugovorena kamata od 14% i 15% na mjese~nom nivou na glavnicu u de- vizama je {pekulativna kamata bez odgovaraju}eg pokri}a iz me|usobnih odnosa po ugovoru o oro~avanju deviznih sredstava, pa je zbog toga ugovor u tom dijelu za ka- matu preko iznosa domicilne stope ni{tav.

(Vs S, broj Prev. 728/97. – Bilten 1/1998)

12. Do smanjivanja obaveze iz zelena{kog ugovora mo`e do}i samo na zah- tjev o{te}enog.

(Vs S, broj, Rev. 6928/97, od 28. 1. 1998. – Gp, broj 6/00)

13. Postojanje stanja nu`de podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba, da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za nju nepovoljan, zelena{ki ugovor.

Iz obrazlo`enja:

Na temelju utvr|enih ~injenica da je tuenik donio Pravilnik o priznavanju od- {tete zbog profesionalne azbestoze kojim je reguliran na~in sklapanja nagodbi, da je tu- itelj znao i bio upozoravan po mnogim zaposlenicima tuenika na mogu}nost ostvare- nja svog prava i putem suda, kojim putem se ostvaruje naknada za nekoliko puta ve}a od one koja se ostvaruje putem sklapanja nagodbe, da se tuitelj opredijelio za sklapa- nje nagodbe sa tuenikom i s tim u svezi pokrenuo i sudjelovao u postupku koji je pret- hodio sklapanje nagodbe, te da je u to vrijeme tuitelj bio u prijevremenoj starosnoj mi- rovini, te stanovao u vlastitoj obiteljskoj ku}i, sudovi su osnovano zaklju~ili da ne pos- toje razlozi zbog kojih bi sporna nagodba imala zna~enje zelena{kog ugovora u smislu odredbe iz ~l. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – ZOO.

Re~enom odredbom zelena{ki ugovor je definiran kao ugovor kojim netko, ko- riste}i se stanjem nu`de ili te{kim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomisleno{}u ili zavisno{}u, ugovori za sebe ili za nekog tre}eg korist ko- ja je u o~itom nesrazmjeru s onim {to je on drugom dao ili u~inio, ili se obvezao dati ili u~initi.

Proizilazi dakle da za postojanje zelena{kog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti - da postoji o~iti nesrazmjer izme|u onoga {to zelena{ ugovora u svoju korist i onog {to po ugovoru daje, da je o{te}eni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih da- vanja pristao zbog stanja nu`de, te{kog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili za- visnosti, koje okolnosti moraju biti alternativno ispunjene, te da je zelena{ znaju}i za te okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist.

U reviziji se neosnovano isti~e da je u postupku utvr|eno da se tuenik u odno- su na tuitelja koristio stanjem nude, te{kim materijalnim stanjem i zavisno{}u tuite- lja prema tueniku, jer su sudvoi na temelju naprijed re~enih ~injeni~nih utvr|enja osnovano zaklju~ili da navedene nepovoljne okolnosti na strani tuitelja nisu postojale.

Postojanje nu`de u smislu re~ene odredbe podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelena{ki ugovor.

Tuitelj se samo uop}eno poziva na nudu kao razlog zbog kojeg je sklopio na- godbu, a da pritom ne navodi okolnosti koje bi opravdavale zaklju~ak o njezinu postoja- nju.

Glede pitanja te{kog materijalnog stanja tuitelja, na temelju ~injenica da se tu- itelj u vrijeme sklapanja nagodbe nalazio u mirovini, te da je imao u vlasni{tvu obitelj- sku ku}u, sudovi su osnovano zaklju~ili da te{ko materijalno stanje tuitelja nije posto- jalo, jer on nije bio bez osnovnih sredstava zaivot.

U vrijeme sklapanja nagodbe tuitelj nije bio u radnom odnosu sa tuenikom, pa je potpuno neosnovano isticanje zavisnosti tuitelja od tuenika kao razlog zbog kojeg bi tu`itelj sklopio nagodbu.

(Vs RH, Rev. 1710/99 od 16. 2. 2000. – Izbor odluka 2/2000 – 23)

VIII - OP[TI USLOVI UGOVORA

--------------------

Napomena (RS): na osnovu ~lana 20. ZIDZOO, u Glavi II, Odjeljak I, Od- sjek 5. u naslovu pododsjeka VIII, poslije rije~i: “uslovi” dodaje se rije~: “formulira- nih”.

Obaveznost

^lan 142.

(1) Op{ti uslovi odre|eni od strane jednog ugovara~a, bilo da su sadr`ani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne po- godbe utvr|ene me|u ugovara~ima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove.

(2) Op{ti uslovi ugovora moraju se objaviti na uobi~ajeni na~in.

(3) Op{ti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili mo- rali biti poznati u ~asu zaklju~enja ugovora.

(4) U slu~aju neslaganja op{tih uslova i posebnih pogodbi va`e ove po- sljednje.


Napomena (RS): Na osnovu ~lana 21. ZIDZOO, u ~lanu 142. stav 1. rije~: “formalnom” zamjenjuju se rije~ju: “formularnom”.

U stavu 2. rije~: “ugovora” bri{e se.

________

1. Ako je ugovorena fiksna kamatna stopa na devizni {tedni ulog banka se ne mo`e osnovano pozivati na svoju odluku kojom je propisala da se obra~un kamata u toku trajanja oro~enja vr{i po kamatnoj stopi propisanoj odlukom banke.

Iz obrazloenja: Tuena banka se ne moe osnovano pozivati na svoje odluke kojima je propi- sano da se obra~un kamata u toku trajanja oro~enja vr{i po kamatnoj stopi propisanoj odlukom banke sve i da je takva klauzula unijeta u {tednu knjiicu, jer u ovakvim slu~ajevima vrijede odredbe ugovora koga sustranke zaklju~ile (~l. 1035. ZOO), a ne op{ti uslovi, kako je to i propisano odredbom ~lana 142. stav 2. Zakona o obligaci- onim odnosima.

(Vs RS, Rev. 39/93, od 26. 10. 1993. - Bilten 1/1999 – 70)

2. Isporu~ilac elektri~ne energije mo`e vr{iti obustavu elektri~ne energije po- tro{a~u, ako u odre|enom roku ne plati naknadu za utro{enu elektri~nu energiju.

Iz obrazlo`enja:

Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije vae}im u vrijeme nastanka spornog odnosa (“Sl. list SRBiH”, br. 6/92 i 2/93) i sada vae}im Op{tim uslovima za isporuku elektri~ne enrgije (“Slubene novine Federacije BiH”, broj 35/99), done- senim u skladu sa odredbama Zakona o elektroprivredi, regulisano je da isporu~ilac elektri~ne energije moe vr{iti obustavu elektri~ne energije potro{a~u, ako u odre|e- nom roku ne plati naknadu za utro{enu elektri~nu energiju.

Polaze}i od utvr|enja prvostepenog suda da je tueni isklju~io elektri~nu energiju u stanu tuitelja 10. 04. 1998. godine radi nepla}enih ra~una za isporu~enu elektri~nu energiju, te nakon opomene da }e isklju~iti elektri~nu energiju u slu~aju nepla}anja ra~una, ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno primijenio materi- jalno pravo kada je ocijenio da tueni koji je u postupku u skladu sa navedenim Op- {tim uslovima za isporuku elektri~ne energije ne bi bio odgovoran za {tetu sve i da je ona nastala i shodno tome da je tubeni zahtjev neosnovan.

(Ks u Sarajevu, G`. 200/99, od 14. 4. 1999. – Bilten sp KsS 3/2001, tr. 18)

3. Isporu~ilac elektri~ne energije ovla{ten je da od korisnika zahtijeva razliku cijene, ako se utvrdi da nije naplatio cijenu za svu isporu~enu elektri~nu energiju, iako je do manje naplate do{lo usljed pogre{nog obra~una njegovog radnika.

Iz obrazloenja: Pravilno prvostepeni sud nalazi da postoji obaveza tuenog da plati nepla}enu razliku u cijeni, koja je, saglasno odredbi ~lana 85. stav 1. Op{tih uslova za isporuku elektri~ne energije, naknadno utvr|ena i obra~unata, a za koju nije protekao zastarni rok od tri godine.

^injenica da je zbog propusta tuioca, a ne tuenog, prvobitno do{lo do po- gre{nog obra~una, ne isklju~uje pravo isporu~ioca elektri~ne energije da naknadno obra~una i tra`i naplatu cijene za stvarno isporu~enu koli~inu elektri~ne energije, niti prestaje obaveza korisnika da tu cijenu plati bez obzira na to {to nije bilo propusta na njegovoj strani prilikom prvobitnog obra~una.

(Vs BiH, P`. 236/86, od 27. 1. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 17)

4. Op}i su uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~aja sastavni dio ugovora o osiguranju i kao takvi obvezatni. Kako se osigurani slu~aj dogodio pri- je po~etnog dana na koji bi se odluka o izmjenama Op}ih uvjeta odnosila, to tuenica nije bila u obvezi isplatiti dvostruki iznos naknade tuitelju osnovom tako donesene odluke.

Iz obrazlo`enja:

“U postupku suda prvog stupnja je utvr|eno, a koja utvr|enja prihva}a i sud drugog stupnja, da se tuitelju osigurani slu~aj dogodio 21.travnja 1992. g. kada je zbog zadobivenih te{kih tjelesnih ozljeda kod tuitelja nastupilo smanjenje njegovih `ivotnih aktivnosti za 70%.

Utvr|eno je da je tuitelj ostvario obe{te}enje izvr{enom isplatom od strane tuenice u srpnju 1993. g., i to kako s osnova police individualnog osiguranja, tako i police kolektivnog osiguranja, a i iz osnova osiguranja dioni~ara.

Utvr|eno je da je za trajanja ovih osiguranja tuenica donijela odluku kojom je izmijenila Op}e uvjete osiguranja od posljedica nesretnog slu~aja i to nakon nastu- pa osiguranog slu~aja, a prije isplate tuitelju. Tim je Op}im uvjetima predvidjela mogu}nost da ukoliko bi se utvrdilo kod osiguranika postotak invaliditeta koji bi pre- lazio 50%, tada da se na svaki dio postotka invaliditeta koji prelazi 50% priznaje dvostruki iznos naknade.

Pravilno su niestupanjski sudovi, a nalaze}i da se na konkretni slu~aj ne mo- gu primjeniti izmjene Op}ih uvjeta osiguranja tuenice, tuitelja sa postavljenim tu- benim zahtjevom za isplatu naknade u dvostrukom iznosu za invaliditet koji bi pre- lazio 50%, a {to u konkretnom slu~aju ~ini 20%, odbili.

Op}i su uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~aja sastavni dio ugovora o osiguranju i kao takvi obvezatni (~l. 142. i ~l. 902. ZOO ). To je slu~aj i kod tuitelja. Tuenica je, a prema na|enim utvr|enjima isplatila tuitelju naknadu u cijelosti prema Op}im uvjetima koji su bili na snazi u vrijeme zaklju~enja pojedi- nih ugovora izme|u tuitelja i tu`enika.

Dvostruka naknada za invaliditet preko 50% nije bila ugovorena izme|u stra- naka jer nije bila niti predvi|ena Op}im uvjetima, koji su bili na sastavni dio ugovora o osiguranju tada zaklju~enih me|u strankama.

Tuenica je odlukom o izmjenama i dopunama Uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~aja od 27. travnja 1992. g. izmijenila ~l. 7. st. 1. Op}ih uvje- ta po kojima je tuenik zaklju~io ugovor o osiguranju sa tu`iteljem tako {to je dodala odredbu da, ukoliko bi ukupan postotak invaliditeta iznosio preko 50%, tada da se na svaki dio postotka invaliditeta koji iznosi preko 50%, priznaje dvostruki iznos nakna- de. Istom je odlukom u ~l. 14. propisano da ta odluka stupa na snagu s danom dono- {enja a primjenjuje se na osigurane slu~aje koji su se dogodili u 0,00 sati 15. svibnja

  1. g. i kasnije.
Kako nije sporno da se osigurani slu~aj kod tu`itelja dogodio 21. travnja
  1. g., dakle, prije 15. svibnja 1992.g. kao po~etnog dana na koji bi se odluka o iz- mjenama op}ih uvjeta odnosila, to tuenica nije bila u obvezi isplatiti dvostruki iznos naknade tuitelju osnovom tako donesene odluke.”
(Vs RH, Rev. 416/96, od 7.12.1999. - Svijet osiguranja 5. 10. 2001

5. @eljezni~ke transportne organizacije ne mogu zahtijevati pove}anu cijenu utvr|enu posebnom tarifom za prevoz robe u `eljezni~kom unutra{njem saobra}aju, samo zbog toga {to se radi o robi iz uvoza ili namijenjenoj izvozu.

(Vs BiH, P`. 112/87, od 3. 8. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 62)

6. ^injenica da je korisnik American-express kartice reklamirao odre|eni ra- ~un na prodajnom mjestu, i o tome obavijestio izdavatelja kartice, ne osloba|a ga ob- veze da podmiri iznos napla}en po takvom ra~unu ako u direktnom odnosu korisnika kartice s prodavateljem nije do{lo do storniranja ra~una odnosno vra}anja novca.

(Vs H, Rev. 1661/86, od 10. 12. 1987. – Psp 40 – 71)

7. PTT organizacija nije duna premjestiti telefonske ure|aje pretplatnika pri- je isteka roka od 15 dana od podno{enja zahtjeva (~l. 175. Op}ih uvjeta za pruanje PTT usluga).

(Vs H, Rev. 130/90, od 23. 10. 1990. – Psp 51 – 108)

8. Isklju~ena je obaveza osigurava~a da plati sumu osiguranja osiguraniku ko- ji je povrije|en u saobra}aju prilikom neopreznog prela`enja ulice u pijanom stanju.

(Vs BiH, Rev. 304/87, od 17. 3. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 84)

Ni{tavost nekih odredbi op{tih uslova

^lan 143.

(1) Ni{tave su odredbe op{tih uslova koje su protivne samom cilju zaklju- ~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima, ~ak i ako su op{ti uslovi koji ih sadre odobreni od nadlenog organa.

(2) Sud mo`e odbiti primjenu pojedinih odredbi op{tih uslova koje li{avaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugo- vora ili gubi rokove, ili koje su ina~e nepravi~ne ili pretjerano stroge prema njoj.

________

1. Ne moe se usvojiti tubeni zahtjev preduze}a – korisnika elektri~ne ener- gije da se javnom preduze}u za distribuciju elektri~ne energije unaprijed zabrani da jednostranim aktom obustavi isporuku elektri~ne energije tu`itelju.

Iz obrazloenja: Tuitelj u ovoj parnici zahtjeva da se tuenom zabrani da bez valjane izvr{ne isprave isklju~uje elektri~nu energiju neophodnu za rad objekata tuitelja.

Ovako apstraktno postavljeni tu`beni zahtjev je neosnovan i stoga prvostepe- nom presudom pravilno odbijen.

Tuitelj, rukovo|en navodno negativnim iskustvom u konkretnom kori{tenju ovla{tenja tuenog koja proizlaze iz Op}ih uvjeta za isporuku elektri~ne energije (pre~i{}eni tekst - "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 35/99), ~l. 104. stav 1. i

  1. stav 1. ta~ka 13. i stav 3., trai da se utvrdi da ove odredbe, bez obzira na to {to su Op}i uvjeti za isporuku elektri~ne energije odobreni od strane Vlade FBiH, ne moe tueni koristiti u realizaciji ugovora o isporuci elektri~ne energije zaklju~enog sa tuiteljem premda su ti Op}i uvjeti sastavni dio formularnog ugovora (ugovora po pristupu) o isporuci elektri~ne energije zaklju~enog izme|u parni~nih stranaka. Ovo stoga {to su, u smislu ~lana 143. stav 1. ZOO, ni{tave odredbe op}ih uvjeta koje su protivne samom cilju zaklju~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima ~ak i ako su op}i uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog organa.

Op}i uvjeti za isporuku elektri~ne energije se, me|utim, zasnivaju na odre- dbama ~lana 50. Zakona o elektroprivredi ("Slubeni list RBiH", br. 1/93 i 13/94), koji se i sada primjenjuje u smislu ~lana iX. 5. (1) Ustava FBiH, a po odredbama ~la- na 55. ovog zakona, javno preduze}e moe obustaviti isporuku elektri~ne energije potro{a~u koji se ne pridr`ava op}ih uvjeta za isporuku elektri~ne energije, ugovora ili izdate elektroenergetske saglasnosti, ili ne ispunjava propisane tehni~ke uvjete. Po odredbama ~lana 57. ovog zakona, obustava isporuke elektri~ne energije, ugovora ili izdate elektroenergetske saglasnosti, ili ne ispunjava propisane tehni~ke uvjete.

Po odredbama ~lana 57. ovog zakona, obustava isporuke elektri~ne energije vr{i se na na~in i po postupku utvr|enom op}im uvjetima za isporuku elektri~ne energije.

Dakle, pravo na prekid isporuke elektri~ne energije zasniva se ne samo na op}im uvjetima, ~ija se eventualna primjena mo`e i odbiti pozivom na odredbe ~lana

  1. stav 1. ZOO, ve} i na zakonskim odredbama koje u odnosu na ~lan 143. stav 1. ZOO predstavljaju lex specialis i lex posteriori, pa imaju prednost u primjeni. Radi se o zakonskim propisima istog ranga, jer nakon sticanja neovisnosti BiH ne postoji vi- {e obaveza uskla|ivanja ranijih republi~kih zakona sa ranijim saveznim zakonom pa i kada se radi o tzv. preuzetim saveznim zakonima.

Pomenuti zakonski propisi i na osnovu njih doneseni Op}i uvjeti za isporuku elektri~ne energije ne uvjetuju obustavu isporuke elektri~ne energije prethodnim do- no{enjem odluke suda ili nekog drugog dravnog organa o postojanju duga potro{a- ~a, pa se isporuka moe obustaviti i bez obzira na odredbe ~lana 75. stav 4. Zakona o vlasni~ko - pravnim odnosima ("Slu`bene novine FBiH", broj 6/98), po kojima po- sjed prava kori{tenja tehni~kih usluga ima osoba koja te usluge neposredno fakti~ki koristi ili to ~ini preko druge osobe, jer i u ovom slu~aju posjednik ima pravo na za- {titu samo od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (~lan 80. pomenu- tog zakona), a protupravnost nema ako je isporu~ilac elektri~ne energije - u ovoj par-

nici tu`eni, postupio po ovla{tenjima iz naprijed spomenutog zakona i op}ih uvjeta za isporuku elektri~ne energije.

Potro{a~u u svakom eventualnom pojedina~nom slu~aju obustave isporuke elektri~ne energije pozivom na pomenute Op}e uvjete, pripada pravo da u posjedo- vnoj ili petitornoj parnici dokazuje da dug ne postoji i da nije bilo uvjeta za prestanak isporuke elektri~ne energije, te da je ili po~injeno smetanje posjeda ili da je prekid isporuke nezakonit (izme|u ostalog, i ako nije bio mogu} po odredbama ~lana 56. Zakona o elektroprivredi - zato {to bi prekid rada objekata, postrojenja i ure|aja do- veo u neposrednu opasnost ivot i zdravljeivih bi}a, odnosno izazvao {tetne poslje- dice za imovinu zna~ajnih vrijednosti), pa i da prije ili u toku ovih parnica trai i do- no{enje privremenih mjera, ili ne moe unaprijed, bez postojanja konkretne opasnosti prekida isporuke elektri~ne energije, zahtijevati zabranu prekida isporuke elektri~ne energije ima pod kojim uvjetima, jer time zahtjeva od redovnog suda su|enje proti- vno izri~itoj zakonskoj normi, koja nije ocjenjena kao neustavna.

(Vs FBiH, P`. 250/99, od 11. 4. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 32)

2. Lutrija BiH duna je naknaditi {tetu u visini izmaklog dobitka, ako usljed krajnje nepanje njenog radnika, kupon sportske prognoze u~esnika u igri nije na vri- jeme stigao u sjedi{te Lutrije (trezor).

Iz obrazloenja: “Ni{tave su, u smislu ~lana 143. stav 1. ZOO, odredbe op{tih uslova koji ~ine sastavni dio ugovora, ~ak i kada su ti uslovi odobreni od nadlenog organa, ako su protivne cilju zaklju~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima, a sud, u smislu ~lana 143. stav 2. ZOO, mo`e odbiti da primjeni odredbe op{tih uslova na osnovu kojih stranka gubi prava iz ugovora, ako su nepravi~ne ili pretjerano stroge prema stranci koja prilikom zaklju~enja ugovora prihvata op{te uslove koje je utvrdila druga ugovorna strana.

Polaze}i i od naprijed navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima, opravdano je odredbu ~lana 42. Pravila sportske prognoze restriktivno tuma~iti i pri- mijeniti.

Ako bi se, polaze}i od odredaba ~lana 6. naprijed spomenutog Zakona o igrama na sre}u i Lutriji BiH, u vezi sa ~lanom 22. Pravila sportske prognoze, smatralo da je ugovor o ovoj igri na sre}u zaklju~en tek ako kupon blagovremeno stigne u sjedi{te organizacije, tako da tuena ne odgovara za {tetu zbog povrede ugovora, u smislu ~lana 262. stav 2. ZOO, ipak bi u konkretnom slu~aju postojala odgovornost tuene, no tada bi se zasnivala na odredbi ~lana 170. stav 1. u vezi sa ~lanom 24. ZOO. Do propusta da blagovremeno dostavi kupon tuioca u sjedi{te organizacije do{lo je usljed pogre{ke radnika tuene po~i- njenog na radu, pa tu`ena odgovara za {tetu i kada nije stupila u ugovorni odnos sa igra- ~em na sre}u, a {teta se sastoji od izmaklog dobitka (~lan 155. ZOO). Republi~kim zako- nom (naprijed citiranim) za ovakav slu~aj nije druga~ije propisano, pa nema zapreka za primjenu ~lana 170. stav 1. ZOO i u ovom sporu.

(Vs BiH, Rev. 61/86, od 28. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 30)

3. Ni{tave su odredbe op}ih uvjeta kojima je predvi|eno da igra~ gubi pravo na ostvarenje dobitka (status igra~a) ako njegov listi} ne stigne na vrijeme u trezor prire|iva~a, jer time igra~ gubi prava iz ugovora.

(Vs RH, Rev. 585/92, od 23. 9. 1992. i Rev. 2371/90 od 7. 5. 1992. - Izbor oduka 1994 – 113)

4. Nije ni{tava odredba iz pravila organizatora igara na sre}u koja su sastavni dio ugovora o igri na sre}u (tombola) prema kojima dobitnik putni~kog automobila pla}a porez na promet umjesto organizatora (kupca) jer takva odredba nije suprotna ni cilju ugovora ni dobrim obi~ajima.

Iz obrazlo`enja:

Tueni je na osnovu ~l. 5 Zakona o igrama na sre}u i lutriji Bosne i Hercego- vine “Sl. list SRBiH, broj 5/84) donio pravila igre na sre}u (tombola). Kupovinom ti- keta tombole tuilac je zaklju~io ugovor po pristupu sa tuenim, pa su pravila tue- nog postala sastavni dio ugovora, a prema pravilima dobitnik automobila pla}a porez na promet umjesto organizatora koji ga kupuje. Ova pravila nisu u sukobu sa svrhom ugovora, a niti sa dobrim obi~ajima (~l.143 Zakona obligacionim odnosima), pa su zbog toga u tom dijelu sastavni dio punova`nog ugovora.

(Vs BiH, Rev. 217/89, od 17. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 67)

Odnos op{tih uslova i pojedina~nih ugovora

^lan 144.

Ako su izme|u dru{tveno – politi~ke zajednice, fonda, mjesne zajednice, odnosno organizacije potro{a~a i nekih preduze}a koja se bave poslovima prometa robe i usluga na malo utvr|eni op{ti uslovi isporuke robe ili obavljanja usluga, ti uslovi su sastavni dijelovi svih pojedina~nih ugovora koje bi ta organizacija zaklju~i- la o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije druk~ije odre|eno.


Napomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 16. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 144. ZOO.
Napomena (RS): Na osnovu ~lana 22. ZIDZOO, naslov ~lana 144. I ~lana
  1. ZOO bri{u se.

________

1. Prema op{tim uslovima za isporuku elektri~ne energije koji su sastavni dio ugovora zaklju~enog izme|u potro{a~a elektroprivredne organizacije, potro{a~ “in- vestitor” koji je uloio sredstva u izgradnju nove linije moe tra`iti “obe{te}enje” u trajanju od tri godine od dana predaje u osnovna sredstva isporu~iocu, a obaveza “obe{te}enja” koja tereti novog potro{a~a ure|uje se pismenim ugovorom.

(Vs BiH, Rev. 151/87, od 17. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 65)

IX - USTUPANJE UGOVORA

Uslovi ustupanja

^lan 145.

(1) Svaka strana u dvostranom ugovoru mo`e, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom tre}em licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora.

(2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos izme|u ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u ~asu kad je druga strana pristala na us- tupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u ~asu kad je oba- vje{tena o ustupanju.

(3) Pristanak na ustupanje ugovora je punova`an samo ako je dat u for- mi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor.

(4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju du- ga shodno }e se primjeniti i na ustupanje ugovora.

________

1. Lice koje je u svoje ime naru~ilo isporuku robe duno je da plati cijenu bez obzira {to je postupalo za ra~un tre}eg lica – komitenta. Te obaveze se moe oslobo- diti samo ako doka`e da je komitentu ustupilo ugovor ili da mu je, uz pristanak pro- davca, ustupilo dug iz ugovora.

(Vs BiH, P`. 164/86, od 27. 1. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 30)

Odgovornost ustupioca

^lan 146.
(1) Ustupilac odgovara prijemniku za punova`nost ustupljenog ugovora.

(2) On mu ne jem~i da }e druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustuplje- nog ugovora, osim ako se na to naro~ito obavezao.

(3) On ne jam~i drugoj strani da }e prijemnik ispuniti obaveze iz ugovo- ra, osim ako se na to naro~ito obavezao.

Prigovori

^lan 147. Druga strana mo`e ista}i prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovo- ra, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima pre- ma ustupiocu.

Odsjek 6.

OP[TA DEJSTVA UGOVORA

I - STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVARA^E

Dejstva ugovora me|u ugovara~ima i njihovim pravnim sljedbenici-

ma

^lan 148.
(1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane.

(2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je {to drugo ugovoreno ili {to drugo proizilazi iz prirode sa- mog ugovora.

(3) Ugovorom se mo`e ustanoviti pravo u korist tre}eg lica.

________

1. Zakupac ne mo`e odbiti ispunjenje svojih obaveza iz ugovora o zakupu po- slovnog prostora i prigovarati pravnoj valjanosti ugovora, samo zato {to zakupodava- telj nije vlasnik poslovnog prostora.

Iz obrazloenja: Tuenik i u reviziji ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije na stra- ni tuitelja i na tome prigovoru bitno temelji svoju reviziju, ukazuju}i da tuitelj nije vlasnik spornog poslovnog prostora, pa da stoga nije ni mogao sklopiti ugovor o za- kupu, niti na temelju otkaza tra`iti predaju u posjed.

Ovakvo pravno stajali{te revizije nije pravilno.

Naime, revizija gubi iz vida da se ugovorom o zakupu ne zasniva stvarno pra- vni, ve} obvezno – pravni odnos, pa je tuitelj i kao nevlasnik mogao sa tuenikom sklopiti ugovor o zakupu poslovnog prostora, kojeg mu je vlasnik ustupio na kori{te- nje, pogotovo kada vlasnik izdavanje u zakup ne samo {to nije isklju~io, ve} tuitelju to izrijekom dopustio. Stoga je tuitelj ovla{ten u ispunjenju ugovorenih prava i oba- veza, otkazati ugovor o zakupu, te traiti od tuenika ispra`njenje, odnosno predaju u posjed zakupljenog poslovnog prostora.

(Vs FBiH, Rev. 283/99, od 19. 1. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 44)

2. Tuiteljica kao nositelj prava plodouivanja na poslovnom prostoru koji je bio predmet ugovora o zakupu zaklju~enog izme|u drugih osoba, ne moe pozivaju}i se na to svoje pravo traiti od zakupoprimca isplatu dospjele zakupnine, osim u situ- aciji ako bi to bilo predvi|eno ugovorom o zakupu.

Iz obrazloenja: "Ugovor o zakupu kao ugovor obveznog prava stvara prava i obveze za ugo- vorne strane (~l. 148. stavak 1. ZOO), a za tre}e osobe iz takvog ugovora mogu proi- zlaziti odre|ena prava samo ako je rije~ o ugovoru u korist tre}eg u smislu odredbe iz ~l. 149. st. 1. ZOO. U protivnom tuiteljica bi svoju trabinu mogla ostvarivati jedino od zakupodavca, jer je upravo on davanjem stvari u zakup i ubiranjem zakupnine priskrbio za sebe prihod na koji je imala pravo tuiteljica kao plodouivatelj stvari koja je bila predmet zakupa. Pri tome nije odlu~no je li zakupoprimac znao ili nije znao da je stvar koju uzima u zakup optere}ena pravom plodouivanja u korist tre}e osobe."

(@s Rijeka, G`. 1046/97, od 4. 2. 1998. – Izbor odluka 1/1998 – 29/68)

3. Osoba koja nije ugovorna strana ili nije univerzalni pravni sljednik ugovo- me strane nije du`na ispuniti ugovornu obvezu, osim ako je ugovoreno ne{to drugo ili ako ne{to drugo proizilazi iz naravi samog ugovora.

(Vs H, II Rev. 8/91 od 26. 3. 1991. - Psp 53 - 94)

4. Neposredni izvo|a~ radova ima pravo da od naru~ioca radova, po zaklju~e- nom ugovoru tra`i isplatu cijene, osim ako me|usobnim ugovorom isplata nije uslov- ljena naplatom naru~ioca od glavnog investitora.

(Vs Srbije, broj Prev. 264/99. - Bilten 2/2001)

5. Lice koje je preko jedne od ugovornih strana kreditiralo usmjerenu stambe- nu izgradnju ima pravo na neposredan zahtjev prema stranci koja se ugovorom o udru`ivanju sredstava obavezala da }e davaocu vratiti dio pla}enih sredstava.

Iz obrazlo`enja:

Iz fotokopija ugovora zaklju~enih izme|u Stambenog preduze}a B L. i tue- nog o udruivanju sredstava radi kupovine stanova za tuenog, proizilazi (~lan 3. ugovora) da polovinu iznosa kupovne cijene obezbje|uje tuilac op{tinski fond preko Stambenog preduze}a, a drugu polovinu tueni, s tim da se tueni obavezuje da }e neposredno tuiocu vratiti dio uloenih sredstava po kriterijima navedenim u ~lanu 3. stav 2. ugovora i na na~in i pod uslovima koje utvrdi upravni odbor tu`ioca.

Naprijed pomenuto ugovorno utana~enje ima karakter ugovora u korist tre}eg (pravno pravilo iz paragrafa 881. stav 2. novela III biv{eg Op{teg gra|anskog zako- nika, koje se u vrijeme nastanka pravnog odnosa primjenjivalo u smislu ~lana 4. Za- kona o nevanosti pravnih propisa donesenih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, kome odgovaraju odredbe ~lanova 148. stav 3. i 149. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), pa bi tuilac imao pravo na neposredan zahtjev prema tu`enom radi ispunjenja ugovorne obaveze.

(Vs BiH, P`. 423/87, od 28. 7. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 38)

6. Podizvo|a~u mo`e dati nalog da odstupi od redosljeda ugovorenih radova, samo izvo|a~ - naru~ilac radova od podizvo|a~a, a ne investitor - naru~ilac radova od izvoda~a.

(Vs BiH, P`. 241/86, od 27. 11. 1986.– Bilten Vs BiH 1/87 – 23)

7. Neposredni izvo|a~ radova ima pravo da od naru~ioca radova, po zaklju~e- nom ugovoru tra`i isplatu cijene, osim ako me|usobnim ugovorom isplata nije uslov- ljena naplatom naru~ioca od glavnog investitora.

(Vs S, broj Prev. 264/99. – Bilten 2/2001)

8. Brodar ne moe zahtijevati pla}anje prekostojnica od lica za ~iji je ra~un prevoena roba, ako to lice nije ugovorna stranka, a u ugovoru o pomorskom prevozu i u prevoznim ispravama nije ozna~eno kao primalac robe.

Iz obrazlo`enja:

Prvotu`eni u ugovoru o pomorskom prevozu nije ugovorna strana niti ozna- ~en kao primalac stvari.

Primalac u pomorskom prevozu je lice ovla{teno da primi stvari od brodara (~lan 439. ta~. 3 Zakona o pomorskoj i unutra{njoj plovidbi), a prvotueni nije kao takav ozna~en u ugovoru o prevozu. U nedostatku naznake o primaocu u teretnici, te- ret se, u smislu ~lana 501. stav 2. navedenog zakona, predaje po naredbi krcatelja, odnosno ovla{tenom imaocu teretnice (~lan 531). Pogre{no se pvostepeni sud poziva na odredbe ~lana 593. spomenutog zakona, jer je u konkretnom slu~aju prevoz vr{en na osnovu teretnica (prevoznih isprava), a ugovorom o prevozu nije posebno predvi- |eno da je prvotueni primalac i da je du`an da plati vozarinu.

Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane i njihove univerzalne pra- vne sljednike (~an 148. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Ugovorom se mo- e samo ustanoviti pravo u korist tre}eg lice (~lan 148. stav 3. Zakona o obligaci- onim odnosima), ili ne i obaveza tre}eg lica. Prema tome prvostepeni sud je pogre{no obavezao prvotuenog na isplatu prekostojnica tuioca na osnovu ugovora o prevozu stvari morem zaklju~enog izme|u tuioca kao brodara i drugotu`enog kao naru~ioca.

(Vs BiH, P`. 507/88, od 16. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 65)

II - UGOVOR U KORIST TRE]EG LICA

Neposredno pravo tre}eg

^lan 149.

(1) Kad neko ugovori u svoje ime potraivanje u korist tre}eg, tre}i sti~e sopstveno i neposredno pravo prema duniku, ako nije {to drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla.

(2) Ugovara~ ima pravo zahtijevati da du`nik izvr{i prema tre}em ono {to je ugovoreno u korist tog tre}eg lica.

________

1. Ako jedno lice bez protunaknade kupi za tre}eg odre|enu stvar tada pre- dmet poklona nije kupljena stvar nego ona suma novca koja je pla}ena prodavcu na ime kupovne cijene, pa ukoliko postoji razlog za opoziv poklona, poklonodavac mo- e traiti da mu poklonoprimac vrati tu sumu novca.

Iz obrazloenja: Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima drugostepene presude proizila- zi da je 1967. godine tu`eni, kao kupac, zaklju~io sa svjedokom B. L., kao prodav-

cem, ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina i da se na osnovu tog ugovora u ze- mlji{nim knjigama tueni uknjiio kao njihov vlasnik, {to u toku postupka pred prvostepenim sudom ni sam tuilac nije osporio, samo {to je tvrdio da ih je on kupio, te poklonio tuenom. Trai da se ugovor o poklonu raskine zbog nezahvalnosti tue- nog i neispunjenja uslova koji mu je postavio prilikom darovanja, da tu`eni na ku- pljenom zemlji{tu izgradi ku}u.

Ukoliko su ta~ni navodi tuioca da je on platio kupovnu cijenu, a ne tueni, tada postoji ugovor u korist tre}eg: predmet poklona je ona suma novca koju je tu`i- lac platio prodavcu, a ne kupljena nekretnina (~lan 149. Zakona o obligacionim odnosima).

Prema pravnim pravilima imovinskog prava sadranim u paragrafima 380. biv{eg OGZ-a i Zakona o zemlji{nim knjigama (paragraf 36. u vezi sa paragrafom 8. stav 1. i 28) i po odredbi ~lana 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (“Slubeni list SFRJ”, broj 6/80), koji je kasnije donijet za sticanje prava vlasni{tva na nekretninama, po osnovu ugovora, pored pravnog osnova (titulusa), neophodan je i upis tog prava u javne knjige (modus aquirendi). Kako je tueni na temelju kupo- prodajnog ugovora sa prodavcem B. L. upisom u zemlji{ne knjige stekao pravo vla- sni{tva na sporne nekretnine, u potpunosti je neosnovan zahtjev tuioca za brisanje prava vlasni{tva tu`enoga.

(Vs BiH, Rev. 60/89, od 21. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 108)

2. Kod ugovora o darovanju s nalogom tre}a osoba, u ~iju se korist ima iz- vr{iti nalog, mo`e samostalno i neposredno zahtijevati od daroprimatelja ispunjenje ugovora.

(Vs H, Rev. 118/84, od 25. 4. 1984. – Psp 27 – 66)

3. Ne moe se traiti ispunjenje pismenog predugovora o kupovini nekretnina ako potpisi ugovara~a nisu ovjereni u roku od {est mjeseci po stupanju na snagu Za- kona o prometu nepokretnosti.

Iz obrazloenja: Pismeno od 31. januara 1977. godine, predstavlja predugovor, u smislu pravi- la imovinskog prava, sada odredba ~lana 45. Zakona o obligacionim odnosima, i to u korist tre}eg lica (pravno pravilo imovinskog prava, sada ~lan 149. Zakona o obliga- cionim odnosima), jer su ga zaklju~ili tueni i tuiteljev brat u korist tuitelja.

S obzirom da je predugovor zaklju~en prije stupanja na snagu Zakona o pro- metu nepokretnosti (“Slubeni list SRBiH”, broj 38/78), punovanost predugovora, ista kao i ugovora, prosu|uje se primjenom odredbe ~lana 46. navedenag zakona (propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor ako je propisana forma uslov za punovanost ugovora). Odredbom stava 2. propisano je da ugovori o prometu ne- pokretnosti zaklju~eni u pismenoj formi koji nisu izvr{eni do stupanja na snagu ovog zakona, ostaju na snazi ako ugovara~i ovjere potpise na ugovoru u roku od {est mje- seci od dana stupanja na snagu zakona.

U konkretnom slu~aju predugovor nije izvr{en (da je u cjelini ili u pretenom dijelu izvr{en imao bi karakter punovanog glavnog ugovora), pa kako ugovara~i u roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog zakona, nisu ovjerili po- tpise, predugovor ne proizvodi pravno djejstvo.

(Vs BiH, Rev. 362/87, od 21. 4. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 16)

4. Valjan je ugovor kojim je ostavitelj ugovorio s bankom da za slu~aj njego- ve smrti prava s njegovih ra~una kod te banke prelaze na odre|enu osobu.

Iz obrazlo`enja:

"Tuitelj je jedini nasljednik sada pok. J.K. Me|utim u ostavinu nije u{ao (sporni) nov~ani iznos (DEM ...........) koji se nalazio na ra~unima ostavitelja kod banke u Aachen-u (SR Njema~ka), pa ga stoga tuitelj (nasljednik) zahtijeva tubom u ovom sporu. Doista, spisu prileu ugovori o raspolaganju u korist tre}ih (izvan na- sljednog postupka) prema kojima je vjerovnik (ostavitelj) utana~io s bankom da za slu~aj njegove smrti sva prava s njegovih ra~una kod te banke prelaze neposredno na tu`enu, {to je ona i prihvatila, te nakon ostaviteljeve (bratove) smrti i realizirala. Va- ljanost ovog ugovora s obzirom na propise SR Njema~ke nitko nije doveo u sumnju, a prvostupanjski je sud osporio njihovu valjanost jer da su suprotni odredbi ~lanka

  1. ZN prema kojoj je ni{tav ugovor kojim netko ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio svom suugovorniku ili tre}oj osobi; tu odredbu da valja primijeniti s obzirom na odredbu ~lanka 155. ZN prema kojoj se na naslje|ivanje primjenjuju odredbe zakona zemlje ~iji je ostavilac bio dravljanin. To da slijedi i iz odredbe ~lanka 6. Zakona o naslje|ivanju prema kojoj se naslijediti moe samo na temelju zakona ili oporuke (ne dakle i na temelju ugovora). Ovaj sud dijeli mi{ljenje drugostupanjskog suda da za ocjenu valjanosti ovog ugovora (s elementom inozemnosti) sklopljenog izme|u osta- vitelja i njegove banke valja primijeniti propise SR Njema~ke gdje je ugovor i sklo- pljen, a kako je to ve} re~eno, nitko, s obzirom na te propise, ugovor nije doveo u su- mnju. Ako bi se, me|utim, uzelo da ugovor valja ocijeniti prema na{im propisima, onda ovaj sud ne dijeli mi{ljenje prvostupanjskog suda da bi spomenuti ugovor bio protivan odredbi ~lanka 108. ZN odnosno da bi se radilo o ni{tavom ugovoru o na- slje|ivanju. Radi se o svojevrsnom ugovoru u korist tre}ega za slu~aj smrti i, kada bi na njega valjalo primijeniti pravna pravila o darovanju za slu~aj smrti za valjanost kojega se tra`i forma sudskog zapisnika, valja re}i da su takvi poslovi (s elementom inozemnosti) u pogledu oblika pravovaljani ako su pravovaljani po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen, a u tom pogledu, re~eno je ve}, nije dovedena u sumnju njegova valjanost. Uostalom i iz odredbe ~lanka 149. i 150. Zakona o obveznim odnosima (ugovor u korist tre}ega) slijedi da ovakvi ugovori nisu protivni na{em pravnom poretku."
(Vs RH, Rev. 960/90. – Izbor odluka 1993 – 166)

Opozivanje koristi za tre}eg

^lan 150.

(1) Ugovara~ koristi za tre}eg mo`e je opozvati ili izmijeniti sve dok tre}i ne izjavi da prihvata ono {to je ugovoreno u njegovu korist.

(2) Ako je ugovoreno da }e dunik izvr{iti ono na {ta se obavezao u korist tre}eg tek poslije smrti ugovara~a, ovaj moe sve dotle, pa i svojim testamen- tom, opozvati korist ugovorenu za tre}eg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizilazi {to drugo.

Prigovori du`nika prema tre}em

^lan 151. Dunik moe ista}i tre}em sve prigovore koje ima prema ugovara~u po osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za tre}eg.

Odbijanje tre}eg

^lan 152.

Ako tre}i odbije korist koja je ugovorena za njega, ili je ugovara~ opozo- ve, korist pripada ugovara~u, ako {to drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla.

Obe}anje radnje tre}eg lica

^lan 153.

(1) Obe}anje u~injeno drugom da }e tre}i ne{to u~initi ili propustiti, tre- }eg ne obavezuje, a obe}avalac odgovara za {tetu koju bi drugi pretrpio zbog to- ga {to tre}i ne}e da se obave`e ili da izvr{i ili propusti odre|enu radnju.

(2) Obe}avalac ne}e odgovarati ako je drugom obe}ao da }e se samo za- uzeti kod tre}eg da se ovaj obave`e da ne{to u~ini ili propusti, a u tome nije uspio i pored sveg potrebnog zalaganja.

________

1. Kada ugovor o upu}ivanju na rad u inostranstvo sadr`i odredbu o pla}i ko- ju }e pla}ati strani poslodavac, a koja odredba ima karakter obe}anja radnje tre}e osobe, obe}avalac koji je uputio radnika na rad odgovara radniku za {tetu koju je pre- trpio time {to strani poslodavac nije izvr{io ugovoreno pla}anje.

Iz obrazloenja: Predmet tube je zahtjev za naknadu {tete, koju tuilac trpi zbog toga {to za vrijeme rada u inostranstvu, na koji je upu}en ugovorom o upu}ivanju zdravstvenog radnika na ugovoreni rad u bolnici, nije ostvario osobna primanja u ugovorenom iznosu. Prvostepeni sud je pravilno odlu~io kada je obavezao tuenog da tuitelju na- knadi {tetu. Ovo iz razloga {to je utvr|eno da je ugovorom o upu}ivanju zdravstve- nog radnika na ugovoreni rad u bolnicu tuitelj, kao ~lan stru~ne ekipe, upu}en na rad u bolnicu u Tripoliju, na radno mjesto inenjera za odravanje medicinske opre- me u trajanju od dvije godine, da su osobna primanja odre|ena ~lanom 13. ovog ugo- vora po kome je tuitelju u obavezi pla}ati bila zdravstvena ustanova, da je tuilac u bolnici obavljao poslove u rangu visoke stru~ne spreme, a da je primao platu tehni~a- ra. Stoga, ugovorna odredba iz ~lana 13. ugovora po svojoj pravnoj prirodi predstav- lja obe}anje radnje tre}e osobe. Tom ugovornom odredbom, tueni je obe}ao tuite- lju da }e mu libijska strana za njegov rad na radnom mjestu ininjera za odravanje medicinske opreme u bolnici u Tripoliju, pla}ati mjese~nu pla}u od 339 LD. Obe}a- nje radnje tre}e osobe utvr|eno je ~lanom 153. stav 1. ZOO i prema toj odredbi obe- }avalac odgovara za {tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga {to tre}i ne}e da izvr{i odre|enu (obe}anu) radnju.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/1999, str. 23)

2. Obe}anje u~injeno drugom da }e tre}i ne{to u~initi ili propustiti, tre}eg ne obavezuje, a obe}avalac odgovara za {tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga {to tre}i ne}e da se obave`e ili da izvr{i ili propusti odre|enu radnju

(Vs S, broj Rev. 6310/97, od 28.. 4. 1998. – Gp, broj 6/00).

3. Tre}e lice ne obavezuje odredba iz tovarnog lista izdatog u drumskom pre- vozu da }e platiti prevozninu.

(Vs BiH, P`. 271/87, od 29. 1.. 1988. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 17)

4. Kada jedan od organizatora muzi~ke turneje garantuje drugim ugovornim strankama da }e obezbijediti odre|eni iznos sredstava od sponzora turneje, odgovara saugovara~ima za {tetu koju bi pretrpjeli ako sponzori ne uplate obe}ana sredstva.

(Vs BiH, P`. 212/87, od 3. 6. 1988. – ZIPS, broj 531; ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 19)

5. Ako tre}e lice odbije da plati prevozninu, prevoznik moe traiti pla}anje od po{iljaoca.

(Stav usvojen na XXI koordinacionom sastanku privrednog sudstvava biv{e SFRJ, \akovica od 25. do 27. 5. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 162. Napomena: ovim se dopunjuje stav sa XX koordinacionog sastanka privrednog sudstva, Donji Milanovac juna 1987)

6. Dru{tveno pravno lice koje smatra da njemu pripada pravo davanja stana na kori{}enje, a ne dru{tveno pravnom licu koje ga je pribavilo ugovorom o kupovini nije ovla{teno tra`iti da se utvrdi ni{tavost ugovora o kori{}enju stana, sve dok se ne utvrdi da li je ni{tav ugovor kojim je davalac stana na kori{}enje pribavio pravo ra- spolaganja.

(Vs BiH, G`. 28/89, od 28. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 162)

7. Ugovor kojim se davalac stana na kori{}enje obavezao da }e nosioci sta- narskog prava, navedeni u ugovoru, po isteku odre|enog roka predati stanove povje- riocu-davaocu kredita, je ugovor o obe}anju radnje tre}eg lica, koji ne obavezuje to lice, pa tuilac - davalac kredita ne moe zahtijevati po tom osnovu da mu tu`eni - nosioci stanarskog prava predaju stan.

(Vs BiH, Rev. 104/86, od 13. 5. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 17)

Odjeljak 2.

PROUZROKOVANJE [TETE

Odsjek 1.

OP[TA NA^ELA

Osnovi odgovornosti

^lan 154.

(1) Ko drugome prouzrokuje {tetu duan je naknaditi je, ukoliko ne do- kae da je {teta nastala bez njegove krivice.

(2) Za {tetu od stvari ili djelatnosti, od kojih poti~e pove}ana opasnost {tete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.

(3) Za {tetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slu~ajevima predvi|enim zakonom.

________

ODGOVORNOST ZA [TETU PO OSNOVU KRIVNJE

(^lan 154. stav 1. ZOO)

1. Osobe koje se profesionalno bave fotokopiranjem vrije|aju autorska prava pisca univerzitetskog udbenika kada bez njegove saglasnosti kopiraju izdati udbe- nik, po narud`bi korisnika – studenta, te su obavezni da autoru naknade {tetu ~ija se visina odre|uje po propisima o obveznim odnosima.

Iz obrazlo`enja:

Sud prvog stupnja na nedvojben na~in utvrdio je da su tuenici bez odobrenja tuitelja kao autora, u poslovne svrhe, fotokopiranjem umnoavali njegovo autorsko djelo. Umnoavanje je jedan od na~ina iskori{tavanja autorskog djela i ide u krug imovinskih prava autora, koja druge osobe ne mogu koristiti bez dopu{tenja autora (~lanak 27. Zakona o autorskom pravu).

Tuenici nisu imali tuiteljevo dopu{tenje za umno`avanje, pa je njihovim

postupanjem povrije|eno tuiteljevo imovinsko pravo, za ~iju za{titu tuitelj moe zahtijevati i naknadu {tete koju je takvom povredom pretrpio (~lanak 95. navedenog zakona). Bitan prigovoralbe je, da ako i postoji povreda autorskog prava, nju nisu u~inili tuenici, ve} osobe – studenti kao naru~itelji fotokopiranja. Me|utim, u obav- ljanju registrirane djelatnosti, tuenici moraju postupati tako da ne vrije|aju materi- jalna ni moralna prava autora, pa se tu`enici u okviru ~ije djelatnosti je izvr{eno ko- piranje, moraju smatrati odgovornim za povrede autorskih prava, neovisno od toga da li i u kojoj mjeri i u konkretnom slu~aju postoji odgovornost i naru~itelja. Zakon o autorskom pravu (~lanak 49. stavak 1. to~ka 4) dopu{ta i mimo volje autora, reprodu- ciranje objavljenog djela samo radi osobnog usavr{avanja i to pod uvjetom da takva reprodukcija nije namijenjena ni dostupna javnosti. Polaganje studentskih ispita nije stru~no usavr{avanje kakvo ima u vidu navedena zakonska odredba, jer po prirodi stvari ne podrazumijeva trajniju, odnosno vremensku neograni~enu upotrebu.

Za to su tuenici morali znati kada su prihvatili zahtjeve vi{e osoba – studenata za umnoavanje univerzitetskog ud`benika u cjelini, da }e takvi primjerci biti kori{teni ne samo za osobnu upotrebu, ve} i za druge osobe, da }e pozajmljivanjem, zajedni- ~kim u~enjem, poklanjanjem, preprodavanjem i drugim oblicima prometa, biti pristu-

pa~ni javnosti, pa ni pozivom na citiranu zakonsku odredbu, ne bi moglo postojati oslobo|enje odgovornosti za {tetu.

Prema odredbi ~lanka 95. Zakona o autorskom pravu, pored za{tite autorskih imovinskih i moralnih prava, tuitelj moe zahtijevati i nadoknadu {tete koja mu je povredama tih prava u~injena. Osim {to na~elno prihvata, pitanje nadoknade {tete taj Zakon ga dalje ne ure|uje, pa se na njega moraju primijeniti odredbe Zakona o obve- znim odnosima kojima je na op}i na~in ure|eno pitanje nadoknade {tete. Prema ovim odredbama {tetu je du`an nadoknaditi onaj ko je prouzro~i, a u {tetu ulazi ne samo umanjenje imovine, ve} i izmakla dobit (~lanak 154. stavak 1. i 155. Zakona o obve- znim odnosima).

Prema ugovoru kojeg je tuitelj zaklju~io sa P.f. u S. o prodaji knjige, od pro- dajne cijene tuitelju pripada 90% {to iznosi 31, 50 DEM po jednom primjerku, pa je u tom iznosu on o{te}en za izmaklu dobit po svakom primjerku kojeg su umnoili odnosno prodali tuenici, kako je to pravilno na{ao i sud prvog stupnja.

(Vs FBiH, G`. 14/99, od 18. 8. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 41)

2. Pravo na naknadu za vrijeme tzv.~ekanja, vezano je za trajanje radnog odnosa i prestaje sa njegovim prestankom.

(Vs FBiH, Rev – 154/99 – Bilten VS FBiH 1/00 - 54)

3. Bolnica odgovara za {tetne posljedice, ina~e dopu{tenog u medicini i op}e prihva}enog na~ina lije~enja, po principu krivnje.

Iz obrazloenja: "U konkretnom se slu~aju i radilo o takvom na~inu lije~enja kada je tuitelji- ca podvrgnuta operaciji, pa bolnica odgovara za {tetu tuiteljici pod uvjetom da u njenom postupanju, odnosno postupanju njenih radnika, postoji krivnja za {tetne po- sljedice za koje se utuuje ovo obe{te}enje.

Da postoji krivnja za {tetne posljedice proizilazi iz utvr|enja suda prvog stu- pnja, koja je zato, s pravom, prihvatio i sud drugog stupnja.

Utvr|eno je da postoji neposredna povezanost infekcije nastale nakon opera- cije, sa kasnijom te{kom infekcijom zbog koje je tuiteljica morala biti podvrgnuta odstranjenju maternice sa adneksima. Utvr|eno je da se te{ka infekcija nakon poroda razvila zbog toga {to je tuiteljica nepotpuno izlije~ena od infekcije otpu{tena ku}i. Prema tome tuenica nije u pravu kada od sebe otklanja krivnju za nastup {tetnih po- sljedica tuiteljici, kada je nepobitno utvr|eno, da je do kasnije te{ke infekcije do{lo zbog toga {to je tu`iteljica prerano, sa tinjaju}om infekcijom, otpu{tena ku}i nakon poroda."

(Vs RH, Rev. 1180/97 i Rev. 859/96, od 5. 12. 2000. – Izbor odluka 2/2001 – 46)

4. Bolnica odgovara za {tetu pacijentu koji je tijekom lije~enja putem transfu- zije zara`en hepatitisom C.

Iz obrazloenja: "U postupku je utvr|eno da je tuitelj dana 14. prosinca 1992. godine pri- mljen na lije~enje kod I - tuene radi perforacije ~ira na dvanaestercu, da je kod I - tuene primio transfuziju krvi i nakon transfuzije obolio od hepatitisa C.

Utvr|eno je, tako|er, da je krv koju je tuitelj primio dobivena putem transfu- zije slube I - tuene od davatelja s podru~ja Siska u dobrovoljnim akcijama davanja krvi, te po I - tuenoj utvr|eno da je potjecala od davatelja koji je bio zara`en hepati- tisom C.

Na temelju navedenih ~injeni~nih utvr|enja i po ocjeni ovog revizijskog suda proizilazi da je I - tuena kriva jer je uzrokovala {tetu tuitelju, budu}i da je kod I - tuene prikupljena krv pripremljena za upotrebu i dana tuitelju.

Ovo zbog toga jer temeljem odredbe ~l. 13. st. 1. to~. 6. Zakona o za{titi pu- ~anstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", broj 60/92) "radi ranog otkrivanja izvora zaraze i puteva preno{enja zaraze, organizacije zdravstva obavljaju izme|u os- talog "ispitivanje krvi davatelja na prisutnost virusne utice tipa B i C", pa proizilazi da je tuena kod koje je putem transfuzije slubi I - tuene od davatelja s podru~ja Siska u dobrovoljnim akcijama davanja krvi bila po zakonu duna obaviti ispitivanje krvi davatelja na prisutnost markera virusneutice tipa B i C, a {to je I - tuena pro- pustila u~initi pa je kriva temeljem odredbe ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), a upravo zbog toga njenog propusta tuitelj je zara`en hepatitisom C.

Ne moe se prihvatiti kao osnovan niti revizijski navod da se tuitelju tran- sfuzijom spa{avao ivot i da pona{anje zaposlenika I - tuenika moe se tretirati kao postupanje u krajnjoj nudi jer se I - tuena ne moe braniti da u slu~aju kada je spa- {avala ivot tuitelju nije bila duna dati tuitelju krv koja nije zara`ena."

(Vs RH, Rev. 1918/01, od 22. 11. 2001. – Izbor odluka 1/2002 – 61)

5. Okolnost prema kojoj se pacijent suglasio s obavljanjem operacije radi lije- ~enja sama po sebi ne osloba|a bolnicu od odgovornosti za propuste pri operacij- skom zahvatu.

Iz obrazloenja citiramo: “Kada su sudovi nieg stupnja utvrdili (posebice na temelju nalaza medicin- skog vje{taka koji se temelji na iscrpnoj medicinskoj dokumentaciji) da su se sve {te- tne posljedice o{te}enja XI. ivca vrlo jasno o~itovale u razdoblju neposredno nakon operacije, ispravno su zaklju~ili da je operacija neposredan uzrok takvom o{te}enju, a tuenica nije dokazala da je lije~nik koji je operirao u danim okolnostima postupao onako kako je bilo potrebno”.

(Vs RH, Rev. 3374/93, od 11. 05. 1995. – Izbor odluka 1996 – 85)

6. Bolnica ne odgovara za {tetu ako se ne doka`e uzro~na veza izme|u nes- tru~nog hirur{kog zahvata i {tetne posljedice.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su utvrdili da je 1956. godine ljekar tuene operativnim zahvatom odstranio tumor na mozgu tuiteljice, da je prije operativnog zahvata, tu- mor svojim rastom i pritiskom o{tetio li~ni ivac i izazvao vidljivu slabost mi{i}ne muskulature na desnoj polovini lica, da se nakon operativnog zahvata nastavilo po- gor{anjeivca do potpunog prestanka funkcije i da je posljedica toga oduzetost desne strane lica i nesiguran hod. Recidiv je uklonjen u drugoj medicinskaj ustanovi 1982. godine.

U smislu odredbe ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima pravni osnov gra|ansko-pravne odgovornosti za {tetu je uzrokovanje {tete, pa kako u konkretnom slu~aju li~ni ivac tuiteljice nije o{te}en nestru~nim operativnim zahvatom, kako je tuiteljica tvrdila, nego zbog pritiska tumora prije operacije, niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tu`beni zahtjev odbili.

(Vs BiH, Rev. 697/88, od 4. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 119)

7. Kad zbog propusta zemlji{noknji`nog odjela suda da provede rje{enje Ko- misije za nacionalizaciju vlasnik nije bio onemogu}en raspolagati svojom nekretni- nom, nema odgovornosti za {tetu.

Iz obrazlo`enja:

“ [tetna radnja u konkretnom slu~aju bio bi propust zaposlenika zemlji{no- knjinog odjela Op}inskog suda u K. koji nisu navedeno rje{enje u tolerantnom raz- doblju proveli kroz zemlji{ne knjige. Me|utim, prema nalaenju ovoga suda, zbog toga {to navedeno rje{enje nije bilo provedeno (sve do 1987.g.), tuiteljica nije bila onemogu}ena raspolagati spornom poslovnom prostorijom kao svojom. To zato {to upis u zemlji{ne knjige, s obzirom na promjenu vlasni~kopravnog reima koji ovdje, kako se navodi, datira iz 1960, i nije imao konstitutivno zna~enje za stjecanje prava vlasni{tva, odnosno nije utjecao na vlasni~kopravni reim sporne poslovne prostorije utvr|en navedenim rje{enjem Komisije za nacionalizaciju. Iz toga proizilazi i zaklju- ~ak da izme|u navedene {tetne radnje i {tete za koju tvrdi da joj je po~injena u obliku izmakle dobiti (nepostignuta zakupnina) nema odgovaraju}e uzro~ne veze, {to u ko- na~nom ishodu zna~i da zbog nepostojanja svih traenih pretpostavki za od{tetnu od- govornost tuene nema osnove za obvezivanje Op}ine K. na isplatu utuene naknade {tete. Stoga je, u odnosu prema ovoj tu`enoj, zbog navedenih razloga reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti“.

(Vs RH, Rev. 1877/92, od 24. 2. 1994. - Izbor odluka 2/1995 – 76)

8. Protupravno je postupila osoba koja je dala nalog za ru{enje tu|eg stabla, a da za to nije imala potrebno ovla{tenje.

(Vs RH, Rev. 848/93, od 13. 4. 1994. - Izbor odluka 2/1995 – 78)

9. Poslodavac odgovara za {tetu kad je, zbog njegovog propusta da kao ugo- varatelj u ugovorenom roku prijavi osiguratelju {tetni doga|aj (smrt zaposlenika) ko- risniku osiguranja ispla}ena manja svota osiguranja.

(Vs RH, Rev. 2618/00, od 21. 1. 2000. – Svijet osiguranja 29. 10. 2001)

10. Pretpostavlja se da je tueni kriv ako se dokae da je prouzrokovao {tetu. Iz obrazloenja: ^lanom 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima je propisana: “ko dru- gom prouzrokuje {tetu duan je naknaditi je, ukoliko ne dokae da je {teta nastala bez njegove krivice”. To zna~i da samo kada sud utvrdi da je {tetnik prouzrokovao {tetu, dolazi do primjene princip pretpostavljene krivice. Kako u konkretnom slu~aju u postupku pred prvostepenim sudom nije utvr|eno da je tueni prouzrokovao {tetu, to nije do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava kada je na osnovu opisanog ~i- njeni~nog utvr|enja uslijedio zaklju~ak o neosnovanosti tu`benog zahtjeva.

(Vs BiH, Rev. 135/87, od 12. 11. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 38) 11. Za o{te}enje knji`ene po{iljke PTT organizacija odgovara po na~eIu pre- sumirane krivnje.
(Vs H, Rev. 2335/90, od 13. 2. 1991. – Psp 52 – 85)

12. Pitanje naknade {tete zbog neisporuke po{tanske po{iljke, gubitka zaka{- njele isporuke i dr. regulirano je posebnim Zakonom o PTT uslugama (lex specialis), tako da ne dolaze do primjene op}i propisi o naknadi {tete.

(Vs H, Rev. 605/82, od 8. 6. 1983. – Psp 23 – 99)

13. Korisnik eksproprijacije koji je na zakonit na~in u{ao u posjed ekspropri- sanih nekretnina ne odgovara za {tetu koju su biv{em vlasniku nakon deposediranja nanijela tre}a lica o{te}enjem njegovih dobara zaostalih na tom zemlji{tu (deponova- nog {ljunka i pijeska).

(Vs BiH, Rev. 467/85, od 17. 12. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 20)

14. Lice kome su uni{tena p~elinja dru{tva radi za{tite od zarazne bolesti koja ugroava cijelu zemlju ima pravo da tubom kod redovnog suda tra`i naknadu {tete od dru{tveno-politi~ke zajednice ~iji je organ naredio njihovo uni{tenje, ako nije za- dovoljan naknadom koja mu je odre|ena kona~nim rje{enjem u upravnom postupku.

Iz obrazlo`enja:

Odredbom ~lana 14. Zakona o za{titi ivotinja od zaraznih bolesti koje ugro- avaju cijelu zemlju ("Slubeni list SFRJ", broj 43/16), propisano je da zaivotinju koja je ubijena, zaklana ili uginula uslijed izvr{enja nare|enih mjera i za predmete uni{tene uslijed izvr{enja nare|enih mjera, korisniku ivotinje u dru{tvenom vlasni{- tvu, odnosno vlasniku, pripada naknada po propisima republike, odnosno autonomne pokrajine. Ovu naknadu prema odredbi ~lana 68. stav 3. Zakona o zdravstvenoj za{ti- tiivotinja ("Slubeni list SRBiH", broj 14/78) duna je iz svojih sredstava platiti dru{tveno politi~ka zajednica, ~iji su organi naredili uni{tenje `ivotinja.

Tuilac je podnio pismeni zahtjev nadlenom op{tinskom organu uprave da ovla{teno lice pregleda njegov p~elinjak, zbog sumnje da p~ele boluju od zarazne bo- lesti. Istog dana op{tinski veterinarski inspektor, nakon pregleda tuio~evog p~elinja- ka ustanovio je da su u 10 ko{nica p~ele napadnute zaraznom bole{}u "p~elinja ku- ga" i tuiocu usmeno nare|eno da tih 10 zaraenih ko{nica odvoji od zdravih p~ela do preduzimanja eventualnih daljnjih mjera, pa je tuilac postupio po nare|enju vete- rinarskog inspektora. Nadalje slijedi da se dana 28. 3. 1978. godine tuilac ponovo obratio sekretarijatu za inspekcijske poslove s molbom da se izvr{i veterinarski pre- gled p~ela, jer da se "p~elinja kuga" u njegovom p~elinjaku uveliko pro{irila. Nakon toga je utvr|eno da u svih 39 tuio~evih ko{nica postoji zaraza od "p~elinje kuge", pa su sve ko{nice morale biti uni{tene zajedno sa p~elinjim dru{tvima, p~elinjim sa}em, leglom meda, voskom i p~elarskim priborom.

Tuilac je zahtjev za naknadu {tete postavio u skladu sa odredbom ~lana 68. Zakona o zdravstvenoj za{titiivotinja.

Kako je odredbom ~lana 71. stav 3. citiranog republi~kog zakona propisano da rje{enje o naknadi {tete donosi op{tinski organ uprave nadlean za poslove veteri- narstva, a u stavu ~etvrtom iste zakonske odredbe, da tubom kod nadlenog suda na- knadu {tete moe zahtjevati dralacivotinja koji nije zadovoljan sa kona~nim rje{e- njem o odre|ivanju naknade, pa kako to rje{enje nije dostavljeno tuiocu, slijedilo bi da se u konkretnom slu~aju nisu stekle zakonom propisane pretpostavke za podno{e- nje tube.

(Vs BiH, Rev. 662/87, od 10. 11. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 59)

15. Organizacija za odr`avanje cesta odgovara po na~elu krivnje za {tetu uzrokovanu time {to s kolnika nije uklonila mazut koji je na prometnicu ispustilo motorno vozilo.

(Vs H, Rev. 847/9,0 od 30. 8. 1990. – Psp 50 - 96)

16. Za {tetu koju je u~enik pretrpio zbog povreda zadobivenih na satu tjele- snog odgoja, igraju}i ko{arku, {kola odgovara po na~elu krivnje.

(Vs H, Rev. 1932/86, od 28. 1. 1987. – Psp 34 – 84)

17. Odgovaraju za {tetu vlasniku stana, djeca nosioca stanarskog prava koja po njegovoj smrti neosnovano zadravaju stan i u slu~aju kada je jedan od njih traio da mu se prizna svojstvo nosioca stanarskog prava ako je o~igledno da mu ne pripada jer godinama nije bio ~lan porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava do nje- gove smrti.

Iz obrazlo`enja:

Prema utvr|enjima niestepenih sudova tuioci su suvlasnici predmetnog sta- na koji su koristili roditelji tuenih do smrti. Tueni su odbili zahtjev tuilaca da im predaju klju~eve od ovog stana, pa tuioci nisu mogli stupiti u posjed stana. Tuena je nakon smrti svojih roditelja pokrenula upravni postupak za priznanje svojstva no- sioca stanarskog prava na ovom stanu ali je takav njen zahtjev u ovom postupku odbijen kao i tuba, koju je u toj upravnoj stvari podnijela Upravnom sudu BiH pro- tiv drugostepenog rje{enja organa uprave. Tek nakon {to je u upravnom sporu done- sena odluka tueni su predali klju~eve tuiocima i tu`ioci stupili u posjed ovog stana.

Budu}i da tueni nisuivjeli u predmetnom stanu, odnosno da nisu bili ~lano- vi porodi~nog doma}instva nosilaca stanarskog prava, niestepeni sudovi su pravilno odlu~ili kada su utvrdili da je tubeni zahtjev za naknadu {tete osnovan. Tueni su bez ikakva osnova zadrali klju~eve stana i time onemogu}ili tu`ioce da ga daju u zakup i ostvaruju prihode od zakupnine, ~ime su im prouzrokovali {tetu u vidu izma- kle dobiti (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).

To {to je tuena nakon smrti svoje majke pokrenula upravni postupak odno- sno upravni spor za priznanje svojstva nosioca stanarskog prava na ovom stanu, nije od uticaja. Ovo stoga {to je tuena 14 godina prije smrti svoje majke (otac joj je rani- je umro) `ivjela samostalno u [vajcarskoj, gdje je zaposlena, pa nije mogla o~ekivati (jer za to nema nikakvog pravnog osnova) da joj se prizna svojstvo nosioca stanar- skog prava na tom stanu.

(Vs BiH, Rev. 81/88, od 8. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 78)

18. Za {tetu koju pri~ini divlja svinja odgovara lova~ko dru{tvo koje je svo- jim pravilnikom za{titilo ovu divlja~.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi, su zaklju~iii da je tubeni zahtjev za naknadu {tete neo- snovan zato {to odredbama Zakona o lovstvu divlja svinja nije predvi|ena kao lovos- tajem za{ti}ena divlja~, niti je u vrijeme prouzrokovanja {tete, za tu vrstu divlja~i bila propisana privremena zabrana lova, pa nisu ispunjene pretpostavke predvi|ene odre- dbama ~l. 57. i 58. istog zakona da se tuena obavee da naknadi {tetu koju je tuilac pretrpio.

Obzirom na sadrinu navedenog dopisa Op{tinske komisije za privredu iz ko- je proizilazi samo to da skup{tina op{tine u toku 1985. godine nije propisala zabranu lova divlje svinje, niestepeni sudovi su imali osnova da odbiju tubeni zahtjev samo prema drugotuenoj op{tini, ali ne i prema lova~kom dru{tvu koje je svojim pravilni- kom proglasio divlju svinju za{ti}enom divlja~i visokog lova i odredilo privremenu zabranu lova.

Prema odredbi ~lana 15. stav 2. Zakona o lovstvu (“Slu`beni list SRBiH”,broj 7/77) za{ti}ena divlja~ nije samo ona koja je odre|ena zakonom, nego i sve vrste div- lja~i predvi|ene u ~lanu 13. istog zakona (u koju spada i divlja svinja - “Sus serofa”) koje je organizacija odnosno organ koja gazduje lovi{tem, proglasio za za{ti}enu div- lja~, a prema odredbi ~lana 18. istog zakona, ta organizacija je ovla{tena da odredi privremenu zabranu lova.

(Vs BiH, Rev. 244/88,. od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 135)

19. Lova~ka organizacija odgovara za {tetu koju su na njenom podru~ju prou- zrokovali ze~evi oglodavanjem vo}nih stabala, ako je vlasnik vo}njaka preduzeo pro- pisane mjere za{tite vo}njaka.

Iz obrazlo`enja:

Ze~evi su potkopavanjem zemlje ispod ograde ulazili u vo}njak i tom prili- kom oglodavanjem kore sa vo}ki uni{tili 111 stabala jabuka i 89 stabala kru{aka. Vlasnik vo}njaka trai naknadu {tete od udruenja lovaca.

Niestepeni sudovi su obavezali tuenog da tuiteljici naknadi {tetu zbog uni- {tenja stabala vo}ki u njenom vo}njaku. Tuiteljica je u skladu sa odlukom Skup{tine op{tine L. o mjerama za spre~avanje {tete od divlja~i donesenom na osnovu ~lana 55. stav 3. Zakona o lovstvu (“Slubeni list SRBiH”, broj 7/77) preduzela mjere za{tite svog vo}njaka od divlja~i, a po{to je {tetu u~inila lovostajem za{ti}ena divlja~, tue- na lova~ka organizacija u ~ijem je lovi{tu {teta u~injena, po odredbi ~lana 57. Zakona o lovstvu odgovara za {tetu.

Time {to je tuiteljica postavilai~anu ogradu visine 1,20 metara poja~anu pocin~anom icom, a iznad ove ograde postavila dva reda bodljikaveice i ogradu ukopala u zemlju, preduzela je odgovaraju}e mjere za{tite za spre~avanje {tete od divlja~i, pa revident bez osnova isti~e da je tuiteljica bila duna preduzeti i dodatne za{titne mjere omotavanjem vo}nih stabala odgovaraju}im za{titnim sredstvima ili premazivanjem hemijskim sredstvima, kako je propisano odredbom ~lana 4. Odluke o mjerama za spre~avanje {tete od divlja~i. Treba imati u vidu, da je radi ogra|ivanja vo}njaka tuiteljica podigla kredit i shodno uputstvima davaoca kredita (organizacije koja se bavi vo}arstvom) postupila po uputama stru~ne slube davaoca kredita, te da je po nalazu vje{taka, tu`iteljica postavila ogradu u skladu sa stru~nim normativima i praksi za{tite vo}njaka.

(Vs BiH, Rev. 93/89, od 12. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 136)

20. Organizacija udru`enog rada ne odgovara za {tetu prouzrokovanu napa- dom odraslog medvjeda, iako je {teta prouzrokovana u lovi{tu kojim upravlja, ako sama nije ustanovila lovi{te.

Iz obrazlo`enja:

Tuiteljica ~uvaju}i stoku u {umi te{ko je tjelesno povrije|ena od odraslog medvjeda. Prema odredbi ~lana 58. stav 2. Zakona o lovstvu ("Slubeni list SRBiH", broj 7/77) za {tetu koju u~ini odrasli medvjed naknadu pla}a SR Bosna i Hercegovi- na u visini od 70% i op{tina odnosno "drugi organ koji je ustanovio lovi{te" u visini od 30%.

Tueni OOUR "[umarstvo" nije organizacija koja je ustanovila lovi{te na ~i- jem podru~ju je nastupio {tetni doga|aj ve} je organizacija koja je gazdovala tim lo- vi{tem, pa su niestepeni sudovi ispravno zaklju~ili da ovaj tueni nije pasivno legiti- misan u ovoj pravnoj stvari. Citiranom zakonskom odredbom kao republi~kim propi- som, u smislu ~lana 24. Zakona o obligacionim odnosima, na poseban na~in regulisa- na je naknada ukupne {tete koju u~ini odrasli medvjed, pa su neosnovane tvrdnje re- vizije da se na {tetu prouzrokavanu povre|ivanjem ~ovjeka odnosno njegovih li~nih dobara ne primjenjuju odredbe Zakona o lovstvu ve} op{te odredbe o naknadi {tete po kojima bi bila odgovorna i tuena OOUR "[umarstvo" kao organizacija koja je gazdovala lovi{tem.

U slu~aju povrede ~ovjeka primjenjuju se odredbe o zastarjelosti potra`ivanja iz Zakona o obligacionim odnosima.

(Vs BiH, Rev. 308/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 87)

21. Za {tetu koju pretrpe mentalno zaostala lica zbog nepotpunog nadzora od- govara specijalizovana ustanova u kojoj su bila smje{tena.

Iz obrazlo`enja:
Tu`ilac se nalazio u specijalnom zavodu za mentalno retardiranu djecu.

Neposredno pred {tetni doga|aj bio je privremeno smje{ten u porodicu od ko- je je sam dolazio u {kolu, pa se jednog dana sam uputio ku}i iz S. u L. Propustiv{i da na vrijeme iza|e iz voza u D. i presjedne u voz za L., prilikom izlaska voza iz `elje- zni~ke stanice isko~io je iz voza i tom prilikom se povrijedio, zbog ~ega u ovome sporu zahtjeva naknadu {tete.

U izloenoj situaciji tueni zavod je kao specijalizirana ustanova kojoj je tui- lac bio povjeren, bio duan da nad tuiocem vr{i potpuni nadzor. Ovakva obaveza tu- enog proizilazi ne samo iz prirode njegove djelatnosti, ve} to slijedi i iz njegovog statuta u kojem stoji da zavod vr{i "vaspitanje i obrazovanje lako mentalno retardira- ne djece, domski smje{taj i opskrbu djece u domu: smje{taj djece u druge porodice" (~lan 9) i "kontroli{e vaspitanje takve djece smje{tene u druge porodice" (~lan 13). Prema tome tueni nije smio dozvoliti da tuilac sam i bez ikakvog nadzora ili pra- tnje krene vozom za L.

Odgovornost tu`enog za {tetu zasniva se na analognoj primjeni odredbe ~lana
  1. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima niestepenih presuda proizilazi da je izostao nadzor tuenoga nad tui- ocem, pa tu`eni odgovara za {tetu i po odredbi iz ~lana 170. stav 1. Zakona o obliga- cionim odnosima.
(Vs BiH, Rev. 528/88, od 30. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 37)

22. Vlasnik zemlji{ta preko koga postoji pravo slunosti puta ne moe od titu- lara te slunosti traiti naknadu {tete zbog toga {to ne obra|uje onaj dio zemlji{ta ko- ji zauzima put, ako je titular te slu`nosti koristio svoje pravo u granicama ovla{tenja.

(Vs BiH, Rev. 305/83, od 19. 9. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 17)

23. Prevoznik koji se u vidu zanimanja bavi prevozom odgovara za {tetu na robi primljenoj na prevoz po principu objektivne odgovornosti, ako ne dokae da {te- tu treba pripisati u krivicu korisnika prevoza, svojstvima robe ili vi{oj sili. Prevoznik nema pravo da se koristi pravom o ograni~enju iznosa do koga po zakonu odgovara za gubitak ili o{te}enje prtljaga ako ne dokae da {tetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom. Naknada zbog gubitka stvari odre|uje se prema tri{noj cije- ni stvari koje su imale u vrijeme i u mjestu otpreme.

Iz obrazlo`enja:

Predmet sora u ovoj parnici je zahtjev tuilje da joj tueni naknadi {tetu zbog gubitka stvari koje je, kao prtljag, primio na prevoz.

Odlu~uju}i o osnovanosti tubenog zahtjeva niestepeni sudovi su utvrdili sljede}e ~injeni~no stanje: da je tuilja sa tuenim zaklju~ila ugovor o prevozu, pre- ma kome se tueni obavezao da tuilju preveze 20. 1. 1996. godine od Novog Sada do Banje Luke, da je tueni izdao tuilji za ovaj dan voznu kartu, da je tueni uz na- knadu primio na prevoz tuiljin prtljag koji se sastojao od stvari smje{tene u jednoj torbi i u jednoj plasti~noj vre}i, da je radnik tuenog koji je primio prtljag na prevoz izdao tuilji dvije potvrde o prijemu prtljaga na prevoz i da tu`ilji na pokazanu pot- vrdu o prijemu prtljaga (plasti~ne vre}e) na prevoz ista nije predata jer nije na|ena u ostavi za smje{taj prtljaga.

Polaze}i od ovog utvr|enog ~injeni~nog stanja koje ne moe biti predmet po- bijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku, s obzirom na izri~itu zabranu sa- dranu u ~l. 385. st. 3. Zakona o parni~nom postupku, niestepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da je tueni u smislu ~lana 29. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobra}aju (“Slubeni list SFRJ”, broj 2/74), koji, kao poseban zakon, na potpun na- ~in reguli{e, izme|u ostalog, i pitanje odgovornosti prevoznika za nastalu {tetu, od- govoran za {tetu nastalu gubitkom prtljaga koga je tueni od tuilje primio na prevoz uz naknadu. Tueni, koji se u predmetnom slu~aju bavio prevozom u vidu zanimanja, odgovara za {tetu na robi primljenoj na prevoz po principu objektivne odgovornosti,

ako ne dokae da {tetu treba pripisati u krivicu korisnika prevoza, svojstvima robe ili vi{oj sili (~l. 93. Zakona o ugovorima u drumskom saobra}aju). U ovom pravcu tue- ni nije dokazao postojanje ovih okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za {tetu koju tu`ilja zahtijeva u ovoj parnici.

U odredbi ~lana 32. stav 1. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom sao- bra}aju sadrano je pravilo o ograni~enju iznosa do koga odgovara prevoznik za gu- bitak ili o{te}enje prtljaga. Prevoznik (ovdje tueni) nema pravo da se koristi ovom odredbom ako ne dokae da {tetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepa- njom (~l. 32. stav 2. navedenog zakona). U konkretnom slu~aju tueni nije dokazao da {tetu koju je tuilja pretrpila gubitkom stvari nije prouzrokovao krajnjom nepa- njom. Naprotiv u postupku je utvr|eno da je tueni pri vr{enju prevozni~ke djela- tnosti u toku prevoza tuilje i njenog prtljaga, koga je dala na prevoz, zanemario pra- vila svoje struke i da je usljed toga nastala {teta koju tuilja zahtijeva u ovoj parnici. Ovakvo njegovo pona{anje ima se, po ocjeni i ovog suda, smatrati krajnjom nepa- njom. U ovom pravcu niestepeni sudovi su dali valjane razloge koje, kao ispravne, prihvata i ovaj sud.

Provedenim dokazima niestepeni sudovi su utvrdili da je tuilja pretrpjela {tetu u vidu gubitka plasti~ne kese u kojoj se nalazilo {est mrrmerki, {est majica i dvije jakne. Prilikom odre|ivanja visine naknade {tete, zbog gubitka ovih stvari, ni- estepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da se naknada odre|uje prema tri{noj cijeni koje su ove stvari imale u vrijeme i u mjestu otpreme (~l. 99. st. 1), pa kako je u pos- tupku utvr|eno da je tuilja kupila stvari koje su izgubljene 18. 11. 1996. godine, odnosno 20. 1. 1996. godine, i da je po tom osnovu imala izdatak od 580 DEM i 248 dinara, niestepeni sudovi nisu pogre{no primijenili materijalno pravo na {tetu tue- nog kada su usvojili tubeni zahtjev u obimu utvr|enom izrekom ni`estepenih presu- da.

Prema svemu iznijetom ne postoje nedostaci u dono{enju niestepenih presu- da na koje se revident poziva, a ni takvih na koje ovaj sud pazi po slubenoj du`nosti (~l. 386. ZPP). Stoga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i rije{iti kao u izreci (~l. 393. ZPP).

(Vs RS, Rev. 15/98, od 2. 4. 1999. - Bilten 1/1999 – 77)

24. Ocijenjeno je da prijevoznik koji je zakasnio s ispunjenjem obveze odvo- za stroja ne odgovara za {tetu nastalu kra|om stroja izvr{enom u me|uvremenu.

(Vs RH, II Rev. 73/1998, od 6. 6, 2000. - Svijet osiguranja 28. 1. 2002)

25. Prevoznik ne odgovara za {tetu po{iljaocu ako je stvar o{te}ena u toku prevoza zbog nepravilnog utovara koji je u skladu sa ugovorom izvr{io sam po{ilja- lac.

(Vs BiH, Rev. 542/86, od 14. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 33)

26. Prevoznik u vazdu{noj plovidbi odgovara za {tetu zbog gubitka robe u prevozu u ograni~enom obimu, sem ako po{iljalac ne dokae, ili sud ne utvrdi izvo- de}i dokaze po slubenoj dunosti, da je {tetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepanje.

Prevozilac se osloba|a i ograni~ene odgovornosti za {tetu ako doka`e da je preduzeo sve potrebne mjere da {tetu izbjegne ili da ove mjere nije bilo mogu}e pre- duzeti.

Iz obrazloenja: Prvostepenom presudom prevozilac je obavezan da po{iljaocu naknadi dio {tete nastale gubitkom po{iljke auto dijelova. Prvostepeni sud je utvrdio da je po{i- ljka bila te{ka 26 kg bruto teine, da je njena vrijednost bila 134.280 dinara i da je iz- gubljena za vrijeme prevoza kod tu`enog. Na osnovu ovako utvr|enog ~injeni~nog

stanja, u smislu odredbe ~lanova 84. i 89. Zakona o obligacionim i osnovnim materi- jalno-pravnim odnosima u vazdu{noj plovidbi (“Slubeni list SFRJ”, broj 22/77) prvostepeni sud je tubeni zahtjev usvojio do iznosa od 7.540 dinara.

Tuilac neosnovano prigovara da je prvostepeni sud pogre{no primijenio ma- terijalno pravo. U smislu ~lana 84. navedenog zakona prevozilac odgovara za {tetu nastalu zbog gubitka ili o{te}enja stvari koje primi na prevoz. ^lanom 89. istog zako- na u tekstu koji je bio na snazi u toku 1984. godine, iznos naknade limitiran je na 290 dinara po kilogramu bruto teine. Prema odredbi ~lana 91. ovog zakona, prevozilac se ne moe pozivati na granicu odgovornosti odre|enu ~lanom 89. ako se dokae da je {teta nastala iz radnje ili propusta prevozioca ili lica koje je po njegovom nalogu ili za njegov ra~un radilo u izvr{enju prevoza i da su te radnje ili propusti u~injeni na- mjerno ili iz krajnje nepanje. Odredbe ovog ~lana podrazumijevaju pravo po{iljaoca da dokazuje radnje ili propuste prevozioca ili lica za koje on odgovara, u~injene na- mjerno ili iz krajnje nepanje i ovla{tenje suda da u smislu ~lana 7. stav 3. Zakona o parni~nom postupku, izvede i dokaze koje stranke nisu predlo`ile, ako su ti dokazi od zna~aja za odlu~ivanje.

U smislu ~lana 85. navedenog zakona, prevozilac se moe osloboditi odgo- vornosti predvi|ene ~l. 84. i 89. ovog zakona ako dokae da je u izvr{enju prevoza preduzeo sve potrebne mjere da se {teta izbjegne ili ako dokae da nije bilo mogu}e ove mjere preduzeti. U tom slu~aju prevozilac dokazuje ove okolnosti. Ukoliko ovo dokae prevozilac odgovara samo za {tetu u navedenim granicama, a ne i za ukupan iznos {tete. Zbog toga je neosnovan prigovor tuioca da je drugotueni, u granicama dosu|ene naknade {tete, u smislu ~l. 84. i 89. navedenog zakona, du`an dokazivati koje je mjere preduzeo da do {tete ne do|e.

(Vs BiH, P`. 241/88, od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 100)

27. Prevoznik robe u eljezni~kom saobra}aju duan je da naknadi stvarnu {tetu ako ne uspije da obori zakonsku pretpostavku da je do gubitka robe u prevozu do{lo zbog namjere ili grube nepa`nje prevoznika.

Iz obrazloenja: Neosnovan jealbeni navod tuenog prevoznika robe da bi tuiocu pripadalo pravo na naknadu {tete samo po 200 dinara po 1 kg izgubljene stvari, saglasno odre- dbi ~lana 71. stav 3. Zakona o ugovorima o prevozu u eljezni~kom saobra}aju, jer je odredbom ~lana 74. istog zakona predvi|eno da se prevozilac na odredbe ~lana 71. Zakona o ugovorima o prevozu ueljezni~kom saobra}aju moe pozvati samo ako dokae da {tetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom, {to zna~i da je zakonska pretpostavka da je gubitak robe u prevozu nastao namjerno ili krajnjom ne- panjom, a tu pretpostavku je prevozilac duan da obori. Kako tueni ne tvrdi niti nudi dokaze na okolnost da gubitak sporne po{iljke nije nastao zbog namjere ili kraj- nje nepanje, to je suvi{no provo|enje dokaza na okolnost teine robe, jer tu`iocu pripada naknada ukupne {tete koju je pretrpio gubitkom robe u prevozu.

(Vs BiH, P`. 271/88, od 26. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 97)

28. @eljeznica ne odgovara za {tetu osobi koja je prugu prelazila izvan putnog prijelaza u vrijeme dok je branik na prijelazu bio spu{ten.

(Vs H, Rev. 1702/86 od 26. 11. 1986. – Psp 33 – 93)

29. Prodavac ima pravo na naknadu {tete od kupca, u slu~aju kada mu kupac dostavi pismenu izjavu da predmetna roba za njega slui kao reprodukcioni materijal, pa prodavac iz kupoprodajne cijene isklju~i porez na promet, nakon ~ega nadleni or- gan uprave obave`e prodavca na pla}anje tog poreza na promet, jer promet predme- tne robe nije oslobo|en od poreza.

(Vs S, broj Prev. 31/00. – Bilten 3/2000)

30. U slu~aju upu}ivanja na tzv. prinudni odmor, zbog smanjenja obima posla radnik ima pravo samo na naknadu plate obra~unate u skladu sa vae}om odlukom nadlenog organa a ne i na naknadu {tete ako nije uspio u sporu vo|enom radi poni- {taja odluke, kojom je upu}en na prinudni odmor.

(Vs RCG, Rev. 691/96, od 20. 11. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 24)

31. Elektroprivredna organizacija je duna da naknadi {tetu prouzrokovanu sje~om stabala radi za{tite dalekovoda, ako nije stekla pravo na odravanje sigurno- snog pojasa putem nepotpune eksproprijacije ili sporazumom sa vlasnikom zemlji{ta.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su utvrdili da je 1962. godine izgra|en dalekovod i preko parcela tuitelja Crkvina i Kosa, da dio parcela preko kojih je izgra|en dalekovod ni- je ekspropisan, da je tada preko parcele Crkvina utvr|en sigurnosni pojas i za drvna stabla posje~ena u ovom pojasu tueni je tuitelju isplatio naknadu, a da preko parce- le Kosa nije ozna~en sigurnosni pojas, jer je dalekovod i{ao iznad {umskih stabala koja nisu doticala dalekovod. Tako|er je utvr|eno da je tueni 1982. godine radi obezbjedenja visokonaposke mree izvr{io sje~u drvnih stabala na parceli Crkvina i to na dijelu koji je izvan sigurnosnog pojasa, te sije~u drvne mase na parceli Kosa jer su u me|uvremenu {umska stabla na ovom dijelu porasla i doticala visokanaponsku mreu, te da je izvr{enom sje~om tu`itelju pri~injena {teta u dosu|enom iznosu.

Polaze}i od navedenog ~injeni~nog utvr|enja ovaj sud nalazi da su niestepe- ni sudovi pravilno primijenili materijalna prava kada su zaklju~ili da je tueni tuite- lju prouzrokovao {tetu u dosu|enom iznosu i da je duan da je naknadi (~lan 154. ZOO). Prema odredbi ~lana 29. stav 2. Zakona o elektroprivredi (“Slubeni list SRBiH”, broj 16/78), elektroprivrednoj organizaciji pripada pravo da radi normalnog kori{tenja izgra|enog eletroenergetskog objekta odrava trasu kresanjem ili otklanja- njem rastinja. Iz izloenog ~injeni~nog utvr|enja slijedi da je tueni na tuiteljevoj parceli Crkvina izvr{io sje~u drvnih stabala van sigurnosnog pojasa (trase) ranije ut- vr|enog i na parceli Kosa gdje uop{te ranije nije bio odre|en sigurnosni pojas niti vr{ena sje~a. U navedenoj situaciji tueni je odgovoran za {tetu neovisno od okolnos- ti {to je sje~a izv{ena u cilju odr`avanja sigurnosno-bezbjednosnog stanja dalekovo- da.

(Vs BiH, Rev. 54/87, od 22. 10. 1981. – Bilten Vs BiH 1/88 – 70)

32. O{te}eno lice koje je povrije|eno prevrtanjem zaprenih kola ima pravo da trai naknadu {tete od onog lica koje je prepla{ilo konjsku zapregu pucnjem iz lo- va~ke pu{ke u njihovoj neposrednoj blizini.

Iz obrazlo`enja:

Tuiteljica je vozila na zaprenim kolima sijeno. U neposrednoj blizini zapre- nih kola tueni je, u naseljnom mjestu, pucao iz lova~ke pu{ke, a od pucnja su se prepla{ili konji koji su vukli zaprena kola, pa je usljed toga do{lo do prevrtanja kola sa sijenom pa je tom prilikom tuiteljica pretrpjela te{ku tjelesnu povredu. U nalazi- ma navedenih presuda je istaknuto da do prevrtanja zaprenih kola nije do{lo zbog neadekvatnog upravljanja konjskom zapregom; ve} isklju~ivo zbog pucnja koji je popla{io konje. To zna~i da je radnja tuenog u neposrednoj uzro~noj vezi sa {tetnom posljedicom, pa je tueni koji nije uspio dokazati da je {teta nastupila bez njegove krivice duan da je naknadi (~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 742/87, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 64)

33. Vlasnik motornog vozila mo`e biti obavezan na naknadu {tete prouzroko- vanu upotrebom motornog vozila i pored toga {to je bio osiguran od odgovornosti.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Pogre{no je pravno shvatanje izra`eno u reviziji da kod postojanja posebnih odredaba o obaveznom osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila od odgovornosti za {tete prouzrokovane tre}im licima nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obligacionim odnosima kada je u pitanju odgovornost {tetnika - vlasnika vozila za {tete prouzrokovane iz njegove upotrebe.

Odredbom ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu- beni list SFRJ", broj 24/76) samo je predvi|ena mogu}nost direktne tube o{te}enog tre- }eg lica i protiv osiguravaju}e organizacije po osnovu osiguranja od odgovornosti za {tetu koju je sopstvenik, odnosno korisnik motornog vozila duan da mu naknadi na osnovu pravila imovinskog prava o odgovornosti za {tete proistekle iz upotrebe motornog vozila, dok sam vlasnik vozila - {tetnik odgovara za takve {tete po odgovaraju}im odredbama Za- kona o obligacionim odnosima (~l. 154. i 178. tog zakona), kao {to su u svojim presudama pravilno zaklju~ili i niestepeni sudovi obavezuju}i tuenog da tuiteljici naknadi prouzro- kovanu {tetu pozivom na odredbe tog zakona”.

(Vs BiH, Rev. 418/90, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 60)

34. Federacija (rije~ je o biv{oj SFRJ – op. a) odgovora za {tetu prouzrokova- nu starje{ini na obaveznoj sportskoj igri malog fudbala po principu pretpostavljene krivice, pa se osloba|a odgovornosti ako doka`e da je njegov suparnik u igri, tako|e starje{ina, postupao po pravilima igre.

Iz obrazlo`enja:

Takmi~enje u malom fudbalu, po svojim kakarakteristikama i na~inu na koji se igra odvija, ne moe se okvalifikovati kao opasna djelatnost, koja bi sama po sebi predstavljala osnov da se odgovornost za nastalu {tetu presu|uje po pravilima o od- govornostia {tetu nastalu u vezi sa opasnom stvari ili opasnom djelatnosti (odredbe ~lana 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima), ve} odgovornost tu`ene za takvu {tetu treba prosu|ivati u skladu sa odredbama ~lana 170. u vezi sa ~lanom 154. stav

  1. Zakona o obligacionim odnosima. To zna~i da su niestepeni sudovi trebali utvrdi- ti i ocijeniti konkretne okolnosti pod kojim je do{lo do tuio~evog povre|ivanja i u zavisnosti od tih utvr|enja ocijeniti da li je lice s kojim se tuilac u igri sudario, u da- tim okolnostima, postupalo onako kako je trebalo. Budu}i da je u igri koja je imala karakter obavezne fizi~ke vjebe, tuiocu povredu nanijelo lice koje je tako|er starje- {ina JNA jer se radilo o obaveznoj sportskoj vjebi - utakmici izme|u starje{ina JNA) tuena odgovora za postupke lica koje se sudarilo sa tuiocem i zato, s obzirom da je odredbom ~lana 170. stav 1. u vezi sa ~lanom 154. stav 1. citiranog zakona, propisana odgovornost po pretpostavljenoj krivici (to se pravilo izraava rije~ima: “ko drugome prouzrokuje {tetu duan je naknaditi je, ukoliko ne dokae da je {teta nastala bez njegove krivice”), tuena treba da dokae da je tuio~ev sportski suparnik u duelu postupao u skladu sa pravilima igre, tj. “onako kako je trebalo”.
(Vs BiH, Rev. 600/89, od 23. 4. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 43)

35. Federaclja (rije~ je o biv{oj SFRJ – nap.a) odgovara za {tetu koju je pre- trpio vojnik iskakanjem iz voza u stanju du{evnog rastrojstva na povratku sa specija- listi~kog pregleda kamo je bio upu}en bez pratnje, iako je trupni ljekar, koji ga je uputio na specijalisti~ki pregled, mogao uo~iti da boluje od {izofrenije.

(Vs BiH, Rev. 314/88. od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 83)

36. Federacija (rije~ je o biv{oj SFRJ – op. a) odgovara za {tetu koju je pre- trpio vojnik usljed pada na zale|enoj stazi prekrivenoj snijegom u krugu kasarne, jer je vojna jedinica propustila da uklanjanjem snijega i posipanjem staze odgovaraju}im materijalom sprije~i {tetnu posljedicu.

(Vs BiH, Rev. 573/85 od 20, 2. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 38)

37. Izvo|a~ radova odgovara po na~elu krivice, a ne po na~elu objektivne od- govornosti, za {tetu prouzrokovanu vlasniku zgrade radovima izvedenim po izmije- njenom projektu, za koji nije pribavljeno odobrenje za gra|enje, ako je morao znati da }e upotrebom sagra|enog objekta blti onemogu}eno kori{tenje zgrade tu`ioca.

Iz obrazlo`enja:

Pravilno je obvezan i izvo|a~ na naknadu {tete jer je kao specijalizovana or- ganizacija udruenog rada, morao znati da }e izvo|enjem radova po projektu revidi- ranom nakon izdavanja odabrenja za gra|enje, biti onemogu}ena upotreba objekta tuioca usljed imisija sa javnog puta rekonstruisanag po tom projektu, a nije odbio da izvede radove po revidiranom projektu, niti je upozorio naru~ioca na predvidive {te- tne posljedice (~lan 220. Zakona o prostornom ure|enju (“Slubeni list SRBiH” broj 13/74), koji je bio na snazi u vrijeme izvo|enja radova). Izvo|a~ je, dakle, odgovoran za {tetu po principu krivnje (pravila imovinskog prava, sada izraena u odredbama ~lana 154. stav 1. ZOO). Odgovornost drugotu`enog se zasniva i na odredbi ~lana

  1. Zakona o me|usobnim odnosima radnika u udruenom radu (“Slubeni list SFRJ“, br. 22/73), koji je bio na snazi u vrijeme prouzrokovanja {tete, kome odgova- ra ~lan 170. Zakona o obligacionim odnosima.

Nije od uticaja okolnost {to se niestepeni sudovi kod utvr|ivanja odgovor- nosti izvo|a~a pogre{no pozivaju na ~lan 207. ZOO. Ovaj propis, koji podrazumijeva objektivnu odgovornost naru~ioca i izvo|a~a radova na nekretnini, odnosi se samo na odgovornost za {tete koje nastaju tokom izvo|enja radova (usljed izgradnje kao djelatnosti koja stvara pove}anu opasnost {tete za okolinu), bez obzira kada se {tetna posljedica ispolji, pa ne moe do}i do primjene u slu~aju kada {tetna posljedica nas- taje ne zbog radova na rekonstrukciji puta, ve} zbog upotrebe puta nakon rekonstru- kcije.

(Vs BiH, Rev. 139/86, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 35)

38. Okolnost {to je radna organizacija propustila da stavi znakove upozorenja na virove u rijeci koja te~e pored radni~kih baraka u krugu gradili{ta povla~i njenu odgovornost za {tetu uzrokovanu utapanjem njenog radnika prilikom kupanja.

Iz obrazloenja: Prednik tuilaca, radnik tu`ene, utopio se 7. maja 1977. godine u rijeci Diali (Irak) prilikom kupanja.

Postoji propust tuene {to nije istakla znakove upozorenja na virove u rijeci koja te~e pored baraka za smje{taj njenih radnika u krugu gradili{ta u kojima se nala- zio poginuli, budu}i da se znalo da se radnici kupaju u toj rijeci. To zna~i da postoji odgovornost tuene za {tetu koja je prouzrokovana tu`iocima smr}u njihovog predni- ka.

(Vs BiH, Rev. 257/90, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 60)

39. Organizacija udru`enog rada odgovara za {tetu prouzrokovanu zajednici penzijsko-invalidskog osiguranja zbog profesionalnog oboljenja svog radnika samo ako je do pojave bolesti do{lo usljed skrivljenog pona{anja drugog radnika te organi- zacije.

(Vs BiH, P`. 627/88, od 26 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 125)

40. Smatra se da su ispunjeni uvjeti da vlasnik tu`bom u parnici zahtijeva na- knadu {tete za izgubljeno privremeno oduzeto vozilo ako organi preduze}a, korisnika vozila, nisu donijeli rje{enje o osnovanosti i visini naknade u primjerenom roku od podno{enja zahtjeva i pribavljanja dokaza o visini {tete.

Iz obrazlo`enja:

Prvostepeni sud je odbacio tubeni zahtjev za naknadu {tete zbog gubitka vo- zila, na osnovu utvr|enja da nisu ispunjeni prethodni uvjeti za postupanje po tubi.

Tuitelj ima pravo na naknadu za gubitak privremeno oduzetih vozila, pa pre- ma tome i pravo na naknadu {tete, o kojoj u smislu ~lana 88. i 89. Uredbe, odlu~uju organi tuenog, ~ija je odluka kona~na, a tuitelj moe u roku od 30 dana od dana prijema rje{enja pokrenuti parni~ni postupak radi ostvarivanja naknade {tete.

Prema utvr|enju prvostepenog suda, tuitelj nije pruio dokaz da je tueni donio rje{enje o visini naknade {tete. Tuitelj je u podnesku od 26. 11. 1997. godine (primljen kod prvostepenog suda 3. 12. 1997. godine) naveo da je u smislu ~lana 88. Uredbe, formirana Komisija od tri ~lana koja je utvrdila visinu {tete za otu|ena vozi- la u iznosu od 285.221,00 DEM i na tu okolnost predloio, kao dokaz, zapisnik o ut- vr|ivanju visine {tete. Ualbi tuitelj navodi da su zapisnik potpisali i ovjerili ~lano- vi komisije koju su ~inili predstavnici tuitelja i tuenog, te ovla{}eni procjenitelj. Ukoliko su istinite ~injenice koje je tuitelj naveo u podnesku od 26. 11. 1997. godi- ne, kao i one koje navodi u albi, a tueni nije donio rje{enje o visini naknade u smi- slu ~lana 89. Uredbe, po shvatanju ovoga suda u konkretnom slu~aju, u cilju ostvari- vanja prava tuitelja na naknadu {tete, mora se pretpostaviti da je tueno preduze}e odbilo zahtjev za naknadu {tete, te da su ostvareni prethodni uvjeti za postupanje po tu`bi za naknadu {tete.

(Vs FBiH, P`. 155/98, od 7. 7. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/99 - 40)

41. Ako je prvi imalac mjenice - remitent bio odnosno morao biti svjestan da prima mjenicu radi obezbje|enja pla}anja mimo propisanih zakonskih uslova i da njenom naplatom mo`e biti prouzrokovana {teta banci - avalisti za trasanta, odgovara za {tetu po op{tim pravilima.

Iz obrazloenja citiramo: “Okolnost da je tueni primio mjenicu sa avalom tuiteljice sa pogre{nim da- tumom izdavanja i po proteku propisanih rokova mogla bi upu}ivati na zaklju~ak da je bio, odnosno morao biti svjestan da mjenicu koristi mimo propisanih zakonskih ovla{tenja i da takvim na~inom kori{tenja moe tu`iteljici prouzrokovati {tetu.

Nakon utvr|enja ovih pravno relevantnih ~injenica prvostepeni sud }e ocije- niti da li je tuiteljici prouzrokovana {teta radnjom tuenog, da li se ta radnja moe upisati u krivicu tuenog i da li postoji uzro~na, veza izme|u radnje i nastale {tete. U vezi sa tim, prostepeni sud }e imati u vidu da je za isplate mjenica, po ZOP predvi- |en automatizam, jer SDK vr{i naplatu sa ra~una dunika, a ako na njegovom ra~unu nema sredstava, naplata se vr{i sa ra~una avaliste, tako da tuiteljica nije bila u mo- gu}nosti da se koristi prigovorima iz ~lana 16. Zakona o mjenici ("Slubenu list FNRJ", broj 104/46 i "Slubeni list SFRJ", br. 16/65 i 54/70). Uz postojanje navede- nih uslova, osnovan bi bio zahtjev tuiteljice za naknadu {tete u visini vrijednosti neispunjenih obaveza tuenog po osnovu po kojem je primio mjenicu”.

(Vs BiH, P`. 353/88, od 14. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 61)

42. Banka nije na pravilan na~in provjerila istovjetnost samo uvidom u oso- bnu kartu, bez sravnjivanja identiteta osobe koja je zahtijevala isplatu sa slikom oso- be na osobnoj karti i uz uspore|ivanje potpisa. Stoga odgovara za {tetu koja je vla- sniku izgubljene {tedne knji`ice nastala zbog isplate tre}oj neovla{tenoj osobi.

(Vs H, Rev. 1204/88, od 13. 12. 1988. - Informator, broj 3802)

43. Prvi imalac mjenice (remitent) ne odgovara za {tetu prouzrokovanu banci

  • avalisti mjenice date kao sredstvo obezbje|enja pla}anja, iako je primio i upotrije- bio mjenicu koja je izdata za obezbje|enje pla}anja tra`bine mimo odredaba Zakona

o obezbje|ivanju pla}anja izme|u korisnika dru{tvenih sredstava, ako nije zlona- mjerno postupao na {tetu avaliste.

(Vs BiH, P`. 794/89 od 18. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 57.

Napomena: Sentenca objavljena u "Biltenu sudske prakse Vs BiH" broj 3/89, pod brojem 61. odnosi se na pitanje nepostojanja potraivanja, odnosno obezbje|enja fiktivnog potraivanja)

44. Lica koja su bez odobrenja za gradnju, prokopala javni put za postavljanje vodovodne cijevi, nemaju pravo na naknadu {tete prouzrokovane zatrpavanjem kana- la za cijevi.

Iz obrazloenja: Tuioci zahtjevaju naknadu {tete, koja im je od strane tuenih pri~injena na taj na~in {to su tueni zatrpali kanal koji su tuioci na zemlji{tu u dru{tvenom vla- sni{tvu iskopali za potrebe izgradnje vlastitog vodovoda. Tuioci su pribavili samo vodoprivrednu, a ne i urbanisti~ku saglasnost i odobrenje za gra|enje vodovoda. Po- laze}i od takvih ~injeni~nih utvr|enja, niestepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da tu- iocima ne pripada pravo na naknadu {tete pri~injene zatrpavanjem iskopanog kanala predvi|enog za postavljanje vodovodne mree. U konkretnom slu~aju tuioci su na- mjeravali da kaptiraju izvor i vodovodnim cijevima odvedu vodu sebi, ali su u tu svrhu, u skladu sa odredbom ~lana 34. stav 2. ta~ka 3. Zakona o vodama (" Slubeni list SRBiH", broj 36/75), pribavili samo vodoprivrednu saglasnost. Rje{enjem nadle- nog organa uprave odbijen je zahtjev tuilaca za izdavanje urbanisti~ke saglasnosti, pa kako tuioci nisu mogli dobiti odobrenje za gra|enje, to oni nisu ni mogli pristupi- ti kopanju kanala za izgradnju vodovodne mree preko zemlji{ta u dru{tvenom vla- sni{tvu, kojim se, kako to slijedi iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u niestepenim presudama, tueni i ostali mje{tani koriste za prolaz. Iz naprijed opisanog, dakle, pro- izilazi da tuioci nisu bili stekli pravo na kaptiranje izvora i odvo|enje vode, pa im nije ni pripadalo pravo na kopanje kanala za vodovodnu mreu preko zemlji{ta u dru{tvenom vlasni{tvu, te im ne pripada pravo na naknadu {tete koju su pretrpjeli za- trpavanjem kanala od strane tu`enih (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 266/88. od 23. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 32)

45. Osiguranje od odgovornosti ne isklju~uje obavezu imaoca motornog vozi- la da naknadi {tetu o{te}enom, ve} samo daje ovla{}enje o{te}enom da naknadu {tete zahtijeva i od osigurava~a.

Iz obrazloenja: Neosnovan je prigovor drugotuenog o nedostatku pasivne legitimacije na njegovoj strani, jer je tuiteljica aktivno legitimisana da trai naknadu {tete koju je pretrpila isplatama porodi~ne penzije sa doprinosima za koju su saglasno odredbi ~l.

  1. Zakona o obligacionim odnosima, umanjena njena sredstva, a {tetnik je pasivno legitimisan iz razloga {to je, saglasno odredbi ~l. 154. Zakona o obligacionim odnosi- ma, u obavezi da naknadi {tetu o{te}enom. Ova obaveza {tetnika postoji bez obzira na to {to je osiguran od odgovomosti u saobra}aju kod zajednice osiguranja imovine i lica (~l. 57. st. 1. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica). Osiguranik koji naknadi {tetu moe traiti ukoliko ne postoje razlozi za isklju~enje regresnog prava, da mu osigurava~ nadoknadi ispla}eni iznos. Naknadom odre|enih vidova {te- te porodici poginulog osiguranika ne isklju~uje se obaveza {tetnika da naknadi {tetu i zajednici penzijskog i invalidskog osiguranja koju trpi isplatama iz svojih sredstava do kojih ne bi do{lo da nije bilo {tetne radnje {tetnika.

(Vs BiH, P`. 67/87, od 29. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 66)

46. Budu}i da se ne moe konstituisati pravo slunosti preko vojnog dobra (nekretnina koja pripada vojnom objektu) vlasnik eksproprisane nekretnine koji ne- ma drugi pristup na javni put mogao je traiti da mu se ekspropri{e preostali dio ne- kretnine uz pravi~nu naknadu, a ne moe traiti da mu drava naknadi {tetu zbog to- ga {to mu ovla{teni organ fabrike vojne opreme ne dozvoljava da prolazi kroz krug fabrike.

Iz obrazloenja: Tubeni zahtjev tuitelj temelji na navodima da je prilikom eksproprijacije nekretnina vlasni{tvo njegovog oca postignut sporazum izme|u njegovog oca i radni- ka tuenog, da do svojih preostalih nekretnina prolazi kroz krug tuenog, da je to nje- gov otac ~inio sve do smrti, da je tueni nakon smrti njegovog oca odbio da njemu da saglasnost da prolazi, te da je time onemogu}en da obere {ljive i pokosi sijeno zbog ~ega je pretrpio {tetu ~iju naknadu potrauje tubom.

Odbijanjem tubenog zahtjeva niestepeni sudovi su pravilno primjenili ma- terijalno pravo iako su se pri tome pogre{no pozvali na odredbe Zakona o gra|evin- skom zemlji{tu u dru{tvenoj svojini.

Odredbom ~lana 9. tada vae}eg Zakona o eksproprijaciji (“Slubeni list FNRJ”, broj 12/77 - sada ~lan 9. Zakona o eksproprijaciji, “Slubeni list SRBiH”, broj 12/87), propisano je, da }e se eksproprisati i preostali dio nepokretnosti ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog in- teresa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu one- mogu}eno ili bitno pogor{ana njegova dosada{nja egzistencija ili mu je onemogu}e- no normalno kori{tenje preostalog dijela nepokretnosti. Onemogu}avanje kori{tenja preostalog dijela nekretnina naj~e{}e postoji kada je usljed eksproprijacije jednog di- jela nepokretnosti vlasniku otean pristup preostalom dijelu nekretnina. U ovakvim slu~ajevima zahtjev vlasnika za primjenu ~lana 9. ZE ne}e se usvojiti prije nego {to se u postupku utvrdi da li se onemogu}avanje normalnog kori{tenja preostalih nepo- kretnosti moe otkloniti konstituisanjem prava slunosti prolaza u korist preostalog dijela a na teret eksproprisanog dijela nepokretnosti. Ukoliko se ovo pitanje moe ri- je{iti na ovaj na~in, tada }e se pravo slunosti konstituisati u rje{enju o eksproprijaci- ji.

U konkretnom slu~aju eksproprisana je nekretnina oca tuioca radi izgradnje objekta posebnog vojnog zna~aja zbog ~ega se nije mogla konstituisati slunost puta preko te nekretnine.

(Vs BiH, Rev. 694/88, od 4. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 113)

47. Kupac koji je nakon zaklju~enja usmenog ugovora o kupovini bez sagla- snosti prodavca - vlasnika u{ao u posjed zemlji{ta, smatra se nezakonitim i nesavje- snim posjednlkom, pa je du`an da vlasniku naknadi {tetu prouzrokovanu sje~om sta- bala i kori{tenjem trave.

Iz obrazlo`enja:

Odredbe ~lanova 9. i 46. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH ne priznaju pravnu valjanost usmenim ugovorima o prometu nepokretnosti koji su zaklju~eni na- kon 4. 1. 1979. godine kao dana stupanja na snagu tog zakona, te se nedostatak pi- smene forme takvih ugovora ne mo`e konvalidirati ni potpunim ispunjenjem ugovor- nih obaveza kontrahenata, pa kako je sporna usmena pogodba bila zaklju~ena nakon

      1. godine, a do zaklju~enja kasnijeg pismenog ugovora nije ni do{lo, pravi- lan je zaklju~ak ni`estepenih sudova da je takva usmena pogodba apsolutno ni{tava i da su ispunjeni uslovi da stranke vrate jedna drugoj ono {to su u ispunjenju te pogo- dbe primile (~lanovi 103. i 104. Zakona o obligacionim odnosima).

Iz razloga presuda niestepenih sudova slijedi da je na osnovu rezultata izve- denih dokaza utvr|eno da je tueni u posjed spornih nepokretnina na kojima je prou-

zrokovana {teta sje~om stabala i ubiranjem sijena u{ao bez znanja i saglasnosti tui- teljice, pa je tuiteljica "~im je za to saznala podnijela tubu", {to zna~i da tueni nije bio ni zakoniti ni savjestan posjednik (~lan 72. ZOSPO), pa je zato u obavezi da tui- teljici naknadi vrijednost sijena i drvne mase pribavljenih sa tuitelji~inog zemlji{ta.

(Vs BiH, Rev. 87/87, od 22. 10. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 15) 48. Ocijenjeno je da su radnici {kole propustili obvezatni nadzor nad u~enici- ma tijekom izleta time {to su izabrali neprikladno mjesto za zaustavljanje autobusa i na takvom mjestu dopustili udaljavanje u~enika od autobusa.
(Vs H, Rev. 462/86, od 28. 10. 1986. – Psp 33 – 100)

49. Dru{tveno-politi~ka zajednica odgovara za {tetu nastalu gubitkom stvari iznijetih iz stana u postupku prinudnog iseljenja ako te stvari nisu bile smje{tene u zatvoreni prostor ili na drugi na~in obezbije|ene.

Iz obrazloenja: Tubeni zahtjev tuilac temeIji na navodima da su usljed nezakonitog i nepra- vilnog rada tuene op{tine prilikom sprovo|enja izvr{enja nestale stvari navedene u tubi i novac u iznosu od 105.000 dinara, te da je stoga pretrpio {tetu u utuenom iznosu.

Drugostepeni sud je ne upu{taju}i se u ocjenu albenih navoda, odbioalbu kao neosnovanu, sa obrazloenjem da tuena i u slu~aju da je nastala {teta nestankom tuio~evih stvari nije odgovorna, nego isklju~ivo tuitelj koji se nije dobrovoljno ise- lio iz stana, a ni pristupio deIo`aciji.

Pogre{an je, me|utim, pravni stav u pogledu odgovornosti tuene. Prema odredbi ~lana 283. Zakona o dravnoj upravi (“Slubenl list SRBiH”, broj 38/78), {tetu kaju radnik organa uprave prouzrokuje drugom, svojim nezakonitim ili nepra- vilnim radom u vr{enju poslova i zadataka, naknadi}e dru{tveno-poIiti~ka zajednica. Dru{tvena politi~ka zajednica ima pravo da zahtijeva od radnika naknadu iznosa koji je ispIatila na ime naknade {tete u roku od 6 mjeseci od dana kada je naknadila {tetu, a o{te}eni ima pravo da i neposredno od radnika zahtijeva naknadu {tete ako je ona prouzrokovana krivi~nim djelom u~injenim u vr{enju slube. U postupku sprovo|e- nja administrativnog izvr{enja (kao i u postupku sudskog izvr{enja), va`i op{te na~e-

lo da izvr{enje bude {to manje nepovoljno za izvr{enika. Pri sprovo|enju izvr{enja

kakvo je bilo konkretno - oslobo|anje stana od stvari, a polaze}i od navedenog op- {teg na~ela u postupku sprovo|enja administrativnog izvr{enja i op{teg na~ela gra- |anskog prava da je svako duan suzdrati se od postupka kojima se moe drugom uzrokovati {teta (~lan 16. Zakona o obligacionim odnosima), radnik prvotuene koji je sprovodio izvr{enje bio je duan da bude prisutan u prostorijama iz kojih su izne- sene stvari i da na Iicu mjesta u zapisniku konstatuje na|ene stvari i na taj na~in one- mogu}i eventualno prisvajanje stvari od strane lica koja su ih iznosila, te da stvari na- kon izno{enja iz stana smjesti u zatvoreni prostor, ili postavi ~uvara do doIaska tui- oca, a sve na tro{ak tuioca. Propu{tanjem da postupi na navedeni na~in radnik tue- ne je postupio nepravilno, odnosno nezakonito.

(Vs BiH, Rev. 198/87, od 28. 1. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 72)

50. Dru{tveno-politi~ka zajednica ne odgovara za {tetu vlasniku stvari oduze- te pravomo}nom osu|uju}om krivi~nom presudom od osu|enog lica kao predmeta nedozvoljene trgovine, ali bi vlasnik stvari mogao tra`iti naknadu {tete od lica koje je osu|eno u krivi~nom postupku, pod op{tim pretpostavkama.

Iz obrazlo`enja:

Nije sporno da je tri{na inspekcija tuene, postupaju}i u skladu sa odredbom ~lana 19. Zakona o tri{noj inspekciji (“Slubeni list SFRJ”, br. 16/74 i 20/81), zapli- jenila sporni cement kao predmet nedozvoljene trgovine.

S obzirom da je cement kasnije oduzet pravosnanom presudom krivi~nog suda od u~inioca krivi~nog djela kao predmet koji je bio namijenjen izvr{enju krivi- ~nog djela nedozvoljene trgovine, u smislu ovla{}enja krivi~nog suda koja proizilaze iz odredbe stava 5. ~lana 129. KZ SRBiH, neosnovano je potraivanje tuitelja da mu tuena op{tina naknadi {tetu.

Drugostepeni sud je pravilno ocijenio da prvostepeni sud, time {to nije utvr|i- vao da li je tuitelj vlasnik cementa, nije pogre{no primijenio materijalno pravo, opravdano nalaze}i da sve i u slu~aju da je tuitelj vlasnik cementa, ne bi mogao za- htijevati predaju odnosno naknadu {tete od tuene, jer je parni~ni sud kod odlu~iva- nja o ovakvom zahtjevu vezan za pravosnanu krivi~nu presudu, kojom je utvr|eno da je cement bio namijenjen izvr{enju krivi~nog djela nedozvoljene trgovine i oduzet od u~inioca krivi~nog djela. Tu`itelj bi, imao pravo da zahtijeva naknadu {tete od u~inioca krivi~nog djela pod op{tim zakonskim pretpostavkama (~lan 154. stav 1. i

  1. Zakona o obligacionim odnosima).
(Vs BiH, Rev. 626/88, od 15. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 116)

51. Op{tina odgovara za {tetu prouzrokovanu nepravilnim radom radnika us- tanove koja ima svojstvo pravnog lica, ako joj je povjerila obavljanje upravnih poslo- va iz djelokruga rada op{tine.

Iz obrazloenja: Rje{enjem od 11. januara 1966. godine tuena op{tina je dala tu`iocu odobre- nje za izgradnju porodi~ne stambene zgrade. To odobrenje je dato na osnovu potvrde Urbanisti~kog zavoda grada S. od 10. januara 1966. godine da je objekat u skladu sa prostornim planom.

Niestepeni sudovi su utvrdili da je pomenuti objekat tuioca izgra|en na klizi{tu ko- je je postojalo i prije gra|enja, a koje je uzrokovano prirodnim faktorima.

Ovaj revizijski sud nalazi da nije osnovan prigovor revizije tuene da ona nije odgovorna za {tetu koju tuioci trpe jer da njen organ uprave koji je dao odobrenje za gra|enje nije postupao ni napravilno ni nezakonito, po{to se oslonio na potvrdu Ur- banisti~kog zavoda grada S. da je izgradnja objekta u skladu sa prostornim planom.

Urbanisti~ki zavod grada S. (raniji Biro za urbanizam) osnovalo je Gradsko vije}e Grada S. koje je u smislu ~lana 111. Ustava SRBiH (“Slu`beni list SRBiH”, broj 14/63), bilo me|uop{tinski organ za koordinaciju rada op{tina na podru~ju grada u oblasti privrednih, komunalnih i drugih poslova, jer sve do Ustavnih amandmana donesenih 1969. godine nije postojao Grad S. kao samostalna dru{tveno-politi~ka za- jednica.

Ako je u vrijeme izdavanja potvrde u januaru mjesecu 1966. godine, da je objekat u skladu sa prostornim planom (~l. 9. i 10. Odluke o izgradnji objekata gra- |ana i gra|anskih pravnih lica, kao i svih privremenih objekata na podru~ju grada S. “Slubeni glasnik sreza Sarajevo”, broj 12/63), urbanisti~ki zavod bio ustanova sa svojstvom pravnog lica i sa pravima, obavezama i odgovornostima radne organizaci- je u smislu tada vae}eg Osnovnog zakona o ustanovama (“Slu`beni list SFRJ”, broj 5/65), za nepravilan i nezakonit rad njegovih radnika bi odgovarala, solidarno s njim, i dru{tveno-politi~ka zajednica koja ga je osnovala i povjerila mu obavljanje upra- vnih poslova iz svog djelokruga.

Prema odredbi ~lana 48. tada{njeg Zakona o republi~koj upravi (“Slu`beni list SRBiH”, broj 16/65) za vr{enje stru~nih i drugih poslova u okviru prava i du-

nosti Republike u oblasti dru{tvenih slubi ili poslova od interesa za Republiku, mo- gu se obrazovati savjeti, zavodi, instituti, direkcije, komisije i drugi republi~ki organi i organizacije, kojima se republi~kim zakonom moe povjeriti i vr{enje odre|enih upravnih poslova, a u vr{enju tih poslova ovi republi~ki organi i organizacije imaju ovla{}enja i dunosti republi~kih organa uprave. Prema odredbi ~iana 166. navede- nog zakona, za {tetu koju radnik u repubIi~kom organu uprave u~ini svojim nezako- nitim i nepravilnim radom u vezi sa vr{enjem slubene dunosti pojedincima ili pra- vnim licima odgovara Republika.

Naprijed pomenute odredbe su se, prema odredbi ~lana 9. tada{njeg Zakona o na~elima organizacije sreskih i op{tinskih organa uprave (“Slu`beni list SRBiH”, broj 16/65) primjenjivale i kod povjeravanja upravnih poslova iz djelokruga rada op- {tine, posebnim op{tinskim organizacijama, a zakonom nije isklju~ena odgovornost dru{tveno-politi~kih zajednica osniva~a tih organizacija za nezakonit i nepravilan rad radnika tih organizacija na obavljanju upravnih poslova, ni kada te organizacije ima- ju svojstvo pravnog lica.

Davanje potvrde da je objekat u skIadu sa prostornim planom, o~ito predstav- lja akt odlu~ivanja iz djelokruga organa uprave u smislu naprijed navedenih propisa (ima karakter akta o urbanisti~koj saglasnosti) i ako je ta potvrda rezultat nepravilnog rada radnika Urbanisti~kog zavoda (u to vrijeme posebne me|uop{tinske organizaci- je sa svojstvom ustanove), za ta kav rad odgovara i dru{tveno-politi~ka zajednica (op{tina) za koju je taj, posao obavljen.

Urbanisti~ki zavod grada S. koji je na osnovu ~lana 10. naprijed spomenute odluke, izdao potvrdu da je objekat u skladu sa prostornim planom, temeljem koje je doneseno odobrenje za izgradnju, bio je du`an, u smislu ~lana 11. ove odluke, nepo- srednom kontrolom tehni~ke dokumentacije provjeriti, izme|u ostalog, i stabilnost objekta, {to svakako podrazumijeva i stabilnost zemlji{ta na kome }e objekat biti iz- gra|en.

(Vs BiH, Rev. 73/89, od 22. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 133)

52. Lice koje je bespravno koristilo stan u dru{tvenoj svojini odgovara za {te- tu po op{tim pravilima obligacionog prava, a ne po odredbama ~lana 40. Zakona o stambenim odnosima.

(Vs BiH, Rev. 182/87, i Gvl. 45/86, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 60)

53. Zahtjev vlasnika kojem je oduzimanjem posjeda onemogu}eno kori{tenje njegova stana za naknadu tro{kova najamnine ispla}ene za drugi iznajmljeni stan jest od{tetni zahtjev, a ne zahtjev za naknadu koristi od upotrebe tu|e stvari.

(Vs H, Rev. 2565/86, od 28. 4. 1987. - Informator, broj 3613)

54. Organizacija udru`enog rada odgovara za {tetu koju je pretrpio SIZ pen- zijskog i invalidskog osiguranja zbog isplate invalidske penzlje sa doprinosima nje- nom radniku, povrije|enom prilikom istovara ve}ih tereta sa kamiona kada ga je ra- sporedila na taj posao iako nije bio dovoljno iskusan i propustila da organizuje posao istovara tako da ga nadgleda iskusan predradnik, koji bi davao konkretna uputstva za rad i upozoravao na opasnosti pri radu.

(Vs BiH, P`. 315/84, od 14. 12. 1984. – Bilten Vs BiH 2/85 - 14)

55. Vlasnik gra|evinskog objekta izgra|enog bez odobrenja za gra|enje, ne- ma pravo na naknadu {tete prouzrokovanu ru{enjem, ako je poslije toga nadle`ni or- gan donio rje{enje o ru{enju, odnosno utvrdio da nisu postojali uslovi za odobrenje bespravne gradnje.

Iz obrazlo`enja:

Ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pra- vo kada su odbili zahtjev za naknadu {tete uzrokovane ru{enjem garae, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima za usvajanje zahtjeva, po{to je naknadno donesenim rje{enjem sanirano stanje u pogle- du pravnog osnova za ru{enje gara`e.

Nisu cijenjena razlaganja vezana za pravilnost pravosnanog rje{enja organa uprave, kojim je utvr|eno da se radi o bespravno izgra|enom objektu, jer sud u par- ni~nom postupku nije ovla{ten da preispituje pravilnost odluke organa uprave. Parni- ~ki sud je vezan za pravosnano rje{enje organa uprave (organ iz ~lana 12. stav 1. ZPP).

Bez zna~aja je okolnost da u vrijeme ru{enja objekta nije postojalo pravosna- no rje{enje nadlenog organa uprave, jer je taj nedostatak otklonjen naknadno dono- {enjem pravosnanog rje{enja upravnog organa, kojim je utvr|eno da se radi o bes- pravno izgra|enom objektu za koji se ne moe dati odobrenje ni naknadno, pa su ispunjeni zakonski uvjeti za ru{enje bespravno izgra|enog objekta (~lan 255. stav 1. ta~ka 6. Zakona o prostornom ure|enju SRBiH), bez naknade.

(Vs BiH, Rev. 604/86, od 11. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 34)

56. Investitor koji nakon provedenog konkursa za ocjenu podobnosti izvo|a- ~a zaklju~i ugovor o gra|enju sa izvo|a~em koga nije proglasio podobnim, du`an je da u~esnicima konkursa koje je proglasio podobnim izvo|a~ima naknadi tro{kove pripreme ponude.

Iz obrazloenja: lz isprava u spisu proizilazi da je tuenl odlu~io da ugovor o izvo|enju radova na premje{tanju saobra}ajnica zaklju~i putem prikupljanja ponuda, u smislu ~lana 12. st. 1. i 3. Zakona o ustupanju izgradnje investicionih objekata ("Slubeni list SRBiH", br. 33/77 i 26/82). U takvom slu~aju, u smislu ~lana 16. st. 1, 2, 3. i 4. ovog zakona, investitor - tueni je bio du`an da prethodno provede konkurs o podobnosti izvo|a~a i da prihvati ponudu samo od u~esnika na tom konkursu koji je odlukom in- vestitora progla{en podobnim za izvo|enje radova.

Ako bi se utvrdilo da je tueni - investitor zakIju~io ugovor o izvo|enju rado- va sa licem koje nije proglasio podobnim izvo|a~em, morao bi svakom od u~esnika konkursa koga je proglasio podobnim izvo|a~em naknaditi {tetu u visini tro{kova pripreme ponude, zbog postupanja direktno suprotnog odredbama ~lana 16. naprijed pomenutog zakona. Stav da ni u takvom slu~aju tuilac ne bi imao pravo na naknadu {tete, jer da nije sigurno da bi njegova ponuda bila prihva}ena, nije opravdan, po{to je neophodno u ovakvom slu~aju u~esnicima kunkursa obezbijediti i gra|ansko-pra- vnu za{titu, ako investitor postupa protivno izri~itim zakonskim normama.

(Vs BiH, P`. 257/88, od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 30)

57. Republika odgovara za {tetu koju je po~inio pripadnik strae KPD u ne- ura~unljivom stanju, van kruga doma, upotrebom slubenog pi{tolja, samo ako se ut- vrdi da radnik nije imao pravo da iznese pi{tolj iz kruga doma i ako mu pi{tolj nije bio oduzet, ukoliko je odgovorno lice moralo znati da je psihi~ki poreme}en.

(Vs BiH, P`. 570/88, od 16. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 134)

58. Pravo ranijeg vlasnika komasiranog zemlji{ta, odnosno lica kome je ze- mlji{te privremeno predato u posjed u postupku komasacije, da sabere plodove prije predaje zemlji{ta u posjed drugom licu, ure|eno je zakonom, pa ako je protivno za- konu drugo lice ubralo plodove, prilikom ulaska u posjed, makar i u prisustvu ovla- {tenog lica komisije za komasaciju, odgovara za {tetu.

Iz obrazlo`enja:

Ovdje se radi o slu~aju predaje u posjed nekretnina po odluci dravnog orga- na, pa pitanje prava na plodove koji nisu ubrani, treba cijeniti sa stanovi{ta odgovara- ju}ih odredaba Zakona o komasaciji. U ~lanu 51. stav 1. pomenutog zakona koji se odnosi na kona~no uvo|enje u posjed u~esnika komasacije, propisano je da se preda- ja zemlji{ta vr{i u jesen poslije ubiranja plodova, a ako u vrijeme predaje u posjed zemlji{ta plodovi ipak nisu ubrani tada se ranijem vlasniku odre|uje rok u kome mo- e sabrati plodove. Pravilo o pravu ranijeg vlasnika da sabere pladove sa zemlji{ta koje se dodjeljuje drugom u~esniku komasacije, predvi|eno je i u slu~aju vr{enja pri- vremene primopredaje, koju ima u vidu ~lan 59. stav 2. Zakona o komasaciji, pa s obzirom na to niestepeni sudovi su morali cijeniti opravdanost tuio~evog zahtjeva sa stanovi{ta navedenih zakonskih propisa.

Ako je tuilac imao pravo da sabere plodove sa zemlji{ta koje je sam zasijao, logi~no je (argumentum a contrario) da to pravo ne pripada tuenom, pa po{to je tu- eni i pored toga sabrao plodove, tom radnjom je, bez obzira na ~injenicu {to je pre- duzeta uz asistiranje ovla{tenog lica komisije za komasaciju, nanio {tetu tuiocu, pa je du`an da plati naknadu.

(Vs BiH, Rev. 543/87, od 14. 7. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 78)

59. Tuiteljica nema pravo da trai naknadu {tete zbog sje~e stabala u {umi koja se nalazi u dru{tvenoj svojini bez obzira {to je njena majka (poklonodavac) bila dugo u posjedu, jer se odrajem ne moe ste}i pravo vlasni{tva na {umi u dru{tvenoj svojini, niti se moe dokazivati da je ste~eno prije 1. januara 1972. godine (~lan 88. Zakona o {umama “Slubeni list SRBiH”, broj 38/71).

Iz obrazlo`enja citiramo:

“[teta je u smislu ~lana 155. Zakona o obligacionim odnosima, umanjenje dru{tvenih sredstava, odnosno umanjenje ne~ije imovine, pa je prema odredbi ~lana

  1. tog zakona, onaj koji prouzrokuje takvo umanjenje dru{tvenih sredstava, odno- sno ne~ije imovine, du`an da naknadi o{te}enom prouzrokovanu {tetu.

Kako tuiteljica nije vlasnik ozna~ene {ume, sje~om stabala u toj {umi nije ni o{te}ena, pa bez osnova potrauje nov~anu naknadu zbog sje~e koju su tu`eni izvr{i- li.

Nije od zna~aja {to je majka tuiteljice dugogodi{nji posjednik ove {ume, jer je odredbom ~lana 9. Zakona o {umama ("Slubeni list SRBiH", broj 11/78) odre|e- no da se na {umi u dru{tvenoj svojini, odrajem ne moe ste}i pravo svojine, niti se poslije 1. januara 1972. godine moe dokazivati da je ranije ste~eno pravo vlasni{tva po tom osnovu, pa je bez pravnog dejstva ugovor o poklonu zaklju~en izme|u tuite- ljice i njene majke.

(Vs BiH, Rev. 600/88, od 15. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 31)

60. Lice koje je oslobo|eno od optu`be nema pravo na naknadu {tete koja mu je prouzrokovana oduzimanjem putne isprave u krivi~nom postupku ako ta radnja ni- je posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada sudije.

Iz obrazloenja citiramo: “Imaju}i u vidu teinu krivi~nog djela koje je tuiocu stavljeno na teret i ~i- njenicu da se tuilac prije krivi~nog doga|aja nalazio na privremenom radu u inos- transtvu, istrani sudija je s razlogom zahtijevao od nadlenog organa unutra{njih po- slova da se tuiocu do okon~anja krivi~nog postupka oduzme putna isprava. Krivi~ni postupak protiv tuioca vodio se bez nepotrebnog odugovla~enja, a tuiocu je odmah nakon dono{enja osloba|aju}e prvostepene presude, a prije njene pravomo}nosti, iako je supsidijarni tuilac uloioalbu, vra}ena oduzeta putna isprava. Ocjenom ovih ~injenica pravilno je zaklju~en da u konkretnom slu~aju nisu bili ispunjeni za-

konom propisani uslovi da se tuena obavee da tu`iocu naknadi {tetu koju je on zbog vo|enja opisanog krivi~nog postupka pretrpio, jer nije bilo ni nezakonitog, ni nepravilnog rada sudije u krivi~nom postupku. Odgovornost za {tetu dru{tveno-poli- ti~ke zajednice nezavisno od toga da li je prouzrokovana nezakonitim ili nepravilnim radom sudije, propisana je samo u slu~aju neopravdane osude ili neosnovanog li{enja slobode (~lanovi 541-549. ZKP)”.

(Vs BiH, Rev. 652/88, od 15. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 53)

61. Du`nik u izvr{nom postupku protiv koga je odre|eno i provedeno prinu- dno izvr{enje na osnovu neuredne izvr{ne isprave, nema pravo na naknadu {tete ako je propustio da protiv rje{enja o izvr{enju izjavi zakonom predvi|ena pravna sred- stva.

Naknadu {tete u posebnoj parnici dunik izvr{enja moe uspje{no zahtijevati samo ako je rje{enje o izvr{enju pravosnano ukinuto ili preina~eno, odnosno ako je izvr{enje progla{eno nedopu{tenim, uz daljnji uslov da su protekli rokovi za traenje protiv izvr{enja.

(Vs BiH, P`.540/86, od 10. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 37)

62. Dunik u izvr{nom postupku nije odgovoran za {tetu koju je pretrpilo tre- }e lice angaovanjem kamiona za prevoz drvne gra|e koja je trebala biti zaplijenjena na radili{tu dunika, a nije na|ena, ako nije ovla{teni organ dunika tom licu obe}ao da }e mu gra|u toga dana predati. . (Vs BiH, P. 301/86, od 27. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 41) **63.** Sluba platnog prometa je organ koji izvr{ava naplate po rje{enjima suda u postupku i u skladu sa datim uputstvima.

Nepravilnosti u toku izvr{enja moraju se otkloniti u skladu sa ~lanom 47. Za- kona o izvr{nom postupku. Od Slube platnog prometa ne moe se tubom traiti na- knada {tete, jer je ona samo izvr{ni organ nadle`nog suda i dok postupa u skladu sa zakonom i uputstvima koja su joj data.

(Vs S, broj Prev. 260/95. – Bilten 1/1996)

64. Drava odgovara za {tetu prouzrokovanu nezakonitim ili nepravilnim ra- dom slubenog lica ili dravnog organa. Pogre{no primjenjivanje propisa ili nepri- mjenjivanje propisa od strane dravnog organa predstavlja ~injeni~ni osnov za prou- zrokovanje {tete, odgovornost i naknadu {tete, osim ako je u pitanju pogre{no tuma- ~enje zakona.

(Ss, broj Gzs. 2/96. – Bilten 1/1997)

65. O{te}eni nije ni djelimi~no doprinio nastanku {tete prouzrokovane fizi- ~kim napadom {tetnika, time {to ga je vrije|ao u verbalnom sukobu na par dana prije napada.

Iz obrazlo`enja:
Ni`estepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravne propise iz ~lana
  1. i 192. Zakona o obligacionim odnosima kada su zaklju~ili da je neosnovan pri- govor tuenog o podijeljenoj odgovornosti i da je tueni isklju~ivo odgovoran za {te- tu koju je tuiocu nanio, jer i po ocjeni ovog revizijskog suda nedostaje potrebni vre- menski kontinuitet izme|u verbalnog sukoba koji se me|u strankama desio na sedam dana prije {tetnog doga|aja da bi se taj sukob mogao dovesti u uzro~nu vezu sa {te- tnom radnjom tuenog kriti~nog dana; a same neposredne okolnosti {tetnog doga|aja ukazuju na to da tuilac ni u najmanjoj mjeri nije doprinio svom povre|ivanju (napa- dnut je iznenada sa le|a unaprijed pripremljenom sjekirom od strane tuenog).
(Vs BiH, Rev. 494/89, od 30. 3. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 49)

66. U~esnik sportske igre kome drugi igra~ pri igri nanese tjelesnu povredu nema pravo na naknadu {tete nastale tjelesnom povredom, izuzev ako mu je povreda nanesena namjerno ili grubim kr{enjem pravila sportske igre.

Iz obrazloenja: U prvostepenom postupku je utvr|eno da je tuitelj u toku fudbalske utakmi- ce izme|u FK “Kozara” i FK “Iskra” na terenu FK Kozara, kao igra~ FK Kozara za- dobio te{ke tjelesne povrede. Povrede je zadobio u fudbalskom duelu izme|u njega i igra~a protivni~kog tima u momentu kada su obojica bila na lopti, tuitelj glavom, a protivni~ki igra~ nogom, pa kako je tuitelj prvi stigao i loptu bacio glavom, proti- vni~ki igra~ je nehoti~no u brzini, umjesto u loptu, udario u glavu tu`itelja.

Na osnovu ovakvog utvr|enja prvostepeni sud je ocijenio da je prvotueni, kao organizator utakmice, odgovoran za {tetu u smislu odredbe ~lana 181. Zakona o obligacionim odnosima i tubeni zahtjev protiv ovog tuenog usvojio, dok je polaze- }i od okolnosti da je igra~ drugotuenog tuitelju nanio povredu pona{anjem koje ne pretstavlja povredu pravila sportske igre, tubeni zahtjev protiv drugotu`enog odbio.

Preina~enjem prvostepene odluke, tako {to je tubeni zahtjev protiv prvotu- enog odbio, drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Odgovonost prvotu`enog se ne bi mogla prosu|ivati primjenom odredbe ~lana 181. ZOO. Ovo stoga {to je ovom odredbom propisana odgovornost organizatora okupljanja ve}eg broja ljudi na nekoj priredbi pod odre|enim okolnostima, za {tetu usljed smrti i tjele- sne povrede promatra~a zakazane priredbe, a ne i odgovornost za {tetu koju na takvoj priredbi pretrpe neposredni u~esnici odnosno izvo|a~i te priredbe.

S obzirom na specifi~nosti sportskih igara, sudska praksa je u pogledu odgo- vornosti za {tetu koju pretrpi u~esnik sportske igre zauzela stav prema kojem u~esnik sportske igre, kome drugi igra~ u igri nanese tjelesnu povredu, nema pravo na nakna- du {tete, izuzev ako mu je povreda nanesena namjerno, ili grubim kr{enjem pravila sportske igre i da za {tetu nastalu tjelesnom povredom odgovara sam u~esnik spor- tske igre koji je namjerno, ili grubim kr{enjem pravila sportske igre, nanio tjelesnu povredu. Solidarno sa {tetnikom odgovara i njegov sportski klub (organizacija) ako u pripremi i u toku igre nije preduzeo odgovaraju}e mjere da se igra odvija u spor- tskom duhu i u skladu sa pravilima igre. Shodno izloenom ne postoji pravni osnov odgovornosti prvotuenog za nastalu {tetu.

(Vs BiH, Rev. 199/87. od 28. 1. 1988. – Bilten Vs BiH 1/88 – 71)

67. Igra~ nogometa odgovara drugom igra~u za {tetu koju mu je za vrijeme nogometne igre nanio grubim kr{enjem pravila nogometne igre.

(Vs H, Rev. 1194/90, od 2. 10. 1990. – Psp 51 – 125)

68. Sudionik {portske igre kojem drugi igra~ u igri nanese tjelesnu ozljedu, nema pravo na naknadu {tete osim ako mu je ozlijeda nanijeta namjerno ili grubim kr{enjem pravila igre.

(Vs RH, Rev 2299/97, od 23. 11. 2000. – Izbor odluka 1/2001 – 55)

69. Tuilac (organizacija udruenog rada) koji je donio nezakonitu odluku o prestanku rada radnika zbog penzionisanja prije priznavanja dokupa staa za prije- vremeno penzionisanje, nema pravo da trai naknadu {tete od SIZ-a penzijsko-inva- lidskog osiguranja u iznosu koji je isplatio radnicima na ime izgubljenog li~nog do- hotka za vrijeme od dono{enja odluke o prestanku rada do dono{enja rje{enja o pen- zionisanju.

(Vs BiH, P`. 251/86, od 6. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 40)

70. Lice kome je njegov dunik isplatio nov~ani dug sredstvima dobijenim od tre}eg lica, radi upotrebe po ugovoru o nalogu, nije duno da ih vrati nalogodavcu ni po pravilima o sticanju bez osnova, a ni po pravilima o naknadi {tete.

(Vs FBiH, P`. 131/98, od 21. 7. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/98 - 22)

71. Dje~ji vrti} odgovara po principu krivnje za {tetu koju pretrpi maloljetnik koji mu je povjeren na ~uvanje zbog propusta u obavljanju nadzora.

Iz obrazlo`enja:

"Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnim ut- vr|enja suda prvog stupnja iz kojih proizilazi:

  • da se mldb. tuitelj u dobi od 5 godina nalazio na ~uvanju kod tuenika dana 24.II.1995.g. i da se prilikom organizirane {etnje gradom s ostalom djecom spotakao i pao na plo~nik, nakon ~ega se sam podigao i nastavio dalje {etnjom prema vrti}u,
  • da se po povratku u dje~ji vrti} po~eo `aliti na bolove u trbuhu, nakon ~ega je preba~en u bolnicu, gdje je utvr|en traumatski razdor slezene, koja je operativnim putem odstranjena,
  • da tuenik nije propustio brino nadzirati djecu koja su mu povjerena na ~u- vanje, kao i mldb. tu`itelja, obzirom da prilikom organizirane {etnje je bio potreban broj odgajatelja uz djecu, pa i ve}i od propisanog Odlukom o elementima standarda dru{tvene brige o djeci pred{kolskog uzrasta ("Narodne novine", broj 29/83),
  • da nije do{lo do {tetnog doga|aja djelovanjem ili propustom nekog drugog od polaznika vrti}a i da nije ni~im dokazano da je do {tetnog doga|aja, a time i do {tete, do{lo zbog propusta djelatnika tu`ene.

Na tako utvr|eno ~injeni~no stanje niestupanjski sudovi su pravilno primije- nili materijalno pravo, (~l. 154. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO) kada su tubeni zahtjev tu`itelja ocijenili neosnovanim.

Prednje zbog toga jer odgovornost tuene nije objektivna odgovornost, ve} se ona isklju~ivo temelji na krivnji pod ~ime se podrazumijeva i najblai oblik krivnje u~injen bilo propustom, bilo ~inidbom.

Upravo zbog ~injenice da krivnja tuene ni~im nije dokazana, niestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su ocijenili tu`beni zahtjev neosnovanim."

(Vs RH, Rev 146/98 od 20. 12. 2000. – Izbor odluka 1/2002 – 60)

72. Cesta nije opasna stvar u smislu od{tetnog prava (i nema osnove za pri- mjenu objektivne odgovornosti) ve} odgovornost tuene Uprave za ceste valja proci- jeniti po na~elu presumirane krivnje (st. 1. ~l. 154. ZOO) pri ~emu ~injeni~no valja provjeriti da li je tuena Uprava (s obzirom na nastalu zapreku na cesti) objektivno imala vremena i mogu}nosti uklanjanja te zapreke prije nastanka spornog {tetnog do- ga|aja.

Iz obraszloenja: "Sud prvog stupnja je tubeni zahtjev tuitelja usvojio temeljem objektivne odgovornosti tuene Uprave za ceste jer da je cesta opasna stvar. Vi{i sud po albi tuene prihva}a albu i stav da valja primijeniti kriterij subjektivne odgovornosti jer cesta nije opasna stvar u smislu od{tetnog prava. Isto takoalbeni sud usvaja prije- dlog tuene za raspravu prigovora da nije bre mogla otkloniti nastalu zapreku na cesti jer to mo`e predstavljati dokaz ne krivnje (st. 1. ~l. 154. ZOO)."

(@s Pula, G`. 473/00 od 5. 3. 2001. – Izbor odluka 1/2001 – 46)

ODGOVORNOST ZA [TETU OD OPASNE STVARI ILI

OPASNE DJELATNOSTI

(^lan 154. stav 2. ZOO)

73. Lov je opasna djelatnost pa organizator lova odgovara po na~elu objekti- vne odgovornosti.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 24)

74. Vlasnik restorana odgovara gostu za {tetu koju je pretrpio padom nadstre- {nice koja je bila postavljena u restoranu.

(Vs RH, Rev. 2478/97, od 20. 1. 2000. - Izbor odluka 1/2000 – 38)

75. Organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja imaju pravo na naknadu {tete zbog prijevremene isplate penzija usljed nesre}e na poslu u kojoj je povrije|en radnik preduze}a, ako se obaveza preduze}a – {tetnika mo`e zasnovati na propisima o odgovornosti po osnovu krivice ili zbog djelovanja opasne stvari odnosno rada u okolnostima koje stvaraju pove}anu opasnost.

Iz obrazloenja: Tueni u albi isti~e da propisima o penzijsko - invalidskom osiguranju nije naloena obaveza naknade {tete prouzrokovane fondovima penzijsko - invalidskog osiguranja, a da se ne mogu primjeniti op{ti propisi o naknadi {tete iz Zakona o obli- gacionim odnosima. Smatra da obaveza pla}anja invalidske penzije i invalidnine pro- izilazi iz na~ela solidarnosti i uzajamnosti na kojima po~iva sistem penzijsko - inva- lidskog osiguranja, a finansira se iz doprinosa koji pla}aju svi zaposleni.

Ovaj `albeni prigovor ne mo`e se prihvatiti.

Propisima o penzijsko - invalidskom osiguranju nije zaista regulisano pravo na naknadu {tete prouzrokovane prijevremenim isplatama penzija i drugih davanja na teret sredstava iz kojih je isplata izvr{ena, ali tim propisima nije to pravo ni isklju~e- no, pa se o pravu na naknadu {tete organizacija (fondova) koji upravljaju i raspolau ovim sredstvima, mora suditi na temelju op{tih propisa o naknadi vanugovorne {tete sadranih u odredbama Zakona o obligacionim odnosima - ZOO.

Penzijsko - invalidsko osiguranje po~iva na na~elima uzajamnosti i solidar- nosti osiguranika, ali to ne zna~i da organizacija koja za ra~un osiguranika upravlja i raspola`e sredstvima osiguranja nema pravo da od tre}e osobe koja je po op{tim pro- pisima odgovorna za gra|ansko - pravni delikt, zbog toga je do{lo do davanja na teret penzijsko - invalidskih fondova prije nego {to bi to po redovnom toku stvari uslijedi- lo, nema pravo da zahtjeva naknadu na taj na~in prouzrokovane {tete.

Na ovo pravo ne uti~e ni okolnost da se radi o davanjima radniku tuenog, jer to {to je tueni pla}ao doprinose tuitelju iz bruto li~nog dohotka ovog i drugih ra- dnika, ne otklanja obavezu tuenog da naknadi {tetu koja se sastoji od isplata iz sred- stava tu`itelja do kojih ne bi do{lo da nije bilo deliktne radnje.

Osnovano je, prema tome, prvostepeni sud zaklju~io da je tu`itelj, u smislu ~lana 155. ZOO, pretrpio {tetu.

Prvostepeni sud je pravilno na{ao i da je tueni odgovoran za {tetu. @alitelj ne osporava izri~ito kroz razlogealbe zaklju~ak prvostepenog suda da je do {tetnog do- ga|aja (obru{avanja krovine u rudarskoj jami), do{lo zbog nepreduzimanja mjera za- {tite na radu, a u takvom slu~aju odgovornost tuenog se moe zasnovati na odredba- ma ~lana 170. ZOO, na koji se prvostepeni sud poziva. Ako bi se, me|utim, poprimi- lo i da se obru{avanje krovine koja se nije mogla poduprijeti, nije moglo izbje}i, ka- ko bi proizilazilo iz zapisnika o nesre}i na poslu, koji se nalazi u spisu, odgovornost tu`enog bi se mogla zasnovati na odredbama ~lana 174. u vezi sa ~lanom 154. stav 2.

ZOO, jer je do povrede osiguranika tuitelja do{lo zbog opasne djelatnosti kojom se bavi tueni.

Napominje se da tueni duguje naknadu stvarno pretrpljene {tete u iznosu pri- jevremenih isplata iz sredstava invalidskog osiguranja, jer se na njega kao {tetnika ne mogu primjeniti odredbe ~lana 94. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slubeni list SFRJ", broj 17/90), vae}eg u vrijeme nastanka {tete u konkre- tnom slu~aju, po kome osiguravaju}a organizacija iz osnova obaveznog osiguranuja od auto - odgovornosti duguje organizacijama invalidskog i penzijskog osiguranja samo naknadu srazmjernog iznosa doprinosa za invalidsko i penzijsko osiguranje ut- vr|enu u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staa i godina `i- vota fizi~kog lica potrebnih za sticanje prava na starosnu penziju.

(Vs FBiH, P`. 313/98, od 15. 12. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/99 - 41)

76. Ocijenjeno je da organizacija za odravanje ceste odgovara za {tetu koja je nastala zbog naleta motornog vozila na bocu koja se nalazila na cesti. Sudovi nieg stupnja pravilno su utvrdili odgovornost tuenika za spornu {tetu budu}i da je do {te- tnog doga|aja do{lo zbog neodravanja cesta za nesmetan promet u smislu odredbe ~i. 16. Zakona ojavnim cestama (Nar. nov., br. 56/91).

(Vs RH, Rev. 3799/94, od 12. 3. 1998. - Izbor odluka 2/1998 – 72)

77. Organizacija udru`enog rada odgovara za {tetu, ako rad na visini koji je i ina~e opasan, ne organizuje tako da obezbijedi potpunu sigurnost radnika.

Povrije|eni radnik nije ni djelimi~no doprinio prouzrokovanju {tete time {to nije odbio da obavlja posao na koji je raspore|en ako opasnost za radnika njegovih kvalifikacija nije bila o~igledna.

(Vs BiH, P`. 472/86, od 27. 5. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 36)

75. Stan kao dovr{eni dio gra|evinske cjeline namijenjen za stanovanje nije opasna stvar.

(Vs H, Rev. 441/87, od 9. 9. 1987. – Psp 38 – 76)

78. Dotrajali pragovi i nestandardno pro{irenje kolosijeka stalna je i pove}ana opasnost i mogu}nost nastanka {tete, odnosno kolosijek u takvom stanju jest stvar od koje potje~e pove}ana opasnost {tete na okolinu, a za {tetu od takve stvari odgovara imatelj (stvari) bez obzira na krivnju (na~elo uzro~nosti) (~l. 154. st. 2. i ~l. 174. st. 1. ZOO).

(Ps H, P`. 1219/88, od 21. 2. 1989. – Psp 43/138)

79. Proizvo|a~ kre~a kao opasne stvari, odgovoran je za {tetu pri~injenu uni- {tenjem ribljeg fonda, izlivanjem kre~a iz deponije u rijeku zbog obru{avanja brane deponije i kada je imao propisnu saglasnost nadle`nog organa uprave za obavljanje te djelatnosti na datoj lokaciji.

(Vs BiH, Rev. 452/84, od 11. 10. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 21)

80. Naru~ilac radova na objektu hladnja~e odgovara, solidarno sa izvo|a~em radova, za {tetu nastalu uni{tenjem robe u hladnja~i do koje je do{lo tokom izvo|enja radova, pa i kada roba nije primljena po osnovu ugovora o uskladi{tenju.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je utvrdio da je tueni na osnovu usmenog ugovora sa tuite- ljem, primio na ~uvanje i hla|enje koncentrat narande, tropica i borovnica te da je potom kao naru~ilac angaovao preduze}e "Kota" iz Petrova~e kao izvo|a~a da izve- de radove na opravci objekta hladnja~e u cilju pro{irenja njenog kapaciteta i da je prilikom izvo|enja tih radova (upotreba aparata za varenje) do{lo do poara u kojem

je izgorjela sva roba tuitelja, pa je obavezao tuenog da naknadi {tetu u vrijednosti robe.

Ako bi se i uzela kao ta~na tvrdnja tuenog da se u konkretnom slu~aju radilo o nenaplativom ugovoru o ostavi i tada bi postojala tuenikova odgovornost, koja bi se zasnivala na odredbi ~lana 207. ZOO.

Kako naru~ilac i izvo|a~ radova na nekretnini (dakle, i na objektu hladnja~e) odgovaraju tre}im osobama solidarno, po odredbama ~lana 207. ZOO, to je tuitelj ovla{ten da cjelokupnu naknadu {tete zahtjeva od tuenog, kao naru~ioca jer on od- govara u istom obimu i po istim osnovama odgovornosti kao izvo|a~.

U konkretnom slu~aju, izvo|a~ je obavljao rad pod okolnostima sa pove}a- nom opasno{}u (varenje koje izaziva varni~enje) pa i on i tueni odgovaraju tre}em (tuitelju) po principu objektivne odgovornosti (~lan 154. stav 2. ZOO).

(Vs FBiH, P`. 338/98, od 15. 2. 1999. – Bilten Vs FBiH 1/99 - 42)

81. Lice kod koga je nastupila invalidnost kao posljedica profesionalnog obo- ljenja – a ne kao posljedica nekog {tetnog doga|aja, za koji bi postojala odgovornost organizacije ili poslodavca, - nema pravo na naknadu nematerijalne {tete, bolova zbog umanjenja `ivotne aktivnosti.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“U konkretnom slu~aju kod tuilje je invalidnost (pa i umanjenjeivotne akti- vnosti) nastupilo kao posljedica profesionalnog oboljenja, a ne nekog {tetnog doga- |aja za koji bi tueni mogao da odgovara, pa zbog toga nije imalo uslova da joj se dosudi nov~ana naknada za pomenute vidove {tete. Zakonom o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji je bio na snazi u vrijeme kada je tuilji pri- znato svojstvo invalida, profesionalne bolesti su definisane kao odre|ene bolesti prouzrokovane duim neposrednim uticajem procesa i uslova rada na radnim mjesti- ma na kojima je radnik radio. Iz ovog zakonskog odre|enja pojma profesionalne bo- lesti jasno proizilazi da se radi o oboljenjima koja nastaju kao posljedica uticaja pro- cesa i uslova rada u duem vremenskom periodu, pa kako se ne radi o posljedicama gra|ansko pravnog delikta, nema ni od{tetne odgovornosti organizacije prema radni- ku kod koga je profesionalna bolest nastupila”.

(Vs RCG, Rev. 210/97, i Gzz. 2/97, od 5. 6. 1997. – Bilten Vs RCG 1997 – 22)

82. Vlasnik motornog vozila mo`e biti obavezan na naknadu {tete prouzro- kovanu upotrebom motornog vozila i pored toga {to je bio osiguran od odgovornosti.

Iz obrazloenja: Pogre{no je pravno shvatanje izraeno u reviziji da kod postojanja posebnih odredaba o obaveznom osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila od odgovornosti za {tete prouzrokovane tre}im licima nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obligacionim odnosima kada je u pitanju odgovornost {tetnika - vlasnika vozila za {tete prouzrokovane iz njegove upotrebe.

Odredbom ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu- beni list SFRJ", broj 24/76) samo je predvi|ena mogu}nost direktne tube o{te}enog tre- }eg lica i protiv osiguravaju}e organizacije po osnovu osiguranja od odgovornosti za {tetu koju je sopstvenik, odnosno korisnik motornog vozila duan da mu naknadi na osnovu pravila imovinskog prava o odgovornosti za {tete proistekle iz upotrebe motornog vozila, dok sam vlasnik vozila - {tetnik odgovara za takve {tete po odgovaraju}im odredbama Za- kona o obligacionim odnosima (~l. 154. i 178. tog zakona), kao {to su u svojim presudama pravilno zaklju~ili i niestepeni sudovi obavezuju}i tuenog da tuiteljici naknadi prouzro- kovanu {tetu pozivom na odredbe tog zakona.

(Vs BiH, Rev. 418/90, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 – 60)

83. Za stvari ukradene iz osobnog automobila za vrijeme prijevoza automobi- la eljeznicomeljeznica odgovara, i to po na~elu objektivne odgovornosti.

(Vs H, Rev. 1132/89, od 13. 12. 1989. – Psp 47/97)

84. Zajednica za puteve i organizacija za odravanje i za{titu puteva, kojoj je ugovorom povjereno odravanje puta, solidarno odgovaraju za {tetu prouzrokovanu korisniku puta neblagovremenim uklanjanjem rasutog tereta na kolovozu.

(Vs BiH, P`. 405/88 od 31 .8. 1989. – Bilten Vs BiH 1/90 – 78)

85. Zajednica za puteve prvenstveno odgovara za {tetu zbog nepostavljanja saobra}ajnog znaka “divlja~ na putu” na dijelu javnog puta kojim upravlja, na kome divlja~ ~esto prelazi preko puta.

(Vs BiH, P`. 795/88, od 27. 11. 1989. – Bilten Vs BiH 1/90 – 79)

86. Drava odgovara po principu objektivne odgovornosti za {tetu koju su prouzrokovala vojna lica samo pod uslovom da je ona pri~injena u vezi sa vr{enjem njihove slube a ne i za {tetni doga|aj koji nije bio u vezi sa obavljanjem te slu`be.

(Vs RS, Rev. 31/97, od 16. 10. 1997. – Bilten 1/1999 – 95)

87. Osigurava~ je obavezan da naknadi {tetu nastalu sudarom sa motornim vozilom nepropisno zaustavljenim na javnom putu.

Iz obrazloenja: Pojam upotrebe motornog vozila iz ~lana 51. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica “Slubeni list SFRJ”, broj 24/76) obuhvata razne situacije koje su u vezi sa upotrebom vozila prema njegovoj namjeni. U taj pojam se moe uvrstiti i nepropisno parkiranje motornog vozila na javnom putu, ako usljed toga nas- tanu {tetne posljedice, {to povla~i za sobom odgovornost za {tetu vlasnika vozila (~lan 154. Zakona o obligacionim odnosima). Isto vai i za situaciju kada parkirano vozilo s obzirom na svoj polo`aj predstavlja opasnu svar (~lan 173. ZOO), {to zna~i da pod ovim pretpostavkama postoji i obaveza osigura~a (zajednice osiguranja imo- vine i lica) kod kojeg je vlasnik vozila osiguran od odgovornosti, da o{te}enom na- knadi {tetu.

(Vs BiH, Rev. 310/89, od 21.12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 – 89)

88. Organizacija udruenog rada koja je po ugovoru zaklju~enim sa SIZ-om za puteve preuzela obavezu odravanja puta, odgovara za {tetu koja je posljedica ne- urednog odr`avanja puta.

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je u svojoj presudi, na osnovu uvida u pismenu ispravu ugo- vora, utvrdila da se tuena ta~kom III. tog ugovora izri~ito obavezala da }e, pored os- talog, obavljati i poslove popravke udarnih rupa i drugih deformacija na kolovoznoj konstrukciji i pripreme materijala za ove opravke.

Obzirom na takve utvr|ene niestepenih presuda, ~ija se pravilnost ne moe pobijati u revizijskom postupku (~lan 385. stav 3. Zakona o parni~nom postupku), ni- estepeni sudovi su imali upori{te u analognoj primjeni odredbe ~l. 99. Zakona o pu- tevima (“Sl. list SRBiH”, br. 6/78 i 21/83) za zaklju~ak da je odgovornosti tuene za {tetu koju je tu`ilac pretrpio zasnovana na propu{tanju da, u skladu sa svojom obave- zom iz ve} navedenog ugovora, otkloni udarnu rupu na kolovozu zbog ~ega je do{lo do saobra}ajne nezgode i prouzrokovana {tete, pa je zbog toga neosnovan prigovor revizije da je takav zaklju~ak zasnovan na pogre{noj primjeni materijalnog prava.

(Vs BiH, Rev. 150/87, od 10. 12. 1987. – Bilten Vs BiH 1/88 – 69)

89. Za {tetu prouzrokovanu imaocu vozila zbog neodravanja gradske ulice (lokva na kolovozu), koja je sastavni dio magistralnog puta, odgovara SIZ za magis- tralne puteve, ako nije odravanje povjereno, sporazumom sa op{tinom, posebnoj slubi za odravanje ulica, a s njom solidarno i organizacija udruenog rada koja je ugovorom preuzela obavezu odravanja ulice - magistralnog puta.

Iz obrazloenja: Zbog nailaska na dio kolovoza prekrivenog vodom (lokva) vozilo se zanijelo i voza~ izgubio kontrolu upravIjanja automobilom pa je zbog toga do{lo do udara u stub rasvjete postavljen pored kolovoza. U toj nezgodi o{te}eno je tuio~evo vozilo u ulici, koja je sastavni dio magistralnog puta.

Niestepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da tuena komunalna organizacija nije pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga {to je sporazumom zaklju- ~enim izme|u SIZ za magistralne puteve BiH i op{tine (u smislu ~lana 51. Zakona o putevima "Slubeni list SRBiH", broj 6/78) utvr|eno da ova ulica predstavlja dio ma- gistralnog puta, koji je duna da odr`ava radna organizacija sa kojom je SIZ za ma- gistralne puteve zaklju~io poseban ugovor.

(Vs BiH, Rev. 293/88, od 9. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 85)

90. Samoupravna interesna zajednica za magistralne puteve Bosne i Hercego- vine odgovara za {tetu prouzrokovanu udarom vozila na gomilu pijeska rasutog na magistralnom putu.

(Vs BiH, Rev. 222/86, od 18. 7. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 39)

91. Zajednica za puteve odgovara za {tetu prouzrokovanu naletom motornog vozila na kamen koji se odronio sa kosine pored puta kojim zajednica upravlja, jer je propustila da postavljanjem za{titne mre`e na kosini, ovakav doga|aj sprije~i.

O{te}eni vlasnik vozila ima pravo samo na naknadu dijela {tete, ako je mogao izbje}i udar da je vo`nju prilagodio uslovima puta i vremenskim uslovima.

(Vs BiH, Rev. 297/86. od 10. 10. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 46)

92. Vlasnik poljoprivrednog zemlji{ta nema pravo da zahtijeva naknadu {tete zbog o{te}enja prilaznog puta ako je propustio da obradi zemlji{te iako ga je uz po- ve}ane izdatke mogao obraditi.

Iz obrazloenja: Utvr|eno je da je tueni o{tetio prilazni put na zemlji{te tuioca, ali time tui- lac nije bio sprije~en da obradi zemlji{te. Mogao ga je obraditi kao i ostali susjedi uz pove}ane izdatke koriste}i odgovaraju}u mehanizaciju. U tom slu~aju tuilac bi imao pravo da trai naknadu {tete zbog pove}anih izdataka za obradu zemIji{ta. Ali kada uop{te nije obradio zemlji{te, iako je to mogao u~initi, nema pravo da trai naknadu {tete zbog gubitka prinosa. Time, naime, nije nastala neposredna {teta u njegovoj imovini radnjama tuenoga, ve} je uzro~ni lanac prekinut njegovom pasivno{}u, ~lan

  1. Zakona o obligacionim odnosima).
(Vs BiH, Rev. 63/90, od 18. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 – 68)

93. Rudarska organizacija ne odgovara za {tetu prouzrokovanu o{te}enjem gra|evinskog objekta izgra|enog na eksploatacionom rudnom polju, usljed rudarskih podzemnih radova, ako graditelj, uprkos toga {to je znao da gradi na rudarskom ek- sploatacionom polju, nije tra`io mi{ljenje od nje o riziku gra|enja, a odgovara za {te- tu po na~elu podijeljene odgovornosti u slu~aju da je o{te}eni mogao znati za nave- denu okolnost, ako nije ni{ta preduzela da sprije~i gradnju.

(Vs BiH, Rev. 646/86, od 9. 7. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 41)

94. Okolnost {to je parni~na stranka (tuilac ili tueni) progla{ena krivom u prekr{ajnom postupku ne spre~ava sud da u parnici za naknadu {tete utvrdi suprotno.

Iz obrazlo`enja:

Ta~an je navod revidenta da je S.I. u prekr{ajnom postupku progla{en krivim zbog prekr{aja iz ~lana 209. stav 2. ta~ka 6. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra- }aja na putevima. Me|utim, sud u parni~nom postupku nije vezan za tu odluku, ve} samo za pravosna`nu presudu krivi~nog suda kojom je neko lice ogla{eno krivi~no odgovornim (~lan 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku).

Zbog toga, u principu nema nikakve pravne prepreke da se utvr|uje krivica, kao pretpostavka odgovornosti za {tetu, bilo tuioca ili tuenog, u parni~nom postup- ku, nezavisno od toga {to su progla{eni krivim u prekr{ajnom postupku, odnosno ne- ma prepreke da se utvrdi da nema krivice kao pretpostavke odgovornosti za {tetu (~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 216/90, od 21. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 1/91 – 91)

95. Vlasnik neposjednik, a ne posjednik - nevlasnik, je ovla{ten da tra`i na- knadu {tete zbog o{te}enja stvari koje je prouzrokovalo tre}e lice.

Iz obrazloenja: Mada je tuena u odgovoru na tubu istakla prigovor pomanjkanja aktivne le- gitimacije (budu}i tuioci ni u tubi nisu naveli da su vlasnici spornih nekretnina na kojima je pri~injena {teta sje~omive ograde, ve} su samo naveli da su u posjedu o{te}enih odnosno radovima zahva}enih nekretnina), {to ponavlja i u reviziji, u ra- zlozima drugostepene presude na taj prigovor odgovoreno je samo utoliko da se u to- ku postupka nije postavljalo pitanje da li tuioci neposredno vr{e fakti~ku vlast na predmetnim nekretninama, {to zna~i da su se tuioci nalazili u posjedu tih nekretni- na, pa kako iz dopisa tuenog od 26. 11. 1984. godine proizilazi da se tuiocima {teta ne nakna|uje samo iz razloga {to se naknada ne ispla}uje i drugim pojedincima ~ije su nekretnine rekonstrukcijom puta o{te}ene, te da prigovor pomanjkanja aktivne le- gitimacije nije osnovan. Na opisani na~in, me|utim, nije dat odre|en odgovor na pi- tanje da li su tuioci vlasnici spornih nekretnina na kojima je izvr{ena sje~aive ograde, pa kako pravo na dosu|enje naknade stete pripada samo vlasnicima nekretni- na na kojima se iva ograda nalazila, to je u ovom slu~aju zbog pogre{nog pravnog stava niestepenih navedena odlu~na ~injenica o osnovanosti tu`benog zahtjeva.

(Vs BiH, Rev. 138/87, od 12. 5. 1988. – Vs BiH 2/88 – 39)

96. Pojedini gra|ani, koji su u~estvovali u akciji rekonstrukcije nekategorisa- nog javnog puta organizovanoj od strane mjesne zajednice, nisu pasivno legitimisani za naknadu {tete pri~injenu tim radovima drugom licu.

(Vs BiH, Rev. 67/85, od 21. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 15)

UZRO^NA VEZA

97. Bolnica ne odgovara za {tetu ako se ne doka`e uzro~na veza izme|u nes- tru~nog hirur{kog zahvata i {tetne posljedice.

Iz obrazloenja citiramo: “U smislu odredbe ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima pravni osnov gra|ansko-pravne odgovornosti za {tetu je uzrokovanje {tete, pa kako u konkretnom slu~aju li~niivac tuiteljice nije o{te}en nestru~nim operativnim zahvatom, kako je tuiteljica tvrdila, nego zbog pritiska tumora prije operacije, niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tubeni zahtjev odbili”.

(Vs BiH, Rev. 697/88,. od 4. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 119)

98. Pretpostavka odgovornosti za {tetu jest postojanje uzro~ne veze izme|u {tetne radnje i nastale {tete.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Utvr|eno je da nema uzro~ne veze izme|u postupanja tuenice kao poslo- davca i ~injenice da je tuitelj postao nezaposlen. To stoga {to tuitelj nije dokazao da bi zadravanje radne knjiice od poslodavca bilo uzrok tome {to se tuitelj nije mogao zaposliti u drugom trgova~kom dru{tvu kako je tvrdio.“

(Vs RH, Rev. 2906/98 od 16. 2. 1999. – Pravo i porezi, br. 11/O0 – 82)

99. Ocijenjeno je da prijevoznik koji je zakasnio s ispunjenjem obveze odvo- za stroja ne odgovara za {tetu nastalu kra|om stroja izvr{enom u me|uvremenu.

Iz obrazlo`enja citiramo:

"I po nalaenju ovog revizijskog suda tuenik ne moe biti odgovoran za {te- tu koja je tuitelju pri~injena kra|om "Autobagera" po ~l. 671. ZOO-a, jer do ~asa kra|e taj stroj tu`enik nije preuzeo radi prijevoza.

Tuenik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prijevoza odnosno zakasnio je u svakom slu~aju s njenim ispunjenjem, pa se moe postaviti pitanje da li je time prou- zro~io {tetu tu`itelju pri~injenu mu kra|om predmetnog stroja.

Po nalaenju ovog revizijskog suda u konkretnom slu~aju ne postoji pravno relevantna uzro~na veza izme|u neispunjenja tuenikove ugovorne obveze prijevoza odnosno zaka{njenja s ispunjenjem te obveze i kra|e o kojoj je ovdje rije~, a u smislu odredbe ~l. 154. st. 1. u svezi sa ~l. 269. ZOO-a, kako je to pravilno sadr`ajno ocije- njeno u prvostupanjskoj presudi, koju ocjenu je prihvatio i sud drugog stupnja.

Naime, u vrijeme kra|e prijeporni stroj nalazio se na gradili{tu tuitelja, dakle u njegovom posjedu, pa on snosi rizik toga {tetnog doga|aja koji je, uostalom, mogao sprije- ~iti odgovaraju}im ~uvanjem ili odvoenjem stroja po drugom prijevozniku na tro{ak tue- nika, kad to tuenik nakon dospije}a svoje obveze mjesecima nije ispunio.

Za {tetu je uzro~an samo onaj {tetni doga|aj koji je po svojoj naravi te po re- dovitom i prirodnom tijeku strvari podesan dovesti do nastanka {tete.

Takva uzro~nost u ovom slu~aju o~ito ne postoji, jer uz dobro gospodarenje tuitelja do prijeporne {tete ne bi do{lo unato~ zaka{njenju tuenika u ispunjenju nje- gove obveze prijevoza. Time je tu`enik mogao eventualno prouzro~iti neku drugu {tetu kao npr. nemogu}nost kori{tenja "Autobagera" u K. ili posebni tro{kovi prou- zro~eni zaka{njenjem besplatnog prijevoza, {to, me|utim nije predmet ovog spora."

(Vs RH, II Rev. 73/1998, od 6. 6. 2000. - Svijet osiguranja 28. 1. 2001)

100. Uzro~na veza izme|u {tetne radnje i {tetne posljedice u slu~aju spora se mora dokazati. Od ovoga na~ela se odstupa samo u slu~aju kada je {teta nastala u ve- zi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatno{}u, kada se smatra da {teta poti~e od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se doka`e da one nisu bile uzrok {tete (~lan 173. Zakona o obligacionim odnosima).

Iz obrazloenja: Po zakonu se pretpostavlja krivica {tetnika, ali se uzro~na veza izme|u {tetne ra- dnje i {tete mora dokazati - u na{em pravu vai princip pretpostavljene krivice kao pretpos- tavka odgovornosti za {tetu (~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).

U ovom slu~aju je utvr|eno da je {tetna posljedica - smrt prednika tuilaca nastupila u vezi sa radom, u tre}oj smjeni. Sporno je da li je smrt posljedica premora u vezi ~ega se postavlja pitanje tuenikove odgovornosti, po principu krivice.

(Vs BiH, Rev. 542/90, od 28. 9. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 54)

101. [tetnik je duan naknaditi svu {tetu prouzrokovanu isplatama invalidske penzije i kada je do invalidskog penzionisanja do{lo djelimi~no zbog posljedica de- liktne radnje, a djelimi~no zbog bolesti penzionisanog ako samo zbog bolesti osigu- ranik tuioca ne bi bio penzionisan. Po mi{ljenju vje{taka, bolest se mogla lije~iti i nije izvjesno da bi do{lo do penzionisanja

Iz obrazloenja: Osiguranik tuioca je penzionisan sa 50% usljed povrede i 50% usljed boles- ti, ali do penzionisanja ne bi do{lo da nije bilo povrede koju je skrivio osiguranik tu- enog, pa je tueni duan tuiocu naknaditi svu {tetu koja se sastoji od ispla}ene in- validske penzije i doprinosa za zdravstveno osiguranje. Kada su bolest i deliktna ra- dnja uzroci {tetne posljedice, sva {teta se ima pripisati deliktnoj radnji, a u konkre- tnom slu~aju i po mi{ljenju vje{taka, bolest se mogla lije~iti i nije izvjesno da bi do- {lo do penzionisanja osiguranika tu`ioca.

Bitno je da li bi osiguranik tuioca bio penzionisan samo zbog bolesti u vrijeme za koje se trai naknada {tete, a u postupku je utvr|eno da ne bi, pa je tueni duan tu`iocu naknaditi svu nastalu {tetu, saglasno odredbi ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima.

(Vs BiH, P`. 22/88, od 20. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 – 60)

102. Kad je rije~ o uzro~noj konkurenciji izme|u predispozicije za pojavu bo- lesti i ljudske radnje, relevantnim se uzrokom {tete smatra samo ljudska radnja.

(Vs H, Rev. 785/90, od 23. 8. 1990. – Psp 50 - 90)

103. Ako je o{te}enik, iako djelomi~no naru{enog zdravlja, bio u radnom odnosu, ali je zbog posljedica {tetnog doga|aja (ozljede u prometnoj nezgodi) oti{ao u invalidsku mirovinu, postoji adekvatna uzro~na veza izme|u zadobivenih ozljeda i {tete koja se sastoji u razlici izme|u pla}e {to ju je o{te}enik ostvarivao i invalidske mirovine koju ostvaruje.

(Vs H, Rev. 198/88, od 7. 12. 1988. – Psp 43 – 76)

104. [tetnik nije odgovoran za {tetu u visini razllke izme|u invalidske penzi- je i li~nog dohotka ako bi do penzionisanja o{te}enog do{lo samo zbog posljedica bolesti koje nisu izazvane {tetnim doga|ajem.

Iz obrazloenja: Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima niestepenih odluka proizilazi da je tuilac povrije|en u saobra}ajnom udesu 2. marta 1979. godine.

Niestepeni sudovi su utvrdili i da je tuilac ostvario pravo na invalidsku pen- ziju po~ev od 28. 10. 1980. godine. Rje{enjem Zajednice utvr|eno je da kod tu`ioca po~ev od 8. 9. 1980. godine postoji potpuna nesposobnost za rad na koju bolest uti~e sa 60% a povreda sa 40%.

Niestepeni sudovi su izrazili pravni stav da tuitelju pripada naknada materi- jalne {tete u obliku nov~ane rente, po~ev od dana penzionisanja u visini razlike izme- |u invalidske penzije i li~nog dohotka koji bi tu`ilac ostvarivao na radnom mjestu na kome je radio, jer je {tetna posljedica rezultat istovremenog dejstva prirodnog faktora i ljudske radnje, a obim njihovog u~e{}a u njenom nastanku nije mogu}e ocijeniti, odnosno nije mogu}e razdvojiti uticaj ova dva faktora u nastanku {tetne posljedice.

Ovaj revizijski sud ocjenjuje da je radi pravilne primjene odredaba ~l. 189. i
  1. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, neophodno utvrditi da li bi bolest do- vela do potpunog gubitka radne sposobnosti u onoj mjeri u kojoj bi to utjecalo na sposobnost za ostvarivanje zarade, tj. li~nog dohotka na odre|enom radnom mjestu. Ako bi do penzionisanja do{lo i da o{te}eni nije pretrpio tjelesnu povredu u saobra- }ajnom udesu, onda {tetni doga|aj nije u uzro~noj vezi sa nastankom {tete.
(Vs BiH, Rev. 33/89, od 14. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 114)

105. Organizacija udruenog rada koja je, na osnovu platnog naloga na koji je bila stavljena potvrda o izvr{nosti, u sudskom izvr{nom postupku naplatila trabi- nu iz platnog naloga sa iro ra~una druge organizacije udruenog rada, iako je platni nalog i izvr{ni prijedlog glasio na poslovnicu te organizacije udruenog rada, koja nema svojstvo pravnog lica, nije duna da naknadi {tetu nastalu nepravilnom napla- tom, jer njen propust (nepravilna oznaka tuenog, odnosno dunika), nije u pravno- relevantnoj uzro~noj vezi sa {tetnom posljedicom ({teta je prouzrokovana nepravil- nim radom suda koji nije smio provesti prinudnu naplatu).

(Vs BiH, P`. 351/85, od 12. 12. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 19)

106. U slu~aju kada je gubitak radne sposobnosti rezultat uzajamnog djelova- nja protupravne radnje i bolesti, postoji potpuna odgovornost za {tetu, ako do gubitka radne sposobnosti ne bi do{lo da nije bilo {tetne radnje.

Iz obrazlo`enja:

Niestepeni sudovi su pravilno zaklju~ili da je potpuna nesposobnost tuioca za rad i nemogu}nost privre|ivanja uzrokovana povre|ivanjem i pored toga {to je on ranije bolovao od raznih bolesti, ali je i uz te bolesti radio, jer je tek nakon povre|i- vanja prestao da zara|uje, zbog ~ega je tueni u obavezi da mu naknadi puni iznos izgubljene zarade. Naime, ako je invalidnost o{te}enog dijelom posljedica bolesti kao prirodnog faktora, a dijelom {tetnog doga|aja kao ljudske radnje, kod utvr|iva- nja obima imovinske {tete zbog smanjenja radne sposobnosti i s tim u vezi gubitka zarade, koju bi tuilac radom ostvarivao da nije do{lo do njegovog povre|ivanja u saobra}ajnom udesu, ispravno je uzeto da je takva {teta isklju~ivo rezultat Ijudske ra- dnje.

(Vs BiH, Rev. 140/90, od 28. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 – 55)

107. Supruga nema pravo na naknadu {tete u iznosu koji predstavlja razliku izme|u njene porodi~ne penzije i porodi~ne penzije koju bi imala da je njen suprug ostao do smrti u radnom odnosu, ako lice koje je prouzrokovalo njegov invaliditet, nije odogovorno za njegovu smrt.

Iz obrazloenja: Pogre{no je pravno shvatanje izraeno u reviziji da kod postojanja posebnih odredaba o obaveznom osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila od odgovornosti za {tete prouzrokovane tre}im licima nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obligacionim odnosima kada je u pitanju odgovornost {tetnika - vlasnika vozila za {tete prouzrokovane iz njegove upotrebe.

Odredbom ~lana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slubeni list SFRJ", broj 24/76) samo je predvi|ena mogu}nost direktne tube o{te}enog tre}eg lica protiv osiguravaju}e organizacije po osnovu osiguranja od od- govornosti za {tetu koju je sopstvenik, odnosno korisnik motornog vozila duan da mu naknadi na osnovu pravila imovinskog prava o odgovornosti za {tete proistekle iz upotrebe motornog vozila, dok sam vlasnik vozila - {tetnik odgovara za takve {tete po odgovaraju}im odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~l. 154. i 178. tog zakona), kao {to su u svojim presudama pravilno zaklju~ili i niestepeni sudovi oba- vezuju}i tuenog da tuiteljici naknadi prouzrokovanu {tetu pozivom na odredbe tog zakona.

(Vs BiH, Rev. 497/89, od 30. 3. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 47)

108. Nema pravno relevantne uzro~ne veze izme|u {tetnog doga|aja prome- tne nesre}e u kojoj je poginula tuitelji~ina k}i i {tetne posljedice, tj. tuitelji~ine bo- lesti poslije k}erine smrti.

(Vs H, Rev. 71 1/83, od 13. 9. 1983. – Psp 24 – 81)

109. Prestaje obaveza {tetnika na naknadu {tete pri~injene zajednici penzij- skog i invalidskog osiguranja isplatom invalidske penzije sa doprinosima, onoga ~asa kada bi povrije|enom osiguranlku zajednice po redovnom toku stvari, da nije bilo povrede, prestao radni odnos po sili zakona, zbog ispunjavanja uslova za penzionisa- nje (~lan 99. Zakona o radnim odnosima SR BIH).

(Vs BiH, P`. 297/86, od 27. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 42)

110. [tetnik koji je srodniku o{te}nika nanio tjelesnu ozljedu odgovoran je i za {tetu nastalu njegovom smr}u koja je nastala kao posljedica sepse do koje je do{lo za vrijeme bolni~kog lije~enja, usprkos odgovaraju}oj terapiji i medicinskom tretma- nu.

(Vs H, Rev. 1950/86, od 28. 1. 1987. - Psp 35/87.

111. Nema pravno relevantne uzro~ne veze izme|u bijega k}erke o{te}enika iz odgojno-popravnog doma (navodnog {tetnika) i {tetne posljedice, njezine smrti, kao posljedice ranjavanja od tre}e osobe u vrijeme dok je bila u bijegu.

(Vs H, Rev. 243/198, od 8. 04. 1987. – Psp 35 – 86)

112. Graditelj (investitor) koji je znao da gradi na eksploatacionom rudnom polju preuzeo je rizik za o{te}enje ili ru{enje gra|evinskog objekta usljed rudarskih radova, pa nema pravo tra`iti naknadu {tete od rudarske organizacije.

Postoji podijeljena odgovornost za {tetu ako je graditelj prema okolnostima slu~aja mogao znati da gradi na eksploatacionom rudnom polju, a rudarska organiza- cija ga nije upozorila na opasnost od o{te}enja ili ru{enja objekta usljed pomjeranja tla.

U slu~aju gra|enja bez odobrenja nadlenog organa (gra|evinske dozvole), ako se takvo odobrenje trailo po zakonu, odgovornost rudarske organizacije je is- klju~ena, iako nije upozorila graditelja na opasnost.

(Vs BiH, Rev. 332/85 od 15. 8. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 17)

NEKA PROCESNA PITANJA

113. Okolnost {to je parni~na stranka (tuilac ili tueni) progla{ena krivom u prekr{ajnom postupku ne spre~ava sud da u parnici za naknadu {tete utvrdi suprotno.

Iz obrazloenja: Ta~an je navod revidenta da je S.I. u prekr{ajnom postupku progla{en krivim zbog prekr{aja iz ~lana 209. stav 2. ta~ka 6. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra- }aja na putevima. Me|utim, sud u parni~nom postupku nije vezan za tu odluku, ve} samo za pravosnanu presudu krivi~nog suda kojom je neko lice ogla{eno krivi~no odgovornim (~lan 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku).

Zbog toga, u principu nema nikakve pravne prepreke da se utvr|uje krivica, kao pretpostavka odgovornosti za {tetu, bilo tuioca ili tuenog, u parni~nom postup- ku, nezavisno od toga {to su progla{eni krivim u prekr{ajnom postupku, odnosno ne- ma prepreke da se utvrdi da nema krivice kao pretpostavke odgovornosti za {tetu (~lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 216/90, od 21. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 1/91 – 91)

114. ^injenica da je u prija{njoj pravomo}noj presudi rije{eno o od{tetnoj od- govornosti kao prethodnom pitanju nije zapreka da u drugoj presudi koju donese u pogledu istih stranaka i istoga {tetnog doga|aja sud ponovno odlu~i o od{tetnoj od- govornosti.

(Vs H, Rev. 1032/1984, od 19. 2. 1985. – Psp 28 – 94)

115. Budu}i da sud u parni~nom postupku nije ovla{ten da cijeni zakonitost rje{enja donijetog u upravnom postupku, neosnovan je zahtjev za naknadu {tete prouzrokovane ru{enjem gra|evinskog objekta na osnovu takvog rje{enja.

Iz obrazloenja: Neosnovan je prigovor revizije da je pogrije{io drugostepeni sud kada nije ci- jenio da je objekat, ~iji je dio poru{en, izgra|en jo{ 1952. godine zbog ~ega ne bi bila relevantna okolnost {to je gra|en bez odobrenja nadlenog organa, kao i {to nije oci- jenio da li su bili ispunjeni uslovi da se objekat ekspropri{e, jer je takve prigovore tu- ilac mogao isticati samo u postupku pred nadlenim organom uprave. Takve prigo- vore, naime, nije mogao cijeniti parni~ni sud u ovom postupku zato {to je vezan za navedene kona~ne odluke donijete u upravnom postupku (~lan 12. Zakona o parni- ~nom postupku).

Polaze}i od sadrine rje{enja kojim je odre|eno ru{enje tog dijela tuio~evog objekta i zaklju~ka istog organa kojim je dozvoljeno prinudno ru{enje u postupku administrativnog izvr{enja, drugostepeni sud je pravilno zaklju~io da izvr{ni organi tuene, ru{e}i dio tuio~evog objekta na osnovu tih odluka i u zakonom predvi|enom postupku, nisu postupili ni nezakonito ni nepravilno (~lan 283. Zakona o dravnoj upravi - "Slubeni list SRBiH", br. 38/78 i 13/82).

(Vs BiH, Rev. 568/87, od 14. 7. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 – 86)

116. Pojedini gra|ani, koji su u~estvovali u akciji rekonstrukcije nekategori- sanog javnog puta organizovanoj od strane mjesne zajednice, nisu pasivno legitimi- sani za naknadu {tete pri~injenu tim radovima drugom licu.

(Vs BiH, Rev. 67/85, od 21. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 15)

OSTALO

117. Javni skladi{tar ne odgovara za {tetu zbog slu~ajnog samozapaljenja pa- muka.

Iz obrazloenja: “Predmet spora je zahtjev tuitelja za naknadu {tete koja je nastala na pamu- ku prednika tuitelja koji se nalazio u skladi{tu tuenika.

U postupku je utvr|eno, da je do izbijanja poara na pamuku po teretnici br. 5 (koji pamuk je tako|er bio uskladi{ten u skladi{tu tuenika) do{lo zbog samozapalji- vanja tog pamuka, a {to je uzrokovalo i preno{enje poara na pamuk prednika tueni- ka dopremljen teretnicama 2, 6, 8 i 12 i uskladi{ten kod tuenika. U postupku nije ut- vr|eno da bi tuenik i svojom krivnjom (dao povod) prouzro~io po`ar, a niti da je ra- dio protuzakonito.

Po pravnom pravilu § 22. Zakona o javnim skladi{tima skladi{tar odgovara za svu {tetu koja nastane uslijed toga {to nije postupao marljivo{}u urednog trgovca i dokazivanje pada na njegov teret.

Dakle, skladi{tar odgovara po principu presumirane krivnje. Kad je u postupku utvr|eno da je samozapaljivanje pamuka uzrok izbijanja i preno{enja poara, mada je do poara do{lo slu~ajno. Slu~aj se nikome ne mo`e pri- pisati u krivnju."

(Vs RH, II Rev. 63/99, od 3. 10. 2001. – Izbor odluka 2/2001 – 31

118. Okolnost {to su u kriti~nom momentu zakazale ko~nice automobila pa je zbog toga do{lo do naleta na o{te}enog ne mo`e se pripisati slu~aju ve} manama i svojstvima motornog vozila za koje odgovara vlasnik vozila.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2000, str. 20)

119. [teta usljed skretanja poznatog motornog vozila ne mo`e se pripisati ne- poznatom vozilu, i kada je ono bilo uzrok takvom skretanju.

(VsS, broj Rev. 4158/95, od 26. 9. 1995. – Gp, broj 5/00)

120. [teta je prouzro~ena slu~ajem kada se metalna cijev dokotrljala sa su- protne vozne trake pod kota~ vozila, odbila se od njega i udarila u prednji dio vozila koje se kretalo iza njega.

(@s u Zagrebu, G`. 3328/97, od 5. 5. 1998. - Ing Psp 98 – 87)

121. Nije osnovano prijevoznikovo pozivanje na to da je do kvara robe do{lo zbog produ`enja trajanja prijevoza, zbog ~ega se tijekom prijevoza pokvario kamion. To je potpuno neodlu~na okolnost, jer je to slu~aj i rizik koji se dogodio prijevozni- ku, a koji se primatelja kao korisnika prijevoza ne ti~e. Kvar kamiona nije vanjski doga|aj, ve} slu~aj koji se dogodio prijevozniku.

(Vts RH, P`. 955/94, od 24. 1. 1995. - Zbirka 3 - 70.

122. Ispunjeni su uslovi za naknadu {tete iz ~lana 154., ~lana 155. i ~lana 158. Zakona o obligacionim odnosima kada tueni neovla{tenom upotrebom znaka “X” u nazivu svoje firme povrijedi za{ti}eneigove tuioca i neovla{tenom upotrebom za- {ti}enih spoljnih oznaka tuioca stvori mogu}nost zablude, odnosno zablude u pro- metu na {tetu tu`ioca, ~ime istovremeno i ~ini djelo nelojalne konkurencije.

Tu`iocu pripada i pravo na naknadu nematerijalne {tete, jer nov~ana naknada predstavlja satisfakciju zbog povrede koju je pretrpio.

(Odluka Saveznog suda, broj Gzs. 5/99. – Bilten 1/2000)

[teta

^lan 155. [teta je umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i spre~avanje njezina pove}anja (izmakla korist), a i nano{enje drugom fizi~kog ili psihi~kog bola ili straha (nematerijalna {teta).


Napomena: Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lana 17. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 155. ZOO.

Napomena (RS): Na osnovu ~lana 23. ZIDZOO, ovaj ~lan je izmijenjen na taj na~in {to su rije~i: “dru{tvenih sredstava, odnosno” brisane, a rije~: “njihovog” zamjenjena je rije~ju: “njenog”.

________

1. (1) Pod nematerijalnom {tetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima podrazumjevaju se fizi~ki bol, psihi~ki bol i strah. Stoga se o{te}enom zbog povrede (nematerijalnih) prava li~nosti nov~ana naknada mo`e dosuditi samo kad su se po- sljedice te povrede manifestovale u jednom od vidova nematerijalne {tete.

(2) I kada je neki od vidova nematerijalne {tete nastao, o{te}enom se nov~ana naknada moe dosuditi samo kada ja~ina i trajanje bolova i straha ili druge okolnosti slu~aja to opravdavaju, da bi se kod o{te}enog uspostavila naru{ena psihi~ka ravno- tea.

(Zaklju~ak usvojen na savjetovanju biv{ih vrhovnih sudova, Ljubljana 15. i
      1. – Bilten Vs BiH 1/87, str. 53).

Napomena: Savjetovanje je u cjelini bilo namjenjeno razmatranju pojedinih pitanja o nematerijalnoj {teti i o naknadi te {tete. Kona~nu redakciju zaklju~aka usvo- jilo je Gra|ansko - privredno odjeljenje Vrhovnog suda BiH na sjednici od 6. 3.

  1. godine. Prihva}eni zaklju~ci sa obrazloenjima predstavljaju zaklju~enu cjeli- nu, {to je do{lo do izraaja u kona~noj redakciji prihva}enih zaklju~aka odnosno pro- blema, koje je savjetovanje razmatralo: prihva}eni zaklju~ci sa obrazloenjima nisu formulisani samostalno, nezavisno jedan od drugog nego teku jedan za drugim u po- jedinim zaokruenim poglavljima. Takav pristup u redakciji nala`e i odgovaraju}u primjenu zaklju~aka u sudskoj praksi. 2. Iznos nepla}enog ra~una s naslova izvida {tete na o{te}enom vozilu ne predstavlja {tetu.

Iz obrazloenja: "Odbiv{i tubeni zahtjev u iznosu od 707,94 DEM, koji iznos predstavlja tro- {kove izvida {tete na automobilu, sud prvog stupnja polazi od utvr|enja (koje izme|u stranaka nije ni sporno) da tuitelj kojem je ra~un za izvid {tete u navedenom iznosu ispostavljen, nije dokazao da je taj ra~un i podmirio. Stoga zaklju~uje da tuitelj nije pretrpio {tetu nepla}anjem tro{kova izvida {tete u navedenom iznosu.

Tuitelj osporava ovo utvr|enje prvostupanjskog suda uz tvrdnju da je pro- cjenitelj procjenu izvr{io s odgodom pla}anja, stoga da tuitelj ima pravo na naknadu ove {tete.

[teta je umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i sprje~avanje njezina pove- }anja (izmakla dobit), i nano{enja drugom fizi~kog ili psihi~kog bola ili straha (~l.155. ZOOa).

S obzirom na navedenu definiciju {tete, pravilno je sud prvog stupnja, ut- vrdiv{i da neovisno o eventualnom postojanju obveze tuitelja prema procjenitelju, do umanjenja imovine tuitelja jo{ nije do{lo, primjenio materijalno pravo iz navede- nog propisa, kada je tubeni zahtjev tuitelja u tom djelu kao neosnovan odbio."

(@s u Zagrebu, G`. 8968/98, od 8. 6. 1999. - Svijet osiguranja 11. 2. 2002)

3. “Prema odredbi ~lanka 95. Zakona o autorskom pravu, pored za{tite autor- skih imovinskih i moralnih prava, tuitelj moe zahtijevati i nadoknadu {tete koja mu je povredama tih prava u~injena. Osim {to na~elno prihvata, pitanje nadoknade {tete taj Zakon ga dalje ne ure|uje, pa se na njega moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je na op}i na~in ure|eno pitanje nadoknade {tete. Prema ovim odredbama {tetu je duan nadoknaditi onaj ko je prouzro~i, a u {tetu ulazi ne samo umanjenje imovine, ve} i izmakla dobit (~lanak 154. stavak 1. i 155. Zakona o obveznim odnosima (Iz obrazloenja presude)

(Vs FBiH, G`. 14/99, od 18. 8. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 41)

4. Osoba kojoj je nadleni organ dodijelio na privremeno kori{tenje zemlji{te progla{eno napu{tenim aktivno je legitimisana na podno{enje tube za naknadu {tete (izgubljena korist) u visini vrijednosti trave koju je tre}e lice neovla{teno pokosilo.

Iz obrazloenja: U smislu odredbe ~lana 155. ZOO {teta je umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i spre~avanje pove~anja imovine (izmakla korist). Tuitelj kao ovla{teni kori- snik zemlji{ta ima pravo da zahtijeva naknadu {tete (izmaklu korist) u visini vrije- dnosti trave koju je tre}e lice neovla{teno pokosilo jer mu je na taj na~in sprije~eno da ostvari korist na koju je imao pravo za vrijeme kori{tenja zemlji{ta (isti ne tra`i naknadu {tete zbog uni{tene stvari u kom slu~aju bi se postavilo pitanje njegove akti- vne legitimacije).

Stoga je suprotno stavu drugostepenog suda, tuitelj aktivno legitimisan za podno{enje tube pa kako drugostepeni sud zbog pogre{no pravnog stava nije cijenio albene navode tuitelja kojim je pobijao ~injeni~no utvr|enje prvostepenog suda da tuitelj nije dokazao da je {tetu uzrokovao tueni, po~inio je bitnu povredu odredaba parni~nog postupka iz ~lana 375. stav 1. Ranijeg Zakona o parni~nom postupku.

(Vs FBiH, P`. 262/99. od 17. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 36)

5. Obaveza naknade {tete zbog umanjenja imovine o{te}enog, u pravilu, nas- taje tek kada o{te}eni u~ini izdatak, npr. radi lije~enja. izuzetno, obaveza na naknadu {tete nastaje i dospijeva i prije u~injenog izdatka ako je izvjesno da }e izdatak biti u~injen.

Iz obrazloenja: Prema odredbi ~lana 155. Zakona o obligacionim odnosima {teta je umanje- nje ne~ije imovine (obi~na {teta) ili pak spre~avanje pove}anja ne~ije imovine (izma- kla korist), pa, kako prema utvr|enju niestepenih sudova, tuitelj nije bio lije~en u Klini~kom centru “Rebro” niti u vezi sa lije~enjem imao izdatke, kod istoga nije do- {lo do umanjenja imovine. Okolnost da je tuitelj u toku postupka prezentirao predra- ~un tro{kova lije~anja u navedenom klini~kom centru je bez zna~aja za ocjenu posto- janja {tete, jer sve dok se ne u~ini izdatak, nema umanjenja imovine. Izuzetak od

ovoga je slu~aj kad je izvjesno da }e biti u~injen izdatak, a to bi u ovom slu~aju bilo

da je tu`itelj hospitaliziran u navedenom centru i da mu je nakon toga izdat ra~un ko- jeg nije isplatio.

(Vs FBiH, Rev. 61/98, od 20. 4. 1998. – Bilten Vs FBiH 2/98 - 28)

6. Vjerovnik kojem je pravomo}nom sudskom presudom dosu|ena protuvri- jednost strane valute po te~aju na odre|eni dan, a presuda je u izvr{nom postupku iz- vr{ena u cijelosti zajedno s kamatama, nema pravo zahtijevati (ni od dunika ni od osobe koja je provela izvr{enje) razliku te~aja dosu|ene protuvrijednosti strane valu- te i protuvrijednosti iste u vrijeme kada je potraivanje namireno.

Iz obrazloenja: "Vjerovnik kojem je pravomo}nom sudskom presudom dosu|ena protuvrije- dnost strane valute po te~aju na odre|eni dan, i kada je takvoj presudi u izvr{nom postupku u cijelosti udovoljeno zajedno s pripadaju}im kamatama, nema pravo zahti- jevati (ni od dunika, a ni od osobe "zaduene" za provo|enje izvr{enja) razliku te~a- ja dosu|ene protuvrijednosti strane valute i protuvrijednosti iste u vrijeme kada je potraivanje namireno. To mu pravo ne pripada ni s naslova stjecanja bez osnove, a ni s naslova naknade {tete. U odnosu na to (a to je i ~injeni~na osnova zahtjeva) stoga {to takav eventualni gubitak ne predstavlja zakonom priznatu {tetu, s obzirom na to da inflatorna kretanja, sama po sebi i direktno, ne predstavljaju osnovu za istaknuti zahtjev ni po odredbi ~l. 155. preuzetog Zakona o obveznim odnosima."

(Vs RH, Rev. 2000/93, od 8. 12. 1994. – Izbor odluka 1/1996 – 56/88)

7. U naknadu {tete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa ne ura~unava se naknada za topli obrok.

Iz obrazlo`enja:

Prema utvr|enju niestepenih sudova pravomo}nom presudom prvostepenog suda poni{teno je rje{enje tuene o prestanku radnog odnosa tuitelju, isti je vra}en na posao dana 1.7.1998. godine, ali mu nije ispla}en li~ni dohodak za vrijeme koje nije radio (od 1. 7. 1996. do 1. 7. 1998. godine) kao i naknada za topli obrok. Visinu naknade li~nog dohotka i naknade za topli obrok prvostepeni sud je utvrdio na osno- vu nalaza i mi{ljenja vje{taka finansijske struke, i na osnovu toga pravilno izveo za- klju~ak, da je tueni kao donosilac nezakonitog rje{enja o prestanku radnog odnosa du`an nadoknaditi {tetu. Me|utim, pri odlu~ivanju o tome {ta je, u konkretnom slu-

~aju, naknada kojom }e se tuiteljeva materijalna situacija dovesti u ono stanje u ko- me bi se nalazila da nije doneseno nezakonito rje{enje o prestanku radnog odnosa, niestepeni sudovi su pogre{no postupili kad su kao zaradu smatrali i naknadu za to- pli obrok. Naknada za topli obrok nije "zarada"i pripada radniku samo za vrijeme ra- da (ispla}uje se iz sredstava poslovanja za pobolj{anje uvjeta rada), a kad radnik ne radi (godi{nji odmor, privremena sprije~enost za rad i sl.) nema pravo na bilo koju naknadu za pobolj{anje uvjeta rada, pa tako ni na naknadu za topli obrok, jer nije bio izlo`en uvjetima rada i nije nastupila promjena u njegovoj materijalnoj situaciji.

(Vs FBiH, Rev. 186/99, od 14. 10. 1999. – Bilten Vs FBiH, broj 1/00 - 52)

8. Protupravno posjedovanje tu|e nekretnine ne predstavlja samo po sebi osnovu za dosu|enje naknade materijalne {tete ako za vlasnika nekretnine nije imalo za posljedicu nastanak {tete.

Iz obrazloenja: "Ovo iz razloga {to prema odredbi ~l. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosi- ma koji je preuzet na temelju ~l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odno- sima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOO), tko drugome uzrokuje {tetu duan ju je naknaditi, osim ako ne dokae da je {teta nastala bez njegove krivnje. Materijal- na {teta je prema odredbi ~l. 155. ZOO umanjenje ne~ije imovine (obi~na {teta) i sprje~avanje njihova pove}anja (izmakla dobit). U ovoj pravnoj stvari nii sudovi pravilno ocjenjuju da tuiteljica nije pretrpjela materijalnu {tetu time {to je njen dio vinograda i vo}njaka posjedovala, obra|ivala i koristila urod tuenica bez valjanoga pravnog naslova. Ovo iz razloga {to je utvr|eno da su u 1991. godini tro{kovi obrade i za{tite - dakle tro{kovi nuni da bi se ostvario urod - bili ve}i od koristi koja se mo- gla posti}i plasiranjem uroda na tri{tu. Kako bi i tuiteljica da je posjedovala sporne nekretnine, imala tro{kove obrade i za{tite u istoj visini kao i tuenica, proizlazi da u

  1. godini tuitelji~ina imovina nije umanjena (nisu u~injeni propusti u obradi i za- {titi koji bi doveli do smanjenja vrijednosti nasada) time da zbog ispodprosje~nog uroda nije ostvarena ni dobit (o~ekivano pove}anja imovine). Zbog navedenih razlo- ga nii su sudovi pravilno ocijenili da tuiteljica nije u smislu odredbe ~l. 155. ZOO pretrpjela {tetu time {to je u 1991. godini tuenica drala u posjedu tuitelji~in dio vi- nograda i vo}njaka bez valjane pravne osnove. Pritom valja na navode Revizije jo{ odgovoriti da protupravno dr`anje tu|e nekretnine u posjedu od strane tre}e osobe samo po sebi, ako za vlasnike nekretnine nije imalo za posljedicu nastanak {tete, ne predstavlja osnovu za dosu|enje naknade materijalne {tete vlasniku nekretnine na te- ret tre}e osobe."
(Vs RH, Rev. 1006/93, od 15. 6. 1994. – Izbor odluka 1/1995 – 43/69)

9. Pojam "zarada", koju je du`an naknaditi {tetnik obuhvata i dio "dnevnica" pod pretpostavkom da, prema okolnostima slu~aja, o{te}eni gubitkom "dnevnica" trpi manjak u imovini.

Iz obrazlo`enja:

Tuilac je u vrijeme povre|ivanja obavljao rad na terenu van Sarajeva, gdje ima prebivali{te. Budu}i da nema porodicu, sa dnevnicom koju je dobivao za rad na terenu, kako on navodi, {tedio je li~ni dohodak u pogledu izdataka na hranu koje bi imao da nije bio na terenskom radu. Dakle, tuilac tvrdi da je uslijed povre|ivanja, gube}i mogu}nost da radi na terenu, pretrpio manjak u svojoj imovini (~lan 155. Za- kona o obligacionim odnosima) pa zbog toga tra`i da mu se dosudi naknada {tete u skladu sa ~lanom 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.

Pogre{no je gledi{te da se gubitkom dnevnica - nikad ne trpi gubitak u imovi- ni, jer da su dnevnice nadoknada za pove}ane izdatke. Naprotiv, mora se u svakom konkretnom slu~aju ocijeniti da li je gubitkom dnevnica kao posljedice {tetne radnje, uslijedio manjak u imovini o{te}enog. Ovo posebno va`i za lica koja nemaju porodi-

cu, pa sa dnevnicama pokrivaju tro{kove ishrane koji bi ina~e optere}ivali li~ni doho- dak.

(Vs BiH, Rev. 496/90, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 68)

10. Sud je duan da utvrdi koliko je trajalo lije~enje osiguranika o{te}enog i koliko iznose stvarni tro{kovi lije~enja i vrijeme nesposobnosti za rad, radi utvr|iva- nja visine izdataka o{te}enog, a ne moe visinu naknade {tete odre|ivati prema pro- cjeni koliko je lije~enje trebalo trajati.

Iz obrazloenja: Kako tueni osporava visinu {tete, bilo je neophodno utvrditi koliko je zbog povrede tuio~evog osiguranika trajalo njegovo lije~enje i nesposobnost za rad i koli- ko je tuilac po tom osnovu, u tom periodu, isplatio na ime tro{kova lije~enja i na- knada osiguraniku (stvarna {teta ~lana 155. ZOO).

Tuilac moe zahtijevati naknadu za izvr{ene isplate koje su uzrokovane kon- kretnom povredom osiguranika za period u kom je osiguranik zbog te povrede bio nesposoban za rad. Posljedice povrede zavise od individualnih osobina povrije|enog, a one uti~u i na du`inu lije~enja.

Zbog pogre{nog pravnog stava da tuilac moe zahtijevati naknadu za izvr{e- ne isplate u periodu u kome je, zbog teine povrede, moglo trajati lije~enje tuio~e- vog osiguranika, prvostepeni sud nije utvrdio koliko su lije~enje i nesposobnost za rad zbog ove povrede fakti~ki trajali.

(Vs BiH, P`. 265/90, od 25. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 – 61)

11. O{te}eni kome je zbog tjelesne povrede ograni~ena radna sposobnost ima pravo na naknadu {tete zbog izgubljene zarade samo ako je zbog te okolnosti sa za- ka{njenjem zasnovao radni odnos.

(Vs BiH, Rev. 641/86, od 18. 6. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 40)

12. Du`nik poreskog obveznika, od koga je makar i nezakonitim postupanjem organa uprave za dru{tvene prihode, napla}en u korist ra~una poreza, stvarno posto- je}i dospjeli dug prema poreskom obvezniku, nije pretrpio {tetu u visini napla}enog iznosa.

(Vs BiH, P`. 535/90, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 – 53)

13. Budu}i da su nezahva}ene vode dobra u op{toj upotrebi niko ne moe imati pravo slunosti ili neko drugo stvarno pravo na vodenu snagu, pa u slu~aju ka- da zbog promjene toka rijeke (potoka) koja je izvr{ena u op{tem interesu, vlasnik vo- denice ne mo`e vi{e koristiti mehani~ku snagu vode, nema pravo na naknadu {tete koja mu je time prouzrokovana.

Zbog prestanka koncesije, usljed promjene toka vode, vlasnik vodenice imao bi pravo samo da trai naknadu u visini neamortizovane vrijednosti vodenice izgra- |ene uz odobrenje nadlenog organa, ako mu to pravo nije ograni~eno samim odo- brenjem.

(Vs BiH, Rev. 190/88, od 26. 1. 1989. isto i Rev. 233/88. od 9. 2. 1989. - Bil- ten Vs BiH 3/89 – 33)

14. Tuitelj (o{te}enik) obvezan je dokazati da je zbog {tetne radnje tuenika {teta nastala njemu, a nije odlu~no jesu li njegovi kupci pretrpjeli {tetu.

(Ps H, P`. 881/90, od 17. 4. 1990. – ZIPS, broj 493; Psp 46 – 164)

15. Kod utvr|ivanja visine {tete nastale zbog nekori{}enja nekretnina koje du`nik nije na vrijeme predao u posjed povjeriocu, cijeni se korist koju bi postigao povjerilac obradom nekretnina na na~in koji on uobi~ava.

(Vs BiH, Rev. 296/85, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 42)

16. Kada je prestanak rada zbog invalidnosti dijelom posljedica {tetne radnje, a dijelom bolesti o{te}enog, {tetnik odgovara za puni obim {tete zbog izgubljenog li- ~nog dohotka, pa i kada povreda prethodi bolesti.

(Vs BiH, Rev. 23/87, od 28. 9. 1987. – ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 – 43)

17. Vlasnik zemlji{ta nema pravo da tra`i naknadu {tete za izva|eni {ljunak, ve} samo za o{te}enje zemlji{ta, jer je {ljunak u utrobi zemlji{ta ili na njenoj povr{ini (u prirodnom stanju) u dru{tvenoj svojini.

Iz obrazloenja: Tuilac tra`i isplatu nov~ane protuvrijednosti izva|enog {ljunka sa njegove parcele.

Tu`iocu ne pripada pravo da zahtijeva naknadu {tete isplatom nov~ane protu- vrijednosti tih mineralnih sirovina, jer nije njihov vlasnik, zbog ~ega makar i bespra- vnom eksploatacijom ovih sirovina nije ni moglo do}i do gubitka u njegovoj imovini (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima), a to je pretpostavka za zasnivanje oba- veze nakna|enja {tete.

Takav zaklju~ak niestepeni sudovi su sasvim opravdano zasnovali na odre- dbama ~l. 1, 2. i 6. Zakona o rudarstvu (“Slubeni list SRBiH”, broj 13/80 - pre~i{- }eni tekst) prema kojima {ljunak i pijesak u zemlji i na njenoj povr{ini, kao mineral- ne sirovine, predstavljaju rudno blago koje je dobro od op{teg interesa sa kojim ra- spolae op{tina na na~in i pod uslovima koji su predvi|eni odredbama tog zakona, {to zna~i da se na tim sirovinama ne mogu konstituisati individualna stvarna prava. Pravo vlasni{tva moe postojati na izva|enoj mineralnoj sirovini uz odobrenje (kon- cesiju) nadlenog organa, kao {to je predvi|eno odredbama ~lana 7. do 9. Zakona o rudarstvu, a ne i na sirovini dok se ona nalazi u zemlji, odnosno na njenoj povr{ini, bez obzira na okolnost da li ta mineralna sirovina lei na zemlji{tu na kojem postoji pravo svojine.

Polaze}i od toga, tuiocu je zbog {tetne radnje tuenih pripadalo pravo samo na to da od njih zahtijeva naknadu eventualne {tete pri~injene zemIji{tu radi dovo|e- nja zemlji{ta u prvobitno stanje, u kakvom je bilo prije va|enja {ljunka.

(Vs BiH, Rev. 617/86, od 11. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 51)

18. O{te}eni ima pravo da tra`i naknadu {tete u visini opravdanih tro{kova prouzrokovanih time {to ga je njegov bra~ni drug posje}ivao u bolnici gdje se lije~io zbog tjelesne povrede prouzrokovane protivpravnom radnjom, ako nije oborena logi- ~na pretpostavka da su u~injeni iz zajedni~ke imovine.

(Vs BiH, Rev. 167/86, od 11. 6. 1986. – Bilten Vs BiH 4/86 - 50)

19. O{te}eni ima pravo naknade izmakle koristi od one godine u kojoj bi po redovnom toku po~ela ra|ati uni{tena vo}na stabla do godine kada bi po~ela ra|ati vo}na stabla da su zasa|ena u prvoj sezoni nakon prouzrokovanja {tete.

Iz obrazloenja: Tuilac je zasadio {ljivik - 86 stabala - u prolje}e 1979. godine, ali su u zimu 1980/81. ta stabla uni{tili ze~evi, pa je tuena organizacija koja koristi lovi{te obave- zna da tuiocu naknadi, pored obi~ne {tete, i izmaklu korist (~lan 57. Zakona o Iov- stvu SRBiH).

Izmakla korist, u ovom slu~aju, se ra~una od godine kada bi vo}njak po~eo da ra|a do godine kada bi po~eo da ra|a novi vo}njak koji bi bio zasa|en u prvoj sezoni poslije uni{tenja ranijeg vo}njaka (~lan 155. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 448/89, od 15. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 53)

20. Korisnik pogonske snage vode (za pokretanje mlina), koji nema vodopri- vrednu dozvolu od nadlenog organa, nema subjektivno pravo kori{tenja vode, koje bi bilo sastavni dio njegove imovine, pa nema pravo na obe{te}enje kada zbog pro- mjene reima vode u op{tem interesu izgubi mogu}nost kori{tenja vodene snage.

(Vs BiH, Rev. 729/83, od 16. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 46)

21. Ocijenjeno je da postoji smanjenje vrijednosti motornog vozila kad je zbog {tetnog doga|aja do{lo do deformacije karoserije, a otklanjanje tog nedostatka bilo bi nerentabilno.

Iz obrazlo`enja:

"Iz ~injeni~nog stanja koje je utvr|eno u postupku, nedvojbeno proizilazi, da je do {tetnog doga|aja do{lo isklju~ivo krivnjom osiguranika tuenice i nii sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su prihvatili odgovornost tuenika za {tetu tuitelju.

[teta je dosu|ena u iznosu koji je potreban da se {teta otkloni i u iznosu za koji je umanjena vrijednost vozila. Revident neosnovano prigovara osnovanosti zahtjeva tu- itelja za umanjenu vrijednost vozila, jer kad je na vozilu do{lo do deformacije karo- serije vozila (otklanjanje tog nedostatka je nerentabilno), a koji nedostatak umanjuje trnu vrijednost vozila, onda je zahtjev tu`itelja za naknadu {tete sa osnova umanjene vrijednosti vozila osnovan."

(Vs RH, Rev. 3403/99, od 28. 11. 2001. – Izbor odluka 1/2002 – 68)

Zahtjev da se ukloni opasnost {tete

^lan 156. (1) Svako moe zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija {teta njemu ili neodre|enom broju lica, kao i da se uzdri od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost {tete, ako se nastanak uznemiravanja ili {tete ne mo`e sprije~iti odgovaraju}im mjerama.

(2) Sud }e na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgo- varaju}e mjere za spre~avanje nastanka {tete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na tro{ak dr`aoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne u~ini.

(3) Ako {teta nastane u obavljanju op{tekorisne djelatnosti za koju je do- bijena dozvola nadlenog organa, moe se zahtijevati samo naknada {tete koja prelazi normalne granice.

(4) Ali, i u tom slu~aju se mo`e zahtijevati preduzimanje dru{tveno opravdanih mjera za sprie~avanje nastupanja {tete ili za njeno smanjenje.

________

1. Preduzimanje odgovaraju}e mjere za spre~avanje nastanka {tete ili uznemi- ravanja ili da se otkloni izvor opasnosti odre|uje se na tro{ak posjednika izvora opa- snosti, odnosno na tro{ak lica kome je izvor opasnosti dat na upravljanje.

Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca da se utvrdi obaveza tuene da preduzme odgovaraju}e mjere radi uklanjanja izvora opasnosti od kojeg prijeti {teta za tuio~eve nepokretnosti.

U postupku je utvr|eno da je put (ul. Ljubice Cerovac) dat tuenoj na uprav- ljanje odlukom nadlenog organa, da ovaj put, s obzirom na na~in na koji se odrava, predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti neposredna {teta na nepokretnostima tui- oca i da je nuno preduzeti konkretne mjere (izgradnja potpornog zida) kako bi se sprije~ilo nastupanje {tete (obru{avanje zemlji{ne mase sa ulice na nepokretnosti tu- ioca).

Obzirom da je tuena odbila da otkloni izvor opasnosti, tuilac je zatraio da se tuenoj naredi da otkloni izvor opasnosti na taj na~in {to }e ispod puta (ulice) i uz nepokretnosti tuioca izgraditi potporni zid, a ukoliko to ne u~ini da mu se da ovla{- }enje da to sam uradi na tro{ak tuene.

Niestepeni sudovi su pozivom na odredbu iz ~l. 156. st. 2. Zakona o obliga- cionim odnosima udovoljili tubenom zahtjevu.

Pravilnost primjene prava na ~injeni~ni supstrat utvr|en niestepenim presu- dama revizija pobija sa dva su{tinska argumenta. Prvi je u gledi{tu da obaveza, na ~i- je je ispunjenje tuena u ovom slu~aju osu|ena, ne moe imati pravni osnov u tome {to je predmetni put (ulica) odlukom nadlenog organa dat na upravljanje tuenoj. Drugi je, pak, u tome da sud uop{te nije bio ni nadlean da odlu~uje o zahtjevu kakav je tuilac u ovom slu~aju postavio, s obzirom na odredbi ~l. 157. Zakona o prostor- nom ure|enju (o takvom zahtjevu, prema ovoj zakonskoj odredbi, nadlean je da odlu~uje ovla{}eni organ skup{tine op{tine). Prvi argument ima karakter apodikti- ~nog tvr|enja bez ikakve blie analize i razrade njegovih bitnih upori{ta ili op{te zna- ~enje {to bi moglo da dovede u pitanje ispravnost potpuno suprotnog gledi{ta nies- tepenih presuda. Drugi argument je izgra|en na djelimi~noj analizi odredbe ~l. 157. Zakona o prostornom ure|enju koja ne moe da pokae kako su uop{te mogu}i pra- vni zaklju~ci koje revizija iz same te odredbe izvodi ve} prema njenom jezi~no – lo- gi~nom zna~enju, a kamoli prema njenom zna~enju u okviru sistema normi kome pri- pada. Pri tome uop{te nije paralelno data kritika pravnog shvatanja ni`estepenih su- dova (osim golog poricanja) koje afirmi{e primjenu instituta iz ~l. 156. Zakona o obligacionim odnosima na konkretni ~injeni~ni supstrat.

Takva gledi{ta revizije nisu, po mi{ljenju ovog suda, prihvatljiva i to ne zbog njegove nedovoljne obrazloenosti, ve} zbog unutra{nje, su{tinske neosnovanosti. ^injeni~na osnova niestepenih presuda u biti se icrpljuje u tome da put (ulica), koji je tuenoj dat na upravljanje odlukom nadlenog organa, s obzirom na na~in na koji se odrava, predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti {teta nepokretnostima tuioca, pri ~emu se savr{eno konkretno odre|uje u ~emu se sastoji ta opasnost, za{to je ona neposredna i kolike su razmjere mogu}e {tete na nepokretnostima tuioca koje su izloene ovoj opasnosti, te koje mjere su nune kako bi se sprije~ilo nastupanje {tete (kako bi se uklonio izvor opasnosti koji prijeti {tetom). Kad prema odredbi ~l. 156. Zakona o obligacionim odnosima moe svako, pa prema tome i tuilac, traiti od drugog da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija {teta njemu ili neodre|e- nom broju lica i kada u tu svrhu moe traiti da se preduzmu odgovaraju}e mjere za spre~avanje nastupanja {tete (u jednoj hipoteti~koj situaciji koju sadri ova odredba to mogu biti “dru{tveno opravdane” mjere), uz ~injenicu da je u konkretnom slu~aju tuena duna da kontroli{e taj izvor opasnosti, onda se ne mogu podvr}i kritici gledi- {ta niestepenih sudova da na ovaj slu~aj treba primijeniti ovu zakonsku odredbu, niti dalje konsekvencije tog gledi{ta koje se sastoje u ocjeni osnovanosti tuio~evog zah- tjeva. Sadraj ovla{}enja tuene da upravlja predmetnim putem (ulicom) i naro~ito sadraj njenih obaveza da taj put odrava, koje su vezane za to ovla{}enje, ne mogu se sagledati u uskom okviru odluke nadlenog organa kojom mu je ovaj put dat na upravljanje, a na koju se revizije isklju~ivo poziva. Taj se okvir mora pro{iriti na sve one zakonske i podzakonske propise koji ure|uju pitanje, ne samo subjekta obaveze odravanja puteva, ve} i samog sadraja te obaveze, tj. na koji na~in se putevi moraju odr`avati, kakvi zahtjevi se pri tome moraju ispuniti i u koju svrhu (Zakon o osnova-

ma bezbjednosti na putevima, Zakon o putevima itd.). U tim propisima nije, dodu{e, izri~ito re~eno da je jedna od svrha tog odravanja uklanjanje opasnosti za nepokre- tnosti koje su u susjedstvu putevima, ali ba{ u tome i jeste jedna od pretpostavki pri- mjene op{te odredbe ~l. 156 Zakona o obligacionim odnosima. U reviziji se, s ovim u vezi, navodi da tuena u predmetnoj ulici nije izvodila nikakve radove, da nije pos- tavljala nikakve vodovodne i kanalizacione cijevi i na osnovu toga se tvrdi da tuena ni~im nije doprinijela nastanku {tete. Tubeni zahtjev u ovom slu~aju nije ni usmje- ren na naknadu {tete, ve} na preduzimanje mjera radi uklanjanja izvora opasnosti od koga prijeti {teta. A o~igledno je da je opasnost za tuio~eve nepokretnosti nastala ba{ zbog toga {to tuena “nije izvodila nikakve radove” na odravanju predmetnog dijela puta, {to je, ina~e, bila duna prema vae}im propisima. Nepostojanje finansij- skog pokri}a za takve “radove” ne moe imati nikakvog zna~aja za postojanje obave- ze tuene, o kojima je rije~, kao pravnim obavezama, niti se odatle mogu izvla~iti bi- lo kakve konsekvencije za sporni odnos. Iz svega ovoga se istovremeno vidi da je te- za revizija o odsustvu pasivne legitimacije tuene u ovom slu~aju bez ikakva osnova.

Ta~no je da odredba ~l. 157. Zakona o prostornom ure|enju propisuje da se izgradnja gra|evina, naselja i ure|enje prostora, kao i za{tita sredine izvodi, po pravi- lu, na osnovu srednjoro~nog programa i da, prema sljede}oj odredbi (~l. 158) istog zakona, taj program donosi skup{tina dru{tveno – politi~ke zajednice.

Ali ve} iz jezi~ko logi~kog smisla samih tih odredbi, a kamoli iz smisla koji izlazi iz njihovog sistematskog tuma~enja, o~igledno se vidi da one ure|uju sasvim druga~ija pitanja i da stoga nikako ne mogu suspendovati va`enje op{te odredbe ~l.

  1. ZOO, za konkretni slu~aj – po principu vaenja specijalnog zakona. Li{eno je, dakle, bilo kakvog osnova i gledi{te revizije da sud uop{te nije bio nadlean da odlu- ~uje o zahtjevu kakav je tuilac u ovom slu~aju postavio (da takvu nadlenost ima upravni organ).

Prema tome, nisu u~injene povrede odredaba parni~nog postupka iz ~l. 354. st. 2. ta~. 13. Zakona o parni~nom postupku, na koje revizija ukazuje.

Zbog svega iznijetog, a i s obzirom da nije po~injena ni bitna povreda odreda- ba parni~nog postupka iz ~l. 354. st. 2. ta~. 10. Zakona o parni~nom postupku, na ko- ju ovaj revizijski sud pazi po slubenoj dunosti, valjalo je reviziju odbiti na osnovu ~l. 393. Zakona o parni~nom postupku.

(Vs RS, Rev. 57/93, od 10. 11. 1993. - Bilten 1/1999 – 60)

2. Odgovornost za {tetu od imisija koje dolaze od industrijskog postrojenja zasniva se na objektivnom principu.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2001 – 31)

3. Ako imisije poti~u od obavljanja op}e korisne djelatnosti ne moe se, bez obzira na njihov intezitet, traiti uklanjanje izvora imisije, ve} se moe traiti samo naknada {tete ako iznosi imisije prelaze uobi~ajene granice.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2001 – 31)

4. Vlasnik dobra koje je izlo`eno imisijama ima pravo na naknadu {tete samo u slu~aju ako se radi o imisijama koje po svom intenzitetu u znatnoj mjeri ograni~a- vaju njegova vlasni~ka prava, a ne i u slu~aju kada se radi o imisijama koje su sno{- ljive.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2001 – 31)

5. Vlasnik nekretnine obvezan je pri njezinu kori{tenju suzdravati se od ra- dnji i otklanjati uzroke {to potje~u od njegove nekretnine, a kojima se oteava kori- {tenje drugih nekretnina preko uobi~ajene mjere.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Prihva}en je tubeni zahtjev i naloeno je tuenici da prestane uznemiravati tuiteljicu u vlasni{tvu ku}e i dvori{ta na na~in da sprije~i da s objekta tuenice na objekt tuiteljice dolazi buka. Ocijenjeno je da ventilator i klima-uredaj u ugostitelj- skom objektu tu`enice stvaraju buku koja je izvan dopu{tene granice buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave.“

(Vs RH, Rev. 866/96, od 18. 5. 1999. – Pravo i porezi, br. 8/00 – 68)

6. Ako dalekovod, izgra|en na nepropisnoj udaljenosti iznad porodi~ne stam- bene zgrade, ugroava sigurnost stanara zbog ~ega zgrada gubi upotrebnu vrijednost, vlasnik zgrade ima pravo na naknadu {tete iako je dalekovod izgra|en uz odobrenje nadlenog organa radi obavljanja op{tekorisne djelatnosti.

Iz obrazlo`enja:

Rastojanje horizontalne projekcije najblieg provodnika visokonaponskog da- lekovoda ja~ine 380 KW, koji je izgradio tueni, od tuio~eve porodi~ne stambene zgrade iznosi 4,90 m {to predstavlja ozbiljnu i stalnu opasnost po bezbjednost zgra- de, jer usljed vremenskih nepogoda i iz drugih razloga (nehoti~ni dodir voda, situaci- ja kada je vod u beznaponskom stanju i sl) moe do}i do pucanja voda {to mo`e iza- zvati ~ak i ru{enje zgrade, zbog ~ega je stanovanje u zgradi pogibeljno.

Prema odredbi iz ~lana 114. Pravilnika o tehni~kim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova ("Slubeni list SFRJ", broj 51/73) vo|enje vi- sokonaponskih vodova preko zgrada koje slue za stalan boravak ljudi treba ograni- ~iti na izuzetne slu~ajeve, ako se druga rje{enja ne mogu tehni~ki ili ekonomski opravdati, pri ~emu se smatra da vod prelazi preko zgrade i kada je rastojanje hori- zontalne projekcije najblieg provodnika manje od 5 metara, pa ova zabrana upu}uje na zaklju~ak da postojanje dalekovoda iznad stambene zgrade predstavlja stalnu i re- alnu opasnost poivot ljudi u njoj i pod pretpostavkom da su preduzete sve propisa- ne mjere obezbje|enja dalekovoda.

Po{to je me|u strankama u toku postupka bilo nesporno da je tuio~ev ugroeni obje- kat - zgrada namijenjena isklju~ivo za stanovanje ljudi ona je postojanjem dalekovo- da visokog napona na rastojanju horizontalne projekcije od svega 4,90 m izgubila svoju upotrebnu vrijednost, ~ime je nastao gubitak u tuio~evoj imovini u visini vri- jednosti zgrade, bez obzira na okolnost da li tuilac stanuje u njoj (tuilac zgradu vi{e ne moe ni koristiti, niti prodati), pa su zbog toga niestepeni sudovi pravilno primi- jenili odredbe iz ~l. 155, 185. i 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima kada su zaklju~ili da tuilac trpi {tetu u visini protuvrijednosti zgrade prema cijenama vae- }im na dan dono{enja prvostepene presude i da ~injenica {to tueni sa ~lanovima svoje porodice ne `ivi u toj zgradi nema uticaja na druga~ije zaklju~ivanje.

Ovakva {teta, kakvu tuilac trpi prelazi normalne granice u smislu odredbe ~lana 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima (zgrada je za tuioca potpuno ne- upotrebljiva), pa je stoga pravilan i zaklju~ak niestepenih sudova da je obaveza tu- enog da tuiocu naknadi {tetu zasnovanu na tom zakonskom propisu iako se elek- trodistribucija smatra op{tekorisnom djelatno{}u, za koju je dobijeno odobrenje na- dlenog organa, uklju~uju}i i dozvolu za upotrebu.

(Vs BiH, Rev. 121/88, od 26. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 3/89 – 36)

7. Fond koji je upravljao zgradom du`an je naknaditi {tetu vlasniku stana koja je posljedica propu{tanja od vlage zbog nedostatka ravnog krova kao zajedni~kog di- jela zgrade.

Iz obrazlo`enja citiramo:

"Da se radi o propustima u redovnom odravanju, a ne u izgradnji, {to seeli sugerirati revizijom, govori i ~injenica da je ve} i do sada tuenik poku{ao otkloniti uzroke vlaenja, ali nedostatno.

Tuenik je osim toga u obvezi zatraenog i pozivom na odredbu iz ~l. 156. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO), jer je st.

  1. ove zakonske odredbe propisano da svako moe zahtijevati od drugoga uklanjanje izvora opasnosti od kojega prijeti znatnija {teta njemu ili odre|enom broju osoba, a i suzdravati se od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost {tete ako se nastanak uznemiravanja ili {tete ne mo`e sprije~iti odgovaraju}im mjerama, a sud }e na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovaraju}e mjere za spre~avanje nastanka {tete kako je to propisano daljnjim st. 2. iste zakonske odre- dbe."
(Vs RH, Rev. 964/97, od 11. 9. 2001. – Izbor odluka 2/2001 – 43)

8. Ocijenjeno je da smanjenje vrijednosti ku}e zbog izgradnje nadvo`njaka u neposrednoj blizini, predstavlja prekomjernu {tetu koja se nakna|uje u cjelosti.

Iz obrazlo`enja:

“Imaju}i u vidu ~injenicu da je nekretnina tuitelja zbog stalnih {tetnih emisi- ja od kori{tenja nadvonjaka kojim upravlja tueni, sagra|en uz odobrenje nadlenog organa oba niestupanjska suda su ocijenila da tuitelj ima pravo na naknadu {tete, a koji ~ini gubitak odre|enog dijela na prometnoj vrijednosti, koja je utvr|ena vje{ta- ~enjem, kojem stranke nisu prigovorile.

Nije osnovan revizijski prigovor da tuitelj moe traiti samo prekomjernu {tetu i da je duan trpjeti {tetu do odre|ene visine, jer se radi o {teti koja potje~e od op}e korisnog objekta, odnosno da bi tuitelj slijedom izloenog stajali{ta u konkre- tnom slu~aju imao pravo samo na dio {tete.

Pravilan je i po ocjeni ovog revizijskog suda stav niestupanjskih sudova da se zahtjev tuitelja temelji na odredbi ~l. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima i da se prekomjerna {teta nakna|uje u cijelosti, odnosno da uz prekomjernu {tetu mo- `e, ali i ne mora postojati ona koja nije prekomjerna, a koju {tetnik ne nadokna|uje.

U konkretnom slu~aju radi se upravo o prekomjernoj {teti i tuitelj kao vla- snik ku}e, temeljem citirane zakonske odredbe ima pravo na nov~anu naknadu zbog te prekomjerne {tete nastale izgradnjom nadvonjaka, a koja se {teta sastoji u sma- njenju vrijednosti ku}e, kako je u postupku i utvr|eno."

(Vs RH, Rev. 1711/96, od 16. 12. 1999. – Izbor odluka 1/2000 – 48/36)

9. Sud moe naloiti vlasniku zgrade naslonjene na zgradu tuioca, koju na- dvisuje, da postavi oluke i snjegobran, te tako sprije~i klizanje snijega i oborinskih voda na krov zgrade tuioca, ako postoji opasnost prouzrokovanja znatnije {tete.

Iz obrazlo`enja:

Tuio~eva stambena zgrada je naslonjena na stambenu zgradu tuenika, koja je za sprat vi{e. Ako se utvrdi da obzirom na nagib i povr{inu krova tuenikove zgra- de, moe do}i do klizanja snijega na krov tuiteljeve zgrade, te slivanja oborinskih voda, treba ocijeniti da li se time tuitelju moe nanijeti znatnija {teta, pa zavisno od ovog utvr|enja ocijeniti da li se sti~u iskonski uslovi za obvezivanje tuenoga da postavi oluke i snjegobran na krovu svoje stambene zgrade (~lan 5. stav 1. ZOSPO i ~lan 156. st. 1. i 2. ZOO).

(Vs BiH Gvl. 6/87, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 17)

10. Da bi postojala odgovornost tvornice zbog {tetnih utjecaja i bolesti osobe koja nije bila zaposlena ali je stanovala i radila u neposrednoj blizini, potrebno je ut- vrditi postojanje pravnorelevantne uzro~ne veze.

Iz obrazlo`enja:

"Niestupanjski sudovi na temelju tvrdnji tuiteljice ocjenjuju da: "S obzirom da je tuenik dugo godina upotrebljavao azbest u svom proizvodnom procesu, {to je notorno i op}epoznato, nesumnjivo je da je upravo to uzrok oboljenja tuiteljice, kod ~injenice da je ona cijeli ivotivjela i radila u neposrednoj blizini same tvornice. Is- to je tako op}epoznato da je vi{e radnika tuenika zbog dugogodi{njeg kontakta s azbestom obolilo od iste bolesti kao i tuiteljica". Niestupanjski sudovi iz navede- nog zaklju~uju da izme|u opasne djelatnosti pravnog prednika tuenika i tuenika te bolesti tuiteljice postoji pravno relevantna uzro~na veza. Iako su u postupanju nies- tupanjski sudovi naveli niz ~injenica koje upu}uju na postojanje uzro~ne veze izme- |u opasnih djelatnosti tuenika i tuitelji~ine bolesti ipak ovaj sud, barem do sada, ne moe prihvatiti kao pravilnu pravnu ocjenu niestupanjskih sudova o postojanju pra- vno relevante uzro~ne veze potrebne za ocjenu postojanja odgovornosti tuenika. Ovo iz razloga {to se ne radi o "notornoj uzro~nosti" posebno ne u situaciji kad tui- teljica nije bila zaposlenik tuenika i nije sudionik u procesu proizvodnje u kojem su na razli~ite na~ine zaposlenici izloeni {tetnom djelovanju azbesta i salonita, ve} je tuiteljica radila i stanovala u neposrednoj blizini tuenikove tvornice odnosno tue- nikovog deponija otpadnih tvari. U takvoj situaciji niestupanjski su sudovi trebali (uz pomo} vje{taka) utvrditi o mogu}nosti oboljenja tuiteljice {tetnim utjecajem ko- ji bi dolazili i u okolinu iz tvornice odnosno deponije odnosno ocijeniti da li su okol- nosti koje tuiteljica navodi glede rada i stanovanja s obzirom na blizinu tvornice odnosno deponije i s obzirom na koncentraciju {tetnih supstancija takva opasnost ko- ja je mogla biti uzrokom oboljenja tuiteljice. Pritom }e trebati utvrditi i ocijeniti osnovanost prigovora tuenika da nije odlagao otpad koji bi bio {tetan za okolinu na otvorenim mjestima niti u blizini naselja te da je tuiteljica radila u poduze}u u ko- jem se tako|er koriste azbestni proizvodi i ocijeniti da li su te okolnosti mogle biti od utjecaja na zdravstveni status tu`iteljice."

(Vs RH, Rev. 3055/95, od 29. 4. 1998. – Izbor odluka 1/1999 – 40/32)

11. [tetnik je, osim naknade {tete odnosno uspostavljanja prija{njeg stanja (~l. 185. ZOO), u obvezi izvesti i radove kojima se uklanja opasnost od {tete (~l. 156. ZOO) koja je nastala zbog njegove {tetne radnje.

(Vs H, Rev. 122/85, od 6.2.1986. - PSP 28 – 54; Informator, broj 4299)

12. Imaju pravo na naknadu {tete vlasnici stana koji su zbog buke i vibracije do kojih je dolazilo zbog poslovanja tu`enog (vlasnik disko kluba) u znatnoj mjeri bili onemogu}eni u nesmetanom kori{tenju stana (no}ni mir i po~inak)

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2001 – 31)

13. U slu~aju kada se porodi~na stambena zgrada, koja se nalazi ispod i~are, ne moe za{tititi, jer se po urbanisti~kim propisima ne moe postaviti odgovaraju}a za{titna mrea, o{te}eni moe zahtijevati da imalaci~are "izmjesti" stambenu zgra- du sa pomo}nim objektima na drugu lokaciju.

Iz obrazloenja: Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u niestepenim presudama slijedi da nije provedeno izvr{enje koje je bilo dozvoljeno na osnovu pravosnane presude prvoste- penog suda broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. godine (tom presudom tueni je bio oba- vezan da iznad tuio~evog posjeda koji se nalazi ispod trase Trebevi}ke i~are podi- gnei~anu mreu dimenzije 100 x 30 m radi obezbje|enja pokretne i nepokretne imovine) zbog nepostojanja uslova za postavljanje navedenei~ane mree (~lan 32. Odluke o prostornom ure|enju, koja je objavljena u "Slubenim novinama grada Sa- rajeva", broj 12/76) i odsustva saglasnosti nadlenog organa uprave za njeno postav- ljanje, kao {to je navedeno u dopisu Op{tinske komisije za prostorno ure|enje i imo- vinsko-pravne poslove i katastar, koji je tuenom upu}en sa uputom na mogu}nost

pokretanja postupka eksproprijacije stambenog objekta u za{titnom pojasu i~are (koji prema navedenoj odluci iznosi 20 m u {irini s jedne i druge strane od osovine i~are u kojem se objekti imaju ukloniti).

Nadalje, iz razloga drugostepene presude proizilazi da je ova parnica uslijedi- la kao rezultat nemogu}nosti provo|enja citirane pravosnane presude broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. godine u izvr{nom postupku i obustavljanju tog postupka, kao i da je u ovoj parnici postavljen osnovan tubeni zahtjev, pa je s obzirom na to i nala- enje drugostepenog suda da je u konkretnom slu~aju materijalno pravo pravilno pri- mjenjeno, izveden zaklju~ak da je zbog nemogu}nosti izvr{enja ~inidbe koja je tue- nom naloena ranijom pravosnanom presudom, prvostepenom presudom naloeno tuenom da ispuni drugu ~inidbu koju je mogu}e izvr{iti i njome obezbijediti za{titu tuio~evih prava od permanentne opasnosti {tete koja s obzirom na ~injeni~na ut- vr|enja sadrana u niestepenim presudama stalno prijeti tuio~evim objektima i ze- mlji{tu.

Prema tome, iz izloenog proizilazi da je tuio~ev zahtjev utemeljen na odre- dbi ~lana 156. Zakona o obligacionim odnosima ("Slubeni list SFRJ", broj 29/78) i da je zato osnovano njegovo traenje da se na pogodan na~in ukloni opasnost {tete kao {to to proizilazi i iz ranije pravosnane presude prvostepenog suda broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. gadine, koju u izvr{nom postupku nije bilo mogu}e realizova- ti, te zbog ~ega se ne moe prihvatiti revizijski prigovor kojim se osporava osnov tu- `benog zahtjeva.

(Vs BiH, Rev. 132/87, od 19. 9. 1987. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88
  • 43) 14. Zahtjev za naknadu {tete koju o{te}eni trpi zbog toga {to su njegove ne- kretnine usljed regulacije voda izlo`ene djelovanju poplavnih voda predstavlja zah- tjev po osnovu naknade zbog {tetnih imisija.
(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 1/2001 – 31)

15. Budu}i da su nezahva}ene vode dobra u op{toj upotrebi niko ne moe imati pravo slunosti ili neko drugo stvarno pravo na vodenu snagu, pa u slu~aju ka- da zbog promjene toka rijeke (potoka) koja je izvr{ena u op{tem interesu, vlasnik vo- denice ne mo`e vi{e koristiti mehani~ku snagu vode, nema pravo na naknadu {tete koja mu je time prouzrokovana.

Zbog prestanka koncesije, usljed promjene toka vode, vlasnik vodenice imao bi pravo samo da trai naknadu u visini neamortizovane vrijednosti vodenice izgra- |ene uz odobrenje nadlenog organa, ako mu to pravo nije ograni~eno samim odo- brenjem.

Iz obrazloenja: Tuiteljica je traila naknadu {tete koju je pretrpjela zbog toga {ta je tueni prilikom izvo|enja radova na rekonstrukciji ulice skrenuo tok rijeke V. i na taj na~in onemogu}io rad tuitelji~inog mlina (vodenice). Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima niestepenih presuda slijedi da je tueni, na osnovu usvojenog urbanisti- ~kog plana, te projekta o ure|enju gra|evinskog zemlji{ta, morao ukinuti vje{ta~ki rukavac rijeke V, kojim je dovo|ena voda za pogon tu`itelji~inog mlina, jer nije bilo drugog na~ina da se realizuje navedeni projekt.

Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaklju~i- li da tuiteljici ne pripada pravo na naknadu {tete koja je predmet tu`benog zahtjeva.

Po zakonu (~lan 1. Zakona o vodama - "Slubeni list SRBiH", br. 36/75 i 41/75) vo- de su dobra od op{teg interesa i pod posebnom su za{titom, a koriste se za zadovolja- vanje op{tih i pojedina~nih potreba, pod uslovima i na na~in propisan zakonom. Niko ne moe sticati stvarna prava na vodama, kao dobru u op{toj upotrebi, pa stoga vla-

sniku mlina (vodenice) ne pripada pravo na obe{te}enje zbog toga {to se ne moe vi- {e koristiti vodenom snagom rijeke (rje~ice, ili potoka) usljed promjene reima kori- {tenja vodotoka izazvane jednom dozvoljenom radnjom u op{tem interesu. Zato tui- teljica, kao vlasnik mlina (vodenice), moe u takvom slu~aju traiti samo naknadu {tete u visini neamortizovane vrljednosti mlina, ukoliko takvo pravo nije ograni~eno aktom nadlenog organa o davanju dozvole za rad mlina (~lan 155. i 156. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 190/88, od 26. 1. 1989. isto i Rev. 233/88. od 9. 2. 1989. - Bil- ten Vs BiH 3/89 – 33)

16. Da bi bili ispunjeni uvjeti iz ~l. 156. st. 1. Z00, opasnost od {tete valja biti konkretna i izvjesna, a ne uvjetovana nekim potpuno neizvjesnim budu}im doga|a- jem.

(Vs H, Gzz. 2/84, od 9. 2. 1984. – Psp 24 – 87)

17. Nije opravdan zahtjev vlasnika za izgradnju porodi~ne stambene zgrade na drugom mjestu zbog {tetnih imisija uslijed blizine dalekovoda, bez obzira na in- tenzitet tih imisija, ako su imisije izazvane tehni~kim nedostacima na dalekovodu ko- ji se mogu otkloniti sa srazmjerno manjim izdacima.

Iz obrazloenja: Tueni je izgradio visokonaponski dalekovod koji se ukr{ta sa stambenom zgradom tuioca na na~in koji je u suprotnosti sa odredbom ~lana 117. Pravilnika o tehni~kim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova ("Slube- ni list SFRJ", br. 52/73 i 69/73), pa je tuiocu usljed tog nedostatka onemogu}ena iz- gradnja jo{ jedne etae na prizemnoj stambenoj zgradi, a prisustvo dalekovoda otea- va prijem TV i radio programa i neometanu upotrebu ostalih ku}anskih aparata. Zbog toga je sud zaklju~io da je opravdan zahtjev tuioca za premje{tanje stambene zgrade tuioca sa svim prate}im objektima, na teret tuenog.

Osnovan je prigovor alioca da je prvostepeni sud pogre{no primijenio mate- rijalno pravo, jer nije ocijenio osnovanost tubenog zahtjeva iz aspekta odredaba ~lana 156. stav 3. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, a posebno u vezi sa dijelom saglasnih nalaza i mi{ljenja vje{taka u kojima je navedeno da je taj nedostatak mogu- }e otkloniti time {to bi se ubacio jo{ jedan stub-nosa~ i na taj na~in smanjio raspon vodova dalekovoda, {to je za tuenog znatno jeftinije i {to bi on prema navodima po- novljenim i ualbi bio spreman u~initi.

Naime prema citiranoj odredbi iz ~lana 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, ako {teta nastane u obavljanju op{tekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe se zahtijevati samo naknada {tete koja prelazi nor- malne granice, a to bi u ovom slu~aju za opravdanost premje{tanja stambene zgrade trebale biti takve nepogodnosti koje tuiocu i ~lanovima njegove porodice stanovanje u toj zgradi zbog prisustva dalekovoda ~ine nepodno{ijivim u odnosu na uobi~ajene {tetne imisije kakve je duan trpiti svaki stanovnik u urbanizovanoj i industrijski ra- zvijenoj sredini.

Po{to se ovi nedostaci ne mogu svrstati u {tetne imisije takvog intenziteta koji bi za tuioca i ~lanove njegove porodice ~inili nepogodnim stanovanje u njihovoj zgradi u mjeri u kojoj to prelazi normalne granice to je opravdan prigovoralioca da nije bilo mjesta dosu|enju naknade {tete u visini izdataka potrebnih za premje{tanje te zgrade sa prate}im objektima, nego samo u iznosu koji je potreban za preduzima- nje opravdanih mjera spre~avanja {tetnih posljedica kakve tu`ilac trpi, a koje bi pre- ma nalazu i mi{ljenju vje{taka bile odgovaraju}e.

(Vs BiH, G`. 157/85, od 14. 11. 1985. – Bilten VS BIH 1/86 - 21)

18. Vlasnik gra|evinskog objekta odgovara za {tetu koju trpi vlasnik susjedne nekretnine zbog izlijevanja otpadnih voda iz tog objekta.

Iz obrazlo`enja:

U konkretnom slu~aju radi se o {tetnim imisijama izazvanim od strane tueni- ka, vlasnika servisa, kome je dato odobrenje za rad od strane nadlenog organa upra- ve, ali nije udovoljio obavezama koje su za njega proizilazile iz odredbe ~lana 5. Za- kona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (“Slubeni list SFRJ”, broj 6/80). Tom zakonskom odredbom propisana je obaveza vlasnika nepokretnosti da se "uz- drava od radnji i da otklanja uzroke koji poti~u od njegove nepokretnosti"., a kojima se oteava kori{tenje drugih nepokretnosti. Tuilac je istakao zahtjev da se ukloni opasnost {tete, utemeljen na odredbi ~lana 156. Zakona o obligacionlm odnosima (“Slubeni list SFRJ”, broj 29/78), pa su niestepeni sudovi udovoljili tubenom zah- tjevu upravljenom na to da se otkloni uzrok nastanka {tetnih imisija i da se tuio~evo zemlji{te osposobi za poljoprivrednu obradu (~lan 185. stav 1. Zakona o obligaci- onim odnosima), kao i da tueni tuiocu naknadi {tetu prouzrokovanu zbog trogodi{- njeg nekori{tenja predmetnog zemlji{ta (~lan 189. Zakona o obligacionim odnosima).

Nije osnovan revizijski prigovor da su niestepeni sudovi pogre{no primjenili odredbe ~l. 5. i 42. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima, jer je postoja- nje {tetnih imisija kao uzroka nastanka {tete u konkretnom slu~aju, u postupku pred prvostepenim sudom utvr|eno, a odredbom ~lana 42. Zakona o osnovnim svojinsko- pravnim odnosima propisano je da, ako tre}e lice neosnovano uznemiri vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi na~in, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik odnosno pretpostavljeni vlasnik moe tubom zahtijevati da to uznemiravanje prestane (actio negatoria), {to zna~i da je u konkretnom slu~aju tuilac bio ovla{ten da podnese tu- bu sudu zbog uznemiravanja prouzrokovanog {tetnim imisijama iz tuenikovog ser- visa.

Zbog neregulisanog odvoda otpadnih voda ({to je uz odgovaraju}a ulaganja tehni~ki mogu}e rije{iti) tuiocu je nane{ena {teta, pa se ovdje ne radi o {teti "koja prelazi normalne granice" (~lan 156. stav 3. ZOO), ve} o {teti za koju tueni odgova- ra u cijelosti (~lan 155. ZOO). Postavljanjem odgovaraju}ih ure|aja i kanalizacije, otpadne vode bile bi usmjerene u drugom pravcu i do {tete uop{te ne bi do{lo.

(Vs BiH, Rev. 520/88, od 18. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 34)

19. Vlasnik gra|evinskog objekta odgovara za {tetu koja poti~e od objekta i u slu~aju kad je uzrok {tete posljedica gre{ke u gra|enju.

Iz obrazlo`enja:

Prema utvr|enjima niestepenih sudova tueni KRO "Komunalno" upravlja kao svojim osnovnim sredstvom, rezervoarom vodovoda. Zbog nepravilno izvedenog odvoda vode iz rezervoara dolazi da natapanja okolnog zemljl{ta, na kome se nalazi porodi~na stambena zgrada tuioca. Usljed toga do{lo je do klizanja tla i radi toga o{te}enja tuio~eve zgrade.

Polaze}i od ovih utvr|enja niestepeni sudovi su osnovano tuenog obavezali da izvr{i popravku tuio~eve zgrade uzrokovane klizanjem tla ispod zgrade i da radi spre~avanja ponovnog aktiviranja klizi{ta izradi potporni zid ili umjesto toga isplati nov~anu naknadu u visini vrijednosti materijala i radova potrebnih za otklanjanje {te- te na zgradi i izradu potpornog zida. Predmetna {teta je nastala iz djeIatnosti ove ko- munalne radne organizacije, koja upravlja rezervoarom i vodovodom pa je taj tueni duan naknaditi tuiocu nastalu {tetu. Ovaj tueni duan je naknaditi prouzrokovanu {tetu i pored utvr|ene ~injenice da je uzrok natapanja okolnog zemlji{ta nepravilno izveden odvod vode u fazi izgradnje rezervoara, jer je nakon izgradnje, rezervoar predat na upotrebu tu`enom i od tada zbog isticanja vode iz rezervoara (dakle za vri- jeme od kada je rezervoar postao osnovno sredstvo ove komunalne radne organizaci-

je) dolazi do kontinuiranog natapanja okolnog zemlji{ta koje je uzrokovalo stvaranje klizi{ta. Zbog toga prigovor revizije da se izvoda~ radova na izgradnji rezervoara nije pridravao projektne dokumentacije ne dovodi u pitanje tuenog za prouzrokovanu {tetu (~lan 156. Zakona o obligacionim odnosima).

(Vs BiH, Rev. 587/88, od 15. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 35)

20. Ako kad pada ki{a ili se topi snijeg zbog neispravnog funkcioniranja ka- nalizacijske mree poplavljuje tvorni~ki krug, o{te}enik ima pravo zahtijevati da ko- munalno poduze}e i SIZ komunalne djelatnosti, koji upravljaju kanalizacijskom mre- om, tako urede kanalizacijsku mreu da ona prestane biti izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija {teta o{te}eniku u smislu ~l. 156. st. 1. ZOO, bez obzira na srednjoro- ~ne i dugoro~ne planove pravne osobe koja upravlja kanalizacijskom mreom glede rje{avanja problema odvodnje i pro~i{}avanja atmosferskih i otpadnih voda.

(Ps H, P`. 3528/88, od 7. 2. 1989. – Psp 43 – 140)

21. Vlasnik stambenog objekta ima pravo na naknadu {tete samo ako mu je usljed realizacije regulacionog plana onemogu}eno ili prekomjerno ote`ano kori{}e- nje tog objekta.

Iz obrazloenja: U urbanoj (gradskoj) sredini moraju se trpiti ograni~enja koja proizilaze iz re- alizacije regulacionog plana, sem ako ne onemogu}avaju ili znatno oteavaju nor- malno kori{tenje vlastitog stambenog objekta (analogna primjena pravnog pravila iz noveliranog paragrafa 364. biv{eg OGZ, koji zabranjuje imisije sa susjednog zemlji- {ta ukoliko prema mjesnim prilikama prelaze granice tolerantnosti uobi~ajene u mjestu u kome se taj objekat nalazi i bitno oteavaju kori{tenje - ~lan 156. stav 3. Za- kona o obligacionim odnosima, po kome se moe zahtjevati naknada {teta koja nasta- ne u obavljanju op{te korisne djelatnosti za koju je pribavljena dozvola nadle`nog or- gana, samo ako {teta prelazi uobi~ajne granice, dakle, ako je prekomjerna).

Kako se u konkretnom slu~aju {teta koju trpi tuilac sastoji samo u smanjenoj osun~anosti zgrade, oteanom zagrijavanju i pove}anoj vlanosti, ne bi se moglo smatrati da se radi o takvim promjenama uvjeta stanovanja koje prelaze uobi~ajene granice tolerantnosti u savremenoj sredini velikog grada (da se ne radi o prekomjer- noj {teti upu}uje i okolnost da je po procjeni vje{taka, prometna vrijednost stambene zgrade tuioca zbog navedenih nedostataka, relativno malo smanjena), to po ocjeni ovog suda, nisu ispunjeni uvjeti za naknadu {tete po naprijed navedenom osnovu.

(Vs BiH, Rev. 188/85, od 16. 5. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 14)

22. Radi se o prekomjernoj {teti kada su uslijed djelovanja {tetnih imisija iz dimnjaka industrijskog postrojenja nastala na vozilu takva o{te}enja koja prelaze uobi~ajene granice jer iziskuju njegovo lakiranje.

Iz obrazloenja: "Predmet spora je naknada {tete koja je nastala na automobilu tuitelja zbog djelovanja {tetnih imisija iz dimnjaka tuenika, a sve u visini tro{kova potrebnih za lakiranje vozila "Renault 4 TL", vlasni{tva tuiteljice. Sporno pitanje sudovi su ra- zmatrali u smislu odredbe iz ~lanka 156. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOO) njima je regulirano pitanje naknade {te- te koja nastane u obavljanju op}e korisne djelatnosti za koju postoji dozvola nadle- nog organa. Prema odredbi iz ~lanka 156. stavak 3. ZOO u takvu se slu~aju moe tra`iti naknada {tete koja prelazi uobi~ajene granice (prekomjerna {teta). Neosnova- no revident isti~e da su sudovi trebali primijeniti odredbu iz ~lanka 5. Zakona o osno- vnim vlasni~ko-pravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOVO) koja da je lex speci- alis u odnosu na odredbe ZOO. Istina je da odredba iz ~lanka 5. ZOVO zakonski re- gulira pitanje za{tite prirode i ljudi od {kodljivih materijala, tzv. imisija. Istina je da

je ova zakonska odredba u odnosu na odredbu iz ~lanka 156. ZOO lex specialis ko- jom se ure|uje zabrana {tetne imisije, ali u okviru susjednih odnosa. Naime, ova za- konska odredba primjenjuje se samo na odnos izme|u vlasnika odnosno korisnika dviju ili vi{e susjednih nekretnina, dok ostale imisije koje se ne mogu podvesti pod stvarnopravne propise, treba razmatrati u okviru odredbe ~lanka 156. ZOO, odnosno u okviru odredbe iz ~lanka 157. ZOO. Dakle, kada su sudovi sporno pitanje razma- trali u smislu odredbe iz ~lanka 156. stavak 3. ZOO, materijalno pravo su prema sta- jali{tu ovog revizijskog suda valjano primijenili. Valjan je stav niestupanjskih sudo- va da se odgovornost za {tetu od imisija koja dolazi od industrijskih postrojenja za- sniva na objektivnom principu. Dakle, u konkretnom slu~aju trebalo je raspraviti pi- tanje je li tuiteljici nastala {teta koja prelazi uobi~ajene granice, za koju bi u smislu odredbe iz ~lanka 156. stavak 3. ZOO odgovarao tuenik. Pod {tetom koja prelazi normalne granice i za koju odgovara tuenik kao pravna osoba koja vr{i op}ekorisnu dozvoljenu djelatnost podrazumijevaju se takve {tetne posljedice koje prelaze one granice {tete koje su uobi~ajene i tolerantne u suvremenoj urbanoj sredini, sa svim {tetnim imisijama koje pojedinac mora prihvatiti ivljenjem u takvoj sredini. Stoga kada su sudovi utvrdili da je zbog djelovanja {tetnih imisija iz dimnjaka tuitelja; e- ljezne pra{ine, sumpornog dioksida, uglji~nih fosfornih i du{i~nih spojeva koji spaja- ju}i se sa zrakom uzrokuju o{te}enja boje na vozilu u obliku sme|ih naslaga, do{lo do o{te}enja vozila i da su ta o{te}enja prekomjerna, tj. da prelaze uobi~ajene - nor- malne granice jer su takve ja~ine da iziskuju lakiranje osobnog automobila tuitelji- ca, valjano su obvezali tuenika da tako prekomjerno nastalu {tetu na automobilu tu- iteljice naknadi u presu|enoj visini potrebnoj za lakiranje automobila. Naime, cjelo- kupno lakiranje automobila da nema {tetnih imisija, ve} da se automobil tu`iteljice koristi redovnim na~inom - dakle i u redovnim okolnostima ne bi bilo potrebno, kako se to odre|eno navodi u stru~nom nalazu i mi{ljenju vje{taka."

(Vs RH, Rev. 476/90, od 27. 6. 1990. – Izbor odluka 1994 – 99/158)

23. Kad obavljanje op}ekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola na- dlenog tijela uzrokuje uznemiravanje (buku), o{te}eni osim naknade {tete moe za- htijevati i poduzimanje mjera za spre~avanje nastanka {tete ili za njezino smanjenje ako je rije~ o imisijama koje su ve}e od obi~ajenih s obzirom na prirodu i namjenu nekretnina te na mjesne prilike, ali i onda i kad je to, s obzirom na visinu potrebnih tro{kova, vrstu i karakter potrebnih mjera i druge okolnosti, dru{tveno opravdano.

(Vs H, Gzz. 58/83, od 26. 10. 1983. – Psp 24 - 88)

24. Okolnost {to je nadle`no tijelo izdalo dozvolu za obavljanje op}ekorisne djelatnosti ne zna~i sama po sebi i njegovu odgovornost za {tetu koja je nastala obav- ljanjem takve djelatnosti.

(Vs H, Rev. 634/9O, od 10. 10. 1990. – Psp 51 – 111)

25. Vlasnik ribnjaka, izgra|enog bez odobrenja nadle`nog organa, preuzima rizik {tete od {tetnih imisija iz pogona odobrene djelatnosti na susjednom zemlji{tu.

(Vs BiH, Rev. 592/85, od 15. 4. 1986. – Bilten Vs BiH 3/86 - 29)

26. Proizvoda~ kre~a kao opasne stvari, odgovoran je za {tetu pri~injenu uni- {tenjem ribljeg fonda, izlivanjem kre~a iz deponije u rijeku zbog obru{avanja brane deponije i kada je imao propisnu saglasnost nadle`nog organa uprave za obavljanje te djelatnosti na datoj lokaciji.

(Vs BiH, Rev. 452/84, od 11. 10. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 21)

27. Vlasnik zemlji{ta ne odgovara za {tetu koja nastaje od sjene stabala {to rastu na njegovu zemlji{tu i od sjene grana tih stabala koja se nadvijaju nad susjedo- vo zemlji{te.

Iz obrazlo`enja navodimo:

“[teta se o~ituje u smanjenom prinosu vo}njaka. O{te}enom vlasniku susje- dnog zemlji{ta pripada jedino pravo da o svom tro{ku odsije~e i prisvoji grane koje su u zra~nom prostoru nad njegovim zemlji{tem (pravno pravilo paragrafa 422. OGZ-a).“

(Vs H, Rev. 2492/82, od 30. 3. 1983. – Psp 23 – 82)

28. Pod {tetom koja prelazi normalne granice za koju, u smislu ~lana 156. stav 3. ZOO, odgovara {tetnik koji obavlja op{tekorisnu dozvoljenu djelatnost, po- drazumijevaju se takve {tetne posljedice koje prema{uju uobi~ajene granice (preko- mjerna {teta), odnosno okvire kakvi su uobi~ajeni i tolerantni u savremenoj urbanoj sredini sa svim {tetnim imisijama koje pojedinac mora da prihvati `ivljenjem u ta- kvoj sredini.

(Rje{enje Vrhovnog suda RCG – Rev. br. 92/97 od 5. 4. 1998. – Gp, broj 6/00)

29. Kad se {teta potrauje od op}ekorisne djelatnosti za koju je dobivena do- zvola nadlenog tijela, a prelazi uobi~ajene granice (uni{tenje nasada zbog dima i ~a- |e iz dimnjaka toplane) postoji obveza naknade {tete.

Iz obrazlo`enja:
"Obzirom na utvr|enje ni`estupanjskih sudova:
  • da je na zemlji{tu tuitelja, a koje se nalazi u blizini (sjeverno) dimnjaka tu- enikove toplane (pogon proizvodnja Zagreb II) po~etkom kolovoza 1990. godine do{lo do uni{tenja uzgojene salate,
  • da je u vrijeme nastanka {tete na tuiteljevoj salati iz dimnjaka tuenikove toplane ispu{ten dim sa ~a|om, ~ija je temperatura prilikom izlaska iz dimnjaka izno- sila 105-110oC,
  • da su padali na salatu i o{tetili je (salata “ofurena”),

pravilna je ocjena niestupanjskih sudova da je {teta na tuiteljevoj salati uzrokovana ispu{tanjem {tetnih imisija kroz dimnjak tuenikovog pogona, zbog ~ega na strani tu- enika postoji obveza naknade ovako uzrokovane {tete tu`itelju, sve temeljem odre- dbe ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima.

Konkretna {teta nastala na tuiteljevoj salati obzirom na njen obim (na parceli A 60%, a na parceli B 100%) svakako prelazi normalnu granicu, zbog ~ega, sve i ako se prihvati stajali{te tuenika da je {teta nastala u obavljanju op}ekorisne djelatnosti za koju tuenik ima dozvolu nadlenog tijela, tu`itelja pripada pravo na naknadu {te- te (~l. 156. st. 3. ZOO-a)."

(Vs RH, Rev 1681/98 od 11. 7. 2001. – Izbor odluka 1/2002 – 47)

30. Javno poduze}e za ceste kao investitor, a ujedno i izvo|a~ odvodnog ka- nala uz cestu odgovara za {tetu zbog prelijevanja voda iz kanala na susjedne nekre- tnine.

Iz obrazloenja: U postupku je utvr|eno da je tuenik (javno poduze}e) bio izva|a~ i investitor izgra|enog odvodnog kanala od autoceste uz koji lee nekretnine tuitelja, pa u reviziji posebno nenagla{en prigovor proma{ene pasivne legitimacije ne ukazuje se osnovanim. Sporno je da li je tuenik odgovoran za nastalu {tetu uslijed prelijevanje vode iz odvo- dnog kanala na zemlji{te tuitelja u vrijeme ja~ih oborina.

Okolnost {to je izgra|eni odvodni kanal pu{ten u promet nakon {to je prethodno isho|ena i uporabna dozvola za kori{tenje kanala, tu`enika ne osloba|a od odgovornosti

za nastalu {tetu. Ovo zbog toga jer je neposrednim zapaanjem suda na licu mjesta i na- lazom vje{taka utvr|eno da izgra|eni kanal u vrijeme ja~ih oborinskih ili otpadnih voda nema takav kapacitet da zadri vi{ak vode i u takovim prilikama dolazi do prelijevanja vode na zemlji{te tuitelja, {to je ovdje i bio slu~aj. Zbog toga je tuenik i odgovoran za nastalu {tetu i bez obzira na ~injenicu o pravno uredno izgra|enom odvodnom kanalu, jer to stanje tu`enika s obzirom na istaknuta utvr|enja sudova ne dovode u povoljniju pravnu situaciju.

(Vs RH, Rev. 1881/97 od 14. 3. 2000. – Izbor odluka 2/2000 – 47)

Zahtjev da se prestane sa povredom prava li~nosti

^lan 157.

(1) Svako ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadlenog organa da naredi prestanak radnje kojom se povre|uje integritet ljudske li~nosti, li~nog i porodi~nogivota i drugih prava njegove li~nosti.

(2) Sud, odnosno drugi nadleni organ moe narediti prestanak radnje pod prijetnjom pla}anja izvjesne nov~ane svote, odre|ene ukupno ili po jedinici vremena, u korist povrije|enog.

Odsjek 2.

ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE

Postojanje krivice

^lan 158. Krivica postoji kada je {tetnik prouzrokovao {tetu namjerno ili nepa`- njom.

________

1. Sa krajnjom nepanjom postupa voza~ koji se upusti u obilaenje o{te}e- nog vozila na cesti, iako je u isto vrijme iz suprotnog smjera nailazio autoimobil.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001, str. 24)

2. "Tuiteljica je u pravu kad u reviziji isti~e da je drugostupanjski sud pogre- {no primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da postoji njen skrivljeni doprinos nastanku {tetnog doga|aja. U smislu odredbe ~l. 6. Zakona o za{titi na radu ("Naro- dne novine", broj 19/83) tuenik bi se svoje od{tetne odgovornosti mogao osloboditi (u potpunosti ili djelomi~no) i onda ako dokae da je do {tete do{lo krivnjom tuite- ljice. Na{e od{tetno pravo poznaje dvije vrste krivnje: namjeru i nepanju (~l. 158. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96). U ovoj pravnoj stvari zanimljiva je samo nepanja (culpa), jer ni drugostupanjski sud ne smatra da je tuiteljica namjerno skrivila svoju {tetu. Nepaljivo postupa onaj tko ne eli nastupanje {tetne posljedice niti na nju pristaje, ali se ipak ne pona{a onako kako to pravni poredak od njega o~ekuje. On je lakomislen te smatra da do {tete ne}e do}i ili da }e je mo}i sprije~iti (svjesna nepanja) ili pak uop}e ne zna da svojim pos- tupanjem moe uzrokovati {tetu, a trebao bi biti toga svjestan (nesvjesna nepanja). Razlikuju se dva stupnja nepanje i to: krajnja nepanja (culpa lata) kad netko ne postupa ni s onakvom panjom koju bi upotrijebio svaki prosje~an ~ovjek, te obi~na nepanja (culpa levis) kad netko nije postupao kao naro~ito paljiv ~ovjek. Drugostu- panjski sud iz samog opisa {tetnog doga|aja zaklju~uje da tuiteljica kriti~ne zgode nije upotrijebila dunu panju, {to je pogre{no, jer iz tog opisa se ne mo`e razabrati

naprijed navedeni elementi na temelju kojih se moe ocijeniti postojanje odnosno ne- postojanje tuitelji~ine nepa`nje."

(Vs RH, Rev. 387/98 ,od 19. 3. 1998. – Izbor odluka 2/1998 – 26/61)

3. Odvjetnik je otklonio svoju odgovornost (koja se zasniva na principu pre- tpostavljene krivnje) kada je ostaviteljicu, neposredno nakon {to joj je sastavio pi- smenu oporuku saznav{i da je nepismena, upozorio da oporuka nije pravno valjana te ju je uputio na sastavljanje sudske oporuke.

(Vs RH, Rev. 2383/91, od 6. 2. 1992. - Izbor odluka 1993 – 115)

4. Dru{tveno - politi~ka zajednica nije duna naknaditi radnoj organizaciji {tetu, kada je protiv njenih radnika, koji su joj prouzrokovali {tetu nesavjesnim obav- ljanjem radne dunosti, obustavljen krivi~ni postupak zbog zastare krivi~nog gonje- nja.

Iz obrazlo`enja:

Odredbama stava 1. ~lana 106. Zakona o redovnim sudovima (“Slubeni list SRBiH”, broj 19/86) vae}eg u vrijeme nastanka relevantnih odnosa izme|u strana- ka, propisano je da za {tetu koju u~ini sudija u vr{enju sudijske funkcije svojim neza- konitim ili nepravilnim radom gra|anima ili pravnim licima, odgovara dru{tveno-po- liti~ka zajednica, ~ija skup{tina bira sudije tog suda.

Iz upotrijebljenih izraza u stavu 1. ~lana 106. Zakona “nezakonit ili nepravi- lan” rad proizilazi da odgovornost dru{tveno-politi~ke zajednice (op{tine) za {tetu koju pretrpe gra|ani ili pravna lica postoji samo kada je {teta prouzrokovana krivi- com u smislu odredaba ~lana 158. ZOO, pored ostalih elemenata za nastanak {tete neophodno je da izme|u radnje {tetnika i nastale {tete postoji uzro~na veza.

Op{tina, naime, ne odgovara za {tetu po principu objektivne odgovornosti od opasne stvari ili opasne djelatnosti (~lanovi 173. i 174. ZOO), kada vai pretpostavka uzro~nosti (odnosno da se smatra da {teta nastala u vezi sa opasnom stvari, ili djela- tno{}u, poti~e od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokae da one nisu bile uzrok {tete), nego na osnovu krivice.

Prema dokazima u spisima predmeta proizilazi da {teta koju je pretrpio tui- lac nije u adekvatnoj uzro~noj vezi sa postupanjem osnovnog suda - dono{enjem rje- {enja kojim se zbog zastarjelosti obustavlja krivi~ni postupak protiv okrivljenih ra- dnika tuioca koji su mu prouzrokovali {tetu.

U parni~nom postupku sud je vezan samo za pravosnanu presudu krivi~nog suda u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti kojim se optueni ogla{ava krivim (stav 3. ~lana 12. ZPP).

Ne moe se u nekom posebnom postupku utvr|ivati da li bi okrivljeni bili pravnosnanom presudom ogla{eni krivim u krivi~nom postupku, da nije nastupila zastara krivi~nog gonjenja, pa se ne mo`e u ovakvom slu~aju ni utvrditi postojanje pravno-relevantne uzro~ne veze izme|u propu{tanja sudije i {tete.

Tu`ilac je mogao zahtijevati naknadu {tete od svojih radnika odmah nakon {to mu je {teta pri~injena, a nakon obustavljanja krivi~nog postupka, u smislu ~lana

  1. ZOO, u roku od 3 mjeseca od dana pravosna`nosti rje{enja pa stoga pravo na naknadu {tete nije ostvario zbog svog propu{tanja, a ne nezakonitim i nepravilnim ra- dom sudije osnovnog suda.
(Vs BiH, P`. 596/88, od 16. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 115)

5. Ste~ajni upravnik je neposredno odgovoran za {tetu koju pri~ini u~esniku u ste~ajnom postupku namjerno ili krajnjom nepa`njom.

(Vs RCG, Rev. 367/97, od 20. 12. 1999. – Bilten Vs RCG 1999 – 61)

6. Za {tetu od pogona vlaka koja je nastala namjerno ili krajnjom nepanjom eljezni~ko poduze}e odgovara po op}im propisima ZOO.

(Vs RH, Rev. 1520/91, od 19. 3. 1992. - Izbor odluka 1994 – 194)

7. Sa krajnjom nepanjom postupa voza~ automobila kada neprilago|enom brzinom od 70km/h po vlanom i klizavom putu djelimi~no i mjestimi~no prekrive- nom blatom, uz to jo{ u zavoju, izazove direktan sudar na lijevoj traci kolovoza gle- dano u pravcu njegovog smjera kretanja.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 24)

8. Sa krajnjom nepa`njom postupa i voza~ kada prevelikom brzinom u|e u nepregledan o{tri zavoj i vozilo stoga pre|e na drugu stranu ceste.

(Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 3/2001., str. 24)

9. Kada proizvo|a~ proizvodi robu za tri{te, {to podrazumjeva da stupa u obligacione odnose, njegova odgovornost je poja~ana jer se mora pona{ati sa pa- njom dobrog doma}ina. Pove}ana odgovornost proizvo|a~a proizilazi iz ~l. 18. ZOO, a njegova odgovornost se cijeni po odredbi ~l. 158. ZOO.

(Vs S, broj Prev. 368/96. - Bilten 1/1998)

10. Zubar koji ima privatnu ordinaciju, koji je prilikom va|enja zuba povrije- dio pacijenta (prijelom donje vilice) odgovara za {tetu nastalu povredom ugovorne obveze, a ne na temelju izvanugovorne odgovornosti za {tetu.

Iz obrazloenja: "U ovom sporu radi se o zahtjevu za naknadu {tete koja je nastala tuitelju 29. V.1 985.g. kada mu je tuenik - zubar koji vodi privatnu zubnu ordinaciju prilikom va|enja zu- ba (lijeve donje {estice) nanio povredu u obliku prijeloma donje vilice s lijeve strane. Ni- estupanjski sudovi ocjenjuju neosnovanim tubeni zahtjev tuitelja primjenom odredbi ~l.

  1. i 158. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), u daljnjem tek- stu: ZOO), te nakon utvr|enja: da je ~esta mogu}nost povrede - loma vilice kod va|enja polugom zaostalih korijena donjih kutnjaka, da tuenik neposredno nakon va|enja zuba, tj. korijena, osobnim vizualnim pregledom nije mogao utvrditi postojanje ove povrede - loma vilice i da je tuenik izabrao najjednostavniji i najbezbolniji na~in lije~enja, ocjenjuju da je tuenik postupao savjesno i po pravilima struke. Niestupanjski sudovi pogre{no ocjenjuju da u ovoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni odredbe ~l. 154. i 158. ZOO, jer se u ovom slu~aju ne radi o naknadi {tete kao posljedici izvanugovorne odgovornosti ve} o odgovor- nosti za naknadu {tete nastale prilikom ispunjenja ugovorne obveze. Naime, tuitelj je kao naru~ilac djela (va|enja korijena zuba) naru~io kod tuenika kao zubara koji ima privatnu zubnu ordinaciju, kao od izvo|a~a djela, da mu obavi odre|en posao - izvadi korijen zuba (lijeve donje {estice), {to je tuenik kao zubar i izvr{io u ispunjenju ugovorom preuzete ob- veze. Dakle, radi se o ugovornom odnosu stranaka iz ugovora o djelu (~l. 600. ZOO). Tu- itelj trai naknadu {tete jer mu je kod va|enja korijena zuba nastala povreda u obliku lo- ma vilice, dakle, isti~e da izvo|a~ nije izvr{io djelo kako je ugovoreno i po pravilima po- sla, {to je bio duan u~initi prema odredbi ~l. 607. st. 1. ZOO. Tuenik kao dunik mo`e se u takvom slu~aju osloboditi od odgovornosti za {tetu pod pretpostavkama iz odredbe ~l.
  2. ZOO, tj. da dokae da prilikom va|enja korijena zuba nije mogao sprije~iti, otkloniti ili izbje}i lom vilice kod tuitelja. Iz dosada utvr|enog ~injeni~nog stanja nije mogu}e oci- jeniti je li tuenik prilikom va|enja korijena zuba tuitelja mogao sprije~iti, otkloniti ili iz- bje}i nastajanje povrede ili nije. Naime, sam izbor metode va|enja korijena zuba u konkre- tnom slu~aju, koji sud utvr|uje kao najjednostavniji i najbezbolniji na~in lije~enja, jo{ uvi- jek ne zna~i da je izabran takav postupak va|enja zuba, nastupanje takve posljedice sma- njuje na najmanju mogu}u mjeru ili ~ak isklju~uje mogu}nost nastanka takve povrede."

(Vs RH, Rev. 2156/91 od 8. 1. 1992. i Rev. 1483/91 od 24. 10. 1991. – Izbor odluka 1993 – 35/74)

Neodgovorna lica

^lan 159.

(1) Lice koje usljed du{evne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasu|ivanje, ne odgovara za {tetu koju drugo- me prouzrokuje.

(2) Ko drugom prouzrokuje {tetu u stanju prolazne nesposobnosti za ra- su|ivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako doka`e da nije svojom krivicom do- spio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tu|om krivicom, za {tetu }e odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo.

Odgovornost maloljetnika

^lan 160.

(1) Maloljetnik do navr{ene sedme godine ne odgovara za {tetu koju prouzrokuje.

(2) Maloljetnik od navr{ene sedme do navr{ene ~etrnaeste godine ne od- govara za {tetu, osim ako se doka`e da je pri prouzrokovanju {tete bio sposoban za rasu|ivanje.

(3) Maloljetnik sa navr{enih ~etrnaest godina odgovara prema op{tim pravilima o odgovornosti za {tetu.

________

1. Deliktno sposoban maloljetnik (star preko 14 godina), koji se i pored uobi- ~ajenog na~ina upozorenja na postoje}u opasnost, kakav je bio dovoljan za ~ovjeka prosje~nih sposobnosti, izloio toj opasnosti (u{ao u zabranjeni prostor vojnog poli- gona za vrijeme izvo|enja vojnih vjebi artiljerijskog ga|anja) i na taj na~in pretrpio {tetu zadobiv{i tjelesne povrede, ne mo`e zahtjevati ni djelimi~nu naknadu {tete od preduzima~a ove opasne djelatnosti.

(Vs BiH, Rev. 284/84, od 21. 6. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 22)

2. Maloljetnik s navr{enih ~etrnaest godina `ivota odgovara za {tetu koju je prouzro~io.

(Vs H, Rev. 211/83, od 25. 5. 1983. – Psp 23 – 90)

Nuna odbrana, stanje nude, otklanjanje {tete od drugog

^lan 161.

(1) Ko u nunoj odbrani prouzrokuje {tetu napada~u nije duan nakna- diti je, osim u slu~aju prekora~enja nu`ne odbrane.

(2) Kad neko prouzrokuje {tetu u stanju nude, o{te}enik moe zahtije- vati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti {tete, ili od lica od ko- jih je {teta otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne vi{e od koristi koju su imala od toga.

(3) Ko pretrpi {tetu otklanjaju}i od drugog opasnost {tete, ima pravo za- htijevati od njega naknadu one {tete kojoj se razumno izlo`io.

________

1. Da bi postojalo stanje nude potrebno je da se prouzrokovanje opasnosti od {tete ne moe pripisati u krivicu onoga koji je {tetnu radnju preduzeo u takvom sta- nju

(Vs RCG, Rev. br. 354/95. – Gp, broj 2, 3 i 4/99)

2. O{te}enik kojemu je u ga{enju poara u zgradi o{te}ena imovina moe za- htijevati naknadu od op}ine koja je nositelj prava kori{tenja zgrade, kao i od osobe od koje je uklonjena {teta, ali ne u iznosu ve}em od koristi {to ju je op}ina imala.

(Vs H, Rev. 629/90, od 20. 12. 1990. – Psp 53 – 18)

2. Lice koje postupa u granicama nu`ne odbrane ne odgovara ni za {tetu prouzrokovanu tre}im licima smr}u napada~a.

lz obrazlonja: Prema ~injeni~nim utvr|enjima iz niestepenih presuda tueni je ubio mua i oca tuilaca, postupaju}i u nunoj odbrani.

Polaze}i od pogre{ne interpretacije odredbe ~lana 161. stav 1. Zakona o obli- gacionim odnosima koju niestepeni sudovi shvataju tako da taj zakonski propis nije rije{io pitanje odgovornosti za {tetu prouzrokovanu u nunoj odbrani prema tre}im licima, nego samo prema napada~u, ti sudovi su zaklju~ili da je tueni prouzrokovao {tetu koju tuioci trpe zbog smrti prednika.

Me|utim, citiranom odredbom iz ~lana 161. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima na isti na~in kao i prema samom napada~u ima se rije{iti i pitanje odgovor- nosti za {tetu koju trpe srodnici zbog njegove smrti, jer je upravo napada~eva smrt, koju je sam skrivio, uzrok nastanku takve {tete, zbog ~ega {tetnik, kada je u pitanju njegova odgovornost za {tetu prouzrokovanu tre}im licima mo`e isticati sve one pri- govore koje bi morao uspje{no isticati i prema samom napada~u.

(Vs BiH, Rev. 381/85, od 25. 10. 1985. – Bilten Vs BiH 4/85 - 19)

Dozvoljena samopomo}

^lan 162.

(1) Ko u slu~aju dozvoljene samopomo}i prouzrokuje {tetu licu koje je izazvalo potrebu samopomo}i, nije du`an naknaditi je.

(2) Pod dozvoljenom samopomo}i podrazumijeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva za{tita nu- `na i ako na~in otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

Pristanak o{te}enika

^lan 163.

(1) Ko na svoju {tetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne mo- `e od njega zahtijevati naknadu {tete prouzrokovane tom radnjom.

(2) Ni{tava je izjava o{te}enika kojom je pristao da mu se u~ini {teta ra- dnjom koja je zakonom zabranjena.

________

1. Zdravstvena organizacija odgovara po principu objektivne odgovornosti za {tete koje pretrpi pacijent usljed neispravnosti medicinskih instrumenata, pa i kada je ta neispravnost posljedica konstruktivne gre{ke.

Iz obrazlo`enja citiramo:
“..Odgovornost tu`enog ne mo`e se otkloniti ni pozivom na odredbu ~lana
  1. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Pozivom na tu odredbu otklanja se od- govornost zdravstvene organizacije udru`enog rada za uobi~ajene rizike koje donosi neophodna medicinska intervencija, preduzeta u cilju lije~enja o{te}enog, izvedena stru~no i sa ispravnim instrumentima. Zdravstvena organizacija, me|utim, odgovara za {tetne posljedice koje nastanu zbog neispravnosti medicinskog pribora (usljed ne- adekvatne izrade ili istro{enosti (upotrebljenog prilikom medicinske intervencije, po principu uzro~nosti i onda kada radnici zdravstvene organizacije nisu bili svjesni ove neispravnosti”.
(Vs BiH Rev. 102/85, od 11. 6. 1985. – Bilten Vs BiH 3/85 - 16)

2. Davanjem suglasnosti susjedu za izgradnju zida i pomaganjem kod njegove izgradnje nije o{te}enik pristao na nastanak {tete (vla`enje u dijelu prostorija ku}e) kad je utvr|eno da je uzrok {tete nestru~na izgradnja navedenoga zida.

Iz obrazloenja: "Predmet ovoga spora jest zahtjev tuitelja da mu revident nadoknadi {tetu u dosu|enom iznosu koju on trpi zbog uklanjanja nastale vlage u njegovoj ku}i, a koju je prouzrokovao revident izgradnjom betonskoga zida u visini prve etae na udalje- nosti svega 50 do 70 cm od njegove (tuiteljeve) ku}e i time stvorio kanal izme|u zi- da i te ku}e tako da se skuplja vlaga u prizemlju ku}e. Revident neosnovano ospora- va pravilnost zaklju~ka niestupanjskih sudova da iz utvr|enja proizlazi njegova od- govornost za predmetnu {tetu. Naime, revident neosnovano ponavlja tvrdnje da ne postoji njegova odgovornost za utuenu {tetu kada navodi da je tuitelj pristankom na izgradnju navedenoga zida pristao i na {tetu koju eventualno trpi i da u postupku nije valjano utvr|eno od kuda potje~e izvor {tete, je li uzrok {tete zid koji je izgradio, {to on i dalje osporava, ili po tuitelju nekvalitetno izgra|ena ku}a i bez gra|evinske dozvole, a {to revident smatra uzrokom {tete. Te su tvrdnje suprotne utvr|enjima su- dova. Iz utvr|enja sudova ne proizlazi da je tuitelj davanjem suglasnosti revidentu za izgradnju predmetnog zida i pomaganjem kod izgradnje zida pristao na nastanak predmetne {tete u smislu tada vae}e odredbe ~lanka 163. stavak 1. Zakona o obve- znim odnosiam ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOO), kako to pogre{no sma- tra revident, dok iz tih utvr|enja, a posebno nalaza, mi{ljenja i iskaza sudskoga vje- {taka gra|evinske struke proizlazi da je uzrok predmetne {tete vlaenje u dijelu pros- torija ku}e tuitelja upravo u nestru~noj izgradnji navedenoga zida od strane reviden- ta (visina, blizina i na~in izvedbe zida) i da je tu`itelj pretrpio {tetu u dosu|enom iznosu."

(Vs RH, Rev. 2236/91. od 16. 1. 1992. – Izbor odluka 1993 – 92/116) Davanje suglasnosti susjedu za izgradnju zida i pomaganjem pri njegovoj iz- gradnji nije o{te}enik pristao na nastanak {tete (vla`enje u dijelu prostorija ku}e) kad je utvr|eno da je uzrok {tete nestru~na izgradnja navedenog zida.

(Vs RH, Rev. 2236/91 od 16. 1. 1992. - Izbor odluka 1993 – 116)

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Du{evno bolesni i zaostali u umnom razvoju

^lan 164.

(1) Za {tetu koju prouzrokuje lice koje usljed du{evne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasu|ivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona, ili odluke nadlenog organa, ili ugovora, duan da vodi nadzor nad njim.

(2) On se moe osloboditi odgovornosti ako dokae da je vr{io nadzor na koji je obavezan ili da bi {teta nastala i pri bri`ljivom vr{enju nadzora.

________

1. Za {tetu koju pretrpe mentalno zaostala lica zbog nepotpunog nadzora od- govara specijalizovana ustanova u kojoj su bila smje{tena.

Iz obrazlo`enja:
Tu`ilac se nalazio u specijalnom zavodu za mentalno retardiranu djecu.

Neposredno pred {tetni doga|aj bio je privremeno smje{ten u porodicu od ko- je je sam dolazio u {kolu, pa se jednog dana sam uputio ku}i iz S. u L. Propustiv{i da na vrijeme iza|e iz voza u D. i presjedne u voz za L., prilikom izlaska voza iz `elje- zni~ke stanice isko~io je iz voza i tom prilikom se povrijedio, zbog ~ega u ovome sporu zahtjeva naknadu {tete.

U izloenoj situaciji tueni zavod je kao specijalizirana ustanova kojoj je tui- lac bio povjeren, bio duan da nad tuiocem vr{i potpuni nadzor. Ovakva obaveza tu- enog proizilazi ne samo iz prirode njegove djelatnosti, ve} to slijedi i iz njegovog statuta u kojem stoji da zavod vr{i "vaspitanje i obrazovanje lako mentalno retardira- ne djece, domski smje{taj i opskrbu djece u domu: smje{taj djece u druge porodice" (~lan 9) i "kontroli{e vaspitanje takve djece smje{tene u druge porodice" (~lan 13). Prema tome tueni nije smio dozvoliti da tuilac sam i bez ikakvog nadzora ili pra- tnje krene vozom za L.

Odgovornost tu`enog za {tetu zasniva se na analognoj primjeni odredbe ~lana
  1. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima niestepenih presuda proizilazi da je izostao nadzor tuenoga nad tui- ocem, pa tu`eni odgovara za {tetu i po odredbi iz ~lana 170. stav 1. Zakona o obliga- cionim odnosima.
(Vs BiH, Rev. 528/88. od 30. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 37)

2. Roditelj i bra}a osobe, koja je {tetu po~inila u stanju nesposobnosti za rasu- |ivanje (radnja du{evno bolesne osobe), odgovorni su za {tetu samo pod pretpostav- kama iz odredbe ~lanka 164. ZOO. Stoga ne odgovaraju ako nad {tetnikom nije pro- dueno roditeljsko pravo, niti su mu bili postavljeni za staratelja, a niti su po ugovoru nad {tetnikom bili duni vr{iti nadzor.

Iz obrazloenja: "Sud drugog stupnja je pravilno potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je odbijen tuitelj s tubenim zahtjevom da mu tueni plate solidarno iz osnove na- knade {tete utueni iznos sa sporednim potraivanjima, jer je utvr|eno da je spornu {tetu po~inio sin, odnosno brat tuenih kao du{evno bolesna osoba kad se polio ben- zinom i zapalio u gostionici tuitelja i kada je do{lo do po`ara u kojem je, izme|u os-

talog, o{te}en stambeni dio zgrade tuitelja i za taj je dio zgrade tuitelj traio nakna- du {tete u ovom sporu. Utvr|eno je da je sada pok. {tetnik bolovao od du{evne boles- ti depresije, lije~io se ambulantno zbog gubitka interesa zaivot i samoubila~kih ide- ja, a zatim je lije~en u dva navrata prije {tetnog doga|aja u bolnici na odjelu za du{e- vne bolesti, ali bez uspjeha. Njegov motiv za samoubojstvo, prema mi{ljenju lije~ni- ka vje{taka, izvirao je iz njegovoga bolesnog stanja i radnja koju je poduzeo radi iz- vr{enja samoubojstva rezultat je toga bolesnog stanja. Pravilno je stajali{te sudova nieg stupnja da u ovom slu~aju {tetnik ne odgovara za po~injenu {tetu prema odre- dbi iz ~lanka 159. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je sporna {teta isklju~ivo posljedica radnje du{evno bolesne osobe koja je zbog bolesti nespo- sobna za rasu|ivanje (dok bolest traje), na ovaj se slu~aj, protivno navodima revizije, ne moe primijeniti odredba iz drugog stavka citiranog ~lanka, prema kojoj bi za {te- tu zbog prolazne nesposobnosti za rasu|ivanje pod odre|enim okolnostima odgova- rao {tetnik, odnosno poslije njegove smrti, njegovi nasljednici (tueni) do visine na- slije|ene imovine. Pravilno je stajali{te sudova da tueni nisu odgovorni za spornu {tetu prema odredbi iz ~lanka 164. Zakona o obveznim odnosima, jer nad {tetnikom nije produeno roditeljsko pravo (zakonska odgovornost roditelja za {tetu koju prou- zrokuje njihovo du{evno bolesno dijete), niti su bili postavljeni za staratelje {tetniku, i nisu po ugovoru bili duni vr{iti nadzor nad {tetnikom, a samo bi pod jednom od navedenih pretpostavki mogli odgovarati za spornu {tetu. Okolnost da je {tetnik bio u redovnom radnom odnosu i da je navodno i kriti~noga dana odradio svoju smjenu u @TP V., @eljezni~ka stanica S. ne dovodi u pitanje istinitost utvr|enja suda da je {te- tnik bio du{evno bolesna osoba i zbog tih okolnosti nije bilo potrebno provoditi dalj- nje vje{ta~enje o njegovom zdravstvenom stanju u vrijeme {tetnog doga|aja, kako to pogre{no smatra revident."

(Vs RH, Rev. 2909/90 od 4. 4. 1991. – Izbor odluka 1993 – 93/116)

Odgovornost roditelja

^lan 165.

(1) Roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje drugom njihovo dije- te do navr{ene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu.

(2) Oni se osloba|aju odgovornosti ako postoje razlozi za isklju~enje od- govornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.

(3) Oni ne odgovaraju ako je {teta nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za {tetu.

(4) Roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje drugom njihovo ma- loljetno dijete koje je navr{ilo sedam godina, osim ako doka`u da je {teta nasta- la bez njihove krivice.

________

1. Roditelji koji su pristali da njihovo malodobno dijete upravlja traktorom, odgovaraju za {tetu prouzrokovanu u saobra}aju njegovom krivicom.

Iz obrazloenja: Tuioci su petrpjeli {tetu usljed pogibije sina i brata do koje je do{lo u sao- bra}aju. Poginuli se vozio na desnom blatobranu traktora, a traktorom je upravljao mldb. sin tuenih koj je neoprezno vozio usljed ~ega je do{lo do prevrtanja traktora i pogibije sina i brata tuilaca.

Po Zakonu o obligacionim odnosima ( ~lan 165. stav 4) roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje njihovo malodobno dijete, starije od sedam godina, osim u slu~aju ako dokau da je {teta nastala bez njihove krivice (presumirana odgovornost). Okolnost {to su se tueni saglasili da traktorom upravlja njihovo malodobno dijete

povla~i za sobom njihovu odgovornost kada je utvr|eno da je {teta nastupila propus- tima voza~a koji nisu mogli biti neo~ekivani za tuene. Uostalom tueni su duni da naknade {tetu i po principu objektivne odgovornosti jer njihova odgovornost nije is- klju~ena ( stav 2. ~lana 177.ZOO ). [teta nije nastupila isklju~ivom krivicom poginu- loga, pona{anjem koje tueni odnosno njihov sin nisu mogli predvidjeti, odnosno sprije~iti. Njihov sin je pristao da vozi poginuloga na blatobranu traktora.

(Vs BiH, Rev. 492/90, od 20. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 - 54)

2. Roditelj odgovara za {tetu koju je prouzrokovalo njegovo maloljetno dijete starije od sedam godina ako ne doka`e da je {teta nastala bez njegove krivice (presu- mirana krivica).

Iz obrazloenja: Utvr|eno je da je drugotueni, stariji maloljetnik (sin prvotuenog), pravo- snanom presudom u krivi~nom postupku ogla{en krivim zbog krivi~nog djela ubis- tva iz ~lana 36. stav 2. ta~ka 6. KZ SRBiH jer je Ii{io ivota k}erku, odnosno sestru tuilaca.

Prvotu`eni, otac {tetnika, nije opovrgao svoju krivicu koja se presumira, pa je zbog toga solidarno obavezan da naknadi prouzrokovanu {tetu.

“(Vs BiH, Rev. 390/89, od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 54)

3. Ako dunost nadzora nad maloljetnom osobom ne lei na roditeljima, ve} na nekoj drugoj osobi (primjerice na {koli ili skrbniku), o{te}enik ima pravo zahtije- vati naknadu od roditelja kad je {teta nastala zbog lo{eg odgoja maloljetnika, r|avih primjera ili poro~nih navika koje su mu roditelji dali ili se i ina~e {teta mo`e upisati u krivnju roditeljima.

Iz obrazloenja navodi,o: “U takvoj situaciji o{te}enik moe birati ho}e li naknadu zahtijevati od osobe koja je bila duna nadzirati maloljetnika (~l. 167. st. 1. ZOO) ili od roditelja ako je {teta posljedica lo{eg odgoja, r|avih primjera i poro~nih navika (~l. 168. st. 1. ZOO), a o{te}enik bi mogao zahtijevati istodobno naknadu i od roditelja i od osobe koja je bila duna nadzirati maloljetnika.“

(Vs H, Rev. 695/86, od 15. 7. 1986. – Psp 30 – 90)

4. Roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuje njihovo maloljetno dijete starije od sedam godina, ako ne doka`u da je {teta nastala bez njihove krivice.

Iz obrazlo`enja:

Prema utvr|enjima niestepenih sudova tuenikov sin, mla|i od 14 godina, bacanjem kamena na tuioca ovog je povredio. Tuilac je pred svojom ku}om sa~e- kao tuenikova sina i jo{ jedno lice, te bacao kamenice na njih, pa su mu ovi to uz- vratili; tom prilikom tuenikov sin je povredio tu`ioca.

Polaze}i od ovih utvr|enja niestepeni sudovi zaklju~uju da je tueni kao ro- ditelj {tetnika (dijete starije od 7 godina, a mla|e od 14 godina) odgovoran za {tetu koju je pretrpio tu`ilac usljed povre|ivanja i da se ta odgovornost zasniva na zane- marivanju nadzora nad djetetom u konkretnoj situaciji.

Niestepeni sudovi su pogre{no primijenili pravna pravila imovinskog prava o odgovornosti roditelja za {tetu koju u~ine njihova djeca starija od 7 godina, a mla|a od 14 godinaivota (sada ~lan 165. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima). Prema ovim pravilima roditelji odgovaraju za {tetu koju prouzrokuju njihova djeca ovog uzrasta, osim ako doka`u da je {teta nastala bez njihove krivice. Odgovornost rodite- lja se u ovakvim slu~ajevima pretpostavlja, a roditelji mogu dokazivati da nisu krivi, ako su preduzeli adekvatne mjere odgoja i nadzora nad djetetom, pri ~emu se podra-

zumijeva i duna mjera roditeljske panje u svakoj konkretnoj situaciji. Ovo ne po- drazumjeva da roditelj prati i nadzire dijete u svim `ivotnim situacijama.

(Vs BiH, Rev. 490/88, od 18. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 38)

5. Kad vi{e lica zajedno prouzrokuju {tetu, o{te}eni moe traiti naknadu i sa- mo od jednog {tetnika, odnosno od lica koje odgovara za njegove {tetne radnje.

Iz obrazloenja: U postupku koji je prethodio dono{enju pobijene presude, utvr|eno je da je mldb. sin tuenog sa jo{ dvoje mldb. djece zapalio sijeno tu`ioca.

Drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo (~lan 165. stav 4. u vezi sa ~lanom 206. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima) kada je prvostepenu presudu preina~io i tuenog obavezao da tuitelju naknadi preostale 2/3 pretrpljene {tete u skladu sa postavljenim zahtjevom, jer za {tetu koju je vi{e lica prouzrokovalo zajedno, svi u~esnici odgovaraju solidarno. Stoga o{te}enom - tuiocu, pripada pravo da trai naknadu i samo od jednog solidarnog dunika, a solidarnom duniku, koji is- plati vi{e nego {to iznosi njegov udio u prouzrokovanju {tete, pripada pravo da u po- sebnoj parnici trai od ostalih dunika da mu naknade ono {to je platio za njih (~lan

  1. Zakona o obligacionim odnosima).
(Vs BiH, Rev. 574/88, od 18. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 48.

6. Roditelji zbog propu{tenog nadzora odgovaraju za {tetu koju po~ini njiho- vo du{evno bolesno dijete, starije od sedam godina, za vrijeme dok se nalazilo kod roditelja, iako je ina~e smje{teno u drugoj obitelji.

(Vs H, Rev. 949/90, od 6. 9. 1990. – Psp 51 – 112)

7. Vlasnik pi{tolja odgovara za {tetu koju je prouzrokovalo njegovo malodo- bno dijete upotrebom pi{tolja koji je stajao na pristupa~nom mjestu.

Iz obrazloenja: Utvr|eno je da je malodobni sin tuenoga li{io ivota k}erku i sestru tuilaca iz pi{tolja tu`enog koji je stajao u ladici zamrziva~a u stanu, dakle, na pristupa~nom mjestu.

Pi{tolj je sa stanovi{ta gra|anskog prava opasna stvar (~lan 173. Zakona o obligacionim odnosima), a za {tetu koja nastaje upotrebom opasne stvari odgovara njen vlasnik (~lan 174. stav 1. ZOO). Odgovornost vlasnika je isklju~ena ako dokae da mu je opasna stvar oduzeta na protupravan na~in (~lan 175. ZOO). U ovom slu~a- ju {tetnik - ~lan porodi~nog doma}instva postupio je na protupravan na~in, ali budu}i da je malodoban, za {tetnu radnju odgovara tueni (~lan 165. stav 4. ZOO), utoliko prije {to je pi{tolj drao na mjestu koje je bilo pristupa~no svim ~lanovima doma}in- stva (~lan 175. ZOO). Tueni se ne mo`e pozivati ni na to da {tetu nije mogao sprije- ~iti jer se ne radi o uzroku koji ima karakteristike vi{e sile (~lan 177. stav 1. ZOO).

(Vs BiH, Rev. 390/89, od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 – 55)

8. Roditelji (vi{e njih) koji solidarno odgovaraju za {tetu {to su je po~inila njihova maloljetna djeca nemaju polo`aj jedinstvenih suparni~ara u parnici za nakna- du {tete.

(Vs H, Rev. 1323/86, od 16. 10. 1986. – Psp 33 - 150)

Solidarna odgovornost

^lan 166.

Ako pored roditelja odgovara za {tetu i dijete, njihova je odgovornost so- lidarna.

Odgovornost drugog lica za maloljetnika

^lan 167.

(1) Za {tetu koju drugom prouzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, {kole ili druge ustanove, odgovara staratelj, {kola, odnosno druga us- tanova, osim ako dokau da su nadzor vr{ili na na~in na koji su obavezni, ili da bi {teta nastala i pri briljivom vr{enju nadzora.

(2) Ako za {tetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.

________

1. [kola odgovara za {tetu koju je pretrpio u~enik usljed tjelesne povrede na ~asu fizi~kog vaspitanja, ako je povrije|en zbog propusta nastavnika.

Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su utvrdili da je odjeljenje u kojem je tuitelj bio u~enik dana 13. 3. 1979. godine imalo dva ~asa fizi~kog vaspitanja, da je grupa u~enika u kojoj je bio i tuitelj, za vrijeme trajanja ~asa od strane nastavnika fizi~kog vaspita- nja, zbog nedostatka prostora u fiskulturnoj sali, upu}ena na igrali{te "Partizan" gdje je trebao biti odran zadnji ~as, da na ovom zadnjem ~asu nije bio prisutan nastavnik fizi~kog vaspitanja i da je za vrijeme trajanja ovog ~asa tuitelj samoinicijativno izvodio vje`be na "gol{tangi" kojom prilikom je pao i zadobio te{ku povredu ki~me.

Polaze}i od ovakvog ~injeni~nog stanja, niestepeni sudovi su pravilno primi- jenili odredbu ~lana 170. stav 1. i 171. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima, kada su ocijenili da je drugotuena odgovorna za {tetu. U smislu odredbi Zakona o fizi- ~koj kulturi ("Slubeni list SRBiH", broj 3/77) i Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ("Slubeni list SRBiH", br. 16/78 i 23/79), koji su bili na snazi u momentu prouzrokovanja {tete, vaspitno-obrazovne organizacije, me|u kojima i osnovne {ko- le, obavljaju i organizuju izvo|enje propisanih vidova nastavne djelatnosti iz oblasti fizi~ke kulture. Prema odredbi ~lanova 48. i 150. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, nastavnici imaju obavezu da organizuju i rukovode nastavom.

U konkretnom slu~aju propu{tanjem da prisustvuje ~asu fizi~kog vaspitanja i rukovodi nastavnom djelatno{}u iz ove oblasti, nastavnik fizi~kog vaspitanja drugo- tuene postupio je protivno navedenim zakonskim odredbama, a posljedica ovog nje- govog propusta je samoinicijativno i van nastavnog programa izvo|enje vjebi na "gol{tangi" od strane tada mldb. tu`itelja koji je usljed toga pretrpio te{ku tjelesnu povredu.

(Vs BiH, Rev. 242/88, od 16. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 68)

2. Za {tetu koju je u~enica pretrpjela na satu tjelesnog odgoja postoji odgo- vornost osiguratelja po osnovi osiguranja {kole od odgovornosti za njezinu djela- tnost.

Iz obrazlo`enja:

"U postupku je utvr|eno da je 8. prosinca 1993. mlt. tuiteljica u dobi od 13 godina tjelesno povrije|ena kao u~enica Osnovne {kole "Z" na satu tjelesnog odgoja od naleta druge u}enice iste {kole i pada od tog naleta, te da je tuenica (osiguratelj) odgovorna za nadoknadu {tete koju je tu`iteljica pretrpjela uslijed ovog {tetnog doga- |aja po osnovu osiguranja iste {kole od odgovornosti iz njene djelatnosti."

Napomena: Vidjeti ~lanak 940. do 941. Zakona o obveznim odnosima.
(Vs RH, Rev 2200/95, od 8. 9. 1998. – Izbor odluka 2/1998 – 39/72)

3. ^injenica da je maloljetni {tetnik {ti}enik odgojne ustanove zatvorenog ti- pa ne osloba|a tu ustanovu obveze obavljanja nadzora nad maloljetnikom na putu do {kole.

(Vs H, Rev. 1342/89, od 6. 12. 1989. – Psp 47 – 84)

4. Deliktno sposoban maloljetnik (star preko 14 godina), koji se i pored uobi- ~ajenog na~ina upozorenja na postoje}u opasnost, kakav je bio dovoljan za ~ovjeka prosje~nih sposobnosti, izloio toj opasnosti (u{ao u zabranjeni prostor vojnog poli- gona za vrijeme izvo|enja vojnih vjebi artiljerijskog ga|anja) i na taj na~in pretrpio {tetu zadobiv{i tjelesne povrede, ne mo`e zahtjevati ni djelimi~nu naknadu {tete od preduzima~a ove opasne djelatnosti.

(Vs BiH, Rev. 284/84, od 21. 6. 1984. – Bilten Vs BiH 4/84 - 22)

5. Onaj tko odgovara za drugoga odgovara u slu~aju podijeljene odgovornosti za {tetni doga|aj samo za onaj dio {tete koju uzrokuje taj drugi za koga on odgovara.

(Vs H, Rev. 1916/84 od 31. 7. 1985. – Psp 32 - 86)

Posebna odgovornost roditelja

^lan 168.

(1) Ako dunost nadzora nad maloljetnim licem ne lei na roditeljima, ve} na nekom drugom licu, o{te}enik ima pravo da zahtijeva naknadu od rodi- telja, kad je {teta nastala usljed lo{eg vaspitanja maloljetnika, r|avih primjera ili poro~nih navika koje su mu roditelji dali, ili se i ina~e {teta mo`e upisati u krivicu roditeljima.

(2) Lice na kome u ovom slu~aju lei dunost nadzora ima pravo tra`iti od roditelja da mu naknade ispla}eni iznos ako je ono isplatilo naknadu o{te}e- niku.

Odgovornost po osnovu pravi~nosti

^lan 169.

(1) U slu~aju {tete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne moe dobiti od lica koje je bilo duno da vodi nadzor nad njim, sud mo`e, kad to pravi~nost zahtijeva, a naro~ito s obzirom na materijalno sta- nje {tetnika i o{te}enika, osuditi {tetnika da naknadi {tetu, potpuno ili djelimi- ~no.

(2) Ako je {tetu prouzrokovao maloljetnik sposoban za rasu|ivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud mo`e, kad to pravi~nost zahtijeva, a naro~ito s obzirom na materijalno stanje roditelja i o{te}enika, obavezati roditelje da na- knade {tetu, potpuno ili djelimi~no, iako za nju nisu krivi.

________

1. [tetnika koji nije odgovoran za {tetu zbog nesposobnosti za rasu|ivanje sud moe osuditi na naknadu {tete kad pravi~nost to zahtijeva i u situaciji kad ne pos- toji osoba koja je bila duna voditi nadzor nad {tetnikom.

Iz obrazloenja: "Ne postoji pravna mogu}nost za primjenu ~l. 164. st. 1. ZOO. Ovo zato {to prema navedenoj odredbi, a po na~elu odgovornosti za drugog, za {tetu koju uzroku- je osoba koja zbog du{evne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razlo- ga nije sposobna za rasu|ivanje, odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadlenog organa ili ugovora duan voditi nadzor nad njom. U ovoj pravnoj stvari nije utvr|eno da bi tuenici bili du`ni voditi nadzor nad {tetnikom temeljem preuzete

obveze prilikom pu{tanja {tetnika s lije~enja, a prije {tetnog doga|aja, pa kako nije dokazano da bi takva obveza tuenika postojala, nema ni pretpostavki za primjenu navedene odredbe. Me|utim, revident osnovano tvrdi da nii sudovi nisu za postoja- nje odgovornosti {tetnika utvrdili jesu li se ispunili uvjeti propisani odredbom ~l.

  1. spomenutog zakona. Navedenom odredbom je propisano: 1. U slu~aju {tete {to ju je uzrokovala osoba koja za nju nije odgovorna, a naknada se ne moe dobiti od osobe koja je bila duna voditi nadzor nad njom, sud moe, kada to pravi~nost zahti- jeva, a naro~ito s obzirom na materijalno stanje {tetnika i o{te}enika, osuditi {tetnika da naknadi {tetu, potpuno ili djelomi~no. Primjeni ove odredbe, po ocjeni ovoga su- da, ima mjesta kako u situaciji kada se naknada ne moe dobiti od osobe koja bi bila du`na voditi nadzor nad {tetnikom koji je uzrokovao {tetu za koju nije odgovoran ta- ko i u situaciji kada takva osoba ne postoji."
(Vs RH, Rev 740/93 od 25. 1. 1995. – Izbor odluka 1/1997 – 13/55)

Odsjek 4.

ODGOVORNOST PREDUZE]A^2 I DRUGIH PRAVNIH LICA

PREMA TRE]EM

Odgovornost preduze}a

^lan 170.

(1) Za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em licu preduze}e u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako doka`e da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

(2) O{te}enik ima pravo zahtijevati naknadu {tete i neposredno od radni- ka ako je {tetu prouzrokovao namjerno.

(3) Odredbom stava 1. ovog ~lana ne dira se u pravila o odgovornosti za {tetu koja poti~e od opasne stvari ili opasne djelatnosti.


Nspomena (FBiH): Ovaj ~lan je izmijenjen na osnovu ~lan 18. ZPZOO (“Slu`beni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

Ovo je sada va`e}i tekst ~lana 170. ZOO.

Napomena RS): ^lanom 25. ZIDZOO, propisano je: U naslovu ~lana 170. rije~i: “organizacija udru`enog rada” zamjenjuju se rije- ~ju: “preduze}a”.

U ~lanu 170. stav 1. rije~i: “organizacija udru`enog rada u kojoj” zamjenjuju se rije~ima: “preduze}e u kome”, a rije~: “radnik” – rije~ju: “zaposleni”.

________

1. Poduze}e odgovara za {tetu koju radnik uzrokuje tre}oj osobi na radu ili u svezi s radom prema specijalnoj odredbi ~l. 170. st. 1. ZOO, a ne temeljem op}e odredbe o odgovornosti za {tetu iz ~l. 154. st. 1. ZOO.

(^2) Odredbom ~lana 17. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Slubeni list R BiH”, broj 2/92), u naslovu Glave II, Odsjeka 2, Odjeljka 4. u naslovu i podnaslovu rije~i: “organizacija udruenog rada”, zamijenjene su rije~ima “preduze}a”

Iz obrazlo`enja:

"Sud prvog stupnja nalazi da postoji odgovornost tuenika za naknadu {tete tuitelju temeljem ~l. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje: ZOO), jer da je i o{te}enik (tuitelj) pridonio nastanku {tete u omjeru koji iznosi 25% te za taj dio umanjuje naknadu {tete tuitelju. Isti sud ocjenjuje da tuenikovi prigovori da bi i drugi sudionici u lancu isplata trebali odgovarati, pravno su neodlu~ni jer da drugi sudionici nisu stranke u postupku. Sud drugog stupnja na temelju istih ~injeni~nih utvr|enja nalazi da nema uzro~ne veze izme|u radnje tue- nika i nastale {tete zbog pogre{nog tere}enja tuiteljeva ra~una, jer je tuenik zatra- io isplatu od SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske pogre{no nazna~iv{i broj tuiteljeva iro-ra~una, te da isplata po SDK prema tako ispunjenom nalogu za tere}enjeiro-ra~una nije mogla biti izvr{ena. Sud drugog stupnja, nadalje, nalazi da nema uvjeta za primjenu odredbe ~l. 210. ZOO jer tuenik nije stekao bez osnove sredstva tuitelja. Navedena primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stva- ri, po ocjeni ovoga revizijskog suda, pogre{na je. Ovo iz razloga {to se u konkretnoj pravnoj stvari radi o pogre{nom ispunjavanju naloga za tere}enje od strane tuenika te o realizaciji tako pogre{no ispunjenog naloga za tere}enje od strane radnika SDK. Dakle, po ocjeni ovoga suda postoji pravno relevantna uzro~na veza izme|u nastale {tete tuitelju skidanjem njegovih nov~anih sredstava sa iro-ra~una bez valjane osnove i pogre{nog postupanja i radnika tuenika i radnika SDK. U takvoj ~injeni- ~noj i pravnoj situaciji radi ocjene odgovornosti tuenika za nastalu {tetu tuitelju dolazi do primjene odredba ~l. 170. st. 1. u svezi sa ~l. 171. st. 1. ZOO. Naime, radi se o odgovornosti za {tetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje tre}oj oso- bi. Zbog navedenoga nema mjesta primjeni odredbe ~l. 154. st. 1. ZOO. Prema nave- denoj odredbi, za {tetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje tre}oj osobi odgovara pravna osoba u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja {tete, osim ako dokae da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Tuitelj je tijekom postupka dokazivao da je ispunjavanje naloga za tere}enje od strane radnika tuenika upravo takvo kakvo ima u vidu odredba ~l. 170. st. 1. ZOO pa kraj postoja- nja pravno relevantne uzro~ne veze izme|u takvog pona{anja radnika tuenika i nas- tale {tete, nisu prihvatljivi razlozi suda drugog stupnja kojima obrazlae svoj zaklju- ~ak o nepostojanju odgovornosti tuenika za {tetu tu`itelju."

(Vs RH, II Rev 48/93, od 8. 9. 1993. – Izbor odluka 1/1995 – 38/64)

2. Organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja imaju pravo na naknadu {tete zbog prijevremene isplate penzija usljed nesre}e na poslu u kojoj je povrije|en radnik preduze}a, ako se obaveza preduze}a – {tetnika mo`e zasnovati na propisima o odgovornosti po osnovu krivice ili zbog djelovanja opasne stvari odnosno rada u okolnostima koje stvaraju pove}anu opasnost.

Iz obrazlo`enja citiramo:

"Prvostepeni sud je pravilno na{ao i da je tueni odgovoran za {tetu. @alitelj ne osporava izri~ito kroz razlogealbe zaklju~ak prvostepenog suda da je do {tetnog doga|aja (obru{avanja krovine u rudarskoj jami), do{lo zbog nepreduzimanja mjera za{tite na radu, a u takvom slu~aju odgovornost tuenog se moe zasnovati na odre- dbama ~lana 170. ZOO, na koji se prvostepeni sud poziva. Ako bi se, me|utim, po- primilo i da se obru{avanje krovine koja se nije mogla poduprijeti, nije moglo izbje- }i, kako bi proizilazilo iz zapisnika o nesre}i na poslu, koji se nalazi u spisu, odgo- vornost tu`enog bi se mogla zasnovati na odredbama ~lana 174. u vezi sa ~lanom

  1. stav 2. ZOO, jer je do povrede osiguranika tuitelja do{lo zbog opasne djela- tnosti kojom se bavi tueni.

Napominje se da tu`eni duguje naknadu stvarno pretrpljene {tete u iznosu pri- jevremenih isplata iz sredstava invalidskog osiguranja, jer se na njega kao {tetnika ne mogu primjeniti odredbe ~lana 94. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i

lica (Slubeni list SFRJ", broj 17/90), vae}eg u vrijeme nastanka {tete u konkretnom slu~aju, po kome osiguravaju}a organizacija iz osnova obaveznog osiguranuja od auto - odgovornosti duguje organizacijama invalidskog i penzijskog osiguranja samo naknadu srazmjernog iznosa doprinosa za invalidsko i penzijsko osiguranje utvr|enu u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staa i godinaivota fi- zi~kog lica potrebnih za sticanje prava na starosnu penziju".

(Vs FBiH, P`. 313/98, od 15. 12. 1998. – Bilten Vs FBiH 1/99 - 41)

3. Lutrija BiH duna je naknaditi {tetu u visini izmaklog dobitka, ako usljed krajnje nepanje njenog radnika, kupon sportske prognoze u~esnika u igri nije na vri- jeme stigao u sjedi{te Lutrije (trezor).

Iz obrazloenja: Nesporno je da je tuitelj popunjeni kupon uz uplatu za u~e{}e u sportskoj prognozi, blagovremeno predao radnici tuene u Poslovnoj jedinici, da ova nije ku- pon blagovremeno dostavila u sjedi{te tuene u Sarajevu, da je protiv nje pokrenut postupak zbog krivi~nog djela zloupotrebe slubenog poloaja iz ~lana 296. stav 3. KZ SRBiH (prema njenim navodima kupon je neki igra~ koji je predao svoj kupon iza tuioca, odnio sa sobom). Isto tako nije sporno da bi tuiteljev dobitak iznosio 1.041.758 dinara.

Polaze}i od navedenog ~injeni~nog stanja niestepeni sudovi nisu povrijedili materijalno pravo kada su tubeni zahtjev usvojili. Uplatom iznosa za u~e{}e u igri sportske prognoze od strane tuioca i predajom kupona ovla{tenom radniku tuene, tuilac i tuena su stupili u ugovorni odnos, pa se i pravo tuioca na naknadu {tete prosu|uje primjenom odredaba Zakona o obligacionim odnosima, koji reguli{u pita- nje naknade {tete zbog povrede ugovorne obaveze. S tim u vezi se ograni~enje odno- sno isklju~enje ugovorne odgovornosti tuene za {tetu prosu|uje po odredbi ~lana

  1. stav 1. u vezi sa ~lanom 24. navedenog zakona, kojom je propisano da se odgo- vornost dunika za namjeru ili krajnju nepanju ne moe unaprijed ugovorom isklju- ~iti. Shodno tome ni Pravilima sportske prognoze koja predstavljaju op{te uslove ugovora po pristupu, nije se mogla isklju~iti odgovornost tuene za namjeru i krajnju nepanju njenog zastupnika, pa kako je u konkretnom slu~aju {teta nastala krajnjom nepanjom zastupnika tuene (radi se o krajnjoj nepanji zastupnika tuene i u slu~a- ju da je {teta nastala pod okolnostima koje ona navodi), tuena je, suprotno navodima revizije, odgovorna za {tetu.

Obligacioni odnosi koji nastaju organizovanjem igara na sre}u ure|uju se re- publi~kim odnosno pokrajinskim zakonom, ali se u smislu ~lana 24. ZOO i u takvom slu~aju primjenjuju odredbe op{teg dijela Zakona o obligacionim odnosima, ukoliko obligacioni odnos nije druk~ije ure|en republi~kim, odnosno pokrajinskim zakonom.

^lanom 13. Zakona o igrama na sre}u i Lutriji Bosne i Hercegovine ("»Slu- beni list SRBiH", br. 16/73 i 21/77), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa, a kojim je propisan sadraj pravila igre na sre}u, nije bilo dato ovla{tenje Lutriji BiH da svoju odgovornost za {tetu isklju~i i za slu~aj namjere ili grube nepa- nje njenog zastupnika, pa se primjena odredaba ~lana 42. Pravila sportske prognoze o isklju~enju odgovornosti za {tetu ako kuponi nisu stigli blagovremeno ili nikako u sjedi{te organizacije zbog propusta zastupnika, mora ograni~iti na slu~aj obi~ne ne- panje zastupnika Lutrije, a ne grube nepa`nje.

Ni{tave su, u smislu ~lana 143. stav 1. ZOO, odredbe op{tih uslova koji ~ine sastavni dio ugovora, ~ak i kada su ti uslovi odobreni od nadlenog organa, ako su protivne cilju zaklju~enog ugovora ili dobrim poslovnim obi~ajima, a sud, u smislu ~lana 143. stav 2. ZOO, moe odbiti da primjeni odredbe op{tih uslova na osnovu kojih stranka gubi prava iz ugovora, ako su nepravi~ne ili pretjerano stroge prema stranci koja pri- likom zaklju~enja ugovora prihvata op{te uslove koje je utvrdila druga ugovorna strana.

Polaze}i i od naprijed navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima, opravdano je odredbu ~lana 42. Pravila sportske prognoze restriktivno tuma~iti i pri- mijeniti.

Ako bi se, polaze}i od odredaba ~lana 6. naprijed spomenutog Zakona o igrama na sre}u i Lutriji BiH, u vezi sa ~lanom 22. Pravila sportske prognoze, smatralo da je ugovor o ovoj igri na sre}u zaklju~en tek ako kupon blagovremeno stigne u sjedi{te organizacije, tako da tuena ne odgovara za {tetu zbog povrede ugovora, u smislu ~lana 262. stav 2. ZOO, ipak bi u konkretnom slu~aju postojala odgovornost tuene, no tada bi se zasnivala na odredbi ~lana 170. stav 1. u vezi sa ~lanom 24. ZOO. Do propusta da blagovremeno dostavi kupon tuioca u sjedi{te organizacije do{lo je usljed pogre{ke radnika tuene po~injenog na radu, pa tu`ena odgovara za {tetu i ka- da nije stupila u ugovorni odnos sa igra~em na sre}u, a {teta se sastoji od izmaklog dobitka (~lan 155. ZOO). Republi~kim zakonom (naprijed citiranim) za ovakav slu- ~aj nije druga~ije propisano, pa nema zapreka za primjenu ~lana 170. stav 1. ZOO i u ovom sporu.

(Vs BiH, Rev. 61/86, od 28. 11. 1986. – Bilten Vs BiH 1/87 – 30)

4. Osnovna organizacija udruenog rada koja se ugovorom obavezala da }e odravati gradske ulice odgovara za {tetu koju pretrpi neko lice usljed povrede iza- zvane skliznu}em na zale|enoj povr{ini plo~nika.

Iz obrazloenja: Tuilac je prilikom ulaska u kabinu teretnog automobila, okliznuo se na zale- |enoj povr{ini plo~nika u blizini hotela i usljed toga zadobio tjelesne povrede. Po{to je tuena, prema ugovoru kojeg je zaklju~ila sa SIZ u oblasti stambene i komunalne djelatnosti, bila obavezna da obavlja zimsku slubu ~i{}enja, a tu obavezu o~igledno nije uredno izvr{avala, niestepeni sudovi zaklju~uju da je tuena odgovorna za {tetu koju je pretrpio tuilac (~lan 170. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima). Prihva}e- no je da je i tuilac svojim nedovoljno paljivim pona{anjem doprinio nastanku nez- gode sa 30%, pa je za toliki procenat, u smislu ~lana 192. stav 1. Zakona o obligaci- onim odnosima, smanjena obaveza tuene na naknadu {tete.

(Vs BiH, Rev. 281/88, od 9. 3. 1989. – Bilten Vs BiH 2/89 – 66)

5. Poslodavac odgovara za {tetu kad je, zbog njegovog propusta da kao ugo- varatelj u ugovorenom roku prijavi osiguratelju {tetni doga|aj (smrt zaposlenika) ko- risniku osiguranja ispla}ena manja svota osiguranja.

(Vs RH, Rev. 2618/00, od 21. 1 2000. – Svijet osiguranja 29. 10. 2001)

6. Poslodavac odgovara za {tetu nastalu zbog neobavje{}ivanja obitelji zapo- slenika o pravima iz ugovora o osiguranju {to je imalo za posljedicu kasniju naplatu svote osiguranja

Iz obrazloenja citiramo: “Utvr|eno je da je suprug tuiteljice, kao radnik tuene bio osiguran za slu~aj smrti uslijed bolesti po Polici za kombinirano kolektivno osiguranje od 01.01.1991., da je tuenik bio ugovaratelj osiguranja, da su osiguranici bili svi radnici prema ka- drovskoj evidenciji ugovaratelja, te da su korisnici za slu~aj smrti bra~ni drug, ako ga nema, djeca itd.

Nesporno je da je tuenik pla}ao premiju za osigurani slu~aj po navedenoj polici i da je osigurani slu~aj nastupio 21.VII.1991. Nadalje je utvr|eno da tuiteljica nije bila obavije{tena od djelatnika tuenika o navedenom osiguranju, ve} je to ona naknadno saznala u razgovoru s drugim djelatnicima tuenika i da joj je osigurana svota ispla}ena 25. rujna 1992. iako je imala pravo da joj se osigurana svota isplati u roku 14 dana po obavijesti da se osigurani slu~aj dogodio u smislu odredbe ~l. 919. st. Zakona o obveznim odnosima..

Imaju}i na umu utvr|eno ~injeni~no stanje i da je korisnik osiguranja u ovom slu~aju tuiteljica bila duna prijaviti osiguranje osoba od posljedica nesretnog slu~a- ja, a koja su sastavni dio ugovora o osiguranju i koja je primio tuenik, te da je tue- nik mogao sam izvr{iti prijavu osiguranog slu~aja ili o tome obavijestiti tuiteljicu da to ona u~ini, ovaj revizijski sud prihva}a ocjenu sudova nieg stupnja da je zbog pro- pusta radnika tuenika, koji je vodio evidenciju o osiguranicima, do{lo do zaka{njele isplate osigurane svote i da stoga tuena odgovara tuiteljici za spornu {tetu. Odgo- vornost tuene osniva se na odredbi ~l. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tu- enik u reviziji navodi da je njegova jedina dunost iz ugovora o osiguranju bila pla- }ati premiju, ali se onda postavlja pitanje kakav je cilj toga ugovora ako tu`enik o osiguranom slu~aju ne obavijesti svoje radnike i uputi ih u realizaciju njihovih prava ili pak drugih korisnika osiguranja, to vi{e {to je on primio op}e uvjete osiguranja.

(Vs RH, Rev. 1245/94, od 4. 11. 1995. - Izbor odluka 1/1997 - 56/57 i Svijet osiguranja, br. 12)

7. Bolnica odgovara za {tetu prouzrokovanu smr}u pacijenta koji je u stanju akutne psihoze isko~io kroz prozor nakon {to je smje{ten u {ok sobu bez nadzora me- dicinskog osoblja.

Iz obrazlo`enja:

Nije sporno da je prednik tuitelja 14. 3. 1968. godine, primljen kod tuene sa dijagnozom ileitis, da je istog dana operisan, da su se 17. 3. 1968. godine kod njega pojavili znaci akutne psihoze i da je u tom stanju sko~io kroz prozor {ok sobe, a 19.

    1. godine umro.

Prema utvr|enju prvostepenog suda, koje se ni albom ne dovodi u sumnju, deurni ljekar pregledao je prednika tuioca oko 10 ~asova prije podne 17. 3. 1968. godine, a operator izme|u 19 i 2O ~asova istog dana, gotovo neposredno prije nego {to je pacijent isko~io kroz prozor, pa su oba konstatovali da je njegovo stanje zado- voljavaju}e i da nije bilo nikakvih znakova pogor{anja bolesti, {to su potvrdile i me- dicinske sestre. Nadalje je utvr|eno, da je pokojni oko 20,15 ~asova po~eo iznenada pokazivati znakove nemira i tr~ati niz hodniik. Ljekar ga je pregledao i dao mu table- te za umirenje a potom je smje{ten u {ok sobu gdje je leao samo jedan teak bole- snik. Odmah iza toga medicinsko osoblje se udaljilo iz {ok sobe, a prednik tuitelja je isko~io kroz prozor. Na osnovu iskaza utvr|eno je da je u {ok sobi trebala da deu- ra medicinska sestra i deurni ljekar, te da je bila praksa da se bolesnici kod kojih se pojaviljivao nemir kao kod tuitelja, veu za krevet.

S obzirom na ovakvo ~injeni~no utvr|enje prvostepeni sud je pravilno zaklju- ~io da je do smrti prednika tuitelja do{lo zbog posljedice njegovog iskakanja kroz prozor, a ne zbog pogor{avanja njegovog zdravstvenog stanja poslije operacije. Pre- ma tome prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo (~lan 170. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima) kada je ocijenio da je tuena zbog propu{tanja lje- kara da, s obzirom na uznemireno stanje bolesnika, obezbijedi prisustvo medicinskog osoblja u {ok sobi i odgovara za {tetu.

(Vs BiH, G`. 60/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 69)

8. Bolnica ne odgovara za {tetu prouzrokovanu pacijentu medicinskom ra- dnjom koja je izvr{ena u skladu sa pravilima struke.

Iz obrazloenja: Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima niestepenih presuda proizilazi da je provo|enje elektro{okterapije u vrijeme lije~enja tuioca kod tuene zdravstve- ne ustanove obavljeno u skladu sa pravilima medicinske nauke i prakse, koja se u to vrijeme primjenjivala u ve}ini psihijatrijskih ustanova u zemlji. Stoga tuena nije u~inila takav propust da bi zbog toga bila odgovorna za {tetu zbog te{ke tjelesne po- vrede, koju je pretrpio tu`ilac. O tome su u prvostepenoj i drugostepenoj presudi dati

dovoljni i ubjedljivi razlozi, iz kojih slijedi da tuena nije odgovorna za nastalu {tetu. Naime, prema odredbi ~lana 97. stav 2. Osnovnog zakona o radnim odnosima (~iji je pre~i{}eni tekst objavljen u "Slubenom listu SFRJ", broj 45/66, a izmjena u broju 52/66), za {tetu koju tre}em licu, u vezi sa vr{enjem slubene ili druge djelatnosti dravnog organa, odnosno organizacije koja vr{i poslove od javnog interesa, prou- zrokuje svojim nezakonitim ili nepravilnim radom radnik tog organa odnosno organi- zacije - odgovara dru{tveno-politi~ka zajednica odnosno organizacija u kojoj se vr{i sluba ili druga djelatnost. Kako je tuena, kao zdravstvena ustanova, vr{ila "poslove od javnog interesa", kako je to definisano citiranom zakonskom odredbom, to ona u skladu sa tom zakonskom odredbom, a {to je sada regulisano odredbom ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", broj 29/78), odgova- ra po principu krivice, tj. samo u slu~aju ako radnik koji sprovodi elektro{ok-terapiju nije postupao po pravilima struke.

Budu}i da se lije~enje vr{i u cilju o~uvanja i pobolj{anja zdravlja bolesnika to zdravstvene ustanove za {tete koje prilikom lije~enja budu pri~injene bolesnicima, mogu odgovarati samo po principu krivice. To zna~i da zahvat preuzet u cilju lije~e- nja, koji je bio indiciran i preduzet po pravilima struke, ostaje pravno besprijekoran i kad ne bude uspje{an. Osim toga, mada zdravstvena ustanova kao imalac opasne stvari, odgovara kauzalno za {tetu koju usljed opasnih svojstava stvari pretrpi radnik te ustanove ili neko tre}e lice (~lan 174. Zakona o obligacionim odnosima), to se ne odnosi na slu~ajeve kada su opasne stvari u zdravstvenoj ustanovi upotrijebljene za lije~enje bolesnika. Naime, ako pravila medicinske nauke, odnosno struke, uprkos predvidljivosti mogu}eg rizika u vidu {tetnih posljedica po zdravlje pacijenata dopu- {taju odre|eni na~in lije~enja i ako je on u medicini op{teprihva}en, za izuzetno nas- tupanje {tetnih posljedica zdravstvena ustanova ne moe odgovarati po osnovu obje- ktivne odgovornosti, tj. po osnovu samog prouzrokovanja, bez obzira na krivicu. Po- drazumijeva se da to vai samo pod uslovom da je pacijent, odnosno njegov staralac, upozoren na mogu}e {tetne posljedice i da je pristao na tu vrstu lije~enja (u ovom slu~aju to nije sporno).

(Vs BiH, Rev. 191/88, od 26. 1. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 70)

9. Bolnica ne odgovara za {tetu ako se ne doka`e uzro~na veza izme|u nes- tru~nog hirur{kog zahvata i {tetne posljedice.

Iz obrazlo`enja:

Niestepeni sudovi su utvrdili da je 1956. godine ljekar tuene operativnim zahvatom odstranio tumor na mozgu tuiteljice, da je prije operativnog zahvata, tu- mor svojim rastom i pritiskom o{tetio li~niivac i izazvao vidljivu slabost mi{i}ne muskulature na desnoj polovini lica, da se nakon operativnog zahvata nastavilo po- gor{anje `ivca do potpunog prestanka funkcije i da je posljedica toga oduzetost desne strane lica i nesiguran hod. Recidiv je uklonjen u drugoj medicinskaj ustanovi 1982. godine.

U smislu odredbe ~lana 154. Zakona o obligacionim odnosima pravni osnov gra|ansko-pravne odgovornosti za {tetu je uzrokovanje {tete, pa kako u konkretnom slu~aju li~ni ivac tuiteljice nije o{te}en nestru~nim operativnim zahvatom, kako je tuiteljica tvrdila, nego zbog pritiska tumora prije operacije, niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su tu`beni zahtjev odbili.

(Vs BiH, Rev. 697/88, od 4. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 119.

10. Smatra se da je {teta prouzrokovana u vezi sa radom, kada je saobra}ajnu nezgodu izazvao voza~ traktora koji je samoinicijativno upotrijebio traktor za vo`nju da bi sa {umskog radili{ta povezao oboljelog radnika.

Iz obrazlo`enja:

Osiguranik tuioca povrije|en je u saobra}ajnoj nezgodi 29. septembra 1971. godine, tako {to je do{lo do prevrtanja traktora kojim je upravljao drugi radnik pre- dnika tuenog, sa mosta u rijeku, a voza~ traktora je zbog neprilago|ene vo`nje pro- gla{en krivim i osu|en za krivi~no djelo protiv op{te sigurnosti.

Tueni ualbi tvrdi da je traktorista postupao samoinicijativno, kada je pove- zao povrije|enog, bez naloga pretpostavljenih radnika, pa smatra da tueni ne moe biti odgovoran za njegove propuste. Isti~e da je vo`nja preduzeta van redovnog ra- dnog vremena i da traktorista nije postupao u okviru svog radnog zadatka.

U vrijeme {tetnog doga|aja primjenjivale su se odredbe o naknadi {tete sa- drane u ~lanovima 164. do 171. Osnovnog Zakona o organizaciji i finansiranju soci- jalnog osiguranja ("Slubeni list SFRJ", br. 24/65 do 15/71), a u smislu ~lana 165. stav 2. pomenutog zakona, zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja (ranije za- vod za socijalno osiguranje) imala je pravo da zahtijeva naknadu {tete pri~injene fon- dovima zajednice, saglasno odredbama Osnovnog zakona o radnim odnosima, ako je {tetu prouzrokovao radnik na radu ili u vezi sa radom.

Po navodima traktoriste, on je 29. septembra 1971. godine u tri sata ujutro, preduzeo vonju traktorom, po nalogu rukovodioca radili{ta, da bi sa {umskog radili- {ta na kome su radili i traktorista i povrije|eni prevezao povrije|enog do ambulante u oblinjem selu, po{to ga je jako zabolio zub, te je u toku vo`nje do{lo do saobra}ajne nezgode.

Kada bi se, me|utim, prihvatilo da je traktorista, kome je u okviru redovnih radnih poslova i obaveze bio povjeren traktor radi vonje, preduzeo vonju i bez obavje{ta- vanja rukovodioca radili{ta, na molbu povrije|enog koji nije mogao da izdri bolove zbog zubobolje, moralo bi se smatrati da je vonja preduzeta u vezi sa radom. Na usamljenom {umskom radili{tu traktor je morao biti kori{ten kao prevozno sredstvo za hitne slu~ajeve, pa je obavljanje vo`nje u ovom cilju svakako bilo u vezi sa radom koji je na radili{tu obavljao traktorista.

(Vs BiH, P`. 157/87, od 29. 1.. 1988. – ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 – 49)

11. Specijalizovana organizacija udru`enog rada odgovara za {tetu prouzro- kovanu usljed nedostatka na upravlja~kom mehanizmu motornog vozila koji njen ra- dnik nije uo~io prilikom stru~nog pregleda vozila.

Iz obrazloenja citiramo: “U konkretnom slu~aju, radnik servisa tuenog propustio je da kao stru~no li- ce utvrdi postojanje nedostatka na upravlja~kom mehanizmu i otkloni kvar, pri tome pogre{no obavje{tavaju}i tuioca da se ne radi o nedostatku, te da vozilo moe koris- titi. Ovakvo pona{anje radnika tuenog imalo je za posljedicu o{te}enje tuiteljevog vozila u saobra}ajnoj nezgodi nastaloj zbog neispravnosti upravlja~kog mehanizma. Zbog toga je tueni odgovoran (niestepeni sudovi iz okolnosti {to tuitelj nije insis- tirao na opravci vozila i {to je vozio sa neispravnim vozilom; pogre{no zaklju~uju da je on kriv za nastanak {tete, jer se kao Iice, koje nema stru~no znanje, opravdano po- uzdao u mi{ljenje dato od strane stru~nog lica, da se ne radi o nedostatku i da moe bezbjedno nastavili vo`nju)”.

(Vs BiH, Rev. 557/88, od 18. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 39)

12. Naknada {tete koju je pretrpila zajednica zdravstvene za{tite zbog izdata- ka povodom lije~enja svog osiguranika povrije|enog u nesre}i na poslu, pod okol- nostima koje stvaraju pove}anu opasnost, umanjuje se za doprinos samog povrije|e- nog nastanku {tete.

(Vs BiH, P`. 797/88, od 27. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 120)

13. Za {tetu koja je prouzrokovana usljed ru{enja trule grane stoje}eg stabla u gradu ili gradskom naselju odgovara SIZ za komunalne djelatnosti,odnosno organi- zacija koja odr`ava zelene povr{ine, ali ako mjesto na kome se nalazi stablo nije ja- vna povr{ina, za {tetu odgovara lice koje ima pravo kori{tenja gra|evinskog zemlji- {ta, a ukoliko zemlji{te nije nikome dodijeljeno na kori{tenje, niti je u posjedu biv{eg vlasnika, za {tetu odgovara op{tina.

Op{tina odgovara za {tetu i zbog nepravilnog i nezakonitog rada njenih organa koji su du`ni da nadziru rad odgovaraju}e komunalne organizacije.

Iz obrazlo`enja:

Na osnovu okolnosti da je kao korisnik zemiji{ta, na kojem su o{te}ena vozila tuitelja usljed pada trulog stabla upisano Preduze}e za izgradnju, da je pravni slje- dnik ovog preduze}a prvotuena SIZ, te da su na prvotuenu odlukom skup{tine op- {tine kojom je prvotuena osnovana, preneseni poslovi odravanja javnih parkirali- {ta, prvostepeni sud je ocijenio da je prvotuena odgovorna za prouzrokovanu {tetu.

Odgovornost op{tine prvostepeni sud temelji na odredbi ~lana 6. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu u dru{tvenoj svojini sa obrazloenjem da se “prenosom na prvotuenu ne samo prava upravljanja nego i prava raspolaganja, ne mo`e osloboditi odgovornosti”.

Drugostepeni sud je albu prvotuene uvaio sa obrazloenjem da nije ut- vr|eno da je prvotuena pravni sljednik preduze}a za izgradnju, te da nije utvr|eno da se radi o javnom parkirali{tu povjerenom prvotuenoj na odravanje, odnosno da nije utvr|eno “ko je pravni i fakti~ki nosilac prava kori{tenja” na zemlji{tu na kojem su o{te}eni automobili, pa da je ~injeni~no stanje u odnosu na prvotuenu pogre{no i nepotpuno utvr|eno.

U situaciji kada je drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu u odnosu na prvotuenu zbog toga {to nije utvr|eno da se radi o javnom parkirali{tu i {to nije ut- vr|eno da je prvotuena pravni sljednik Preduze}a za izgradnju, koje je u katastar- skoj evidenciji upisano kao posjednik odnosno nosilac prava kori{tenja, sticali su se uslovi i za ukidanje prvostepene presude u odnosu na drugotu`enu.

Naime, odlukom o osnivanju SIZ komunalnih djelatnosti u okviru samoupra- vne interesne zajednice za upravljanje gra|evinskim zemiji{tem u B. L. (“Slubeni glasnik B.L.”, broj 9/74), pored ostalog je propisano da navedena SIZ vr{i poslove ~uvanja vozila na javnim parkirali{tima i javnim garaama, ure|uje i odr`ava parko- ve, rekreacione centre i druge javne i zelene povr{ine u naselju.

Vozila tuitelja me|utim, nisu o{te}ena na javnom parkirali{tu, pa ako ze- mlji{te na kojem su o{te}ena, ne predstavlja javnu zelenu povr{inu ({ta se smatra ja- vnom zelenom povr{inom propisano je ranije vae}om odredbom ~lana 26. sada odredba ~lana 23. Zakona o prostornom ure|enju), odgovornost op{tine se ne bi mo- gla zasnivati na njenom propustu da obezbijedi zakonito i pravilno funkcionisanje navedene SIZ, odnosno propustu njene inspekcijske sIube da blagovremeno otkloni trulo stablo. Suprotno navodima revizije drugotuene op{tine, ukoliko bi se radilo o komunalnom objektu, postojala bi solidarna odgovornost prvo i drugotu`ene.

Op{tina je duna osigurati da komunalne i druge slube od op{teg interesa funkcioni{u tako da se za{tite prava i imovina gra|ana i sprije~i nano{enje {tete. Sa- mim preno{enjem upravljanja i odravanja komunalnih objekata i ure|aja na specija- lizovane stru~ne komunalne radne organizacije i osnivanjem SIZ za komunalne dje- latnosti (na osnovu ~lana 6, ~l. 15-a i 15-b. Zakona o komunalnim djelatnostima (“Slubeni list SRBiH”, broj 40/85), op{tina se ne osloba|a obaveze da preko svojih inspekcijskih ili drugih organa nadzire kako funkcioniraju pojedine slu`be od javnog interesa i da preduzima mjere kojima se osigurava njihovo funkcionisanje, pa se ne osloba|a ni odgovornosti za {tetu koja nastane zbog neizvr{avanja ovih obaveza jer

se to svodi na nezakonit ili nepropisan rad njenih organa (~lan 74. Zakona o dr`avnoj upravi).

Prvotueni ualbi navodi da je pravni sljednik Preduze}a za izgradnju, Zavod za izgradnju. Ukoliko je ovom ili drugom dru{tveno-pravnom licu zemlji{te na ko- jem se nalazilo trulo stablo dodijeljeno na trajno kori{tenje, tada bi to dru{tveno pra- vno lice bilo odgovorno, jer u smislu ranije odredbe ~lana 26. sada odredba ~lana 23. Zakona o prostornom ure|enju, zelene povr{ine, koje koriste organizacije udruenog rada i pravna lica, ure|uju i odravaju korisnici.

Ukoliko se pak radilo o neizgra|enom gra|evinskom zemlji{tu odgovara op- {tina koja upravlja neizgra|enim gra|evinskim zemlji{tem (~lan 264. Ustava SRBiH i ~lan 6. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu u dru{tvenoj svojini).

(Vs BiH, Rev. 559/88, od 22. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 – 121)

14. Radnoj organizaciji ~iji je radnik prouzrokovao {tetu time {to je pru`io nedozvoljenu pomo} radnicima druge radne organizacije da bi ovi izbjegli krivi~no gonjenje, ne odgovara za {tetu njihova radna organizacija.

Iz obrazloenja: Tuilac zahtijeva naknadu {tete koja je nastala zbog izdataka za utovar jednog teretnog vozila tu`ioca na njegova druga dva vozila radi povratka iz Iraka i putnih i drugih tro{kova voza~a ovog vozila, te izmakle koristi zbog nemogu}nosti da se sa ova tri vozila izvr{i ugovoreni prevoz robe u povratku.

Tuio~ev voza~ teretnog vozila prevezao je iz Turske u Irak dva voza~a tue- nog, koji su u Turskoj imali saobra}ajni udes u kome je poginuo pje{ak i prije dolas- ka saobra}ajne policije napustili mjesto udesa. Kada je tuio~ev voza~ saznao da ga zbog toga trae nadlene turske vlasti, vozilo je u povratku natovario na druga vozila tuioca i vratio se avionom iz Iraka.

U smislu ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em licu odgovara organizacija udruenog ra- da u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako dokae da je ra- dnik postupao onako kako je trebalo. Ovo podrazumijeva da je {tetu prouzrokovao radnik radnjom u okviru svojih radnih funkcija, odnosno radnjom u vezi sa vr{enjem rada. Iz utvr|enja prvostepenog suda proizilazi da je tuiocu {teta nastala povodom radnji radnika tuenog izvan ovog okvira. Nakon napu{tanja vozila i lica mjesta u saobra}ajnom udesu radnici tuenog nisu vi{e u radnoj funkciji niti vr{e radnju u vezi sa radnom funkcijom. Stoga prvostepeni sud pravilno zaklju~uje da radnici tuenog nisu prouzrokovali {tetu tu`iocu na radu niti u vezi sa radom.

(Vs BiH, P`. 672/89, od 14. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 44)

15. Radna organizacija odgovara za {tetu zajednici invalidskog osiguranja i kada je, zbog propusta mjera na spre~avanju klizavosti u radnim prostorijama, povri- je|en radnik koji redovno ne obavlja poslove u toj prostoriji.

Iz obrazlo`enja:

U smislu ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em licu odgovara organizacija udruenog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokovanja {tete, osim ako do- kae da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo, pa je bilo nu- no utvrditi uzrok povrede na radu koju je pretrpio osiguranik tuiteljice i da li je taj uzrok posljedica radnje ili propu{tanja radnika tuenog. Pri utvr|ivanju da li je tueni odgovoran treba po}i od odredbi ~lana 21. Zakona o za{titi na radu (pre~i{}eni tekst “Slu`beni list SRBiH”, broj 31/84), u odnosu na uslove koje treba da ispunjavaju ra- dne i pomo}ne prostorije u cilju osiguranja potrebne radne povr{ine i radnog prosto- ra.

Treba, dakle, utvrditi da li se povrije|eni radnik okliznuo i povrijedio zbog vlanosti poda, njegove zale|enosti ili zbog ne~eg drugog. Ukoliko je do okliznu}a do{lo zbog vlanosti ili zale|enosti poda prvostepeni sud }e utvrditi koje je konkre- tne radnje i mjere tueni preduzeo radi za{tite radnika od povre|ivanja i cijeniti ade- kvatnost tih radnji i mjera, da bi se mogao izvesti zaklju~ak da su radnici tuenog u preduzimanju mjera za{tite na radu postupali onako kako je trebalo, odnosno da nisu tako postupili. Za vlanost ili zale|enost poda je relevantno da li predstavlja opasnost za lica koja se kre}u tom povr{inom, a ne i stepen vlanosti ili zale|enosti. Ako se povrije|eni radnik kretao radnim prostorom na koji mu je bio dozvoljen pristup i tom prilikom se okliznuo i povrijedio irelevantno je da li je u momentu povre|ivanja obavljao svoje ili druge poslove.

(Vs BiH, P`. 562/89, od 14. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 – 45)

16. [kola odgovara za {tetu koju je pretrpio u~enik usljed tjelesne povrede na ~asu fizi~kog vaspitanja, ako je povrije|en zbog propusta nastavnika.

(Vs BiH, Rev. 242/88, od 16. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 68. Napome- na: cjelovitije obrazlo`enje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 171. ZOO)

17. Dru{tveno-pravno lice kome je povjereno odr`avanje javnog puta odgo- vara za {tetu prouzrokovanu provaljivanjem dotrajalog mosta pod teretom vozila.

(Vs BiH, Rev.155/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 1/89 - 61)

18. Samoupravna interesna zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja ne moe zahtijevati naknadu {tete zbog isplate invalidske penzije od organizacije udru- enog rada u kojoj je njen osiguranik povrije|en tokom rada, ako je osiguranik zaje- dnice isklju~ivo kriv, za povredu koju je zadobio.

(Vs BiH, P. 395/86, od 18. 2. 1987. – Bilten Vs BiH 2/87 – 34) **19**. Organizacija udruenog rada, odnosno drugo pravno lice, ~iji je radnik ovjerio podatke o irantima dunika bez prethodne identifikaclje, odgovara za {tetu koju je usljed toga pretrpio povjerilac - davalac kredita.

(Vs BiH, P. 114/88, od 30 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 – 67. **Napomena:** cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz ~lan 171. ZOO)

20. Izvo|a~ radova odgovara za {tetu prouzrokovanu ru{enjem gra|evinskog objekta iako je podignut u putnom pojasu bez odobrenja nadle`nog organa.

Iz obrazloenja: Odgovornost tuenog prosu|uje se primjenom ~lana 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slubeni list SFRJ, broj 29/78). Prema ovoj zakonskoj odredbi, za {tetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje tre}em Iicu od- govara organizacija udruenog rada u kojoj je radnik radio u trenutku prouzrokova- nja {tete, osim ako dokae da je radnik u datim okolnostima radio onako koliko je trebao, pa kako u toku postupka pred niestepenim sudovima nije utvr|eno da su ra- dnici tuenog prilikom nastanka {tetnog doga|aja radili nepravilno, a tueni, koji je izvodio radove je stru~na izvo|a~ka organizacija i kao takav nije, u skladu sa odre- dbom ~lana 18. stav 2. citiranog Zakona o obligacionim odnosima, u izu~avanju oba- veza iz svoje profesionalne djelatnosti bio duan da postupa s pove}anom panjom, prema pravilima struke i obi~ajima (panja dobrog stru~njaka), to u konkretnom slu- ~aju tueni nema nikakvog opravdanja za propust usljed kojeg je tuiocu nanesena {teta ru{enjem njegovog bazena za vodu. Osim toga tueni odgovara za {tetu po ~la- nu 207. ZOO.

Nije relevantan prigovor tuenog da je tuilac bazen izgradio bez odobrenja za gra|enje, u putnom pojasu. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u spisu slijedi da je tuilac bazen za vodu izgradio 12 godina prije podno{enja tube, da su njegovo pos- tojanje od tada pa do ru{enja nadleni organi tolerisali. U vrijeme izgradnje bazena bio je na snazi Zakon o putevima ("Slubeni list SRBiH", br. 37/67 i 36/71), koji je u ~lanu 25. stav 3. propisivao {irinu za{titnog pojasa u kojem nije bilo dopu{teno gra- |enje razli~itih objekata, uklju~uju}i i rezervoare, ali samim tim tuenom, kao izvo- |a~u radova, nije pripadalo pravo da poru{i tuio~ev rezervoar niti okolnost {to je taj objekat izgra|en bez potrebnih odobrenja, tuenog moe osloboditi obaveze da tui- ocu naknadi na taj na~in pri~injenu {tetu.

Vlasnik eksproprisane zgrade (ili dijela zgrade) izgra|ene bez odobrenja ne- ma pravo na naknadu samo u postupku eksproprijacije (~lan 67. stav 1. Zakona o ek- sproprijaciji).

(Vs BiH, Rev. 645/88, od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 – 52)

21. Izvo|a~ radova odgovara po na~elu krivice, a ne po na~elu objektivne od- govornosti, za {tetu prouzrokovanu vlasniku zgrade radovima izvedenim po izmije- njenom projektu, za koji nije pribavljeno odobrenje za gra|enje, ako je morao znati da }e upotrebom sagra|enog objekta blti onemogu}eno kori{tenje zgrade tu`ioca.

(Vs BiH, Rev. 139/86, od 16. 4. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 35)

22. Za {tetu koju pretrpe mentalno zaostala lica zbog nepotpunog nadzora od- govara specijalizovana ustanova u kojoj su bila smje{tena.

Iz obrazlo`enja citiramo:

“Odgovornost tuenog za {tetu zasniva se na analognoj primjeni odredbe ~la- na 164. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Iz ~injeni~nih utvr|enja sadranih u razlozima niestepenih presuda proizilazi da je izostao nadzor tuenoga nad tui- ocem, pa tueni odgovara za {tetu i po odredbi iz ~lana 170. stav 1. Zakona o obliga- cionim odnosima”.

(Vs BiH, Rev. 528/88. od 3